FrankSlade wrote:Ubojstva hrvatskih civila prije, za vrijeme i poslije sukoba HVO-a i Armije BiH na području bugojanske općine. Ubijeni su Hrvati - civili:
1. Franjo Žulj, sin Rafaela i Ljube r. Šarić, rođen 1960. g., živio je u Golom Brdu, a dana 25. svibnja 1993. godine ubijen je i izboden nožem na svojoj njivi pored kuće u Golom Brdu. Sahranjen je 28. svibnja 1993. na groblju u Kandiji.
2. Miro Telenta, sin Dragana i Pavke, dana 17. srpnja 1993. ubijen je dok se vozio u civilnom odijelu, u kratkim hlačama i bez ikakva naoružanja kroz Vrbanju.
3. Mijo Vučak, sin Marijana i Lucije r. Grabovac, rođen 10. studenoga 1965. godine, ubijen je skupa s Mirom Telentom; on je u automobilu bio ranjen pa je odveden do Mektaba, gdje su mu iz neposredne blizine pucali u potiljak.
4. Stipe Gvozden, sin Ive; ubio ga je muslimansko-bošnjački snajperist 16. srpnja 1993. godine. Sahranjen je na groblju "Biljeg" u Glavicama.
5. Vlado Marina, sin Ratka i Ljube r. Kapetanović, ubio ga je muslimansko-bošnjački snajperist 18. srpnja oko 15. sati dok se vraćao s pogreba prijatelja, njegovo tijelo je pokopano noću 19. srpnja na groblju "Biljeg" u Glavicama.
6. Mirko Kasalo, sin Ive, ubijen je na Mandalcu.
7. Juričić, maloljetna osoba, nađen mrtav.
8. Niko Grabovac, sin Pere iz Bugojna, nastanjen u Ulici bratstva i jedinstva, odveden iz podruma zgrade "Koprivnica", gdje se bio sklonio sa ostalim stanarima. Odvele su ga dvije uniformirane osobe, proveden je pored crkve Sv. Ante i ubijen u parku ispred BH banke. Tu mu je tijelo ležalo nekoliko dana, nakon čega je prevezeno iza šljunčare na Ciglanama, a poslije, nakon identifikacije pokopano.
9. Pavka Maros, r. Menjak, žena Ive, iz Jaklića, strijeljana je na svom kućnom pragu. Ubojica je Enes Manjušak iz Jakelića kod Bugojna.
10. Jela Mršo, rođena Turalija
11. Slavko Mršo, sin Marka, rođen 1934. godine.
12. Tereza Vojna-Mrško, r. 1941. godine. Žrtve pod brojevima 10, 11 i 12 su zajedno strijeljane u podrumu jedne zgrade u gradu, na prostoru gdje je bila smještena prva bojna Armije BiH. Nakon toga su njihova tijela uklonjena i nikada nisu pronađena.
13. Franjo Kirn iz Bugojna, rođen 1907., nastanjen u Ulici A. Mavraka, bio je evakuiran iz svoje kuće i nastanjen s drugim starim osobama u Domu časnih sestara. Jednoga dana, prilikom obilaska svoje kuće, ubijen je pred njom, a nakon toga pokopan.
14. Ivica Jezidžić, sin Stipe i Ljube r. Vujević, rođen 28. kolovoza 1948. Ne zna se dan smrti. Njegov brat Nikica našao ga je izgorjena u kući brata Marka 24. kolovoza 1993. Pokopan je na groblju u Čaušlijima.
15. Marijan Bekavac, sin Joze iz Vučipolja. 16. Jure Dusper, sin Ilije iz Bugojna.
17. Blaž Ivić, sin Blaža iz Bugojna.
18. Dominko Lučić, sin Frane iz Zlavlasti.
19. Frano Lebo, sin Jure iz Vučipolja.
20. Josip Markić, sin Ante iz Kandije.
21. Marijan Nosić, sin Ivana iz Vučipolja.
Civili između rednih brojeva 15 i 21 krenuli su bez dopuštenja muslimansko-bošnjačkih vlasti iz Bugojna, s namjerom da napuste grad, 30. listopada 1993.; u podnožju brda Gorica uhvaćeni su i svi ubijeni hicima u potiljak.
22. Marica Marina, kći Stipe, rođena 1944. ubijena je 19. srpnja 1993. kod svoje kuće. Prije toga je sve njeno opljačkano, a oteto joj je i oko 10 tisuća DEM. Najprije pokopana kod svoje kuće, a poslije je tijelo preneseno u groblje "Biljeg".
23. Josipa Visković, kći Karla, sedamnaestogodišnja djevojka, vođena je od muslimansko-bošnjačke do muslimansko-bošnjačke kuće i u jednom momentu ubijena iz snajpera.
24. Ivo Visković, rođen 1906. u Kuli, spaljen je u svojoj kući. Privremeno je pokopan u vrtu, a poslije prenesen u grob na Bristovima.
25. Pero Palinić, sin Frane i Mare r. Tomasić, rođen 1933. godine.
26. Ljuba Palinić, r. Marić, 1934., žena Pere.
27. Vinko Palinić, sin Ive i Mare r. Brajković, rođen 1934.
Žrtve pod brojevima 25, 26 i 27 ubijene su 24. studenoga 1993. u kući Pere Palinića s po dva hica iz vatrenoga oružja svaki. Pokopani su na groblju u Bristovima.
28. Tadija Vujević, sin Pere iz Poriča, bio je sam kod kuće kada je odveden od strane nepoznatih osoba i ubijen u Mačkovcu na putu prema Veseloj.
29. Ivo Grabovac, sin Ante i Luce r. Lučić, rođen 13. rujna 1929., odvele su ga nepoznate uniformirane osobe (Armija BiH) u noći između 6. i 7. rujna 1993. godine. Sutradan u poslijepodnevnim satima pronađen u mlaki, djelomice potopljen u vodu s prostrijeljenom sljepoočnicom.
30. Ana Lozić, r. Jezdižić, 1927. ubijena je pred ulaznim vratima u svoju kuću 20. ili 21. srpnja 1993. godine. Tri dana kasnije njena kuća je spaljena, a s njom i Anino tijelo. Ostaci tijela nikada nisu pokopani.
31. Mijo Križanović, sin Ante.
32. Janja Strujić.
33. Jozo Klarić, star oko 60 godina.
Žrtve pod rednim brojem 31 i 33 su izmasakrirane, nađene su u Čipuljiću; tu su vjerojatno dovezene, a ubijene u selu Vrpeći.
34. Niko Miloš, zvan Ćibo, sin Ilije i Anđe r. Govorušić.
35. Pavo Miloš, sin Tadije i majke Ruže r. Maros.
37. Mladen Miloš, sin Ivice i Marije r. Radoš.
38. Draško Miloš, sin Ivice i Marije r. Radoš.
Svi Miloši, pod brojevima od 34 do 38, zarobljeni su u selu Gračanica i držani u kući Ivice Miloša, pa u kući Ferida Čuste i pred njim ubijeni, svi osim Mladena Miloša. On je tada uspio pobjeći, ali je poslije uhvaćen, odveden u kuću Mehmeda Bambura i tu ubijen.
39. Mara Jazvić, kći Stipe, rođena 1936. iz Kordića, zarobljena je u svome selu i odvedena u zatočeništvo u selo Zlavast. Kasnije je ubijena a njen leš je pronađen u blizini Vrbasa. Sahranjena je na groblju Humac.
40. Stipo Bošnjak iz Crniče, ubijen je u Gračanici, a prethodno je bio zarobljen u Crničkim Podovima.
41. Jakov Gašpar, sin Stipana i Jele r. Luburić, rođen 1929.
42. Dragutin Bartulović, sin Fabijana, rođen 1933.
43. Zdravko Keškić, sin Stjepana i Anđe r. Perić.
44. Stipo Stipić, sin Marka i Anke r. Matić, rođen 1952.
45. Ilija Keškić, roden 1906.
Civil pod rednim brojevima od 41 do 45 zarobljeni su u selu Odžak, zatvoreni u školu, a nakon nekoliko dana ubijeni.
46. Mara Lučić, r. Lončar, 1939. godine uhvaćena je 20. srpnja 1993., vezane su joj noge i ruke za namještaj u njenoj kući, silovana je i nakon toga ubijena višestrukim ubodima u leđa.
47. Ana Blatančić, žena Stipe, ubijena je u svojoj kući.
48. Marija Čokljat, r. Čokljat, kći Ive i Ane r. Grgurić, rođena 3. rujna 1929. godine otišla je 9. kolovoza 1993. u Kandiju da bi iz svoje zemlje iskopala krumpira. Dugo se nije vraćala kući pa je njen muž Nikola u pratnji muslimansko-bošnjačke policije otišao u Kandiju i tu ženu našao mrtvu, masakrirane glave i ostalih dijelova tijela.
49. Ivka Konta, kći Ive i Klare r. Grabovac-Jerkić 1928., 10. rujna 1993. otišla je u Kandiju vidjeti kuću svog brata i tu je ubijena. Pronađena je zapaljena u bratovoj kući. Valja napomenuti da je bila mentalno retardirana osoba.
50. Dragija Svalina, kći Ikana i Kate r. Antunović, rođena 1927. godine, bila je mentalno retardirana osoba. Ona je ostala u Kandiji nakon odstupanja Hrvata. Nađena je mrtva 8. kolovoza 1993. te sahranjena na groblju u Sultanovićima.
51. Stipo Udovičić, sin Jakova i Cvite r. Kustura, rođen 1928. godine. On je 30. rujna 1993. otišao s Rašidom Manjušakom, iz Jaklića u Golo Brdo s namjerom da Rašidu proda sijeno. Tom prigodom na njih je bačena eksplozivna naprava od koje je Stipe Udovčić poginuo, a Rašid Manjušak teže ranjen.
52. Dragija Kustura, kći Ive i Mare rod. Udovičić, rođena 21. srpnja 1930. godine ubijena je 21. srpnja 1993. godine u Goruši i tu je pokopana.
53. Jozo Milardić, sin Luke i Kate r. Zeko, rođen 24. siječnja 1914. godine.
54. Milica Milardić, rod. Ljubas.
Bračni par Jozo i Milica Milardić su, 21. srpnja 1993. godine, zatečeni u svojoj kući u selu Goruša i ubijeni, a kako je potom kuća zapaljena i oni su u njoj izgorjeli.
55. Ljuba Dujmović, kći Ilije iz Glavice ostala je u kući iako su iz nje pobjegli njen otac i brat. Od tada nema joj traga i pretpostavlja se da je ubijena.
56. Božo Sučić, sin Pere i Ljube r. Miloš, rođen 1939. godine, dana 19. srpnja 1993. ubijen je u svojoj kući. Pokopan je noću na groblju u Kandiji.
57. Pero Gavrić, sin Stojana i Janje, rođen 1958. godine. Zarobljen je u selu Lugu i ubijen u selu Čaušlijama, a pokopan u groblju u Sultanovićima.
Vojnici Armije BiH su na bugojanskom području silovali veći broj Hrvatica, djevojaka i žena, no samo je nekoliko njih dalo izjavu o vlastitom silovanju ili su pronađeni drugi tragovi toga zlodjela. Silovane žene su:
1. P. P., iz Bugojna, silovana je početkom srpnja 1993. godine. Nju je najprije silovao susjed Esad Jusić, potom Seno Čaluk iz Donjega Vakufa i stanoviti Čaluk zvani Biko, kome se ne zna osobno ime, a također je iz Donjeg Vakufa.
2. J. M., r. Marić iste noći kada je silovana P. P. i ona je doživjela istu tragediju. Nju je silovao Čaluk, Biko, a pokušao je i Seno Čaluk, ali nije dovršio čin silovanja.
Silovanja su prijavljena tadašnjim bugojanskim vlastima, počinitelji se znaju, ali krivični postupak protiv njih nije pokrenut.
3. L. M. iz Micana, općina Bugojno, silovana je 11. kolovoza 1993. Silovali su je nepoznati vojnici Armije BiH u dvorištu ispred njene kuće.
4. Mara Lučić, r. Lončar, rođena je 1939. u selu Zlavasti; nju je 22. srpnja 1993. silovala nepoznata osoba, a nakon toga je usmrćena.
U sukobu između HVO-a i Armije BiH mnogi hrvatski vojnici su, zarobljeni i zatočeni u logore. Prema njima nisu primjenjivane norme međunarodnog ratnog prava nego su ubijani i slani na bojišnice da bi kopali rovove za Armiju BiH, otklanjali mine i tome slično i u tim prilikama bili su ubijeni. Osim toga mnogi su teško premlaćeni, tako da su neki danas invalidi.
Ubijeni ratni zarobljenici, pripadnici HVO-a:
1. Mario Zrno, sin Joze, s grupom zarobljenika primoravan je kopati grobove za poginule Muslimane-Bošnjake. Tijekom kopanja su ga stražari, u jami, toliko tukli da je pao i od zadobivenih povreda umro.
2. Ratko Crnjac, doveden je u zatvor MUP-a Bugojno, a nakon 15 minuta ga je stražar izveo van. Čim su izašli, začuo se puščani hitac. Kasnije je službeno priopćeno da je poginuo od granate, iako u to vrijeme nije bilo granatiranja.
3. Mladen Havranek, sin Stanislava, zajedno s Draganom Brečićem, Franom Košakom, Mirom Marjanović i Zrinkom Alvir izveden je iz podrumskog prostora u prizemni prostor zatvora "Salon namještaja". Tu su ih uniformirane osobe premlaćivale željeznim cijevima i pendrecima, a Mladen Havranek je od zadobivenih povreda odmah potom preminuo.
4. Vlatko Kapetanović, sin Ante, bio je zarobljen kao pripadnik Prve bojne HVO Bugojna. Zatočen je bio u garaži u Donjićima. Pred garažom je pretučen, a potom je odveden u zatvor, u Kloster časnih sestara i tu ponovno premlaćen. Poslije toga premlaćivanja ubačen je u prtljažnik osobnog vozila marke mercedes i odvežen u nepoznatom smjeru. Njegovo raspadnuto tijelo, skoro samo kosti, nađeno je na Crničkim Podovima nakon dva mjeseca, gdje je i identificiran.
5. Josip Lučić, sin Pere, iz Zlavasti, pripadnik HVO-a.
6. Ivica Šakić, sin Marijana iz sela Zlavasti zarobljen je kao vojnik HVO-a. Zajedno s Josipom Lučićem, sinom Pere, zatvoren je u sušionicu mesa, a stražu je čuvao Nijaz Đulima. Poslije toga o njima se ništa nije znalo. Šakićeva majka je nakon mjesec i pol dana pronašla Ivičino tijelo na rimokatoličkom groblju na Humcu i identificirala ga. Pored njega je vjerojatno pokopan i Josip Lučić, kome se od dana zarobljavanja zameo svaki trag.
7. Franjo Ivandić, sin Franje, iz Kordića, zarobljen je 18. srpnja 1993. godine u selu Kordićima kao vojnik HVO-a. Odveden je u selo Zlavast, zatvoren s ostalima. Njegov leš je identificiran na rimokatoličkom groblju na Humcu, vjerojatno je ubijen.
8. Ivo Gunjača iz Vesele, podaci su isti kao za Franju Ivandića, s napomenom da nije obavljena identifikacija.
9. Ivo Miličević, sin Frane, rođen 1961., iz Vesele. I za njega su podatci isti kao za Ivandića i Gunjaču. Neidentificiran.
10. Branko Juričić, sin Ante, rođen 26. siječnja 1956. godine, iz Bugojna, vojnik HVO-a u vrijeme ratnog sukoba zatekao se u stanu u Ulici Đure Pucara br. 13/B, tu je uhićen i razoružan, a u srijedu 21. srpnja 1993. po njega su došla četvorica pripadnika Armije BiH, navodno da ga odvedu u MUP u Bugojnu. Sveli su ga u podrum zgrade u kojoj je stanovao, zadržali ga oko 15 minuta i potom odveli na ulicu i ubili ispred zgrade 8/B.
11. Nikica Nine Grlić, sin Ivice i Kate r. Miloš, pripadnik Prve bojne HVO-a Bugojno, zarobljen je i odveden s obitelji Mršo u podrum kuće Branka Jurića, u kojoj je 23. srpnja ubijen. Njegovo mrtvo tijelo viđeno je, a nakon toga uklonjeno i pokopano, ali nikada nije otkriveno gdje.
12. Miro Kolovrat, sin Alojzija, zarobljen je kao vojnik HVO-a u robnoj kući INPO, potom zatočen u zatvoru "Gimnazija". Dana 23. srpnja 1993. odveden je iz zatvora pred Ljubljansku banku da bi, prema zapovijedi Muslimana-Bošnjaka, pozivao pripadnike HVO-a na predaju, tom prigodom je na pločniku ubijen.
13. Ante Dilber, sin Ivice i Ruže, rođen 6. travnja 1945. godine zarobljen je na prostoru Crničkih Podova, kasnije je odveden u selo Gračanicu gdje je ubijen; pokopan na groblju na Humcu; identificirala ga je njegova supruga Mara.
Stradali pripadnici HVO-a koji su kao ratni zločinci primoravani na obavljanje radova na bojišnici:
1. Davor Jezidžić, sin Pere, zarobljen je kao pripadnik Druge bojne HVO-a i zatvoren s drugim zatvorenicima na Stadionu NK "Iskra". S ostalima je vođen na kopanje rovova za Armiju BiH Uskoplje/Donji Vakuf. Početkom listopada otac Pero je obaviješten od zapovjednika Armije BiH da je njegov sin Davor poginuo i da je privremeno sahranjen u Uskoplju. Kasnije je prevezen i pokopan u Bugojnu.
2. Željko Tabaković, sin Draška, poginuo je l. studenoga 1993. godine na isti način i na istom mjestu kao i Davor Jezidić pa je i sahranjen kao i on.
3. Vlatko Vasiljić, sin Vojislava i Slave r. Breljak, nije poštovao radnu obvezu pa je kao civil zatvoren. S grupom Muslimana-Bošnjaka je, kao zatvorenik, a jedini Hrvat, odveden na kopanje rovova prema Uskoplju i tom prilikom je ustrijeljen u potiljak.
4. Ivica Kotarac, sin Joze iz sela Vesela, kao ratni zarobljenik radio je na otklanjanju mina na prostoru oko Nove stolarije u Bugojnu. Jednog dana mu je eksplodirala eksplozivna naprava u rukama pa je teško ranjen prevezen u Medicinski centar u Zenici, tu je liječen i nakon toga razmijenjen u Žepču.
5. Anto Barišić, sin Drage iz Bugojna, kao vojni zatočenik morao je ići na kopanje rovova prema Uskoplju i tu je ranjen, ali nije hospitaliziran, nego ponovno prebačen u logor na Stadionu NK "Iskra".
6. Božo Dominik, sin Džone i Kate iz Bugojna, također ranjen prigodom kopanja rovova za potrebe Armije BiH u Uskoplju. U svemu ostalome imao je istu sudbinu kao Anto Barišić.
Od par postenih izuzetaka napravite lijepu bajku od krvavog rata. Uozbiljite se.
