Evo, danasnji clanak o sumnjivim privatizacijama.
Jedan od primjera je i mostarski Aluminij. Prema svim dosadašnjim pokazateljima, postoji dovoljno sumnji u zakonitost poslijeratne registracije imovine ove firme. Naime, njegova vrijednost - prema istraživanju Acounta procjenjivana je svojevremeno na 1,4 milijarde tadašnjih njemačkih maraka, a po ko zna kakvim metodama je svedena na 155 miliona eura.
Nadalje, kompanija je procijenila da za neisplaćene plate u ratnom periodu duguje radnicima preko 48 miliona eura. Rukovodstvo je dug preračunalo u dionički ulog od 65 posto. Međutim, kako tvrde predstavnici bivših radnika, vlasnici dionica postaju uglavnom samo Hrvati. Evo šta je nedavno za naš radio izjavio Milan Jovičić, bivši radnik Aluminija i poratni predsjednik Gradskog vijeća Mostara:
„Kao što je poznato javnosti, izašao je spisak zaposlenika sa podijeljenim dionicama, bez preko 700 Srba - radnika, bez jednog broja Bošnjaka i bez nepodobnih Hrvata.“
Šezdesetpetogodišnji Jovo Džonlez je jedan od takvih. Iako je među prvima počeo raditi u Aluminiju, nije ostvario nikakva prava, pa ni u procesu privatizacije. Džonlez je još krajem prošle godine nam je rekao:
„Nemam pravo na dionice, a došao sam 1973. godine u Aluminij, među prvim radnicima koji su išli na obuku. Nikakva prava nisam ostvario što se tiče Aluminija, iako sam konkurisao za povratak radnika na radno mjesto, međutim, nisu me htjeli primiti nazad.“
Tvrdnje nekadašnjih radnika nehrvata demantira bivši direktor Aluminija Ivo Bradvica, koji je pred kraj mandata izjavio:
„Registriran je onaj ko je ispunjavao kriterije i ko je mogao biti registriran. A nek' izvoli gospodin, neka vidi kakvi su bili kriteriji i neka se onda javlja. A Registar vrijednosnih papira ili bilo ko drugi - pa nije valjda radio niko ništa ovdje mimo zakona? Svi imaju uvida.“
Kada je riječ o vlasniškoj strukturi, Tvornica lakih metala (TLM) iz Šibenika 1997. godine kreditirala je Aluminij sa 4,4 miliona eura, a bivši direktor Aluminija Mijo Brajković je kasnije TLM-u, po tom osnovu, dodijelio 12 posto vlasničkog udjela.
U istraživanju mreže Account još se navodi da je dogovor s Vladom FBiH o vlasničkoj strukturi u Aluminiju postignut 2006. godine i još oko dogovora ima spora. Vladi je, naime, pripalo samo 44 posto udjela u vlasništvu. Treba reći i da je federalna vlada tek u novembru prošle godine praktično ušla u to preduzeće imenujući svoje članove Nadzornog odbora
Vidi slucaja... zli platformasi su tek nekoliko mjeseci u Aluminiju.
Izvor: Slobodna Evropa... zvanicni organ Platforme.
