General War wrote:
Nije problem sto kako radi Srbijanska i Hrvatska propaganda koriste materijale koji im se namjeste na zicer...problem je cutanje bosnjackih magaraca na divljjanje ustastva i cetnistva o kome makar mogu sedmicno napraviti lijepu reportazu, sva moguca ikonografija je tu...ali prvi magarci u bosnjaka niti da se pocesu...da znaju kad treba, vidilo se da znaju...sve mi tu lici opet na nekakve dilove i podjebavanja.
Četništvo i ustaštvo su zahvaljujući historijskom revizionizmu u EU doživjeli svoju rehabilitaciju na našim prostorima. Jednostavno, kapitalizam je odnio pobjedu nad komunizmom, glasalo se EU parlamentu, pojavila se i "Crna knjiga komunizma". Kapitalizam po njima jednostavno nema alternative, svoj trijumf je doživio padom Berlinskog zida. Čim je na srušenom Berlinskom zidu trijumfovao kapitalizam, socijalni kompromis je postao luksuz. Od tada se javlja i historijski revizionizam koji je postao jedan od važnih osigurača novog bezalternativnog kapitalizma. O tome svjedoče i Rezolucije Savjeta Evropa, a parolu
"Nikada ponovo Aušvic", Brisel je pretvorio u
"Nikada ponovo komunizam". Od 1989. godine, nova sadašnjica je počela da traži "novu prošlost". Odnos prema nestalom fašizmu, poslužio je u mnogim zemljama kao mjera odnosa prema nestalom socijalizmu. Da ne govorim o bivšim ljevičarima i marksistima koji su preko noći presvukli dresove i postali glavni zagovornici bezalternativnog kapitalizma. Pogledaj samo kod nas galerije takvih likova krenuvši od Tuđmana, Miloševića do Čovića ili Dodika danas.
Revizija prošlosti je prihvaćena i odozdo. Veliki broj društveno-naučnih intelektualaca živi kod nas od projekata, donacija i grantova EU. Taj interes da će vječno živjeti od donacija Brisela jača njihov antisocijalistički habitus,
čiji hljeb jedem, njegovu pjesmu pjevam. Antikapitalizam postoji i ogleda se u nostalgiji za socijalizmom, a zasićenost i nostalgija su kolebljive i varljive svijesti. To nije realni antikapitalizam. Na Balkanu se "jugokomunizam" (u suštini socijalizam) smatra izdajom nacionalnih interesa. Nakon 1989. nisu samo obnovljeni nacija i vjera, nego je i sami kapitalizam postao robna religija. Čim su antagonizovane međunacionalne napetosti odmah su pacifikovani klasni sukobi. Zato danas imamo klasno društvo bez klasne borbe, ili bolje rečeno imamo četnike, ustaše, vehabije i sličnu "toplu braću". Vladavina bezalternativne desnice danas je realnost.
Nestanak komunizma tj. nestanak jedne kolektivističke ideologije je uslovio buđenje druge kolektivističke ideologije tj. nacionalizma u određenim strukturama društva. Nacionalizam nije nešto što je bilo ugušeno u vrijeme komunizma, kako kod nas, tako i u Istočnoj Evropi. On je naprosto bio potisnut jer je bio društveno nepoželjan, bio je sankcionisan na izvjestan način. Nacionalizam je uvijek bio prisutan, ali prosto nije mogao da se ispolji. Sa slabljenjem starog sistema, sa njegovim nestankom, nacionalizam se pojavio u svoj svojoj snazi, a nacionalizam je uvijek u temelju fašizma. Krajnja konsekvenca svakog nacionalizma je fašizam, u bilo kojem obliku da se javi. Svi nacionalizmi su imali svoj fašizam, kako kod nas na Balkanu, tako i u Evropi. Sloboda u nacionalizmu ima granice etnosa. Etnos je taj koji definiše granice slobode. Nema individue u nacionalizmu, jer nacionalizam po definciji ima potrebu da svakog pojedinca poništi, da ga ukalupi u jednu jedinstvenu sliku koju mu nudi, i on treba da bude time zadovoljan. To istovremeno znači da nema slobode za one druge, ma koliko se deklarativno pričalo o tome da ima. Uz put, ekstremna ekonomska kriza, besposlica, rađa i ekstremne ideologije.
I taj poziv kako ti kažeš "bošnjačkim magarcima" da se suprostave divljanju ustaštva i četništva djeluje kao
cygni cantus. Kako ćeš se suprostaviti kada su i četništvo i ustaštvo u gore društveno-ekonomskim odnosima postali normalizovani ? Dakle, postali su normalna pojava nakon što su se obračunali sa temeljnim principom starog sistema - a to je antifašistička borba. Satanizujući antifašizam socijalista, danas imaš novu hisotriju, pa imaš antifašiste koji su se borili za "kralja i otadžbinu", Draža je rehabilitovan, uskoro bi to mogao biti i Nedić, onaj koji je vikao u Skuptštini da za "svakog ubijenog Srbina treba pobiti 100 muslimana" postao je "mirotvorac". U Hrvatskoj je nešto "bolja" situacija, ali evo imamo blaženog Stepinca koji bi mogao biti i svetac, zlikovac i podstrekač zločina u Prebilovcima za vrijeme II. svjetskog rata ima svoj dan negdje u Lici, imamo ministra kulture koji se diči svojim ustaštvom, u javnom servisu i medijima dolazi do obračuna sa protivnicima klerikarizrane vlasti, Crkva i kler koji su imali izrazito negativnu ulogu kako u Drugom svjetskom ratu (čitao sam izvještaj jedne jevrejske komisije koja navodi da je oko 1400 katoličkih sveštenika što indirektno podstrekavajući, što direktno čineći zločine, okrvavilo svoje ruke), tako i u ovom zadnjem, žele da preuzmu dominantnu ulogu. U zadnje vrijeme prisutan je i trend radikalizacije kod Bošnjaka. I kako ćeš se boriti kada je sve to postalo opšte-normalizovana pojava, kada okupljanje četnika predstavlja za neke okupljanje "folklornog društva", kada su nacistički simboli i pozdravi na utakmicama postali česta pojava, kada se obračunava sa mrtvim partizanima i nosiocima antifašističke borbe rušeći im spomenike u Mostaru ? Po meni, Don Kihotovska borba, ili što bi stari ljudi rekli
"bodeš se sa rogatim".