[img]http://www.bhdani.com/img/logop12.gif[/img][color=white]__[/color]Broj 410 - 22.04.2005. wrote:Reportaža: Prijedor, grad kojim šetaju isljednici iz logora zajedno sa povratnicima
Daleko je Krajina, Sarajevo još dalje
Kako živi Prijedor trinaest godina nakon Omarske, Keraterma i Manjače? Kako konačno pokrenuti privredu? Kako je hodati prijedorskim ulicama a znati da istim hodaju zločinci?
Pise: Faruk Borić
Prijedor ima jedan veliki problem: iako najveći grad u BiH zapadno od Banje Luke, suviše je blizu šeheru da bi bio regionalni centar. S druge strane, Prijedor je isuviše daleko od ljute Krajine da bi ga Krajišnici smatrali istinski - fizički i duhovno - svojim središtem.
Tako grad živi i danas, između Banje Luke i Krajine, nakon strašnih tragedija posljednjeg rata, toliko krvavog da je Prijedor zaradio sintagmu "Srebrenica u kontinuitetu".
Oko neinformiranog promatrača ne može zabilježiti detalje stradanja, naročito kada se prođe bučnim i hučnim prijedorskim korzom, kojim je u danu naše posjete defiliralo na stotine mladih i starih. Ljudi sjede po kafićima, udaraju u razbibrigu ili sklapaju poslove - gledajući svoja posla. Također, Prijedor nije u tolikoj mjeri srbijaniziran poput, recimo, susjednog Novog Grada, koji danas više liči na Loznicu nego na Bosanski Novi, ali to je već druga priča.
U Prijedoru, pak, stranac ne osjeća hiljade očiju na leđima kao u manjim zabitim sredinama, gdje je živ ritual šikaniranja tuđinaca, na bilo kojoj osnovi.
Ali, potrebno je biti Prijedorčanin pa znati kakve se priče odvijaju ispred naših očiju, da li je na mjestu gdje smo parkirali bila kuća, i ko nam sve ide u susret. Upravo kad smo spomenuli ratne zločine, Muharem Murselović, zastupnik u Općini Prijedor iz Stranke za BiH, pokazao nam je očima u pravcu kuda se kretao stariji čovjek: "E, on ti je bio ispitivač u Omarskoj. I to jedan od najgorih."
Dosad je u Prijedoru sahranjeno oko 2.000 od 2.200 ekshumiranih, dok se ne zna sudbina za više od hiljadu osoba. Prije nepun mjesec dana klanjana je dženaza za 145 ubijenih Bošnjaka, te upriličena sahrana jednog ubijenog Hrvata.
Prvi u krvi Prijedor je grad prvak po broju osuđenih za ratne zločine: dosad je 14 ljudi osuđeno po ovoj osnovi. Također, neslavan rekord u Haškom tribunalu drži Prijedorčanin Milomir Stakić, koji je (nepravosnažno) jedini dosad osuđen na doživotni zatvor.
"Glavni kreatori te politike još uvijek su, nažalost, na slobodi i hodaju prijedorskim ulicama. Broj odgovornih za ratne zločine u Prijedoru nije 14, nego 500", smatra prvi SDA-ovac Prijedora Enes Fikić, povratnik u prijedorsko selo Hambarine, dodajući da i danas ljudi prepoznaju svoju imovinu kod komšija.
"Određen broj ispitivača iz Omarske i Keraterma i danas su službenici u javnim ustanovama, a mnogi od njih su u Obavještajno-sigurnosnoj agenciji", za Dane kaže Muharem Murselović.
"Kako će se OSA brinuti za sigurnost svjedoka u procesima pred Sudom BiH kad su u njoj zaposleni odgovorni za stotine ubijenih u prijedorskim logorima smrti?", pita se Murselović, izražavajući bojazan da ljudi neće htjeti svjedočiti.
Srbi u Sarajevu i Bošnjaci u Prijedoru Bez obzira na hiljade i hiljade ubistava i progon skoro 50.000 Bošnjaka iz ovog grada - povratak se desio. U Prijedoru danas živi preko 20.000 Bošnjaka. Od 9.500, obnovljeno je blizu 7.000 stanova. Ljudi su se vraćali, a opstrukcija ih je svugdje dočekivala - od Kozarca na istoku, preko prijedorskog gradskog jezgra, pa do Bišćana i Hambarina prema zapadu.
Izet Kadić, nezavisni općinski kandidat na posljednjim lokalnim izborima, prisjeća se kako je sa prvim dženazama Bošnjaka prijedorskog kraja krenula kampanja sprečavanja povratka. On je u ime grupe građana vodio pravnu borbu protiv eksproprijacije bošnjačke zemlje i eksploatacije gline sa ovog područja.
"Upravo zbog toga što sam se zalagao za ovu stvar, što je na kraju i potvrđeno odlukama Vrhovnog suda Republike Srpske, do danas nisam dobio ni jednog feninga pomoći za obnovu razrušenog stana", objašnjava Kadić.
"Inače, Prijedor ima veliku šansu da se razvija. Međutim, zapostavlja se proizvodnja, ljudi se više okreću trgovini, uslužnim djelatnostima, što je nedovoljno da se prijedorska ekonomija pokrene. Također, treba spomenuti da se šume sijeku bez ikakvog plana i pošumljavanja. Izvozi se sirovina umjesto da se pokuša napraviti kvalitetniji izvozni proizvod. Ali, to već zahtijeva širu ekonomsku analizu", zaključuje Kadić.
Bilo kako bilo, dok god nema posla za Bošnjake, povratak će biti kao hod po sirat-ćupriji. Broj zaposlenih Bošnjaka u javnim institucijama ne prelazi broj prstiju jedne ruke. Ovakav položaj Bošnjaka pravda se, po sistemu spojenih posuda, diskriminacijom Srba u Federaciji BiH, primjerice - sramotnim izborima u sarajevskim općinama.
Ovo nije Federacija. A Sarajevo je još i dalje od ljute Krajine.
(Afere: Čuvari partijskih ustava; Dani 407, 1. 4. 2005., str. 20-23)
Mjesto koje živi po svom
U Kozarac se vratilo skoro 15.000 povratnika od prijeratnih 25.000 stanovnika. Ipak, Kozarčani smatraju da je povratak ostvaren 100 posto: ko se mislio vratiti, vratio se.
Nekadašnji komandant 17. Viteške brigade Sead Čirkin pionir je ovdašnjeg povratka. Predvodio je povratnike u nešto što se nakon rata zvalo Srpski Kozarac, koji su tada nastanjivale srpske izbjeglice iz Knina. Još 1999. u Savjetu Mjesne zajednice sjedilo je po sedam Srba i Bošnjaka, te predstavnik međunarodne zajednice, koji je bio jezičak na vagi za neke odluke.
"Nas u principu ne zanimaju ratni zločini. Hvala Bogu, sad postoji i državni sud na kojem se procesi pokreću. Nas je zanimalo kako da se što prije i u što većem broju vratimo u Kozarac", kaže Čirkin.
Iz preko stotinu zemalja Kozarčani su se vratili da bi podigli grad. Ali, tu nije riječ samo o izbjeglim iz ovog rata: Kozarac ima izuzetno snažnu dijasporu još od 60-ih godina prošlog stoljeća, kada je značajan dio ljudi otišao u kapitalistički svijet zarađivati za kruh. Danas imaju desetak puta veće penzije od domaćih.
"Ustvari, i tadašnja emigracija otišla je zbog istih problema koji nas danas muče", kaže Čirkin. Naime, šezdesetih godina prošlog vijeka ukinuta je opština Kozarac i priključena Prijedoru. Tako je i danas, što Kozarčani žele da promijene.
"Vlada Mladena Ivanića već je jednom odbila naš zahtjev za opštinom Kozarac, pravdajući to bojazni da li ćemo biti ekonomski samoodrživi. Mi smo se potrudili da njihov strah otklonimo", kaže Čirkin, a krug kroz Kozarac govori sam za sebe - bogate kuće, uređeni travnjaci, okrečene fasade, zavidan vozni park, zlatarne, kafići po zapadnjačkim standardima, benzinske pumpe…
"Od svojih ličnih sredstava obnovili smo i 14 od 16 džamija. Smatramo da je vrijeme da budemo samostalna opština, što ćemo i tražiti od Vlade RS-a po Zakonu o lokalnoj samoupravi. Uostalom, od silnih dažbina koje plaćamo Prijedoru, ne vraća se, garantujem, ni jedan posto u Kozarac. Ne možemo mi umjesto propale socijalističke prijedorske privrede izdržavati tamošnju administraciju", objašnjava Čirkin.
Na kraju naše kratke posjete ovom prosperitetnom kraju skrenuta nam je pažnja i na jedan problem - Dom zdravlja, koji je nekada upošljavao 56 zdravstvenih radnika, danas ima samo jednog liječnika opće prakse, što je daleko od dovoljnog za cijeli Kozarac…
Stranja ulaganja i skandali
Interex nije dio tala?
Posljednji skandal u Prijedoru tiče se opstrukcije općinskih vlasti prema firmi Interex, koja posjeduje lanac hipermarketa diljem BiH. U ovom slučaju predstavnici Interexa, ali i neki drugi poznavaoci situacije u Prijedoru, vide rat trgovačkih lobija, u kojem se u Prijedoru na sve moguće načine onemogućava dolazak konkurencije.
Toj tvrdnji ide u prilog činjenica da su u Prijedoru predstavnici Interexa, firme koja ima hipermarkete u desetak gradova u oba entiteta, naišli na jedinstvene i neočekivane probleme kroz opstrukciju lokalnih vlasti, zbog čega je cijela afera dobila svoju sudsku dimenziju.
Legalnom i legitimnom procedurom Trgovačko društvo CDEB d.o.o., vlasnik Interexa, tenderom je dobilo zemljište za izgradnju trgovačkog centra. Prema zemljišnoknjižnom izvatku, oranica je uknjižena kao vlasništvo Općine, a Odjeljenje za prostorno uređenje Općine Prijedor dalo je urbanističku dozvolu za izgradnju.
Nakon dodjele parcele, zamjenik republičkog pravobranioca za Prijedor Zoran Basrak donosi pravno mišljenje da je procedura ispoštovana i pravno valjana.
Međutim, Skupština općine Prijedor 3. augusta 2004. odbija zahtjev za dodjelu parcele jer nije dobio potrebnu većinu općinskih zastupnika - pet je bilo za, 13 uzdržanih.
Nakon takve, ničim izazvane odluke, Okružni sud u Banjoj Luci 13. septembra presudom poništava odluku prijedorskih skupštinara, zaključujući da su ispunjeni svi uslovi konkursa, kao i uslovi iz Zakona o građevinskom zemljištu. Tako je sud, poništavajući odluku Općine, dao pravicu Interexu.
Međutim, tada na scenu ponovo stupa Zoran Basrak, i 4. februara 2005. piše novo mišljenje u vezi s konkursom za dodjelu zemljišta. Tako, odluka o dodjeli zemljišta je pravno valjana, ali: "Komisija nije pravilno informisala Skupštinu o načinu sprovođenja konkursa i otvaranju ponuda, pogotovo imajući u vidu da je prispjela samo jedna ponuda."
Također, Basrak u mišljenju upućenom načelniku Paviću piše i sljedeće: "Odluka o donošenju plana parcelizacije za dio industrijskog kruga 'Celpak' AD Prijedor je donesena od Skupštine opštine Prijedor, čije su odluke stavljene van snage, a Sjedište zamjenika republičkog javnog pravobranioca Prijedor nema dokaza da je ista odluka usvojena u skupštinskom sastavu koji je legitiman i legalan."
Na osnovu Basrakovog izmijenjenog stava, zastupnici Skupštine općine Prijedor 8. februara ponovno odbijaju zahtjev Interexa, koji preko svojih pravnih zastupnika opet ide na banjalučki okružni sud. Također, Drago Zečević, direktor za razvoj u firmi CDEB Interex d.o.o., poslao je javnom pravobraniocu RS-a Stefanu Todoroviću zahtjev za razrješenje Zorana Basraka.
"Basrak piše da je Odluka o donošenju plana parcelizacije stavljena van snage, što je netačno, jer je donesena na sjednici od 30. 1. 2004., a odlukom Ustavnog suda RS-a od 20. 4. 2004. nije stavljena van snage, kako Basrak želi predstaviti", kaže direktor Zečević, dodajući da je Vladi RS-a upućen zahtjev za nadzor nad ovim predmetom.
"Mislim da je ovdje u pitanju rat trgovačkih lobija", za Dane kaže Muharem Murselović, općinski zastupnik: "Cijenu koju mi plaćamo jesu više cijene zbog nedostatka konkurencije, nezapošljavanje pedesetak radnika koje bi ova firma uposlila." Murselović također spominje kako je vrlo moguće da nekom smeta to što bi podjednako bili zaposleni i Srbi i Bošnjaci.
U diskreditiranju firme koja bi predstavljala konkurenciju posebno kompaniji "Janjoš" (koja u ovom dijelu RS-a posjeduje brojna prodajna mjesta, od malih prodavnica do supermarketa) išlo se čak dotle da se Interex povezuje sa Bakirom Izetbegovićem, istaknutim članom Stranke demokratske akcije. Iako je riječ o totalnoj gluposti i neistini, jasno je zašto su njeni kreatori u javnosti iskoristili upravo ovu osobu, usput plasirajući i glasine kako će novac ići u Sarajevo?!