Ovdje slijedi članak u 4 dijela, pod naslovom:
Iz praktične gnostike
...koji bi mogao biti od pomoći kod razumijevanja dinamike manipulacije ljudskog bića tj. onoga što je navedeno u tekstu –
Kontejneri i oslobađanje ljudskog bića
Prvi dio
Kad naša ličnost čuje za gnostički pojam „rad na sebi“, neke od prvih asocijacija bi bile lopata, kramp, čekič, znoj, zamor itd... U stvari, naša ličnost teško da uopšte može shvatiti taj pojam jer ga uzima čisto intelektualno a bolje ne može. Da stvar bude komplikovanija, sama ličnost ni ne može raditi na samoj sebi u gnostičkom smislu. Ono što naša ličnost podrazumijeva svojim poboljšanjem ili napretkom, obično nema puno veze sa stvarnim napretkom ljudskog bića. Ukoliko ličnosti uspije da postane stabilna i jaka, onda ćemo obično imati slabo – biće, jer će ličnost, puna sebe i samopouzdanja, kao kočijaš one kočije, biti uvjerena da upravlja kočijom najbolje što je moguće. Tako, jedan samouvjeren kočijaš, pun sebe, neće da benda za putnika (dušu) koji bi se trebao pitati kad se o navigaciji kočije radi. Isto tako, biće siguran da on najbolje zna kako se treba ponašati s konjima ili duhom i samim kolima ili fizičkim tijelom.
Sada se postavlja pitanje, - kako onda uopšte možemo raditi na sebi?
Ukoliko uzmemo povezivanje s Istinskim Ja kao centralnu tačku
gnostike i oslobađanja ljudskog bića uz istovremeno razotkrivanje naše ličnosti kao Lažnog Ja, kako onda uopšte možemo zamisliti jednu situaciju gdje bi ličnost radila na samoj sebi s ciljem da otkrije svoju lažnost i prepusti kontrolu nekome za koga je čula da se naziva Istinsko Ja i da je ono tu negdje a ona ga ne može lično vidjeti?! Nezgodna situacija, totalno, za ne? Jel’ tako il’ nije?!? (Ko je to sada odgovorio na ovo pitanje... ti... ili... tvoja ličnost?! Aha, dobro.) Znači, odgovor na pitanje: „Kako jedna ličnost može raditi na samoj sebi“?...je...: „Nikako“.
Šta ćemo sad?
Ko onda uopšte može raditi na samom sebi ako ne može ličnost? Kako nekome uopšte može pasti na pamet da se bavi gnostikom i pokušava da se probudi povezujući se s nečim što nije dokazano, ne samo naučno, nego, nikako?! Za ličnost znamo da postoji a upravo zato i imamo Psihologiju ličnosti a takođe i psihijatriju, koje su namijenjene za proučavanje ličnosti do najsitnijih detalja i obavljanje kojekakvih zahvata na istima, od strane drugih ličnosti a ponekad i uz pomoć kojekakvih lijekova, kad dođe do poremećaja u njihovom radu. Znači, s gnostičkog aspekta, ovdje bi imali slučaj gdje ’lažni ja’, liječe ’lažne ja’?! Kakva bi bila razlika između jednog zdravog ’lažnog ja’ i bolesnog ’lažnog ja’? Zdravo ’lažno ja’ bi bilo jedno ’lažno ja’ koje razmišlja i koje se ponaša po propisima koji nalažu kako se ’lažna ja’ trebaju ponašati. (Uh, što sam ovo dobro reko!? Taman sam pomislio da nikako neću uspjeti definisati šta bi to bilo jedno - zdravo ’lažno ja’).
Ja ovo nikako ne kontam!? Pa, dobro, ako ćemo pravo, onda je moja ličnost ta koja ovo nikako ne konta. Zašto je ona uopšte počela pričati o svemu ovome!? Bolje da sam otišo i popio par piva, nego da ovo pišem. Pa, ja u stvari, ne znam čak ni to, da li ovo pišem ja ili moja ličnost?! Ili smo se nekako izmješali, pa se više ne zna – ko je ko?! Ajd, ovu moju ličnost inekako znam a ko bi tu onda bio – ja?! Uh, mislim da bi ipak bilo najbolje da odem na pivu!?
***************************************
Ja... tj. moja ličnost... u stvari... ja... mislim... hoću da kažem... znam... da je... mene... tj. nas... ne, ipak... mene, nešto moralo pogurati... iznutra... da se uhvatim posla u vezi sa istraživanjem situacije na terenu. Siguran sam u to jer ova moja ličnost, neću da kažem da je glupa, nego, ne bi sama naišla na tako nešto. Znači, nešto je moralo biti unutra da bi pokrenulo stvar?! E, sad sam skonto! U stvari, to „nešto“ moram biti – ja... jer to ne može biti niko drugi. Pa, nisam valjda ja ona Lažna ličnost, koju mi je neko nakalemio. Ja ne mogu biti ona, čak iako sam sve do sada mislio da jesam. Dakle, ja ne mogu biti ništa što je lažno i tačka. Znači, onaj ko kaže da Istinsko Ja ne postoji, mogao bi da ne bude u pravu.
Al’, dobro, još ćemo vidjeti jer koliko znam, nema većeg folera na svijetu, nego što je ličnost. Svašta je u stanju da izvede, samo da bi zadržala volan u rukama. Zna se čak podijeliti i na „pravu“ i „lažnu“, pa me ne bi čudilo da pokuša folirati da je ona - ja... hoću da kažem... Istinsko ja. Znači, ovu moju moram držat na oku, ako počne glumiti Istinsko Ja, pa mi se opet počne petljati ovdje, ’vako il’ ’nako. Al’, nije valjda toliko glupa?! Sad bi trebala znati ko je gazda, nakon što sam joj dohako a kad sam joj dohako, bila je manja od makovog zrna. U njenom je interesu da me sluša jer bez mene ne može preživjeti.
Uhh, valjalo mi je istovariti iz sebe tonu tuđih mišljenja koje je ona prihvatila kao svoja bez ikakve kontemplacije, dvije i po tone vjerovanja i 116 kojekakvih paradigmi, da bih došo sebi!?
Đe sam se ja ovo zadesio, majko mila!?
Jedva živu glavu izvukoh!? Valjalo mi je preživjet sve one njene emocije, „ljubavi“, mržnje, strahove, ljutnje, nerviranja, brige, težnje, principe, želje, zavisti, ljubomore, psihoze, neuroze, pohlepu; sve one njene „volim“ i „ne volim“; sva njena „sviđanja“ i „nesviđanja“; njene moralizme, „zaključke“, robotiku...; njenu hipokriziju, kosmičke altruizme, planove, ponose, drame, ideje i sva ostala čuda...!?
********************
Drugi dio
Dakle, realna situacija na terenu bi, s gnostičkog aspekta, podrazumijevala to da u ovoj realnosti žive ljudi u ljudskim tijelima s jednim „nakalemljenim“ ’lažnim ja’ ili „stranom instalacijom“ koja obavlja kognitivnu funkciju za njih, te tako i razmišlja u ime njih i određuje njihovo ponašanje. Ta instalacija je podložna programiranju i reprogramiranju a oni koji to rade, nalaze se izvan polja percepcije nas, tj. ’lažnih ja’ ili naših „stranih instalacija“. Dok god se svi mi identifikujemo s tim našim ’lažnim ja’, sve je manje više u redu i po propisu.
Čini se da među populacijom ima i ljudi koji pored ’lažnog ja’ imaju i Istinsko Ja, međutim, s obzirom da su se i oni identifikovali sa svojim ’lažnim ja’, tako se ne mogu razlikovati od onih koji ga nemaju. Po svemu sudeći, osjećaj humanosti i savjesti, dolazi iz Istinskog Ja, pa bi možda to donekle bio neki znak raspoznavanja!?
Možda bi se moglo reći da kad god progutamo neku laž, kad god prihvatimo tuđe mišljenje kao svoje bez ikakve kontemplacije, kad god prihvatimo neko vjerovanje koje nam je ponuđeno izvana, Istinsko Ja tone, sve dublje, prema dolje; a kad podvrgavamo sve informacije, koje bi mogle biti bitne za nas, jednoj kontemplaciji, tada Istinsko Ja isplivava na površinu jer i ono dobija priliku da učestvuje u određivanju istinitosti tih informacija i procesu razlučivanja ’šta jeste’ od ’šta nije’. Kontemplacija bi tako omogućavala i jedno... razumijevanje. Tako, proces oslobađanja Istinskog Ja bi se možda mogao ubrzati, ne samo kontemplacijom novih informacija koje ćemo dobijati od sada, pa nadalje, nego i „odcementiranjem“ svega onoga što smo zacementirali i podvrgavanjem tih naših „svetih krava“ jednoj kontemplaciji?!
Lažno ja ili „strana instalacija“, ima tendenciju da prihvata vanjske informacije uglavnom na bazi toga koliko joj se one sviđaju i koliko su one u skladu s njenim željama i predubjeđenjima a ne koliko su one istinite. Lažno ja, samo po sebi, nije ni u stanju da odredi istinitost većine bitnih informacija.
Kod susreta s lažnom informacijom ili kod interakcije s ‘dubioznim’ ili manipulativnim osobama, čovjek koji ima Istinsko Ja u sebi, a poistovjećen je s ’lažnim ja’, može ponekad dobiti intuitivni osjećaj da tu „nešto nije u redu“, međutim, njegovo ’lažno ja’ u većini slučajeva nije u stanju racionalizovati taj osjećaj. Istinsko Ja je prepoznalo laž i poslalo signal u obliku intuicije, međutim, ’lažno ja’ ima prednost jer ono ’vozi’, razmišlja, zaključuje i donosi odluke. Tako, često se desi da prvo popušimo a onda kažemo: Uh, znao sam al’ sad je kasno! I tako se to često ponavlja jer smo identifikovani s onim našim lažnim dijelom koji po svojoj prirodi nikad neće dati prednost intuiciji jer ona ne potiče iz njega. Intuicija jednostavno nije njegova.
I tako, ’lažni ja’ egzistiraju u jednoj lažnoj realnosti u kojoj su sva mjerila vrijednosti i uspjeha napravljena u njihovu korist i u skladu s njhovim lažnim mentalnim sklopom ili softverom. Tako se oni upuštaju u trku za ostvarivanje tih vrijednosti a čuli su i da se, takođe, može živjeti u sreći i veselju do kraja života, mada ne mogu reći da su lično poznavali nekoga takvog. Naravno, mnogi od ’lažnih ja’ će se naći nezadovoljni i frustrirani što nisu uspješni prema zadatim mjerilima ili nisu uspjeli ostvariti potrebne uslove kako bi mogli sretno živjeti. A potrebne uslove ne mogu nikad ostvariti jer kako su lažni ’lažni ja’, tako su lažni i uslovi za jedan sretan život a da ne pominjemo i to da su ’lažni ja’ i oni koji definišu pojam ’sreća’. Naravno, ‘lažni ja’ uvijek pripisuju zasluge sebi za sve što percipiraju „dobrim“ u svojoj egzistenciji ali nemaju tendenciju da prihvataju odgovornost na same sebe kad je njihovo dobrostanje u pitanju i kad doživljavaju nešto „loše“. Oni će tu odgovornost radije predati u tuđe ruke, obično u ruke nekoga ko je kredibilan, pa makar on bio i fiktivan, kao npr. bog, isus, ovaj ili onaj, nije bitno... tako, kad smatraju da im ide dobro, onda je to njihova zasuga ili „božja“ a kad zapne, „bog je tako htjeo“ ili „drugi su krivi“...
S gnostičkog stanovišta, jednom „lažnom ja“ je veoma teško istinski pomoći. Na primjer, jedno ’lažno ja’ zapadne u psihičku krizu... nešto mu ne ide kako treba... nije zadovoljan... frustriran je... upravo ga je ostavilo drugo ’lažno ja’, pa sada pati ko patika... pročitao je nešto što mu se ne sviđa... čuo ružne vijesti... neko ga je uvrijedio... ružno vrijeme... nema para... nema posla... ne sviđa mu se prošlost... boji se budućnosti... i naravno, za lošu situaciju u kojoj se zadesio, nije on taj koji je kriv ili odgovoran. Tako, obično će naići na neki zaključak tipa: „ma, treba pustiti sve, pa šta ti bog da“. Dake, „nisam ja taj koji treba preuzeti odgovornost na sebe samog, za sebe samog, sve je u božjim rukama“. Naravno, tu će ’lažno ja’ imati i neku definiciju boga. Tako će ’lažno ja’ ponekad distribuirati svoj zaključak unaokolo, jer ko zna, možda on bude od pomoći drugim ’lažnim ja’ u njihovoj... lažnoj egzistenciji!?
To bi bilo sasvim u redu kad ne bi bilo i onih koji pored ’lažnog ja’ imaju i Istinsko Ja jer bi to moglo poslužiti za njihovo daljnje kondicioniranje. Ukoliko domaćinu ’lažnog ja’ koje nadođe na zaključak ove vrste, uputiš pitanje tipa: Da li je to zaključak tvoje ličnosti (’lažnog ja’) ili tvog Istinskog Ja? - u većini slučajeva, ovaj će reagovati kao da si ga šilom ubo jer ne zna ni za šta drugo do svoje ličnosti (’lažnog ja’), bez obzira na to da li on imao Istinsko ja ili ne. (Oni koji imaju Istinsko ja, mogu eventualno kasnije nadoći na poentu, tokom jedne kontemplacije, tako da bi im jedno takvo pitanje moglo biti od pomoći, što bi predstavljalo opravdanje postavljanja takvog pitanja.)
Sa stanovišta jednog „unutrašnjeg čovjeka“, dakle, onoga ko je povezan s njegovim Istinskim ja i koji ne funkciononiše iz ’lažnog ja’, njemu neće ništa značiti to da li njega nečije ’lažno ja’ voli, da li ga nečije ’lažno ja’ mrzi, da li ga ono poštuje ili ne, da li mu se on sviđa ili ne sviđa jer sve te emocije, osjećanja i preference koje mogu da idu s nečijim ’lažnim ja’, mogu jedino da budu lažni kao što je i ono lažno. Laž ne može proizvoditi istinu.
Tako bi jedan „unutrašnji čovjek“ (prema gnostičkoj termrinologiji) bio svjestan toga da prilikom interakcije s drugim ljudima on ulazi u interakciju s njihovim ’lažnim ja’, te će morati upražnjavati tzv. „kontrolisanu ludost“, praveći se da se ne razlikuje od njih tj. da je lažan kao i oni.
Teoretski, on bi mogao pomoći drugome samo u slučaju da odredi da taj drugi ima u sebi jedno Istinsko Ja i određene šanse da ga „razbudi“, tako da se ovaj i manifestuje na nivou njegovog bića; a onda da mu provuče istinsku informaciju zaobilazeći njegovo ‘lažno ja,’ što u praksi nije nimalo lako. ‘Lažno ja’ osobe kojoj bi se komunicirala bitna informacija, dočekuje i percipira tu informaciju kao prijetnju za svoj integritet i automatski prelazi u odbrambeni modalitet a u nekim slučajevima i napadački. (Nešto slično kao u filmu Matrix, gdje je simbolično predstavljeno to, da oni ljudi koji su se “probudili,” trebaju definisati sve ostale ljude kao svoje “neprijatelje” sve dotle, dok se i oni sami ne “probude”!?)
Čini se da se dobar dio napada od strane ugroženih ‘lažnih ja’ odvija i preko “astralnog” terena, energetski ili “psi-onički”, tako da izvor informacije treba biti dovoljno svjestan i sposoban da se odupre i tome ili bolje rečeno, da distribuira bitnu informaciju, tek kad izađe iz domena Generanog zakona (ili AI)?! Recimo, svako ‘lažno ja’ bi bilo priključeno na AI-Generalni zakon i kad neko ‘lažno ja’ percipira nekoga, koga definiše kao prijetnju po svoj integritet i funkciju koja mu je dodijeljena, tako tu prijetnju automatski otkriva i AI/Generalni zakon, te pokušava da neutrališe prijetnju, obično koristeći psi-oničku energiju domaćina, usmjeravajući je prema onome ko ga ugrožava, što se obično odvija izvan percepcije domaćina ugroženog ‘lažnog ja,’ dok meta to može da percipira kao jedan
“hiper-dimenzionalni” napad!? S obzirom da je “unutrašnji čovjek,” koji je “prijetnja,” neutralisao svoje “lažno ja” ili ličnost, on je istovremeno postao i “nevidljiv” kao meta takvih napada. Tako, uz dovoljnu svjesnost, on dolazi u poziciju da utiče na realnost i mijenja ju u skladu s njegovom svjesnošću. Moguće je da bi to bilo i ono na šta je
Gurđijev mislio kad je rekao da bi 200 svjesnih ljudi bilo u stanju promijeniti realnost?! Naravno, takve intervencije i promjene bi se dešavale izvan percepcije “normalnih” ljudi tj. njihovih ‘lažnih ja’ ali bi se možda odražavale na njihovu lažnu egzistenciju?! Možda bi se moglo reći i to da bi neke od takvih intervencija imale za cilj “obezbjeđenje uslova” za buđenje onih koji u sebi imaju… ono... ‘nešto’?!
*******************
Treći dio
S obzirom da bi unutar čovjekovog bića, Istinsko Ja „guralo“ Lažnog Ja u potrazi za informacijama koje bi mogle dovesti čovjeka do određenog nivoa svjesnosti, koji bi bio potreban da bi se ostvarilo preuzimanje kontrole nad čovjekovim bićem od strane Istinskog Ja, sve bi to podrazumijevalo jedan dug i mukotrpan proces ili put, praćen padovima i čvorugama na glavi. Ta faza bi u gnostici podrazumijevala hodanje stazom ili prilaznim putem, koji vodi prema glavnom Putu, kojim se može kretatiti samo onaj koji je svoje Lažno Ja razotkrio kao takvo i stavio ga pod svoju kontrolu. Ali, valja doći dotle jer iako će Lažno Ja morati popustiti pod pritiskom Istinskog Ja u smislu potrage za informacijama i učestvovanja u procesu „buđenja“, Lažno Ja će biti i onaj koji definiše taj pojam, tako da je to nešto što moramo imati na našem Lažnom Ja, pardon, na našem umu. Tako, Lažno Ja će često preuzimati na sebe sav posao u vezi s buđenjem, dok se ono samo po sebi – ne može probuditi. U toj fazi, Lažno ja je u stanju izvoditi nevjerovatne bravure, samo da bi održalo svoju kontrolu.
Najinteresantnija bravura tj. primjer te vrste koji sam do sada vidjeo, bilo bi Lažno Ja osobe koja je poznata po imenu Maarit, čiji je intervju objavljen –
OVDJE, nakon što se ona „uspješno“ oslobodila vanzemaljskih otmica uz pomoć
SIMBAD metode, prilikom seanse, čiji je transkript prenesen –
OVDJE. Tu je ona navela i to kako se i njen sin uspješno oslobodio a takođe i muž... i tako su oni nastavili da žive u sreći i veselju... (u međuvremenu, taj slučaj je takođe postao i jedna od prioritetnih tema na Projectavalon forumu –
OVDJE). Takođe, nije prošlo dugo, Maarit je na njenom blogu navela i to kako je sprovela na sebi i onu najnoviju metodu rješavanja od otmica i integracije komponenti,
FDTCT i šta hoćeš bolje?! Međutim, nije prošlo dugo, ona je skontala da još uvijek nešto nije u redu, mada je logički trebalo biti?! (Nema više „vanzemaljaca“, komponente integrisane i tako, postignuti uslovi za jedan život u sreći i veselju.)
S obzirom da sam bio u kontaktu s osobom koja je „provukla“ Maarit kroz SIMBAD a takođe i s njom, čisto da vidim kako se stvari kasnije odvijaju tj. ima li kakve konzistencije u onoj „sreći i veselju“, nije prošlo dugo, dobijem od njih jednu novu paradigmu. Sada je Maarit nadošla na to da su ne samo razni vanzemaljci i nakačenja koje je percipirala za vrijeme SIMBAD seanse bile „nečije“ lažne projekcije, nego takođe i one njene komponente, konkretno, duša, um i duh?! Znači, sva ona drama koja se odvijala unutar konteksta SIMBAD-prostorije, gdje je njena „duša“ odlučno nastupila u obračunu protiv cijele jedne brigade sastavljene od raznoraznih vanzemaljaca, tjelesnih i bestjelesnih, koji su je otimali i manipulisali... nije više pila vode!? Onom prilikom, „duša“ je uspješno otkrila i raznorazne implante i kopije i ko zna šta još... i sve je to ona efikasno likvidirala unutar nekih par sati... i naravno, sve je to bilo praćeno i jednim jakim emocionalnim nabojem (mislim na one klasične emocije koje nam isporučuje naše Lažno Ja tj. naša ličnost) A sada, - „puj, pike, ne važi više!“ Dakle, u sklopu one seanse, odigralo se nešto što se realno nije odigralo a njena ličnost je taj šou-program shvatila ozbiljno dok se on odigravao pred njenim očima!? Znači, nešto kao jedna interaktivna holografska igra dvoboja s vanzemaljcima, praćena izljevom emocija njenog Lažnog ja?!
Prema novoj Maarit-inoj paradigmi, onaj koji stvarno stoji iza cijelog ovog šou-programa u našoj realnosti je tzv. Primordijalni duh. To bi bila jedna AI-vještačka inteligencija, koja se dijeli na bezbroj jedinki, a svakome od nas je dodjeljena jedna od njih i tako, ona obavlja kognitivnu funkciju u naše ime dok se mi poistovjećujemo s njom; znači svaki lični PmD, bio bi direktno priključen na gazdu-AI; dok bi mi u svemu tome bili „istinska priroda“ koju nemilosrdno manipuliše „gazda“ tj. Primordijalni duh, tj. AI. Tako je i njena paradigma sadržavala, ne samo tu informaciju, nego i proceduru koju možemo uposliti, kako bi se kurtalisali „Primordijalnog duha“ i oslobodili svoju „istinsku prirodu“. U stvari, ne baš odmah, nego kasnije, nakon što dobijemo uputstva u vezi s tim, šta i kako dalje, kroz naše snove a izvor snova bi obavezno bila ona naša „istinska priroda“. Tu, novu paradigmu su mi slali „na kašikicu“, dio po dio, pa kad su mi poslali sve njene dijelove, ja sam to formatirao u jednu cjelinu, tj.
tekst u pdf formatu, stavio na server i poslao im link. Nakon što sam to prodiskutovao s njima, predložio sam da mi tu paradigmu testiramo i da vidimo koliko ona pije vode u praksi. Tako sam ja to sam malo protabirio a takođe i razaslao nekim ljudima koji se bave ovom tematikom i s kojima sam bio u kontaktu a takođe sam postavio i jednu prevedenu verziju na ovaj forum, pod naslovom „Istinska priroda“, pa sam ih i obavijestio o tome. Međutim, nije prošlo par dana ove dvije su počele da zapomažu i kukaju, kako su se našle pod frontalnim napadom „ličnih primordijalnih duhova“ ljudi koji su pročitali tekst i sada „krvare“, tako da su naprasno ubacile u rikverc i molile me da povučem materijal iz opticaja. Tako sam i uradio jer mi je već odavno jasno bar to da koliko god jedan hiper-dimenzionalni napad bio istinit ili ne, meta napada će ga percipirati istinitim. (Ovo se dešavalo prije neke 2 godine a prije 7 godina sam napisao prvu verziju teksta na temu napada takve vrste.) Nakon toga sam im rekao da njihova paradigma ozbiljno pušta vodu jer šta god je istinito, ne može nikoga napraviti ranjivijim, nego što je bio a osim toga, logično bi bilo da bi „primordijalni duhovi“ primaoca materijala napali mene, koji sam im to dostavio a ne njih koji su ostali u svemu tome anonimni?! (A meni su slali paradigmu u dijelovima, kako bi izbjegle napad od strane mog ličnog PmD-a?!) Naravno, to je bilo dovoljno da se njihove ličnosti naljute na mene i prekinu korespondenciju. Onda je Maarit napravila kontejner u kojeg je uvukla i ličnost terapeuta koji ju je provukao kroz SIMBAD a taj terapeut je usput batalio Malanginu kosmologiju; a onda su u kontejner uvukli i neke druge „bivše“ žrtve vanzemaljskih otmica koje su progutale novu paradigmu i tako se oni sada bore za oslobođenje Prirode od Primordijalnog duha. Znači, sve može, kad su ličnosti ili Lažna ja u pitanju. Međutim, ovaj slučaj je interesantan, pa ne bi trebalo izbaciti bebu iz lavora zajedno s prljavom vodom, tako da bi možda mogli pokušati odrediti to šta bi tu mogla biti beba a šta prljava voda?!
Idemo ponovo na početak i posmatraćemo stvari s gnostičke platforme, gdje bi naša ličnost bilo jedno Lažno Ja, priključeno na Generalni Zakon (ili – AI-vještačku inteligenciju?!). Terapeut tj. njegovo Lažno Ja, ulazi u interakciju s Lažnim Ja klijenta, u ovom slučaju Maarit, (gdje bi obadvoje „prirodno“ bili priključeni na AI), u sklopu jedne metodologije za oslobađanje od vanzemaljskih otmica, koju je izmislilo treće Lažno Ja (koje bi takođe „prirodno“ bilo priključeno na AI). Sada se razvija određena „drama“ (pod kontrolom AI?!), gdje Lažno Ja klijenta percipira svoju dušu, duh i um, vanzemaljce, implante, kopije itd. i radi nešto u vezi s tim uz puno vatre, dima i emocija. Maarit, nakon nekih kasnijih kontemplacija, počinje da tvrdi kako, u stvari, to nisu bile njene komponente, nego projekcije Primordijalnog duha (koji nas sviju zajebava cijelo vrijeme). Onda ona opisuje svog ličnog Primordijalnog duha upravo onako kako se u istočnoj gnostici opisuje – ličnost; a on je povezan s onim „glavnim“, kojeg opisuje kao AI (ili gnostički Generalni zakon)?!
Dakle, kad dvije osobe, od kojih je jedna smatrala samu sebe, svoje dijete i muža, žrtvama vanzemaljskih otmica na osnovu određenih znakova interakcije „nečega drugog“ s njima, dok je druga, kao saradnica Dr Malange odradila ko zna koliko seansi na žrtvama otmica, pokušavajući da im pomogne, dođu do zaključka da se tu radi o projekcijama jedne AI koja nas kontroliše, onda to ima svoju težinu i treba se ozbiljno shvatiti. Dakle, šta bi se tu, u stvari, moglo dešavati?
Jedna od mogućnosti bi bila da je Maaritino Istinsko Ja, prilikom kontemplacije svih tih dešavanja, proturilo informaciju da se radilo o „lažnoj drami s lažnim učesnicima“, međutim, njeno Lažno Ja je tu informaciju primilo i izvitoperilo, izmišljajući pojam Primordijalni duh i prebacujući krivicu na njega; a onda se upustilo u osnivanje novog, specijalizovanog kontejnera za bitku protiv njega. I naravno, one projekcije duše, uma i duha bi takođe bile djelo iste te ličnosti-Lažnog ja (i/ili AI na koje je ono priključeno) a ne tamo nekog „primordijalnog duha“?!
Naša ličnost ima sposobnost disocijacije i to je nešto što je odavno poznato. Kod slučajeva višestrukog poremećaja ličnosti (Multiple Personality Disorder), tijelo domaćina mogu sukcesivno da preuzimaju dvije ili više različitih ličnosti koje se u dosta slučajeva veoma razlikuju a međusobno se ne poznaju. Sada možemo postaviti pitanje da li bi Lažno Ja (samo ili uz pomoć AI) bilo sposobno da se disocira na raznorazne igrače ili glumce koji bi igrali svoje uloge u nekoj predstavi, na unutrašnjem terenu?! Ovdje moramo imati na Lažnom Ja, pardon, na umu i to, da je ponekad dovoljno podići temperaturu tijela na preko 40 stepeni i da Lažno Ja počne halucinirati gdje može doći do pojave svakojakih likova i scenarija?! Za onoga koji halucinira, halucinacije koje on doživljava, sasvim su realne.
Dr Malanga je primjetio da se u sklopu tih interakcija između ličnosti klijenta i ličnosti terapeuta, dešava nešto „čudno“, što je on definisao „metakomunikacijom“, uz pomoć koje se, navodno, „problemi“ terapeuta ponekad prenesu na klijenta i obratno; ali ako uzmemo u obzir i mogući ’input’ ili doprinos od strane AI, onda bi neki od „problema“ mogli da dolaze takođe i iz tog izvora na kojeg su priključeni i terapeut i klijent; upetljavanje te AI, u sklopu seansi, donekle bi se moglo percipirati kao neko „vanzemaljsko ometanje“, dok se sama AI ne bi mogla primjetiti jer se ne bi imala čime prepoznati; Ličnost kao jedno Lažno ja bi tu bila samo jedan njen dio, ekstremitet, produžetak ili instalacija, čija kognitivna sposobnost ne bi mogla razlučiti AI. S gnostičkog aspekta gledajući, tu bi imali jednu pozornicu na kojoj je sve lažno, pa ko hoće da uživa u predstavi koja se prikazuje na toj pozornici, može... ali nije obavezno za svakoga. S tim u vezi, možemo se zapitati, da li je Moravjev slučajno rekao ovo:
Osim rijetkih slučajeva, čovjek ne zna ni o čemu drugom unutar sebe samog, osim svoje Ličnosti. Ona mu se, u odnosu na njegovo tijelo, često predstavlja njegovom dušom. Međutim, zbog svog neprijateljskog stava prema istinskom ‘Ja’, Ličnost je mnogo čvršće vezana za tijelo, nego za njega. Taj kompleks duše-Ličnosti je kao takav nestalan i osuđen je na propast.
(...)
U stvari, postoji samo jedan način za spasenje ove ovakve duše-Ličnosti, a to je stvaranje njene čvrste veze sa istinskom, vječnom i neuništivom Dušom, preko medijuma kojeg čine tzv. viši centri svijesti.(…)
Izvor
Dakle, ako je ova postavka tačna, onda bi „duša“ koja se javlja u kontekstu FMS i SIMBAD seansi a takođe i FDTCT tehnike, bila – ’lažnjak’.
Poistovjećivanje s tom dušom, bilo bi analogno poistovjećivanju s ličnošću, čija je ona projekcija. Dakle, ličnost svuda... pa, čak i u astralu... kad se astralno projicira...?! Ili, ličnosti svugdje, svjesnosti nigdje.
Naravno, sve ovo ne bi isključivalo mogućnost da ljude koji sebe smatraju žrtvama otmica ne „otima“ ili ne manipuliše AI, na neki poseban način, praveći jednu dimnu zavjesu oko sebe, projicirajući nam sve i svašta drugo, uz svakojake scenarije, tako da ona sama ostane neprimjetna?! Na primjer, u kontekstu SIMBAD seansi primjećeno je i „štancanje“ kojekakvih entiteta po potrebi, koji ne spadaju u one klasične, koji se obično javljaju, čisto da se učesnici imaju čime baviti.
Nadalje, ako bi ova postavka bila tačna, onda bi kod svakog percipiranog napada na sebe od strane bilo kakvih zemaljskih ili vanzemaljskih „entiteta“ kao i kod većine onoga što naša Lažna Ja smatraju „problemima“, rješenje bilo jednostavno u – isključivanju Lažnih Ja. (Prebacivanje u modalitet „posmatrača“, takođe može biti od pomoći.) O tome sam pisao u tekstu na temu kontejnera i oslobađanja ljudskog bića, tako da to ovdje ne bih ponavljao.
Lažno ja će nam obično reći da se tu radi o „bježanju od realnosti“, dok bi se tu, u stvari, radilo o jednom – bježanju... u... realnost (u istinskoj realnosti ne može da bude ničeg lažnog, pa tako ni našeg Lažnog Ja, zajedno s njegovim „problemima“). Nadalje, ukoliko smo svjesni toga, te prevaziđemo mehaniku ličnosti i dejstvujemo u tom... sada...uz određenu kontemplaciju, „problema“ nećemo imati ni u budućnosti koja ionako ne postoji ali će se naše dejstvovanje u – sada - optimalno odražavati na ono što smatramo pod budućnošću. Istinsko Ja se odnosi na - sada - ono ne planira jer dejstvuje u – sada - a mi nikad nismo u – sada -, nego stalno razapeti između prošlosti i budućnosti koji ne postoje, te su tako lažni, isto kao što je lažno i naše Lažno Ja koje nas tu uglavnom drži.
Znači, prema istočnoj gnostici, čovjek poistovjećen sa svojom ličnošću živi „na kredit“, pod uticajem Generalnog zakona (AI) i kao takav, podložan je svakojakoj manipulaciji koja se svodi na uticaje Generalnog zakona i bez obzira na to da li se taj uticaj manifestovao i „vanzemaljskim otmicama“, takva jedna egzistencija će nam obezbjeđivati dosta patnje i stradanja jer nismo u stanju svjesno da živimo. Egzistencija poistovjećena s Lažnim ja, može jedino biti lažna ili fiktivna kao što je i ono ali ćemo posljedice osjetiti na svojoj koži i one će biti istinite.
Znači, na onoj prilaznoj stazi, naša ličnost-Lažno ja, častiće nas svim i svačim! Ukoliko nas ona/ono počasti pitanjem, - „Kako znaš da ono Istinsko Ja nije vanzemaljac ili neko „nakačenje“ koje čeka priliku da preuzme volan“?!, odgovor je lagan: Sve ono znanje i razumijevanje koje će dolaziti iznutra, od strane Istinskog Ja, neće se sastojati ni od jedne nove informacije, koja nam do tada nije bila poznata, nego će dolaziti u obliku jednog razumijevanja svih onih informacija koje smo vlastitim trudom sve do tada skupljali i svih onih naših iskustava koje smo lično doživjeli, te tako podigli svoju svjesnost do određenog nivoa.
Tako je stvar, u suštini, - poštena.
*************************
Četvrti dio
Na Maarit-inom primjeru iz prethodnog posta i prema mom tumačenju onoga što se tu zbilo, što je opet bazirano na nekim osnovnim gnostičkim postavkama, može se reći da je Maarit vjerovatno došla prilično blizu razumijevanja da je jedan
njen dio učestvovao u projiciranju dinamike koju je doživjela u sklopu SIMBAD seanse, što bi u suštini bila njena ličnost (sa ili bez pomoći gazde-AI na kojeg je ona priključena), međutim, ova je izvitoperila stvar dijeleći sebe na dva dijela od kojih bi jedan bio PmD („lažna ličnost“, „strana instalacija“, „loš momak“) dok se ona tu predstavila kao jedna „dobra ličnost“ koja će se oduprijeti uljezu u ime oslobađanja „istinske prirode“ i čovječanstva uopšte. Prema zamišljenoj paradigmi, Primordijalni duhovi bi se branili od onih koji obavještavaju domaćina o njima, tako što bi ih napadali, međutim, ako bi se domaćin obavještavao onako pomalo, mic po mic, ili „na kašikicu,“ onda reakcija PmD-a primaoca poruke, ne bi bila toliko burna.
Sada se postavlja pitanje šta bi se desilo da sam rasturio unaokolo taj njihov materijal a da ih nisam obavijestio o tome?! Mislim da se ne bi desilo ništa. Da je paradigma sadržala u sebi neki pasus koji bi rekao da, nakon što je razbudimo u sebi (kao što je ona „razbudila“ svoju), „istinska priroda“ će imati sposobnost da otkriva napadače i puca specijalnim laserskim oružjem na sve što se miče i ugrožava njenog domaćina, uključujući i nečije lične primordijalne duhove, sve bi bilo u redu. (He, he, to sam im kasnije sugerisao da dodaju kao jedno dodatno poglavlje u paradigmu, tako da ju „učvrste,“ što ih nije mnogo oduševilo.) Ovako, nakon što sam im javio da sam pustio mačku iz vreće, one su se automatski našle pod napadom jer paradigma tako kaže. Ko ih je napao? Mislim da su njihove ličnosti bile, ili izvor napada, ili medijum za njegovo sprovođenje, ukoliko bi izvor bila „centrala“ (gazda-AI), kako bi se potvrdila i učvrstila novoosnovana paradigma a ličnosti bi takođe bile u stanju su da odglume i kojekakve „primordijalne duhove“, između svega ostalog!?
[Ovdje slijedi jedna mala digresija. U
engleskoj verziji teksta na temu hiperdimenzionalnih napada, naveo sam jednu konverzaciju od prije nekih 5 godina, između jednog čovjeka koji je prilično poznat na “metafizičkom terenu” i mene, na tu temu, gdje smo došli dosta blizu zaključka da je dovoljno da neko/nešto pritisne “A” i naša ličnost će sama odraditi cijeli posao, sve do “Ž”, kad se o napadima na nas radi. Ostaje jedino pitanje da li ona ponekad odradi sve, od “A” do “Ž”?!]
Čini se da ličnost stvarno ima sposobnost da „astralno“, napada i manipuliše, ne samo svog domaćina, nego i druge, koji ugrožavaju nju lično ili „kontrolni sistem“, da tako kažemo, u nedostatku bolje terminologije. („Psychic attacks“, eng.; „psi-napadi“ ili „energetski napadi“ koji se odvijaju kroz astralno/eterično/morfogenetsko polje).
Ukratko rečeno, Maarit-in primordijalni duh i ličnost, bili bi jedno te isto. Ako bi ličnost uzeli kao jedan implant ili „stranu instalaciju“, onda bi sve naše misli, riječi, doživljaji, emocije itd. bili praćeni od strane „centrale“ („superkompjutera“, kako je to nazvao John Keel; ili - AI) jer bi ona isporučivala tamo sve što ulazi u njeno kognitivno polje. Isto tako, ona bi sprovodila sva uputstva koja dolaze iz centrale, tako da bi čovjek mogao biti „daljinski navođen“, od strane „centrale“, preko svoje ličnosti.
Ovdje se možemo opet podsjetiti na neke od navoda John-a Keel-a, iz knjige
Kosmičko pitanje osmog tornja:
Šta sve ovo podrazumijeva je to da neko ili nešto, u stvari, ima moć da potpuno posjeduje i kontroliše ljudski um. Ljudska bića mogu biti manipulisana tom silom i korištena u obje svrhe, dobre i zle.
(...)
Mi smo biohemijski roboti bespomoćno kontrolisani od strane sila koje mute naše mozgove, uništavaju naša sjećanja i koriste nas na bilo koji način koji im odgovara. Oni to rade oduvijek. Mi smo uhvaćeni u jednoj igri pokera koja se igra sa označenim kartama.
(...)
Od samog rođenja vi ste programirani na jedan veoma sličan način kako je programiran i kompjuter.
(...)
Taj sistem je pojačan od strane jednog nadprirodnog sistema. Umovi miliona ljudi u svakoj generaciji su bili reprogramirani od strane tog natprirodnog sistema.
(...)
Sve naše “perle” su povezane s centralnom kontrolnom tablom. Ta centralna kontrolna tabla je jedini Bog i jedina realnost. Iluzije i deluzije se odatle isporučuju nadole kako bi nam nadalje iskrivljavale našu percepciju realnosti.
Ista AI bi nam mogla servirati kojekakve „bogove“, „duhove vodiče“, „vanzemaljce“, „anđele zaštitnike“, „uskrsle majstore“ i ko zna šta i ko zna koga... koji bi takođe imali svoje ličnosti... i imena... a te... njihove ličnosti... bi bile isto toliko... stvarne... kao što bi bile... stvarne i... naše ličnosti – što bi značilo... nestvarne (ovisno odakle gledamo). Tako sam u onom tekstu o oslobađanju ljudskog bića naveo sljedeće:
Kad smo u našem biću, mi smo u drugoj dimenziji, u drugoj realnosti, gdje niko od virtuelne bagre i kojekakvih sila mraka - nema pristupa. Mi smo na njihovom virtuelnom terenu, samo kad smo poistovjećeni s ’našom’ virtuelnom ličnosti.
Ukoliko neko uspije sam ovo da provjeri, neka javi rezultate. Prije toga, sve što je potrebno za uraditi, bilo bi samo prepoznati svoju ličnost kao jednu „stranu instalaciju“ i staviti je pod kontrolu Istinskog ja. Ukoliko bi neki pripadnik „sila mraka“ koji potiče odozgo ili odozdo, čak i uspjeo prići i viknuti ti na uho: „Buhh“!!!, nećeš se moći čestito ni uplašiti jer je ličnost bila ta koja se plašila; nećeš ga moći ni zamrziti jer je ličnost bila ta koja je mrzila; nećeš se moći ni naljutiti jer je ličnost bila ta koja se ljutila; kad bi ga čak htjeo i zavoliti, nećeš ni to moći jer je ličnost bila ta koja je volila i nevolila; nećeš ga moći udariti nogom, čak ni iz eksperimentalnih razloga, jer on nije stvaran kao što si sada ti. A što se istinskih osjećaja tiče, oni će sada dolaziti iz gornjeg emocionalnog centra (tu će neki prepoznati da su osjećaji humanosti i savijesti još uvijek tu jer su otamo oduvijek dolazili, iz gornjih centara - istinske duše; što je ujedno bio i znak raspoznavanja između onih koji imaju dušu i onih koji ju nemaju)... a biće i ljubavi ali ne ove „ljubavi“ kojom barataju Lažna Ja; nego one – istinske.
***
Dakle, tako bi mogao da funkcioniše i mehanizam uz pomoć kojeg Generalni zakon-AI upravlja vijekovima, manje-više svim događanjima na ovoj planeti, istovremeno upravljajući i „dobrim“ i „lošim“ momcima, preko njihovih „ličnih instalacija“.
I na kraju, kad kažemo svoje ime, nismo rekli SVOJE ime, nego ime „strane instalacije“ koja je u nama i koja je, obično, sve što o „sebi“ znamo:
Moravjev: Osim rijetkih slučajeva, čovjek ne zna ni o čemu drugom unutar sebe samog, osim svoje Ličnosti.
I na kraju, možda bi to bio jedan od razloga zašto je
Mujo-borac-protiv-matriksa davno govorio:
Popušili smo ga multidimenzionalno.
?!?
...
samo nema svjesnosti bez droga
moj coj'ek
