Genijalna tema,.. ali zakaceno previse stvari koje su svaka za sebe vrh ledenog brijega.
Ja bih podijelio tematiku pa da vidimo ste je interesantnije:
Asimilacija kroz historijski kontekst.
Kad covjek pogleda mapu Evrope prije 1000 god. - ko je sve prezivio imenom a ko nestao. Danasnji narodi su mjesavina raznih asimiliranih etnosa kroz historiju, ime je porijeklom nekog plemena, regiona, sireg etnosa,.. Vec u srednjem vijeku narodi u istoimenim drzavama su bili rezultat miksa od vise vjekova i sirenje necijeg imana, odnosno prihvatanja i asimilacije. Historijska je slucajnost da je neko imao vojnu i politicku snagu da se odrzi duze i vremenom asimilirao ostale u svoje ime. Primjerice Franci, jedno od pridoslih plemena koje je politicki opstal ona vrhu i asimiliralo sve pa se danas drzava po njima zove. Na drugoj strani Moravljane koji su imali ogromnu drzavu ali kratko pa se da nas sveli na malu regiju izmedju Ceske i Slovacke. Neki su pretrpjeli tolike asimilacije da su vremenom izgubili i rasne karakteristike poput tatarskih proto Madjara i proto Bugara gdje su Bugari vremenom izgubili i svoj jezik u korist slavenskog. Bosna formirana zahvaljujuci svojoj prirodnoj izolaciji gdje je miks raznoraznih etnosa se vremenom homogenizovao i nastaju Bosnjani. Koji miks etnosa niko nezna, ali nicije plemensko ime nije bilo toliko jako ili dominantno da prezivi. Slicno sa Slovencima i Slovacima. Poslije dolaze migracije i ponovno asimiliranje pridoslih. Primjerice njemacki rudari Sasi koji su se vremenom stopili sa ostalima ali mnogi toponimi svjedoce o njihovim nekadasnjim lokacijama. Ili Vlasi koji su jos u srednjem vijeku bili posebna kategorija i zakonski i politicki a kamoli jezicki i kulturoloski. Medjutim isti ti nomadski Vlasi su u silnim sezonskim selidbama i ostajali na odredjenim mejstima i vremenom se asimilirali. Gdje su izgubili jezik, obicaje, svoj imena i prezimena. Vlasic je najznacajniji toponim njihovog prisustva u vecem broju.
Asimilacija novijeg doba.
Za razliku od srednjeg vijeka gdje je nepismen narod lako gubio svijest o porijeklu, obicaje, jezik,.. u novijem vremenu zahvaljujuci boljoj povezanosti, komunikacijama, pismenosti,.. je asimilacija vec isla malo teze. Ili se jednostavno politicki prilagodjavala. Pa tako imamo Jevreje koji su prihvatali jezik mjesta gdje su dosli, i mijenjali prezimena da bi izbjegli diskriminaciju. Ali posto su bili privrzeni vjeri koja je bila mnogo striktna po pitanju zenidbenih veza, sacuvali su ipak mnoge vjerske, kulturoloske i fizioloske karakteristike. Ukrajinici napr koji su dosli u velikom broju u BiH(Banjaluka, Prnjavor) prije vise od 100 god. su sacuvali svoja prezimena, obicaje,.. ali ne i jezik. Mnogi neznaju ukrajinski jezik niti su ikada bili u Ukrajini, ali sa ponosom se predstavljaju kao Ukrajinci i to sa koljena na koljeno cuvaju. Povlacenjem osmanlija iz Ugarske, Slavonije, Srbije, Crne Gore je dosao takodjer odredjeni broj tamosnjih muslimana koji su se jako brzo stopili u Bosnjake, i prezimenima i jezikom i obicajima. I za taj period najznacajniji nesretni nacionalromantizam gdje se ime sirilo konto vjere pa pravoslavni svih etnosa postadose Srbi, katolici svih etnosa postadose Hrvati a muslimani svih etnosa Bosnjaci, Muslimani, cak i Turci. Mnogi bosanski muslimani se sele u Tursku gdje su se vremenom jezicki i imenima asimilirali ali zadrzali svijest o porijeklu. U Izmiru ima par klubova gdje se uci bosanski, igraju narodne igre, uci o Bosni ali malo ko od silnih clanova zna bosanski. Medjutim, svijest o porijeklu se lakse zadrzala tamo gdje to nije bilo nepopularno. Poput Ukrajinaca u BiH koji nisu bili diskriminisani konto toga, Bosnjaka u Turskoj, Talijana u Hrvatskoj, Rusa u Vojvodini,... Tamo gdje jeste postojala doza netolerancije i jasnija definicija domaceg i stranog su ljudi vremenom mijenjali imena, jezik,. i gubili svijest o porijeklu. Primjerice slavenske manjine u Njemackoj i Austriji, slavenski doseljenici u USA, Irci u Engleskoj, Turci u Bugarskoj i Grckoj, Albanci i Cigani na sirem prostoru naseg regona koji su ipak bili tretirani kao niza klasa,.itd. U 20 tom vijeku jedan fenomen koji traje i danas. Doseljeni iz Hrvatske, Srbije u BiH i poslije vise decenija sacuvali sa ponosom porijeklo i naglasak. Docim doseljeni iz BiH u Srbiju i Hrvatsku za rekordno vrijeme prihvatili lokalni naglasak i zataskali porijeklo.
Zahvaljujuci boljoj komunikaciji, informisanosti, medijima, pismenosti,.. aslimilacije sve rjedje.
Pa smo zakacili dijasporu danasnjeg vremena:
Tacno je da druga, treca generacija vremenom gubi jezik, obicaje, mentalitet roditelja,... ali ne i svijest o porijeklu i prezime. Promjena prezimena kod muskih nositelja je vrlo rijetka pojava a i to nije brisalo svijest o porijeklu. Imena se obicno daju neutralna i internacionalna koja mogu proci svugdje,.. pa su u dijaspori najcesca imena Benjamin, Dino, Armin, Marko, Petar, Haris, Arijan, Anton, Leo, Deni, Edi, Jasmin(iako je vani zensko ime), ... a za zenska imena jos lakse posto je i kodnas tu veci udio internacionalnih poput Sabina, Rebeka, Marija, Edita, Melisa, Petra, Alma, Selma, Sandra, Jasmina, Irma,... Medjutim, svijest o porijeklu ne samo da se ne krije vec se i istakne. Posebno kod obrazovanijih gdje djeca u dijaspori po statistikama imaju veci stepen viseg obrazovanja nego sto je lokalni prosjek. Pa je skroz normalno na tribini tekme medju Fanaticosima vidjeti momke i cure fakultetski obrazovane koji natucaju nas jezik ili ga izmedju sebe uopce ne pricaju,.. a navijaju ko mahniti za BiH repku.

Tako da asimilacija nije bas cijela, vise je prakticna gdje su mentalno, kulturoloski i jezicki prilagodjeni zemlji u kojoj zive - ali svjesni prezimena i nijansi koje se ne mogu sakriti - itekako svjesni porijekla.
I zakacili ste i mijesane brakove.
To je jedan poseban fenomen - medjutim bitno je istaci da su mijesani brakovi prihvatili pozitivne stvari dva etnosa, vjere ili kulture gdje nema mrznje, konfrontacije,.. pa se samim tim i ne krije porijeklo i rodoslov. Etnicki se ipak stapaju, odnosno svojom voljom i izborom vise naginju jednom od etnosa - posto ne postoji slozeni etnos, ne postoji etnicka kategorija koja je je miks. Nacionalno se identifikuju sa drzavom, pa su u nasim uslovima bosanskohercegovacke nacionalnosti, vjerski su agnostici, ateisti ili prihvate odredjene tradicionalne crte jedne strane poput proslave Bajrama ili Bozica. Imena su takodjer neutralna u vecini slucajeva pa je rijetkost tu naci Mustafu, Mihajla, Zvonimira, Franju, Samira,... u S-H kombinacijama je laksi izbor gdje ima zajednickih imena poput Petar, Marko, Ivana, Marija, Milan, Zeljko, Zeljka,... a u S-B, H-B, kombinacijama se uglavnom koriste Zlatko, Zlatan, Bisera, Damir, Edi, Maja, .. ili se podijele pa imamo bracu u sestre Gorana i Indiru ili Armina i Spomenku. Medjutim, takodjer imamo i trend novih imena kod sviju koja ne mozes nigdje locirati poput Tea, Teo, Adna, Sara, Inez, Amor, Ajla, Mak, .. Mijesani brakovi su po nepisanom pravilu obrazovani a obrazovani ljudi imaju vise tolerancije i respekta prema razlicitostima. Tako da tu nijedna strana nije "nahebala", rodoslov se ne krije, sovinizma skoro i nema, a i mijesani koji naginju vise jednom etnosu ili kulturi opet nisu onaj nacionalisticki ili neprijateljski dio, vrlo su otvoreni i srdacni prema svima. Tako da mozes da lupim - od Gorana(sina Radoslava i Senke) koji slavi Bozic, navija za Srbiju,.. ipak dozivjeti da ucestvuje u obiljezavanju genocida, podrzi borbu za bosanski jezik, srcem i dusom za cjelovitost BiH, .. tako da mislim da je mijesane pogresno ubacivati u pricu o asimilaciji. To je moglo nekada davno kod nepismenih kada su ljudi zenili mlade druge vjere pa su zene po defalutu prihvatale 100% sve od muza i tako se prenijelo na djecu. Danas vec ne.
I za kraj bih dodao jos nesto sto je izostavljeno:
Unutrasnje migracije i asimilacije. Sarajlije u Bijeljini, Focake, Sandzaklije,.. u Sarajevu, Posavljane u Hercegovini,.. kako tu prolazi asimilacija u novo ako je uopce ima. Ili ako se vec desila.
Izvinjavam se na romanu,.. ali tema je toliko dobra - samo kada bi je mogli nekako usmjeriti na jedan kolosijek.