KatarinaKosaca wrote:
Prijavljivanje na jednom mjestu u svojoj zemlji, a život na drugom mjestu je nešto sasvim normalno. Na primjer, u nekim Europskim zemljama, da bi jedno selo i malo načelnika, lječnika 3x sedmično i još neke "privilegije" mora imati 100 stanovnika koji su prijavljeni. Onda se ljudi, u korist, nekoliko staraca koji žive u tom selu, prijave da bi zadovoljili cenzus. Ovdje se, radi, kako stoji u naslovu, o etničkom čišćenju, jer će tamo neki činovnik ili načelnik u konkretnoj općini na osnovu imena i prezimena odlučivati da li netko može ili ne tu živjeti. Neki romi u nekim mjestima žive bukvalno ispod mosta. I imaju cips, jer su državljani BIH. Ne bi smjelo biti ograničenja ni u kom pogledu i ne moram imati imovinu da živim negdje. Možda mi ti daš svoju avliju da u nju stavim šator. Bez novčane naknade. Ko i po kojem zakonu tebi ima pravo uskratiti da raspolažeš svojom imovinom i meni da živim pod šatorom?
Slažem se, to je uobičajena stvar svugdje u svijetu. Ali nije baš uobičajeno da četiri godine negdje živiš, a onda kada dođu izbori odeš na neko deseto mjesto (gdje si možda rođen ti ili tvoji roditelji) i glasaš. Za opšte izbore i nekako, ali za lokalne izbore je to po meni van pameti. Naravno, znam da smo imali i rat i etnička čišćenja, ali je ipak prošlo 20 godina od kraja rata i neke stvari bi se trebale dovesti u normalu. Meni lično ne pada na pamet da idem u Mostar da glasam (a imao bih pravo, imam imovine, tamo sam živio do rata) jer pobogu šta imam sa gradom u kome sam dva puta godišnje i to na par sati? Da ja njima određujem opštinsko vijeće i ostalo?
Što se tiče toga gdje će ko živjeti i raspolagati imovinom to nema veze sa ovim zakonom. Imaš pravo (i svi ostali naravno) da živiš i radiš gdje god želiš i da imaš i raspolažeš imovinom gdje god želiš. Ovaj zakon se tiče samo biračkog prava i ničega više.