Forum Klix.ba

Ovdje je glavni akcenat na "DJECE" da li se misli na djecu do 18 godina ?

Jel u BiH je prosjek napustanja domacinstva od ljudi od 30tak godina.

Ma i ja sam za tu opciju da idu da se snalaze sto kazu ljudi ako zapne mozes se vazda vratit.E sad furka je u kontaktu jer ovdje na zapadu ko studira jebes ga nema vremena ni za hale kako treba.Ispiti staziranja projekti onda vikend dodje djeca rade da se ima za djeparca i kad ces se vidjet jos kad ti ode u drugu drzavu moras se bogami dobro nacekat a vrjeme leti dok se okrenes ono godina prosla.Drago je meni fala bogu da mogu svi studirat i da imaju poso jer mog su vec kaparisali kad zavrsi nema ovdje zajebancije kao znas i naplatices ali meni je samo ono malo vise vremena zajednickog .Nije 30 kuka 19 je sa 18 pasa odose za buducnosti nema vremena za suplje.

vazi wrote:

DZONPI wrote:Vozdra forumasi.Pitanje za roditelje kako vi kad vam djeca odu od kuce pa bilo da su se ozenili udala radi posla studija.Ja nikako da naviknem.Naime sin studira vec 2 godina u pitanju susjedna zemlja i nekako sto vise vrjeme odmice ima covjek osjecaj da se sve vise gubi kontakt.Fala bogu stvorio sam mu uslove da moze studirat da stvori sebi buducnost i da ne zavisi od roditelja ali jebes ti to sve kad nema zajednice nema zajedno na tekmu pi pivku drmnut .Sa jedne strane ti drago a druga ona emocionalna te zajebaje.Ne kazu dzaba djete si necije sve dok ti je roditelj ziv ma kolko bio star.

Prve dvije godine su takve, praznina...ja sam prvu godinu provela u njihovoj sobi na kompu i po forumu ko da cu ih naci na forumu s muzem se bila malke udaljila jer njemu je bilo lakse vec meni, on to puno realnije gleda od mene... a ja puhala na nega ko da mi je on bio kriv (malo pretjerujem ali bilo je on u dnevnoj ja u djecjoj sobi ) I, malo po malo, navikli se....dans nam super ovako Bh, cak nam skoro pa smeta kad nam neko dodje, navikli sami, imamo svoj ritam, ko golubici pravi

Djeca dodju, odemo mi kod njih, redovno se vidjamo ...msilim, ne zivimo u istim drzavama pa to redovno ne znaci svakog vikenda ali Bh dobro je, nek je njima dobro i nama je. A nama je mjesto jednom pored drugoga i polako naprijed.

Mislim da je za djecu bolje da se ranije osamostale. Sto smo odgajali odgajali, sto smo im dali - dali, sad je na njima pa tako i na tvome sine da gradi svoj zivot. Lijepo je sto studira, jos ako mu fino ide, budi sretan i sucuraj, aminuj, amenuj, kako hoces

Dobro je dok ste zdravi i oboje zivi...ali poslije suncaisa dolazi.. a samoca boli...

ma greska je sto kod nas nije navika da se djeca sto prije osamostale. prije dvije godine brat otisao od kuce, oca izgubili i evo ubrzo i ja napustam i kucu i drzavu. mogu samo zamisliti kako je mojoj majci. od pune kuce u dvije godine ce ostati sama. da smo na vrijeme mi djeca svako svojim putem isli, bilo bi lakse sad..ali eto, zivot, jbg

SSemir wrote:ma greska je sto kod nas nije navika da se djeca sto prije osamostale. prije dvije godine brat otisao od kuce, oca izgubili i evo ubrzo i ja napustam i kucu i drzavu. mogu samo zamisliti kako je mojoj majci. od pune kuce u dvije godine ce ostati sama. da smo na vrijeme mi djeca svako svojim putem isli, bilo bi lakse sad..ali eto, zivot, jbg

Bit ce joj zao sto si daleko ali istovremeno bit ce sretna kad vidi da si sredio svoj zivot.

paladinka wrote:

SSemir wrote:ma greska je sto kod nas nije navika da se djeca sto prije osamostale. prije dvije godine brat otisao od kuce, oca izgubili i evo ubrzo i ja napustam i kucu i drzavu. mogu samo zamisliti kako je mojoj majci. od pune kuce u dvije godine ce ostati sama. da smo na vrijeme mi djeca svako svojim putem isli, bilo bi lakse sad..ali eto, zivot, jbg

Bit ce joj zao sto si daleko ali istovremeno bit ce sretna kad vidi da si sredio svoj zivot.

ma naravno. to svakom roditelju daje snagu.

paladinka wrote:

SSemir wrote:ma greska je sto kod nas nije navika da se djeca sto prije osamostale. prije dvije godine brat otisao od kuce, oca izgubili i evo ubrzo i ja napustam i kucu i drzavu. mogu samo zamisliti kako je mojoj majci. od pune kuce u dvije godine ce ostati sama. da smo na vrijeme mi djeca svako svojim putem isli, bilo bi lakse sad..ali eto, zivot, jbg

Bit ce joj zao sto si daleko ali istovremeno bit ce sretna kad vidi da si sredio svoj zivot.

ali bit ce tuzna sto je sama...

Dragi nasi zabrinuti roditelji,da vam jedno dijete kaze nesto na ovu temu
Bila sam odsutna od kuce 2 godine,daleko daleko sam bila, toliko daleko da je komunikacija radi vremenske razlike postala jako teska.Roditelji ovdje rade, ja tamo studirala,ucila naporno da ne izgubim stipendiju(znate vec kako to ide),vremenom se culi sve rijedje.Prilike tjeraju na takvu organizaciju zivota,nova okolina,novi ljudi,interesovanja ucine da se PRIVIDNO udaljimo od svojih najmilijih.Ono sto je najvaznije,vaznije i od materijalnog i svega prolaznog je da sam uvijek znala,kad mi je tesko,kad sam u dilemi,da bez obzira sto je 3 poslije ponoci,mogu podici slusalicu,okrenuti broj i cuti najdrazi glas na svijetu.Koliko sam puta plakala jer su mi nedostajali a bilo mi zao da ih budim recimo...I djeci je tesko vjerujte,ali je vazno da znamo da ste tu za nas,za savjet, lijepu rijec,zagrljaj u mislima. I kad god sam dolazila i vracala se kuci,uvijek je bilo kao da nikad nisam ni otisla.
Sad sam tu,razdvojenost i udaljenost od gnijezda me ucinila jacom i samostalnijom i zahvalna sam svojim roditeljima na prilici koju su mi pruzili. I kad god se desi da u necem uspijem prvo zahvalim dragom Bogu pa onda njima.
I da znate, dijete se nikad ne moze udaljiti od svojih roditelja,iako se to vama nekada ne cini tako.

Ma da hoce nac' neku normalnu vise, nek' ide onda u tri pm svoje, samo da se smiri.

Bloody wrote:Dragi nasi zabrinuti roditelji,da vam jedno dijete kaze nesto na ovu temu
Bila sam odsutna od kuce 2 godine,daleko daleko sam bila, toliko daleko da je komunikacija radi vremenske razlike postala jako teska.Roditelji ovdje rade, ja tamo studirala,ucila naporno da ne izgubim stipendiju(znate vec kako to ide),vremenom se culi sve rijedje.Prilike tjeraju na takvu organizaciju zivota,nova okolina,novi ljudi,interesovanja ucine da se PRIVIDNO udaljimo od svojih najmilijih.Ono sto je najvaznije,vaznije i od materijalnog i svega prolaznog je da sam uvijek znala,kad mi je tesko,kad sam u dilemi,da bez obzira sto je 3 poslije ponoci,mogu podici slusalicu,okrenuti broj i cuti najdrazi glas na svijetu.Koliko sam puta plakala jer su mi nedostajali a bilo mi zao da ih budim recimo...I djeci je tesko vjerujte,ali je vazno da znamo da ste tu za nas,za savjet, lijepu rijec,zagrljaj u mislima. I kad god sam dolazila i vracala se kuci,uvijek je bilo kao da nikad nisam ni otisla.
Sad sam tu,razdvojenost i udaljenost od gnijezda me ucinila jacom i samostalnijom i zahvalna sam svojim roditeljima na prilici koju su mi pruzili. I kad god se desi da u necem uspijem prvo zahvalim dragom Bogu pa onda njima.
I da znate, dijete se nikad ne moze udaljiti od svojih roditelja,iako se to vama nekada ne cini tako.

hvala ti puno na ovom postu.

Meni daljina smeta iz jednog "prakticnog" razloga

Djeca su mi daleko ali Bogu hvala cesto se posjecujemo i vidjamo, hajde recimo svaka 2-3 mjeseca, sedmicno smo 2-3 puta na face time i svakodnevno po 1-2 puta (a nekada i po 10 ) na whatsapp, znaci dovoljno "komuniciramo" Medjutim, ja njih ne mogu "zaruziti" na daljinu niti im reci ako se s necim ne slazem Ako vec i kazem kazem pola od onoga sto bih rekla da zivimo zajedno ...Djeci je mozda ovako bolje....ne znam. Znaci, ta komunikacija, koliko cesta bila, nije ista kao kad se zivi malo blize. Jednostavno, lakse je "zaruziti" kad ti je dijete tu pa ces se pobrinuti za njega dok svari to sto si mu rek'o a ovako na daljinu radije sutim...jer ne znam ima li neko ko bi ga znao "zastititi" kao ja

ma roditelj je vjerovatno sebican...

bumerangss wrote:

vazi wrote:

DZONPI wrote:Vozdra forumasi.Pitanje za roditelje kako vi kad vam djeca odu od kuce pa bilo da su se ozenili udala radi posla studija.Ja nikako da naviknem.Naime sin studira vec 2 godina u pitanju susjedna zemlja i nekako sto vise vrjeme odmice ima covjek osjecaj da se sve vise gubi kontakt.Fala bogu stvorio sam mu uslove da moze studirat da stvori sebi buducnost i da ne zavisi od roditelja ali jebes ti to sve kad nema zajednice nema zajedno na tekmu pi pivku drmnut .Sa jedne strane ti drago a druga ona emocionalna te zajebaje.Ne kazu dzaba djete si necije sve dok ti je roditelj ziv ma kolko bio star.

Prve dvije godine su takve, praznina...ja sam prvu godinu provela u njihovoj sobi na kompu i po forumu ko da cu ih naci na forumu s muzem se bila malke udaljila jer njemu je bilo lakse vec meni, on to puno realnije gleda od mene... a ja puhala na nega ko da mi je on bio kriv (malo pretjerujem ali bilo je on u dnevnoj ja u djecjoj sobi ) I, malo po malo, navikli se....dans nam super ovako Bh, cak nam skoro pa smeta kad nam neko dodje, navikli sami, imamo svoj ritam, ko golubici pravi

Djeca dodju, odemo mi kod njih, redovno se vidjamo ...msilim, ne zivimo u istim drzavama pa to redovno ne znaci svakog vikenda ali Bh dobro je, nek je njima dobro i nama je. A nama je mjesto jednom pored drugoga i polako naprijed.

Mislim da je za djecu bolje da se ranije osamostale. Sto smo odgajali odgajali, sto smo im dali - dali, sad je na njima pa tako i na tvome sine da gradi svoj zivot. Lijepo je sto studira, jos ako mu fino ide, budi sretan i sucuraj, aminuj, amenuj, kako hoces

Dobro je dok ste zdravi i oboje zivi...ali poslije suncaisa dolazi.. a samoca boli...

jeste, znam...

ni ja svojim roditeljima rahm nisam bila od velike koristi po stare dane...daljina

Danguba wrote:

vazi wrote:
Prve dvije godine su takve, praznina...ja sam prvu godinu provela u njihovoj sobi na kompu i po forumu ko da cu ih naci na forumu s muzem se bila malke udaljila jer njemu je bilo lakse vec meni, on to puno realnije gleda od mene... a ja puhala na nega ko da mi je on bio kriv (malo pretjerujem ali bilo je on u dnevnoj ja u djecjoj sobi ) I, malo po malo, navikli se....dans nam super ovako Bh, cak nam skoro pa smeta kad nam neko dodje, navikli sami, imamo svoj ritam, ko golubici pravi

Djeca dodju, odemo mi kod njih, redovno se vidjamo ...msilim, ne zivimo u istim drzavama pa to redovno ne znaci svakog vikenda ali Bh dobro je, nek je njima dobro i nama je. A nama je mjesto jednom pored drugoga i polako naprijed.

Mislim da je za djecu bolje da se ranije osamostale. Sto smo odgajali odgajali, sto smo im dali - dali, sad je na njima pa tako i na tvome sine da gradi svoj zivot. Lijepo je sto studira, jos ako mu fino ide, budi sretan i sucuraj, aminuj, amenuj, kako hoces

Otprilike to je to.
Blago onom ko dodje do te faze da djeca samostalno mogu da funkcionisu.

Krug se zatvara. Pocelo se kao dvoje se uzeli...djeca odrastaju...odlaze ovako ili onako...opet to dvoje sami.

jeste samo koliko smo svjesni da djeca mogu bez nas

ja uvijek mislim da cu za njih nesto bolje uraditi nego oni sami

Srecom pa su daleko (od mene) , mislim za njih , ne za mene

SSemir wrote:ma greska je sto kod nas nije navika da se djeca sto prije osamostale. prije dvije godine brat otisao od kuce, oca izgubili i evo ubrzo i ja napustam i kucu i drzavu. mogu samo zamisliti kako je mojoj majci. od pune kuce u dvije godine ce ostati sama. da smo na vrijeme mi djeca svako svojim putem isli, bilo bi lakse sad..ali eto, zivot, jbg

pazite je "na daljinu" i bice joj lakse

ako zna da vi zrelo i pametno zivite svoje zivote - bice joj lakse

zovite je redovno - bice joj lakse

organizovat ce se, ima sigurno rodbinu, prijateljica, nece biti sama a tebi i bratu nek je sretno

vazi wrote:

Danguba wrote: Otprilike to je to.
Blago onom ko dodje do te faze da djeca samostalno mogu da funkcionisu.

Krug se zatvara. Pocelo se kao dvoje se uzeli...djeca odrastaju...odlaze ovako ili onako...opet to dvoje sami.

jeste samo koliko smo svjesni da djeca mogu bez nas

ja uvijek mislim da cu za njih nesto bolje uraditi nego oni sami

Srecom pa su daleko (od mene) , mislim za njih , ne za mene

naravno da ces uraditi bolje. valjda smo prije njih prosli neke puteve kojima oni moraju proci.
moja deviza sa njima(dvojica), ''pametan se uci na tudjim greskama a samo budala na svojima''.

mi smo se davno dogovorili, svako svojim putem ali pogledajte nekada ako vam nije tesko kako je kod mene a ja kao roditelj moram paziti kakva je kod vas situacija. svako neka gura svojim putem.

Danguba wrote:

vazi wrote:

Danguba wrote: Otprilike to je to.
Blago onom ko dodje do te faze da djeca samostalno mogu da funkcionisu.

Krug se zatvara. Pocelo se kao dvoje se uzeli...djeca odrastaju...odlaze ovako ili onako...opet to dvoje sami.

jeste samo koliko smo svjesni da djeca mogu bez nas

ja uvijek mislim da cu za njih nesto bolje uraditi nego oni sami

Srecom pa su daleko (od mene) , mislim za njih , ne za mene

naravno da ces uraditi bolje. valjda smo prije njih prosli neke puteve kojima oni moraju proci.
moja deviza sa njima(dvojica), ''pametan se uci na tudjim greskama a samo budala na svojima''.

mi smo se davno dogovorili, svako svojim putem ali pogledajte nekada ako vam nije tesko kako je kod mene a ja kao roditelj moram paziti kakva je kod vas situacija. svako neka gura svojim putem.

fin neki otac

vazi wrote:

Danguba wrote: naravno da ces uraditi bolje. valjda smo prije njih prosli neke puteve kojima oni moraju proci.
moja deviza sa njima(dvojica), ''pametan se uci na tudjim greskama a samo budala na svojima''.

mi smo se davno dogovorili, svako svojim putem ali pogledajte nekada ako vam nije tesko kako je kod mene a ja kao roditelj moram paziti kakva je kod vas situacija. svako neka gura svojim putem.

fin neki otac

e moja @vazi, zivot je umjetnost...a sto je najgore, samo jedan i nikada vise.

Danguba wrote:

vazi wrote:

Danguba wrote: naravno da ces uraditi bolje. valjda smo prije njih prosli neke puteve kojima oni moraju proci.
moja deviza sa njima(dvojica), ''pametan se uci na tudjim greskama a samo budala na svojima''.

mi smo se davno dogovorili, svako svojim putem ali pogledajte nekada ako vam nije tesko kako je kod mene a ja kao roditelj moram paziti kakva je kod vas situacija. svako neka gura svojim putem.

fin neki otac

e moja @vazi, zivot je umjetnost...a sto je najgore, samo jedan i nikada vise.

slazem se u potpunosti ali da je oameti do kadije ko od kadije

najsladji i najtezi zivotni zadatak - biti roditelj i kako god d auradimo tesko mozemo biti sigurno da smo uradili najbolje sto smo trebali a ne mislili i pretpostavljali...

neko cini mi se pomenu strijelu pa me podsjeti na Dzubrana

http://www.antonija-horvatek.from.hr/du ... Gibran.htm

Vaša djeca nisu vaša djeca.
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas,
I premda su s vama, ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli,
Jer, ona maju vlastite misli.
Možete okućiti njihova tijela, ali ne njihove duše,
Jer, njihove duše borave u kući od sutra, koju vi ne možete posjetiti, čak ni u svojim snima.
Možete se upinjati da budete kao oni, ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer, život ne ide unatrag niti ostaje na prekjučer.
Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti, i On vas napinje svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vaša napetost u Strijelčevoj ruci bude za sreću;
Jer, kao što On ljubi strijelu koja leti, isto tako ljubi i luk koji miruje.