Dje naletih na ovo...
92. sam imao 6 godina. Ne znam za dosta nekih mozda bitnih detalja, ali sa mog stanovista je bilo, blago receno, jebeno...
Prije ulaska Arkana u akcije "ciscenja" bilo je sporadicnih nestanaka. U mojoj ulici su nekoliko muskaraca jedno vece pokupili u neobiljezenom kombiju (bili su poznatiji i/ili radili u policiji) i za njih se do danas nista ne zna.
Arkanova "akcija" je bila veoma kratka, koliko se sjecam samo jednu noc je bilo pucanja po gradu, nesto eksplozija.
Sutradan sam sa ocem prosao kroz grad, na biciklu. Po centru je bilo bezivotnih tijela ispred dvorista.
Tada je veliki broj muslimana iz komsiluka, organizovano, preko Subotice otisao za Austriju. Medju njima i moj stariji brat.
Izbjeglice iz tog regiona su Becu smjestili u neaktivno krilo bolnice za mentalno poremecene.
On je u tom prihvatilistu upoznao med. sestru i nakon nekog vremena je zbog navodne bolesti zavrsio u bolnici gdje je ona radila.
U novembru '92. preko Srbije smo dobili informaciju da je preselio. Nismo dobili nikad zvanicnu dijagnozu i uzrok smrti. Nakon nekog vremena smo saznali da za skoro identican slucaj mladica iz Bijeljine, otp. njegovih godina.
Arkanovi su u mahali pokupili i na Drini pobili jednu vecu porodicu (par kuca) 27-oro zbirno. Od djevojcice mog godista do djeda od preko 80 godina.
Nekad 2002 ili 2003. (nisam sig.) uradjena je ekshumacija tijela koja su Srbijanci u Sremskoj Mitrovici izvukli iz Save i sahranili.
U toj porodici je bila i beba od ~6 mjeseci koju jedan od vojnika nije mogao da ubije i ostavio je kod porodice u Medjasima.
Taj djecak je prisustvovao na dzenazi.
Lokalni srbi su u velikom dijelu ucestvovali u svim akcijama, na jedan ili drugi nacin. Od "dodjele" kuca pa do nekih detalja u koje radije ne bih zalazio.
Mi smo, nazalost, ostali tu. Mog oca su u vise navrata "hapsili" i vracao bi se tek naredni dan u modricama.
Ucitelj, koji je vodio veoma miran i prilicno izolovan zivot, ali eto... Nakon serije takvih sranja poslali su ga na radnu obavezu. Ne sjecam se detalja, ali je neki njegov bivsi kolega "sredio" da ga ne posalju na linije.
Izmedju ostalog, uselili su nam i porodicu u kucu. Stariji bracni par i njihov sin od nekih 30 i kusur godina. Iako je on pusten sa Sokoca ili Jagomira, nisam siguran... On je kod tih koji su ih smjestili trazio da im nadju drugi smjestaj jer bi u slucaju napada (pretp. neki tezi oblik sizofrenije)... lakse je da citiram "Mogao bih da ubijem to dijete... Nadjite nam nesto drugo"
Time ce se mozda odg. na pitanje bosnjaka u VRS. Bilo ih je i u vecini slucajeva (ja ne znam za druge...) su bili na udarnim linijama i kopali rovove izmedju dvije cijevi.
Nedavno sam saznao da je jedan od muslimana iz Janje bio na igmanu i uspjeo je da prebjegne na stranu AR BiH.
Sam proces iseljavana muslimana iz Bn je bio u vise navrata. Koliko se sjecam, glavni koji je bio zaduzen za to je Vojkan Djurkovic.
http://preporodbn.com/smrt-bez-voznog-reda/ (na ovoj stranici ima dosta tekstova na datu temu ali zaista ne mogu zalaziti ni citati...)
Nisam 100% siguran, ali mislim da sam cuo za slucaj kada autobusi koji su vozili muslimane iz Bn prema Tuzli... recimo nisu stigli do odredista.
'93. sam posao u skolu i tada uz sva sranja koja su mi se desavala u mahali (vecinom sam bio izolovan u kuci).
Sranja... blago receno, su se nastavila sve do kraja srednje skole. Tada, zbog imena, nije za mene bilo mjesta u cetvorogodisnjoj skoli.
Iako sam tu trogodisnju zavrsio sa prosjekom 5.0 nisu mi dali da polazem razliku i zavrsim cetvrtu godinu.
Fizicke i verbalne torture koje sam prolazio u tom periodu je tesko i opisati. Ostali su oziljci.
Posao, sa svojim imenom, nisam mogao dobiti, iako sam u struci bio daleko ispred svih ostalih kandidata.
Krajem 2007. sam aplicirao na poziciju u IT bransi u Sarajevu i mogu slobodno reci da je za mene rat tada prestao.
Izvinjavam se zbog nabacanosti i eventualnih gresaka...