Forum Klix.ba

arzuhal wrote:

SamoVasGledam wrote: A pitanje je šta je i ko Iblis zapravo, jer na pojedinim mestima piše da je melek, a na drugim da je džin.

Gdje piše da je melek?

2:34 - A kada rekosmo melekima: "Poklonite se Ademu!" - oni se pokloniše, ali Iblis ne htjede, on se uzoholi i posta nevjernik.

7:11-12 - Mi smo Adema stvorili i onda mu oblik dali, a poslije melekima rekli: "Poklonite mu se!", i oni su se poklonili, osim Iblisa, on nije htio da se pokloni. "Zašto se nisi poklonio kad sam ti naredio?" - upita On. - "Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega od ilovače" - odgovori on.

SamoVasGledam wrote:

arzuhal wrote:
U islamu on je samo jedan od robova Božijih, a njegova sposobnost, moć i vještina se ogleda u odnosu spramih drugih stvorenja, ne na Stvoritelja. Spram Stvoritelja on je ništa, ali za tebe i mene on je Hulk.

Kako je Božiji rob kada se odmetnuo od Boga i nije više pod njegovom palicom? I recimo u ajetima 4:118-119 Sotona objavljuje rat Bogu i preti da će mu otimati robovoe.

A jedno islamsko učenje indirektno potvrđuje da je Sotona i moćniji od Boga. Islam uči da je Bog poslao narodima na Zemlji oko 124 000 poslanika/verovesnika. Međutim svi ti silni pokušaji su propali i nijedna Božija poruka nije sačuvana u originalu sve do Muhameda. To znači da je Sotona uspeo 124 000 puta da nadmudri Boga, iskvari ljude, a samim tim i Božije poruke.

Nije Sotona nadmudrio Boga, nego ljude, Bog je Gospodar, ostalo su njegova stvorenja ukjucujuci i Sotonu, covjeku je data slobodna volja da bira izmedju dobra i zla, ljudi su ti koji sami odlucuju da li ce slijediti Boga ili Sotonu, odnosno da li ce slijediti dobro ili zlo, Bog da hoce, mi bi svi bili vjernici i Bogu je veoma lahko da se pokaze i dokaze da postoji, kao sto ce biti na sudnjem danu, ali onda ljudi ne bi imali test da biraju izmedju dobra i zla

SamoVasGledam wrote:

arzuhal wrote:

SamoVasGledam wrote: A pitanje je šta je i ko Iblis zapravo, jer na pojedinim mestima piše da je melek, a na drugim da je džin.

Gdje piše da je melek?

2:34 - A kada rekosmo melekima: "Poklonite se Ademu!" - oni se pokloniše, ali Iblis ne htjede, on se uzoholi i posta nevjernik.

7:11-12 - Mi smo Adema stvorili i onda mu oblik dali, a poslije melekima rekli: "Poklonite mu se!", i oni su se poklonili, osim Iblisa, on nije htio da se pokloni. "Zašto se nisi poklonio kad sam ti naredio?" - upita On. - "Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega od ilovače" - odgovori on.

Ne tvrdi se da je bio melek, iz ovih ajeta samo zorno vidimo da je bio u njihovom društvu, da je bio prisutan, ali ne i da je bio melek. Upravo se ističe da je on nešto drukčije od meleka jer kada je naređeno bilo melekima da učine sedždu oni su to i učinili, svi do jednog, Kur'an kaže kulluhum - svi oni bez izuzetka, i edžme'un - zajedno:

فَسَجَدَ الْمَلَائِكَةُ كُلُّهُمْ أَجْمَعُونَ

meleki su se, svi do posljednjeg, zajedno poklonili (sura Sad, 73)

Dakle SVI MELEKI ZAJEDNO su učinili sedždu, nijedan melek nije odbio, što ih je bilo, odnosno meleki na koje se odnosila naredba: učinili su sedždu (pošto postoje meleki na koje se nije odnosila naredba). Meleki nemaju mogućnost odbijanja izvršenja naredbe.


Dakle nije tačno da piše da je Iblis bio melek, ali piše da je bio - džinn. Nađi taj ajet pa ga postavi ovdje

nasa wrote:

Towelie wrote:Ako imas ispit, ne ucis i zatim padnes, da li je to sudbina?

ako prodjes sta je onda

Isto sto i ako padnes.

zeina wrote:Vjerujem u sudbinu djelimicno, jer isto tako vjerujem u slobodnu volju da pojedinac sam sebi kreira zivot, svojim djelima i postupcima, Bog je tu da pomaze, usmjerava na pravi izbor ukoliko mu se obratimo, testira...
Mnogi smatraju da je sudbin zapisana i da se ne moze mijenjati, ali to nije zapis koji je nama Bog odredio da uradimo, nego zapis onoga sto cemo mi sami uraditi u buducnosti jer Bog je Sveznajuci i unapijed zna nase postupke pa tako zna i nasu buducnost. To je otprilike i islamsko objasnjenje sudbine

Dosta dobro!

arzuhal wrote:
Ne tvrdi se da je bio melek, iz ovih ajeta samo zorno vidimo da je bio u njihovom društvu, da je bio prisutan, ali ne i da je bio melek. Upravo se ističe da je on nešto drukčije od meleka jer kada je naređeno bilo melekima da učine sedždu oni su to i učinili, svi do jednog, Kur'an kaže kulluhum - svi oni bez izuzetka, i edžme'un - zajedno:

فَسَجَدَ الْمَلَائِكَةُ كُلُّهُمْ أَجْمَعُونَ

meleki su se, svi do posljednjeg, zajedno poklonili (sura Sad, 73)

Dakle SVI MELEKI ZAJEDNO su učinili sedždu, nijedan melek nije odbio, što ih je bilo, odnosno meleki na koje se odnosila naredba: učinili su sedždu (pošto postoje meleki na koje se nije odnosila naredba). Meleki nemaju mogućnost odbijanja izvršenja naredbe.


Dakle nije tačno da piše da je Iblis bio melek, ali piše da je bio - džinn. Nađi taj ajet pa ga postavi ovdje

Zašto onda kaže 'Zašto se nisi poklonio kad sam ti naredio?'? Nelogično je da Bog kaže melecima da se poklone, a onda kritikuje Sotonu što se nije poklonio iako ovaj nije melek. Izvini ali Bog je u ovom slučaju ispao smešan, a Sotona ga je nadmudrio bez da je učinio išta.

To je kao kada bi u sobi bilo pet mačaka i jedan pas i onde dođe gazda i naredi mačkama da izađu iz sobe i one izađu, a pas ostane. I onda se gazda ljuti na psa što nije izašao. Pa ko po tebi tu ispada lud, a ko normalan?

Ili je Iblis melek ili kuranski Bog nije baš najinteligentniji.

A znam ja da Kur'an tvrdi da je Iblis džin. To sam i napomenuo.

arzuhal wrote:Pa da. Ovdje, na ovom forumu, nekada su se vodile žestoke rasprave po ovom pitanju: ako je Bog znao, još prije mog stvaranja, da ja neću vjerovati u Njega, da dokazi koje vjernici smatraju dovoljnim dokazima meni i mnogima drugim neće biti dovoljni da povjerujemo, zašto nas je onda, usprkos tome što je znao da ćemo otići u vječnu patnju, stvarao? Nije nas pitao i konsultovao o tome, nije nam dao prilike, samo nas je stvorio znajući da ćemo skončati u mukama?

Bog je stvorio prvog čovjeka (ili "čovjeke") sve su ostale stvarali ljudi!Dakle,to što postojimo možemo zahvaliti najprije Bogu a jednako tako i našim roditeljima!"Zašto nas je stvarao" pa zato jer nećemo ići u vječnu patnju ako poštujemo I volimo Boga!Neki će ići,no za to su sami krivi!Izbor je na nama!

patriot_1 wrote:

arzuhal wrote:Pa da. Ovdje, na ovom forumu, nekada su se vodile žestoke rasprave po ovom pitanju: ako je Bog znao, još prije mog stvaranja, da ja neću vjerovati u Njega, da dokazi koje vjernici smatraju dovoljnim dokazima meni i mnogima drugim neće biti dovoljni da povjerujemo, zašto nas je onda, usprkos tome što je znao da ćemo otići u vječnu patnju, stvarao? Nije nas pitao i konsultovao o tome, nije nam dao prilike, samo nas je stvorio znajući da ćemo skončati u mukama?

Bog je stvorio prvog čovjeka (ili "čovjeke") sve su ostale stvarali ljudi!Dakle,to što postojimo možemo zahvaliti najprije Bogu a jednako tako i našim roditeljima!"Zašto nas je stvarao" pa zato jer nećemo ići u vječnu patnju ako poštujemo I volimo Boga!Neki će ići,no za to su sami krivi!Izbor je na nama!

Hoćeš da kažeš da Bog nema apsolutnu moć nad stvaranjem, nad rođenjem novog života, On nema mogućnosti da utječe da se neko dijete rodi?

Ono što je zanimljivo, jeste da se muslimani, a šire i Orijent, iz zapadnjačke perspektive izjednačavaju sa pristašama fatalizma. U jednu ruku, ta rezignacija, tj. predanost Bogu Stvoritelju, Njegovoj volji i predodređenosti što se u njoj temelji nije bez osnova

Prve indikacije arapskog fatalizma, što će nekim svojim elementima ući u prvotnu islamsku kulturu, nalaze se u predislamskoj poeziji, u kojoj dominiraju tri aspekta sudbine. Ona, na prvom mjestu, općenito izražava ideju predodređenog reda, zatim ideju dosuđenog koja se, zapravo odnosi na smrt kao zajednički udes svih ljudi, te, napokon, Vrijeme u smislu Sudbine. Tri različita pjesnika dijele jednaki osjećaj:

"kad sudbine je zadan čas,
ne pomaže ni dijete ni svojina" - kaže jedan;

"smrtni čas je zadan zauvijek" - piše drugi;

"strpljenje, zadano je samo pravično i razumno" - poručuje treći.


Uz sudbinu (qadar) se, prirodno, veže predodređenost (al-miqdar), koja se, u biti, svodi na smrt, kraj kojem niko ne može izbjeći. U nekim tekstovima, smrt se ne shvaća kao neumoljivost što djeluje sama sobom, nego u funkciji odluke Sile što nije određena. Wellhausen misli da se odluka (qada') koristi skraćeno, a da se zapravo odnosi na odluku Allaha (u predislamskom smislu ove riječi). Svi ovi pojmovi, općenito se smatra, pripadaju religioznoj sferi i imaju religiozno značenje. I sam Qur'an to potvrđuje, jer se moć objave naziva lailat al-qadr ("noć odluke"). Sama predislamska poezija nije bila religiozno inspirisana i ovi pojmovi se koriste bez religiozne intencije. Sama činjenica da Qur'an, koji odlučno negira tu poeziju, koristi svega tri izraza za problem sudbine (hatm, qadar, qada') potvrđuje, po svojoj prilici, da su oni bili prihvatljivi za novi nauk, jer su, ranije, bili izrazi religioznog značenja.

Najčešće pojam sudbine je dodjela, udio, sreća (maniyah), u smislu onoga što je čovjeku sudbina doznačila kao njegov životni dio. Mada ima tekstova koji izričito spominju Allaha (u predislamskom značenju) kao Dodjelitelja, ipak se taj viši dodjelitelj izražava neodređeno: "bilo je dodijeljeno", tj. dosuđeno. "Znam da bijega nema od onoga što mi je dodijeljeno", kaže se u jednoj pjesmi. Ponegdje se pod tim podrazumijeva smrt i njena uloga u čovjekovu životu, a ponegdje se intendira i na jedno općenitije značenje. Ipak se na kraju, ovaj pojam ispunjava sa dva značenja: smrt pojedinca i Sudbina.

No, ono što u Arapa najviše približava značenju sudbine, ipak su izrazi što znače vrijeme (dahr, zaman); ono se, najčešće, shvata u jednom elegično-pesimističkom smislu, kao protok koji se približava kraju, kao susret kojem je rastava neizbježan kraj. Odatle njegovo prirodno povezivanje sa smrću. Ono je vječito, neprolazno, isto:

"Zar je Vrijeme nešto drugo do danas, jučer i sutra?
Vrijeme tako ide i vraća nam se,
i daje nam jednom noć, a jednom dan.
Mi prolazimo, a vrijeme ne iščezava."

SamoVasGledam wrote:

arzuhal wrote:
Ne tvrdi se da je bio melek, iz ovih ajeta samo zorno vidimo da je bio u njihovom društvu, da je bio prisutan, ali ne i da je bio melek. Upravo se ističe da je on nešto drukčije od meleka jer kada je naređeno bilo melekima da učine sedždu oni su to i učinili, svi do jednog, Kur'an kaže kulluhum - svi oni bez izuzetka, i edžme'un - zajedno:

فَسَجَدَ الْمَلَائِكَةُ كُلُّهُمْ أَجْمَعُونَ

meleki su se, svi do posljednjeg, zajedno poklonili (sura Sad, 73)

Dakle SVI MELEKI ZAJEDNO su učinili sedždu, nijedan melek nije odbio, što ih je bilo, odnosno meleki na koje se odnosila naredba: učinili su sedždu (pošto postoje meleki na koje se nije odnosila naredba). Meleki nemaju mogućnost odbijanja izvršenja naredbe.


Dakle nije tačno da piše da je Iblis bio melek, ali piše da je bio - džinn. Nađi taj ajet pa ga postavi ovdje

Zašto onda kaže 'Zašto se nisi poklonio kad sam ti naredio?'? Nelogično je da Bog kaže melecima da se poklone, a onda kritikuje Sotonu što se nije poklonio iako ovaj nije melek. Izvini ali Bog je u ovom slučaju ispao smešan, a Sotona ga je nadmudrio bez da je učinio išta.

To je kao kada bi u sobi bilo pet mačaka i jedan pas i onde dođe gazda i naredi mačkama da izađu iz sobe i one izađu, a pas ostane. I onda se gazda ljuti na psa što nije izašao. Pa ko po tebi tu ispada lud, a ko normalan?

Ili je Iblis melek ili kuranski Bog nije baš najinteligentniji.

A znam ja da Kur'an tvrdi da je Iblis džin. To sam i napomenuo.

Ili Kur'an nije napisan u stilu slikovnice za predškolski uzrast. Svako ko iole poznaje Kur'an i Islam, zna vrlo dobro da je, prije stvaranja Adema a.s., Iblis bio dostigao stepen meleka i, da tako kažem, družio se s njima, bio jedan od njih. Kad je rečeno melekima da se poklone Ademu a.s., kao savršenoj Božijoj kreaciji, naređeno je istovremeno i Iblisu. Kur'anska pisana forma je izrečena na taj način, ali to ne znači ono što si ti zaključio, a to ti potvrđuju drugi ajeti, za koje znaš, ali ih nisi citirao.
Kad već tako gledaš, zašto se onda ne pitaš, što se Iblis ne pobuni, ako se ta naredba nije odnosila na njega, već prihvata Božiju odredbu da bude proklet i prihvata izazov da se do Sudnjeg dana bavi zavođenjem čovjeka na stranputicu?

nasa wrote:

Towelie wrote:Ako imas ispit, ne ucis i zatim padnes, da li je to sudbina?

ako prodjes sta je onda

Bozije davanje


Envoyé de mon iPhone en utilisant Tapatalk

Towelie wrote:Ako imas ispit, ne ucis i zatim padnes, da li je to sudbina?

Ako imas ispit, ucis... a professor zna da ces pasti (a on je uvijek u pravu) mozes li ti proci?

Vjerujem u sve,osim u one sto pricaju u Bozije ime..

Dope_Man wrote:Ako nereligiozni smiju komentirati, onda da kazem ne. Mislim da je sve sto se desi samo niz nasih odluka (u okviru miliona odluka drugih ljudi oko nas) i da nista nije predodredjeno, jer da jeste i najmanja sitnica predodredjena ja ne bi morao nista raditi, ona bi se desila.

Vjerovanje u sudbinu je, po meni (a i psiholoskim istrazivanjima), samo odbrambeni mehanizam covjeka kojim opravdava stvari koje se desavaju, a koje su izvan njegove kontrole, da bi zadrzao bar nekakav osjecaj reda i sigurnosti u zivotu. Lakse je podnijeti da je nesto lose ''moralo biti, takva mu/joj sudbina'' nego da se jednostavno desilo bez dobrog ili loseg razloga.

Pod pretpostavkom da su ljudi isključivo materijalna stvorenja:
1. Sve što se sa čovjekom dešava je rezultat biohemijskih procesa (koji su u osnovi fizikalni procesi), što uključuje i misli, emocije, pa i svijest generalno;
2. Svaki biohemijski proces se dešava u skladu sa poznatim i ograničavajućim materijalnim limitima i zakonitostima;
3. Svaki biohemijski proces se dešava kao rezultat nekog prethodnog biohemijskog procesa, tj. kao rezultat neke prethodne fizikalne reakcije ili procesa;
4. Sve te reakcije, idući putem beskonačne regresije, su definisane milijardama godina prije ovog trenutka, pa i prije postanka univerzuma kao što ga sada poznajemo;
5. Vezano uz 4., primjer: sve što se desilo se moralo tako desiti, jer su individualne čestice (diskretni entiteti) jedino tako mogle da reaguju, u skladu sa tada važećim zakonitostima. Kroz milijarde godina, svaka čestica je mogla reagovati sa nekom drugom česticom *isključivo zato* jer su *prethodne reakcije* podesile takve uvjete kakve su podesile. Dakle, nakon milijardi godina od postanka univerzuma, svaka interakcija svih čestica tvog tijela (uključujući i svijest, ako ćemo je definisati kao materijalno) je isključivo rezultat prethodnih reakcija, idući regresijom i slijedom sve do prije postanka univerzuma. Svaki atom vodika tvog tijela je tu gdje jeste zato jer je *prethodnim dešavanjima* udešeno da se nađe u tvom tijelu. To vrijedi za sve ostale atome tvog tijela, zapravo, za sve ostale čestice tvog tijela.
6. Slijedi da sve što ti sada činiš, čak sve što možeš da učiniš, je limitirano i *uslovljeno* (tj. predodređeno) prethodnim dešavanjima, i prije nego si rođen.
7. Vezano uz 6., čak i tvoji izbori koje činiš, tvoja svijest, tvoje misli, su isključivo moguće, uslovljene i rezultat su prethodnih dešavanja.
8. Slijedi da nemaš slobodu izbora, niti slobodnu volju. Slijedi da sve što činiš činiš jer to moraš, jer tako mora biti, jer je tako uslovljeno "početnim stanjem čestica prije stvaranja univerzuma". Ako pretpostavimo da je nešto poput "početnog stanja" uopšte postojalo.

Otprilike je ovo problem, kako za koga, sa čisto materijalne/"naučne" strane.

Dalje, često životinjama ne sputavamo šta čine vodeći se time kako iste "nisu svjesne i nemaju mogućnost rezonovanja, te se vode isključivo nagonima". Međutim, i za čovjeka isto možemo reći, na fundamentalnom nivou, jer "mogućnost rezonovanja", "svijest" i "vođenje razumom" nisu fundamentalno ništa drugačiji, jer su i dalje materijalni. Bar ako si materijalista...

Ništa posebno ne želim da pokažem ovim primjerom, čak možda je i pogrešan, ali mislim da vrijedi radi perspektive stvari o kojima se ovdje govori...

arzuhal wrote:Vjerovanje u sudbinu, s islamske tačke, vezana je za Božije znanje a ne volju, ne nekakvu nepravdu da je Bog odredio nečiji život i njegov konac na što čovjek nema nikakvog utjecaja, nego da Bog zna kako će svako skončati.

U tom slučaju eventualni filozofski prigovor čovjeka može samo biti (kao što ih ima): a što me je stvarao ako je znao da ću završiti đe ne trebam?

Prvi i osnovni prigovor je da znanje "o budućnosti" nužno limitira opcije, tj. limitira slobodu izbora i volje (ako iste definišemo kao mogućnost "izbora bilo čega"). Ako je Bog znao da će neko nešto učiniti, onda taj neko i nije mogao učiniti drugačije, pa i prije nego li je rođen.

Što se eventualnog prigovora tiče, on je sasvim na mjestu, te se zadovoljavajući odgovor neće naći kod lokalnog hodže ili šta već (ništa protiv hodža btw, bar ne sada). Sreća je jedino što većina ljudi o tome ni ne misli, jer su konformisti koji "pretpostavljaju" da je to sve "neko riješio" i da je "sve sasvim OK", pa čemu zamaranje...

zeina wrote:Vjerujem u sudbinu djelimicno, jer isto tako vjerujem u slobodnu volju da pojedinac sam sebi kreira zivot, svojim djelima i postupcima, Bog je tu da pomaze, usmjerava na pravi izbor ukoliko mu se obratimo, testira...
Mnogi smatraju da je sudbin zapisana i da se ne moze mijenjati, ali to nije zapis koji je nama Bog odredio da uradimo, nego zapis onoga sto cemo mi sami uraditi u buducnosti jer Bog je Sveznajuci i unapijed zna nase postupke pa tako zna i nasu buducnost. To je otprilike i islamsko objasnjenje sudbine

Da, to je otprilike popularno islamsko "objašnjenje" sudbine. Samo što nema apsolutno nikakvog smisla. Ali kako god...

RNG_25 wrote:

Dope_Man wrote:Ako nereligiozni smiju komentirati, onda da kazem ne. Mislim da je sve sto se desi samo niz nasih odluka (u okviru miliona odluka drugih ljudi oko nas) i da nista nije predodredjeno, jer da jeste i najmanja sitnica predodredjena ja ne bi morao nista raditi, ona bi se desila.

Vjerovanje u sudbinu je, po meni (a i psiholoskim istrazivanjima), samo odbrambeni mehanizam covjeka kojim opravdava stvari koje se desavaju, a koje su izvan njegove kontrole, da bi zadrzao bar nekakav osjecaj reda i sigurnosti u zivotu. Lakse je podnijeti da je nesto lose ''moralo biti, takva mu/joj sudbina'' nego da se jednostavno desilo bez dobrog ili loseg razloga.

Pod pretpostavkom da su ljudi isključivo materijalna stvorenja:
1. Sve što se sa čovjekom dešava je rezultat biohemijskih procesa (koji su u osnovi fizikalni procesi), što uključuje i misli, emocije, pa i svijest generalno;
2. Svaki biohemijski proces se dešava u skladu sa poznatim i ograničavajućim materijalnim limitima i zakonitostima;
3. Svaki biohemijski proces se dešava kao rezultat nekog prethodnog biohemijskog procesa, tj. kao rezultat neke prethodne fizikalne reakcije ili procesa;
4. Sve te reakcije, idući putem beskonačne regresije, su definisane milijardama godina prije ovog trenutka, pa i prije postanka univerzuma kao što ga sada poznajemo;
5. Vezano uz 4., primjer: sve što se desilo se moralo tako desiti, jer su individualne čestice (diskretni entiteti) jedino tako mogle da reaguju, u skladu sa tada važećim zakonitostima. Kroz milijarde godina, svaka čestica je mogla reagovati sa nekom drugom česticom *isključivo zato* jer su *prethodne reakcije* podesile takve uvjete kakve su podesile. Dakle, nakon milijardi godina od postanka univerzuma, svaka interakcija svih čestica tvog tijela (uključujući i svijest, ako ćemo je definisati kao materijalno) je isključivo rezultat prethodnih reakcija, idući regresijom i slijedom sve do prije postanka univerzuma. Svaki atom vodika tvog tijela je tu gdje jeste zato jer je *prethodnim dešavanjima* udešeno da se nađe u tvom tijelu. To vrijedi za sve ostale atome tvog tijela, zapravo, za sve ostale čestice tvog tijela.
6. Slijedi da sve što ti sada činiš, čak sve što možeš da učiniš, je limitirano i *uslovljeno* (tj. predodređeno) prethodnim dešavanjima, i prije nego si rođen.
7. Vezano uz 6., čak i tvoji izbori koje činiš, tvoja svijest, tvoje misli, su isključivo moguće, uslovljene i rezultat su prethodnih dešavanja.
8. Slijedi da nemaš slobodu izbora, niti slobodnu volju. Slijedi da sve što činiš činiš jer to moraš, jer tako mora biti, jer je tako uslovljeno "početnim stanjem čestica prije stvaranja univerzuma". Ako pretpostavimo da je nešto poput "početnog stanja" uopšte postojalo.

Otprilike je ovo problem, kako za koga, sa čisto materijalne/"naučne" strane.

Dalje, često životinjama ne sputavamo šta čine vodeći se time kako iste "nisu svjesne i nemaju mogućnost rezonovanja, te se vode isključivo nagonima". Međutim, i za čovjeka isto možemo reći, na fundamentalnom nivou, jer "mogućnost rezonovanja", "svijest" i "vođenje razumom" nisu fundamentalno ništa drugačiji, jer su i dalje materijalni. Bar ako si materijalista...

Ništa posebno ne želim da pokažem ovim primjerom, čak možda je i pogrešan, ali mislim da vrijedi radi perspektive stvari o kojima se ovdje govori...

Da, iduci nazad dodjemo do tog. To je za mene nesto sto jos u glavi nisam razjasnio, i ne znam ni da li cu ikad razjesniti. S jedne strane je sve navedeno iznad, da je sve u osnovi igranje nekih najosnovnijih cestica (ili valova, il sta je vec na kraju niza) i mi samo gledamo kako se navijeni sat vrti. Cak i samo razmisljanje je prema tome samo okretanje sata koje je takvo po zakonima koji upravljaju cesticama i sve se to moglo predvidjeti milion godina unazad, jer drugacije ne moze biti.

S druge strane, sjedim, ''ocito'' imam sposobnost da o svemu tome razmisljam i da odaberem sta cu uraditi, sta cu sad napisati, da li uopste pisati itd.. cini se tako ''ocito'' da imam mogucnost upravljanja svojom voljom. Ali opet, i to bi se moglo opisati prethodnim. Mislim da nam zbog tog treba mnogo bolje poznavanje same svijesti da bi tu mogli shvatiti dobar odgovor.
A s druge strane moguce je i ubaciti razliku izmedju normalne i subatomske fizike. Potpuno razliciti zakoni, ono sto se desava na ''velikom'' nivou se cini odvojeno od ''malog'' i obrnuto i onda opet zaboli glava od svega toga, a valja spavati.

="arzuhal
Bog je stvorio prvog čovjeka (ili "čovjeke") sve su ostale stvarali ljudi!Dakle,to što postojimo možemo zahvaliti najprije Bogu a jednako tako i našim roditeljima!"Zašto nas je stvarao" pa zato jer nećemo ići u vječnu patnju ako poštujemo I volimo Boga!Neki će ići,no za to su sami krivi!Izbor je na nama!

Hoćeš da kažeš da Bog nema apsolutnu moć nad stvaranjem, nad rođenjem novog života, On nema mogućnosti da utječe da se neko dijete rodi?

Hoću reći da nam Bog nije potreban da bi napravili dijete!Treba nam zdrava žena I dobra ćuna!

patriot_1 wrote: Hoću reći da nam Bog nije potreban da bi napravili dijete!Treba nam zdrava žena I dobra ćuna!

Ne znam da li si ti ili bilo ko tebi blizak ikad pokusavali dobiti dijete. Oboje ste zdravi, sve u najboljem redu ali dijete ne dolazi onda kada vi hocete, dodje nakon mjeseci pokusavanja, onda kada to On hoce a ne kada mi hocemo....milioni su primjera za to.

zeina wrote:

patriot_1 wrote: Hoću reći da nam Bog nije potreban da bi napravili dijete!Treba nam zdrava žena I dobra ćuna!

Ne znam da li si ti ili bilo ko tebi blizak ikad pokusavali dobiti dijete. Oboje ste zdravi, sve u najboljem redu ali dijete ne dolazi onda kada vi hocete, dodje nakon mjeseci pokusavanja, onda kada to On hoce a ne kada mi hocemo....milioni su primjera za to.

Procitaj koju knjigu iz biologije, poglavlje o razmnozavanju, nebitno da li kod covjeka ili neke druge zivotinjske vrste, princip je veoma slican kod vecine njih. Vidjeces da postoji ''formula'' a ne stari ciko koji odlucuje kada ce pokusaj biti uspjesan. Tu ce ti biti jasnije i zasto neki naizgled potpuno zdravi ljudi godinama pokusavaju a ne mogu dobiti dijete.

patriot_1 wrote:

arzuhal wrote:

patriot_1 wrote: Bog je stvorio prvog čovjeka (ili "čovjeke") sve su ostale stvarali ljudi!Dakle,to što postojimo možemo zahvaliti najprije Bogu a jednako tako i našim roditeljima!"Zašto nas je stvarao" pa zato jer nećemo ići u vječnu patnju ako poštujemo I volimo Boga!Neki će ići,no za to su sami krivi!Izbor je na nama!

Hoćeš da kažeš da Bog nema apsolutnu moć nad stvaranjem, nad rođenjem novog života, On nema mogućnosti da utječe da se neko dijete rodi?

Hoću reći da nam Bog nije potreban da bi napravili dijete!Treba nam zdrava žena I dobra ćuna!

Znači da ne treba Božija moć i volja u stvaranju novog čovjeka, za rađanje novog djeteta? Imamo, s jedne strane, Boga koji ja započeo stvaranje i, s druge, ljude koji stvaraju, donose novi život, koji su nastavljači stvaranja, a Bog u tome ne učestvuje?

Odakle onda pravo Bogu da me kazni kada ne učestvuje u mom stvaranju? Neka kazni samo one prve koje je on stvorio, kako ti veliš, a ostale nema pravo. Ili, ako ima pravo da kažnjava sve ljude, jer je On započeo njihovo stvaranje, onda nema apsolutno pravo na to - sam si rekao da ne vjeruješ u Boga koji ima apsolutnu vlast nad svim, tako nešto ili nekako, ispravi me - i Bog ne može kazniti nikoga ukoliko se prvo ne konsultuje s drugim stvarateljima koji imaju moć u stvaranju pored Njega, sa tom zgodnom majkom i ocem čiju je ćunu zainteresirala majka.

Dakle o eventualnoj kazni ne može sam Bog odlučivati jer nije sam ni stvarao čovjeka, nije Apsolut, morao bi pitati i druge dioničare, one koji sudjeluju u stvaranju. Znači o kazni odlučuju Bog i roditelji? Još me rode dvoje roditelja koji ne vjeruju u Boga, a sutra moraju odlučiti hoće li me izložiti kazni jer i ja nisam vjerovao u Njega, pa naravno da me neće kazniti, ma šta Bog htio, zar ne?

Ili, recimo, kažem Bogu da me nema prava kažnjavati jer nije imao utjecaja gdje ću se ja roditi, a ja sam se rodio u porodici koja ne vjeruje u Njega, oni su me stvorili, oni su moji tvorci a ne On, i što se moje obitelji tiče neka kažnjava koga hoće, al' nas nek' zaobiđe, bitte schön

Svako je krojač svoje sudbine.

Međutim, postoji i ona kolektivna subina, kao što je naš slučaj, kad ti Izetbegović, Dodik i Čović kroje sudbinu, dok ustvari kroje svoju sudbinu.

postoje ljudi u kojima zivi Bog,
postoje ljudi u kojima zivi Demon
a postoje i ljudi u kojima zive samo gliste


ja vjerujem u Stvoritelja !

Ne.

HadiRa wrote:postoje ljudi u kojima zivi Bog,
postoje ljudi u kojima zivi Demon
a postoje i ljudi u kojima zive samo gliste


ja vjerujem u Stvoritelja !

A postoje i strumpfovi..