Forum Klix.ba

muha_sa wrote:mašta može svašta

suntek wrote: Ja sam doduse bio sam, ali sam se ispalio takodjer sa stalnog i relativno dobro placenog posla. Ja sam imao srece da mi je zena "domaca" pa sam mogao da se opustim par mjeseci kada sam dosao, da naucim jezik i radim bilo koji posao koji donosi bilo kakvu lovu.

Poslije par mjeseci sam nasao posao u struci, doduse poslije 12g u BiH i relativno visoke pozicije, morao sam da pocnem od pocetka. Taj dio je generalno pusiona jer se covjek unazadi, em stranac (a svi mrze strance, realno), em se moram handrit sa glupostima za koje sam mislio da sam davno prevazisao.

Para nesto nemam specijalno, sigurno vise nego dole, ali nikakvo bogatstvo. Platis racune, hranu, malo se rastegnes i prezivis. Sigurno mi je bolje nego u Sarajevu sa tog aspekta, ali sve ima svoje. Raja zdra'o, kafe zdra'o, fudbal nedjeljom zdra'o..

Razmisli dobro, izvagaj, nauci jezik, prijavi se na vise poslova u zemlji gdje ces da ides jos sada i ne cekaj da ides glavom bez obzira, pozalices. Evropa je sada pretrpana imigrantima i velika je mrznja prema strancima, skoro gdje god da dodjes, tako da moras da se pazis.

Mozda probaj da odes sam par mjeseci, pa da ostatak familije dodje kasnije, kada nadjes posao i stan.

KatarinaKosaca wrote:

muha_sa wrote:mašta može svašta

Keže imao super plaćem posao i poziciju u Sarajevu, sad nije nešto puno love, rasteže, ali bolje nego u Sarajevu

prog321 wrote:

suntek wrote: Ja sam doduse bio sam, ali sam se ispalio takodjer sa stalnog i relativno dobro placenog posla. Ja sam imao srece da mi je zena "domaca" pa sam mogao da se opustim par mjeseci kada sam dosao, da naucim jezik i radim bilo koji posao koji donosi bilo kakvu lovu.

Poslije par mjeseci sam nasao posao u struci, doduse poslije 12g u BiH i relativno visoke pozicije, morao sam da pocnem od pocetka. Taj dio je generalno pusiona jer se covjek unazadi, em stranac (a svi mrze strance, realno), em se moram handrit sa glupostima za koje sam mislio da sam davno prevazisao.

Para nesto nemam specijalno, sigurno vise nego dole, ali nikakvo bogatstvo. Platis racune, hranu, malo se rastegnes i prezivis. Sigurno mi je bolje nego u Sarajevu sa tog aspekta, ali sve ima svoje. Raja zdra'o, kafe zdra'o, fudbal nedjeljom zdra'o..

Razmisli dobro, izvagaj, nauci jezik, prijavi se na vise poslova u zemlji gdje ces da ides jos sada i ne cekaj da ides glavom bez obzira, pozalices. Evropa je sada pretrpana imigrantima i velika je mrznja prema strancima, skoro gdje god da dodjes, tako da moras da se pazis.

Mozda probaj da odes sam par mjeseci, pa da ostatak familije dodje kasnije, kada nadjes posao i stan.

Realno.

muha_sa wrote: ne smijem nastavit jer su ovo hit teme na kojoj TI Kato fasuješ BAN

KatarinaKosaca wrote:

muha_sa wrote: ne smijem nastavit jer su ovo hit teme na kojoj TI Kato fasuješ BAN

U pravu si, eto me kod tebe u kafanu, nego nisam nešto sa lovom, znaš, jebi ga, u Sarajevu sam...

eduscho wrote:Poštovani forumaši,

zamolio bih mišljenje svih (pogotovo onih koji su možda prošli takav put) šta mislite o napuštanju (relativno sigurnog) posla u BiH - znači stalni radni odnos i odlazak iz BiH u nepoznato sa porodicom?

Već deset godina imam posao u jednoj banci, a supruga radi kao profesor stranog jezika u školi već dvanaest godina, znači oboje imamo stalni radni odnos, te dvoje male djece - od pet i dvije godine. Oboje baratamo engleskim i njemačkim jezikom, imamo fakultetske diplome, ja iz ekonomije, ona iz pedagogije, stambeno smo situirani, imamo u principu sve što je za život potrebno i ne oskudjevamo ni u čemu.

Problem je u tome što u našim poslovima sve više imamo pritiske tipa redukcije broja zaposlenih, ukidanja radnih mjesta, ekonomska kriza i bla, bla, bla da ne dužim... Također i samo mjesto gdje živimo je svaki dan sve depresivnije, narod masovno ide vani, stari umiru, privreda stagnira i propada, a mi se samo sjećamo kroz sjetu starih - boljih vremena i gajimo (sve manje i manje) neku tanku nadu da će doći bolja vremena, ako ne zbog nas barem zbog djece. Sve je manje novorođenih, a sve više emigracije i umrlih, tako da nam opština bukvalno odumire - kroz neki srednji rok uz ovaj trend će se prepoloviti broj stanovnika. Nismo vezani niti za jednu stranku, niti se bavimo politikom, niti smo kome lizali guzicu za radno mjesto, a kao što znate takvi danas prosperiraju u BiH. Zato nam institutucije i šalteri i jesu puni đilkoša i nepismenih seljačina kojima se moraš moliti za ono što si već platio kroz porez i doprinos na plaću (čast rijetkim izuzecima) plus sveukupni primitivizam i nekultura i zatucanost koja polako ali sigurno ovladava društvom.

Moje konkretno pitanje je da li po vama ima smisla napustiti sve ovo i tražiti neku nafaku vani, s tim da sam više nego svjestan da ovaj standard (koji je za današnju BiH vrlo dobar) nikad neću postići vani, najvjerovatnije neki minimalni stančić i rintanje od jutra do sutra na ko zna kakvim poslovima i za mene i za suprugu! Nemam nikakvu zanatsku kvalifikaciju ali dalo bi se i to riješiti kroz dokvalifikaciju pa da budem varilac, moler, šofer i sl, ne prezam niti se stidim od fizičkog posla (nikad nisam ni razumio ljude koji tako razmišljaju). Također i supruga može postati nešto slično u nekim "ženskim" zanimanjima, ako ništa kao njegovateljica u Altenheimu?
Ono jedino što me drži u svemu tome i za što sam se spreman odricati je stvaranje uslova za djecu i njihovu budućnost, tj. da odu gore dok su manji i da steknu neko pošteno obrazovanje i mogućnost da napreduju u budućem životu, a pogotovo da odrastu u normalnijoj sredini nego što je to današnja (a pogotovo buduća BiH). Svjestan sam da vani također nije sve sjajno i bajno kao što to narod zamišlja ovdje, imao sam prilike putovati Europom, bio jednom i preko bare u Kanadi mjesec dana, vidio sam da pored jednog našeg koji uspije, postoje bar još desetorica koji tavore i bore se svakodevno za opstanak. Primjetio sam kod naših ljudi vani da se ne smiju, osmijeh im je iščezao s lica - nažalost i u Bosni ga je sve manje, a sve je više ozbiljnih i zabrinutih lica. Znam da EUR i dolar (kod većine) ne padaju s drveća, već se treba potruditi 10-11 sati dnevno rintati, pa još vikendom nacrno ne bi li se šta ušparalo. Sve mi je to poznato ali kada uporedimo to sa stanjem u BiH, a pogotovo buduće BiH, mislim da ipak život vani (uz sva odricanja i nedostatke) postaje sve izvjesnije rješenje?

Šta vi mislite???

PS: svi komentari i sugestije su dobrodošli!

eduscho wrote:Poštovani forumaši,

zamolio bih mišljenje svih (pogotovo onih koji su možda prošli takav put) šta mislite o napuštanju (relativno sigurnog) posla u BiH - znači stalni radni odnos i odlazak iz BiH u nepoznato sa porodicom?

Već deset godina imam posao u jednoj banci, a supruga radi kao profesor stranog jezika u školi već dvanaest godina, znači oboje imamo stalni radni odnos, te dvoje male djece - od pet i dvije godine. Oboje baratamo engleskim i njemačkim jezikom, imamo fakultetske diplome, ja iz ekonomije, ona iz pedagogije, stambeno smo situirani, imamo u principu sve što je za život potrebno i ne oskudjevamo ni u čemu.

Problem je u tome što u našim poslovima sve više imamo pritiske tipa redukcije broja zaposlenih, ukidanja radnih mjesta, ekonomska kriza i bla, bla, bla da ne dužim... Također i samo mjesto gdje živimo je svaki dan sve depresivnije, narod masovno ide vani, stari umiru, privreda stagnira i propada, a mi se samo sjećamo kroz sjetu starih - boljih vremena i gajimo (sve manje i manje) neku tanku nadu da će doći bolja vremena, ako ne zbog nas barem zbog djece. Sve je manje novorođenih, a sve više emigracije i umrlih, tako da nam opština bukvalno odumire - kroz neki srednji rok uz ovaj trend će se prepoloviti broj stanovnika. Nismo vezani niti za jednu stranku, niti se bavimo politikom, niti smo kome lizali guzicu za radno mjesto, a kao što znate takvi danas prosperiraju u BiH. Zato nam institutucije i šalteri i jesu puni đilkoša i nepismenih seljačina kojima se moraš moliti za ono što si već platio kroz porez i doprinos na plaću (čast rijetkim izuzecima) plus sveukupni primitivizam i nekultura i zatucanost koja polako ali sigurno ovladava društvom.

Moje konkretno pitanje je da li po vama ima smisla napustiti sve ovo i tražiti neku nafaku vani, s tim da sam više nego svjestan da ovaj standard (koji je za današnju BiH vrlo dobar) nikad neću postići vani, najvjerovatnije neki minimalni stančić i rintanje od jutra do sutra na ko zna kakvim poslovima i za mene i za suprugu! Nemam nikakvu zanatsku kvalifikaciju ali dalo bi se i to riješiti kroz dokvalifikaciju pa da budem varilac, moler, šofer i sl, ne prezam niti se stidim od fizičkog posla (nikad nisam ni razumio ljude koji tako razmišljaju). Također i supruga može postati nešto slično u nekim "ženskim" zanimanjima, ako ništa kao njegovateljica u Altenheimu?
Ono jedino što me drži u svemu tome i za što sam se spreman odricati je stvaranje uslova za djecu i njihovu budućnost, tj. da odu gore dok su manji i da steknu neko pošteno obrazovanje i mogućnost da napreduju u budućem životu, a pogotovo da odrastu u normalnijoj sredini nego što je to današnja (a pogotovo buduća BiH). Svjestan sam da vani također nije sve sjajno i bajno kao što to narod zamišlja ovdje, imao sam prilike putovati Europom, bio jednom i preko bare u Kanadi mjesec dana, vidio sam da pored jednog našeg koji uspije, postoje bar još desetorica koji tavore i bore se svakodevno za opstanak. Primjetio sam kod naših ljudi vani da se ne smiju, osmijeh im je iščezao s lica - nažalost i u Bosni ga je sve manje, a sve je više ozbiljnih i zabrinutih lica. Znam da EUR i dolar (kod većine) ne padaju s drveća, već se treba potruditi 10-11 sati dnevno rintati, pa još vikendom nacrno ne bi li se šta ušparalo. Sve mi je to poznato ali kada uporedimo to sa stanjem u BiH, a pogotovo buduće BiH, mislim da ipak život vani (uz sva odricanja i nedostatke) postaje sve izvjesnije rješenje?

Šta vi mislite???

PS: svi komentari i sugestije su dobrodošli!

Ci-Nick wrote:Kad bi ljudi ovdje uložili energiju koju ulože kada odu vani većina bi stvorila svoj mikro svijet u kojem bi bili sretni i zadovoljni.
Imam djecu ali ne bih otišao zbog njih je nema garancije da će ih odlazak učiniti ni sretnijim ni boljim ljudima.
Kada odrastu neka sami odlučuju o svojoj sudbini. Moje je da im pružim što mogu tu gdje jesmo.
Jer ako se ide logikom,.. "idem zbog djece", onda se može reći i ,.. "Ostajem zbog roditelja".
Neće meni tamo neki nehljeb Nijemac uzvikivati na uho: "Ausländer raus !!!"

prog321 wrote:

Ci-Nick wrote:Kad bi ljudi ovdje uložili energiju koju ulože kada odu vani većina bi stvorila svoj mikro svijet u kojem bi bili sretni i zadovoljni.
Imam djecu ali ne bih otišao zbog njih je nema garancije da će ih odlazak učiniti ni sretnijim ni boljim ljudima.
Kada odrastu neka sami odlučuju o svojoj sudbini. Moje je da im pružim što mogu tu gdje jesmo.
Jer ako se ide logikom,.. "idem zbog djece", onda se može reći i ,.. "Ostajem zbog roditelja".
Neće meni tamo neki nehljeb Nijemac uzvikivati na uho: "Ausländer raus !!!"

Najveća fora da ide zbog djece.
Kao da sva dijasporska djeca imaju uspješan život.

muha_sa wrote:

KatarinaKosaca wrote:Čovjek 2008 otvorio temu, a vi odgovarate krajem 2015. Do sad ili je otišao u peMziju iz državne službe ili u Švici napredovao da cijepa karte na ski liftovima

vazda pogledam kad je tema otvorena--sad mi ni na kraj pameti da pogledam

edit:

gdje ti vidiš 2008

vidiš da je danas otvorio

muha_sa wrote:raditel šta da promjenite na bolje il samo kukate