svi u napad wrote:Dragi Darius, ne moras se ti i drustvo oko tebe sikirati oko Konstantina. Nece on nazalost ili na vasu srecu pobijediti. Da li si imao ovakvu temu kad su Bake ili Mile dolazili na vlast? Kakvo je njihovo iskustvo ili elokvancija bila? Ne spominjem Covica jer je on ipak bio nekakva civija u onom bivsem sistemu i zato ovu dvojicu navedenih samara ko malu djecu pri svakom susretu. Zaboravih spomenuti i rahmatli Tihica uz ovu dvojicu. Sto se ne otvori tema i analiza sinosnjeg Baketovog intervjua na N1. Pet minuta poslije njega ista Tv kuca ukljuci preko linka predsjednika MMF za jugo-istocnu Evropu koji iznase sasvim druge podatke od Baketovih. Podsjetio bih forumase te novinare da su iduci mjesec lokalni izbori u BiH. Niko nije postavio pitanje ili otvorio temu zasto se clanovi Predsjenistva plus Dodik intervjuisu a ne lokalni politicari? Da li je zadnji mjesec dana bilo ikakve druge diskusije osim referenduma? Sta ce kandidati za gardonacelnike u Sa uciniti da glavni grad ima uredno vodosnabdjevanje koje je imalo tokom cijele svoje historije sve do dolaska "sposobnih i elokventnih" (sa kupljenim diplomama) na vlast. Ni Tito nije imao elokvanciju i iskustvo pa od blata napravi nesto i opismeni nepismeni narod.
Nije mi namjera da vodim diskusiju sa tobom oko Konstantina i njemu slicnih ali nemoj mo gusiti ljude koji zele neke promjene. Ti pricas kako on ne prica kako ce to uraditi a zaboravljas da ovi mufljuzi na vlasti isto nikad nisu rekli kako ce sta uraditi i pomoci ovom napacenom narodu. Oni ce i dalje tjerati ovce u svoje torove ali vjeruj da ce se povrsina torova kad tad smanjiti i nece svi moci stati u svoje prostore.
Na kraju bih dodao da bi meni bilo drago da ovakvih Konstantina ima bar stotinjak i da im narod pruzi sansu jer nemamo sta izgubiti. Tebi zelim sve najbolje u zivotu. Nastavi raditi svoj posao i nemoj sta hatoriti.
Vise sam se nasekirao gledajuci utakmicu protiv Rusije veceras nego sto cu se ikada moci nasekirati zbog Konstantina, pravo da ti kazem.
Koliko cuh, ima takvih kandidata i po drugim opstinama, samo im ja ne znam imena pa Konstantina koristim kao kolektivnu imenicu za sve takve pojave.
Bake, Mile i Covic nisu dolazili na vlast, oni su vlast, realnost naseg drustva, odraz onoga sto ne valja u BiH danas, sto je manje-vise sve.
Da nema Baketa, bio bi neko drugi da popuni rupu i sve bi se nastavilo kao i do sada.
To su tri sile koje trgaju Bosnu na komadice, malo po malo, i ova trojica su samo trenutno tu na toj poziciji.
Kada njih ne bude, nece te sile prestati postojati.
Te sile postoje jer narod zeli da postoje, jer jedan narod mrzi drugi narod, a oba ta naroda mrze treci narod.
Kada se podvuce crta ispod svega, to su osnove i to je stvarnost.
Zato te molim, nemoj nikada moje ime vezivati uz pruzanje podrske zlu koje gusi ovu zemlju decenijama.
Tito mozda nije imao elokvenciju (iako se ne bih tu slozio), ali je i on bio na celu sistema koji je tada pobijedio.
Sistema koji nije imao protuteze i koji je mogao sve sam odredjivati.
Tu vec ulazimo u filozofsko pitanje da li je bolji blagonakloni vladar nego demokratija, ali se u slucaju Bosne cini da jeste.
Samo jedna stvar sa logickog aspekta.
Kada kazes da ovi lopovi na vlasti nisu nikad rekli kako ce ostvariti svoje planove i to smatras negativnom pojavom, ne mozes relativizirati to sto Konstantin ne govori kako ce ostvariti svoje planove i pravdati njega time sto ni drugi to ne rade.
Ljudi dragi, to je kao da ja pregazim nekoga autom i kazem sta ima veze i moj komsija je juce isto pregazio nekoga autom.
To sto jedna osoba laze, ne znaci da je uredu da ti, ja, ili Konstantin lazemo.
To je ono sto govorim od pocetka.
Ako se osoba A i osoba B isto ponasaju, onda je i rezultat isti.
Jedini, ali jedini razlog zasto halalimo osobi B je to sto nije iz lopovske stranke.
Manje od dva zla nije nuzno dobro, samo je manje od dva zla.
Da ovih kao Konstantin ima jedno hiljadu, opet ne bi nista znacilo.
Ja bih tih hiljadu mijenjao za jedno desetoricu koji imaju znanje i volju da naprave stvarnu promjenu u ovoj drzavi.
Jedno desetoricu koji ne bi bacali populisticke price kako ce se sutra SVE promijeniti kada oni dodju na vlast, nego koji ce tacno reci koji se problem moze rijesiti danas a za koje cemo probleme morati proliti hektolitre znoja dok ne napravimo male pomake.
Jedno desetoricu koji ce biti realni a ne letiti na krilima laznih hvalospjeva.
Da odgovorim i Katarini i O'zoneu, direktno ili indirektno.
Posto sam malo ljut veceras vidjevsi nase ponasanje na kosarkaskom terenu, mozda nece sve biti vezano za vase postove.
Naziv teme nije pretenciozan, nego je istinit.
Nas narod samo ceka priliku da napravi spasioca, jer je nase drustvo toliko potonulo da bilo mi od bilo koga ko ima iole imalo neceg dobrog u sebi pravimo mesije, a da ti ljudi toliki teret (jos) nisu zasluzili. Mi tim ljudima ne trazimo mane, ne zelimo ih usmjeriti da budu bolji i ne trazimo od njih da dalje rastu i razvijaju se. Nema to veze samo s Konstantinom i politikom, takvi smo u svim sferama drustva.
Kada neki sportista otvari jedan dobar rezultat, on je legenda za zivota jer je to postigao u teskim uslovima.
Kao da svi sportisti na ovom svijetu zive samo u savrsenim sistemima u kojima nema korupcije i nepravde.
Kada bi se nasem sportisti prigovorilo sto za godinu ili dvije ne postize bolje rezultate, to bi bilo nepatriotski jer je on vec ucinio vise nego 98% drustva. Kod nas, da bi prigovorio nekome moras imati bolje rezultate u toj oblasti od te osobe ili je pitanje nerelevantno.
Samim tim tu osobu proglasimo legendom a da nikada nije ostvario svoj puni potencijal.
Zasto bi kada je vec legenda.
Tako nekako smo valjda stvorili i taj luzerski mentalitet u kojem je dovoljno biti skoro u drustvu najboljih, jer ipak zivimo u neorganizovanom drustvu u kojem ima puno lopovluka, pa je dobro ako se ista napravi.
Svemu zivom trazimo izgovore, a najpametniji smo od svih.
Samo da nas jednom sreca pogleda, i mi bismo bili kao i ostali, ali ne da se usranom do potoka.
Bla, bla, bla, bla...
Istina je da smo sami sebi krivi za vecinu stvari koje sada trpimo.
Sa stanovista politike nema skoro nikakve gradjanske svijesti koja bi potakla ljude da urade nesto sto ce pomoci i njima i drugima.
Niko nikoga ne poziva na odgovornost, politicari rade svakako sta hoce, pa je pitanje zasto i ne bi.
Bitno je samo da je onima iz drugog entiteta gore nego nama i tako dok svi zajedno ne potonemo u dugovima od kredita raznoraznih medjunarodnih institucija.
Ovo malo svijeta sto bi neku gradjansku opciju vec ima djecu, kredite i ne moze stici ni otici se osisati za vikend jer su vec duboko zaglibili u masineriju. Sve i da hoce, ne stizu talasati od svakodnevnih obaveza i tako godine prolaze.
Druge grane drustva koje mogu talasati kao sto su studenti, penzioneri i borci su ili lako potkupljivi ili su indolentni.
Jedni valjda pokusavaju prezivjeti sto duze s crkavicom koju dobiju nekog u mjesecu, dok se drugi "pripremaju za trziste rada" i ne bi da ugroze buducnost sebi. Mnogi ce se vec uclaniti u stranke da steknu sto bolju startnu poziciju.
Ostaje jos ruralno stanovnistvo koje uglavnom glasa "za nase" i raznorazni uhljebi i njihove porodice koje nikada nece glasati protiv sistema koji ih hrani. A sistem se siri i sve vise para trosimo za samoodrzivost.
Onda se pojavi neko kao Konstantin i ljudi kazu sebi kako je ovo neko ko govori bas sto oni misle (a to svi misle, jer svi znaju da smo u govnima) i kako tu opciju treba podrzati, misleci valjda da je to dovoljno da se desi promjena. Kada neko kao ja kaze da to nije dovoljno ni da se pomisli na promjenu, ja gusim alternative koje rade ono sto se treba uraditi.
Umjesto da priznamo svi sebi da samo lazemo sami sebe, da podrzavamo Konstantina samo da bismo se bolje osjecali barem minutu u ovom usranom okruzenju i da se prava promjena nece nikada desiti s ljudima koji nemaju pojma sta rade (i ne, ne mozemo ih izabrati pa onda pustiti da uce sta je uopste ta funkcija za koju su se kandidovali) i od kojih ocekujemo da preuzmu breme koje sami necemo da preuzmemo, mi cemo svoja ocekivanja usmjeriti na tu jednu osobu.
Kada ta jedna osoba ne uspije, kao što se to desilo sa svima u koje smo ulozili prevelika ocekivanja, onda su te osobe supci, isti su kao i ostali, itd.
Bez sistema, bez vodje, bez plana nema nikakvog uspjeha niti ce dugorocno biti bolje.
Bez svega toga jedna osoba koja se iskreno bori ne moze uspjeti.
Kao analogiju, to veceras nije mogao Musa (ako trazimo nekog cista srca), to ni sutra nece moci Musa, sve dok ne budemo imali plan rada, akcije, dok na odgovornost ne budemo pozvali Mirzu koji je potrosio 100 lopti kako bi pokazao da moze, itd.
Sistem bez sistema moze pobijediti Svedsku i Musa tu moze ispasti spasilac, ali cemo opet stvarati mesiju koji bez sistema ne moze sam pobijediti Rusiju.
To su cinjenice, koliko god se to nama ne svidjalo.
Cinjenica je, takodjer, da ova drzava nema nikakav dugorocni plan, da postojimo od izbora do izbora i da svaki put rezultati budu u pet deka.
Pitanje je bilo: "Pa sta sad da radimo, da ne dajemo povjerenje nikome ko se cini iskrenim ili boljim od lopova?"
Nije pitanje da li dati povjerenje.
Pitanje je sta ce ta osoba kada joj ukazemo povjerenje?
Pitanje je sta cemo mi kada ta osoba ne bude u stanju ispuniti nasa ocekivanja?
Odgovor da moramo pokusati nije odgovor.
Dok mi ne preuzmemo breme i ne pozovemo na odgovornost one koje biramo, nema hajra.
Da budem iskren, i ja cu vjerovatno glasati za neku opciju koja ima izglede da pobijedi kao i Konstantin.
Nazalost, nema goreg osjecaja nego glasati za nekoga a znati da ce sutra opet sve biti isto...
Oprostite na dugom postu, jedna misao me vodila do druge i tako se malo razvuklo.
Ko procita, svaka cast.
