Kisa je ozbiljno shvatila ovaj novembar, i kapi su lile niz staklo tako
uverljivo da mi se ucinilo da ih se nekoliko skotrljalo i niz moje lice.
Setio sam se te veceri u Vukovaru. Pune galerije. Desne krivine kod
Vodotornja. . . _
Setio sam se Cezara, lukavog sitnookog lupeza, koji se sigurno snasao u
Demokraciji.
Haos je oduvek bio njegova prirodna sredina...
A Bruno? Sepavi momak koji je licio na Alan Forda, i lepio plakate tamo .
gde bi i divojarci odustajali? Sigurno je pazario prvi-drugi metak. Ruzno sam
ga sanjao...
Da se ja to ne brinem za njih dvojicu? Pardon, a sto da ne?
Sudili smo se za neku lovu, i neke prevarice, ali to je ipak bila samo nasa
stvar...
Kao sto je i Vukovar bio nekako "nas"...
Pozoriste i kazaliste bili su smesteni pod istim krovom. U blizini Dunava,
kao uostalom i sve drugo u tom gradu-obali.
Setio sam se i klinca koji se u maminom krilu dernjao kao jazavac, u
drugom redu, sasvim levo, gledajuci sa pozornice. Setio sam se klavira.
Stimao je, cini mi se. Klavir. Klinac je falsirao, definitivno...
Setio sam se Duje, mog prijatelja....
Najboljeg coveka kog znam...
Setio sam se njegovog kaziprsta kojim je pocinjao uvod za "Ne volim
januar...", i dirigovao revijskim orkestrom...
Ko Ii je taj prst zamislio na obaracu, da mi je znati?
Da, setio sam se tog gospodina Djordjevica...
Pricao mi je da ima rodjake u Novom Sadu...
Majku mu. Svega sam se setio...
Jedino se nisam mogao setiti pesme...
Dovraga...
Jedino se nikako nisam mogao setiti da sam ikad ista pevao u ovom
zivotu. . .
hey

otkaci slepove
http://www.yurope.com/people/sen/The.Bo ... NJIGA.html