Imam dvije dobre drugarice i s njima se baš družim počesto, od te dvije samo je jedna prava drugarica, dakle pouzdano ni ona ni ja nemamo osjećanja jedno prema drugom osim drugarskih, čak štaviše upoznao sam je sa svojim jaranom i to joj je sada vjerenik, toliko mi je drago zbog nje. Ali ova druga "drugarica", "prijateljica" ili kako god

nju bih ovog trenutka odveo pred matičara i proveo život sa njom, ona je moja tiha patnja, osoba na koju pomislim makar 10 puta dnevno, jedino žensko u mom životu koje sam volio više od sebe (mater i sestra se ne računaju) ali jbg napravio sam grešku u koracima i nikad neće biti ništa više među nama tako da se moram zadovoljiti sitnicama. Pokušao sam bez nje, prekinuti svaki kontakt ali jednostavno nisam mogao. Eh sad, muško-ženska prijateljstva postoje ali treba se dosta toga potrefit, mali je broj ženskih osoba s kojima ne bih pokušao nešto više, zapravo jedina koju ja znam je ova već pomenuta.
Njih dvije izdvojih kao čiste suprotnosti, mada od nekih 5-6 djevojaka s kojima se družim ne bih želio nešto samo sa ovom prvom. Ostalih 5 u bilo koje doba dana i noći
