Kad smo kod riječi
fudbal, to je baš riječ koja se sve rijeđe i rijeđe koristi u sarajevskom medijskom prostor, ima tu još nekih riječi, poput
plata. Svi u mojoj bližoj okolini govore plata, dok mediji uporno forsiraju plaća.
Šta hoću reći, dok se posljednih desetak godina govori isključivo o ugroženosti hrvatskog jezika, bosanski jezik je taj koji je izložen promjenama i uticajima i polako se udaljava od nekadašnjeg bosanskog jezika iz devedesetih, koji se je opet dosta naslanjao na nekadašnji srpskohrvatski standard.
Koliko je to kroatiziranje uzelo maha najbolje govori primjer od neki dan, listam
Oslobođenje, kad čitam u osnovnoj školi u Gornjem Vakufu (škola po bosanskom programu) traže nastavnika nečeg na 10
sati, dok je standard u bosanskom
časova. Hej, Gornji Vakuf.
Ako se ovako nastavi do 2030 godine, razlika između bosanskog i hrvatskog vjrovatno će biti neznatna, očuvat će se samo zvučnije riječi, tipa hiljada, mjeseci u godini i slično. S druge strane primjetio sam da u manjem entitetu posljednih godina kroz obrazovanje forsiraju ekavicu. Dakle po svemu sudeći ova zemlja će se jezički podijeliti na kroatiziranu federaciju i ekavski manji entitet, baš kako su Slobo i Franjo željeli.