kritichar wrote:Jednog dana profesor na fakultetu je odlučio da sa studentima započne raspravu.
Pitao je: “Da li je Bog stvorio sve što postoji?”
Studenti su u glas rekli da jeste.
“Baš sve?”, pitao je profesor.
“Da, sve.”, bio je odgovor studenata.
“U tom slučaju, stvorio je i zlo, zar ne?
Jer, zlo postoji.”, rekao je profesor.
Studenti su zaćutali, nisu imali odgovor na to pitanje. Profesor je bio oduševljen jer je pokazao da je vjera samo mit.
Odjednom, jedan student je podigao ruku i pitao:
“Mogu li ja nešto Vas da pitam, profesore?”
“Naravno”, odgovorio je profesor.
“Da li postoji hladnoća?”
“Naravno, kolega. Zar nikad niste osjetili hladnoću?”
“Zapravo, profesore, hladnoća ne postoji! Prema onome što smo učili iz fizike, hladnoća je odsustvo toplote. Može se samo posmatrati da li objekat ima i da li predaje energiju i svoju toplotu na druge objekte. Bez toplote, predmeti su inertni, ne reaguju. Znači hladnoća ne postoji.
Mi smo stvorili termin HLADNO da bismo objasnili odsustvo toplote.”
“A tama?”, nastavio je student.
“Ona isto postoji.”, rekao je profesor.
“Opet griješite, gospodine. Tama je potpuno odsustvo svjetlosti. Možemo proučavati svjetlost i osvjetljenje, ali ne i tamu. Nikolsova prizma pokazuje mnoštvo različitih boja na koje se svjetlost razlaže u zavisnosti od talasne dužine.TAMA je termin koji smo mi stvorili da
objasnimo potpuno odsustvo svjetlosti.”
I konačno, student je pitao:”A zlo, profesore, da li postoji zlo?”
Profesor je ćutao.
Student je nastavio:”Bog nije stvorio zlo!
Zlo je odsustvo Boga u čovjekovom srcu, ono je odsustvo ljubavi, čovječnosti i vjere. Ljubav i vjera su kao toplota i svjetlost. Oni postoje. Njihovo odsustvo dovodi do zla.”
Sada je profesor umuknuo.
Student se zvao Albert Ajnštajn.
On-topic:
Da ne postoji zlo, kao antipod dobra, kako bismo znali šta je dobro? Kao ljudska bića, nismo u stanju da razlučujemo stvari mjereći ih i doživljavajući ih u apsolutnim, već isključivo u relativnim odnosima spram drugih stvari. Apsolutne vrijednosti su samo u Božijem domenu, a mi spoznajemo upoređujući stvari jednu s drugom, bilo po sličnosti ili po različitosti. Kako razlikujemo boje, mirise, ukuse i sl.?
Zato je i nužno da postoji zlo kao suprotnost dobra, da bismo dobro mogli spoznati i odabrati ga (nadam se
). Pokušajte zamisliti svijet u kojem bi mi svi bili identični, i likom i djelom, kakav bi to svijet bio? Da je sačinjen od najljepše boje, mirisa i ukusa, svejedno bi nam bio bezličan, jer tu ljepotu ne bismo mogli spoznati, tj. ne bismo je mogli vrednovati (bez usporedbe sa boljim i lošijim).
Djeca nisu zla, iako znaju biti zločesta...
. Ali, ovo je njihov način učenja o svijetu, ispituju granice i prave gore spomenute usporedbe, i donose svoj sud o onom što ih okružuje. Zlo nastaje onda kad, i pored spoznaje o dobru, biraš loše. Osim onda kad zbog mentalnih ili fizičkih oštećenja nisi u stanju razlikovati ovo dvoje.
