šarf wrote:Kada razmisliš o sebi,kada analiziraš sebe,svoj način izražavanja,svoj odnos prema drugima,način ophođenja,kada
analiziraš svoje stavove,način odijevanja,ponašanje,ono o čemu govoriš,način kako govoriš o drugima i sa drugima,
da li bi to privuklo druge pa da požele biti takav kakav/kakva si ti?
Da li bi tvoja osobnost,takva kakva je sada privukla druge da požele biti vjernici tvoje vjere?
super pitanje
da nebi hvalospjeve tresao ovdje na svoj racuna bolje da pricamo o nasem uzoru u ponasanju, o poslaniku Muhammedu
evo primjer kako se osvajaju srca ljudi
Ebu Hurejre koji kaze:”Ustao je neki beduin i urinirao (vrsio malu nuzdu) u dzamiji. Ljudi su skocili k njemu da ga uhvate,ali Muhammed a.s. rece im:”Pustite ga da dovrsi,a onda na to mjesto pospite posudu vode.Poslani ste da olaksavate,a ne da otezavate.”(Biljeze ga autori El-Kutubus-sitte,osim Muslima.)
Enes, r.a, prenosi da je jednom prilikom išao sa Poslanikom, s.a.v.s, a na njemu se nalazio nedžranski ogrtac sa veoma grubim rubovima, pa ga je stigao neki beduin i tako jako povukao za ogrtac da sam vidio tragove njegovih rubova na vratu Poslanika, s.a.v.s, a zatim je rekao: “O Muhammede, naredi da mi daju od Allahovog imetka koji ti posjeduješ!” Poslanik, s.a.v.s, se okrenuo, nasmiješio i naredio da mu daju odredenu svotu.
kako bi mi reagovali u ovakvim situacijama?
Skromnost Poslanika muhammeda
Jednoga dana je kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ušao Omer ibn El-Hattab, radijallahu anhu, pa ga je našao na običnoj hasuri, a pod glavom je imao jastuk od grube tkanine, napunjen palminim lišćem. Na tijelu su mu bili tragovi hasure, pa se Omer, radijallahu anhu, rasplakao. Upita ga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem „Što plačeš, Omere?“ Reče: „Allahov Poslaniče, Kisra i Kajsar su u onome u čemu su, a ti si Allahov Poslanik?“ Reče: ُ''Zar nisi zadovoljan da njima pripadne dunjaluk, a nama Ahiret?“ (Buharija)
(Buharija)
Darezljivost
Poslanik, s.a.v.s, je bio najdarežljiviji covjek, a najviše je udjeljivao u mubarek mjesecu Ramazanu. Jedan covjek mu je zatražio kompletno stado ovaca koje je ispunilo cijelu dolino, pa mu je dao. Taj covjek je došao svome narodu i rekao im: “Zaista Muhammed dijeli, uopce se ne bojeci siromaštva.” Ovakav odnos prema imetku ukazuje na cinjenicu da je Poslanik, s.a.v.s, bio daleko iznad toga da ga opsjedne dunjaluk.
ima masa ovakvih i slicnih primjera iz zivota Poslanika, ovakve stvari osvajaju ljudska srca
Milostivost poslanika prema nevjernicima
Džabira b. Abdullaha, Allah bio zadovoljan njime se prenosi: “Bili smo sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, u pohodu Zatur-Rika’ i pošto smo stigli do jednog drveta koje je širilo dobar hlad, prepustili smo ga Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem. Potom je došao jedan od mušrika, a Poslanikova sablja bila je obješena o drvo. Mušrik ju je izvadio iz korica i rekao: ‘Da li me se bojiš?’ ‘Ne’, reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. ‘Pa, ko će te zaštititi od mene?’, upita on. ‘Allah’, odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem... ( Buharija) A u drugom rivajetu stoji: “Pa mu je ispala sablja iz ruke, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzeo ju je i rekao mu: ‘Ko će te od mene spasiti?’ Mušrik reče: ‘Budi kao najbolji zarobljivač’” (tj. postupi sa mnom lijepo). ‘Da li svjedočiš da nema drugog boga osim Allaha?’, upita ga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. ‘Ne, ali ti dajem zavjet da se neću boriti protiv tebe i da neću biti sa narodom koji se bori protiv tebe.' Na što ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pustio. Otišao je svome narodu i rekao: 'Dolazim vam od najboljeg čovjeka.'” ( Ahmed, hadis je vjerodostojan. Ovaj čovjek se zvao Gavres b. El-Haris i Vakidi kaže da je primio islam i da je njegovim posredstvom veliki broj ljudi primio islam.)
Na dan oslobođenja Mekke pokazalo se svima ko je i kakav je poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. ''Svi stanovnici Mekke dobili su opći oprost, unatoč nasilju koje su učinili prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovoj da‘vi, i uprkos tome što je muslimanska vojska bila u stanju potpuno ih istrijebiti. Opći oprost im je objavljen dok su, okupljeni oko Kabe, čekali šta će presuditi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. On je upitao: ''Šta mislite šta ću danas uraditi s vama?'' Rekoše: ''Učinit ćeš dobro, ti si plemeniti brat, sin plemenitog brata!'' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče im: ''Ja vas danas neću koriti. Neka vam Allah oprosti!''(Sallabi, Sira)Ovako jednostavno im je oprostio. Kod Ibn Hišama stoji dodatak da im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Idite, vi ste slobodni!'' Nije bilo ukora, vrijeđanja, niti iživljavanja koje se obično dešava kada jaki pobijede slabe. Iako je bilo za očekivati da se sa onima koji su bili nasilnici, ubijali nedužne muslimane i proganjali postupi oštro, kao vid odmazde, Poslanik je iskazao veliku samilost i blagost. Na to ukazuje slučaj kada je čuo Sa‘da b. Ubadu, radijallahu anhu, kako prijeti Ebu Sufjanu riječima: ''O Ebu Sufjane, danas će biti pokolj, danas se nećemo obazirati na svetost Kabe!'' (Buharija), odmah mu je oduzeo zastavu i povjerio je njegovom sinu Kajsu b. Sa‘du rekavši: ''Slagao je ( tj. pogriješio je) Sa‘d! Danas je dan u kojem će Allah počastiti Kabu! Danas je dan kada će se Kaba ukrasiti novim ogrtačem!'' (Buharija)U drugom rivajetu prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Danas je dan milosti! Danas je dan u kojem će Allah počastiti Kurejšije! (Ibn Hadžer, Fethul-bari)
Poslanikov odnos prema nevjernicima Taifa
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ovo uradio samo sa Mekkelijama, već je to i uradio sa stanovnicima Taifa, Benu Sekifom, plemenom koje je živjelo u drugom najvećem gradu na Arapskom poluostrvu.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otišao im je desete godine po poslanstvu da ih pozove u islam. Zaputio se ka Taifu s velikom željom i nadom da će se njegovi stanovnici odazvati njegovom pozivu. Kada je stigao, planirao se sastati sa trojicom vrlo uglednih i poštovanih ljudi iz plemena Sekif, a radilo se o trojici rođene braće (Abdu-Jalejl b. 'Amr b. Umejr, Mes‘ud b. Amr b. Umejr i Habib b. Amr b. Umjer). Nakon pozivanja, evo šta su odgovorili: Prvi je rekao: ''Pocijepao ja Kabin ogrtač ako te je Allah poslao!'', drugi reče: ''Zar Allah baš nikoga drugog do tebe nije mogao da pošalje?'', a treći: Tako mi Allaha, nikada neću sa tobom progovoriti. Ako si ti uistinu Poslanik, pa ti si onda toliko opasan da ti ne smijem ni odgovoriti; a ako lažeš na Allaha, onda mi ni ne priliči da ti bilo šta odgovorim!!'' (Ibn Hišam) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ustade i tužan ih napusti, ali i pored toga ostao je u gradu deset dana pozivajući narod u islam i nije ostavio nikog a da ga nije pozvao. Desetog dana su mu prijeteći rekli: ''Izlazi iz našeg grada!'' i na njega i na Zejda b. Harisa nahuškali maloumnike, ludake i robove koji ga počeše vrijeđati, psovati, galamiti i vikati, gađati ga kamenjem, pa okrvaviše njegove, sallallahu alejhi ve sellem, pete, a Zejdu, radijallahu anhu, okrvaviše glavu.
Nakon toga se vratio u Mekku. Sljedeći hadis opisuje šta se zbilo nakon Taifa i prije ulaska u Mekku. Aiša, radijallahu anha, pitala je Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: ''Da li si doživio teži trenutak od onog na dan Bitke na Uhudu?'' ''Svašta sam doživio od tvoga naroda – reče on – ali najteže što sam doživio bilo je ono na Dan Akabe, kad sam se obratio Ibn Abdu Jalilu b. Abdu-Kulalu, pa nije prihvatio ono što sam htio. Otišao sam veoma potišten i nisam se osvijestio sve dok nisam došao u Karni Se‘alib. Tada sam podigao glavu i ugledao kako mi oblak pravi hlad. Pogledao sam (ga bolje), a ono u njemu Džibril. Poziva me i reče: 'Allah je čuo ono što ti je rekao tvoj narod i kako su te odbili. On ti je poslao meleka (koji je zadužen za brda) da mu narediš što god hoćeš u vezi s njima.' Potom me pozva melek brda, nazva mi selam, a zatim reče: 'Muhammede, to je (tako), pa šta želiš?' zatim reče: 'Ako hoćeš, ja ću nad njima poklopiti dva brijega.' 'Ne', rekao je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, 'ja se nadam da će Allah dati da od njih postanu oni koji će samo Allahu ibadet činiti i neće Mu pripisivati sudruga.'” (Buharija)