Forum Klix.ba

Poremecaj postoji ali mnogi lazu o njemu da dobiju lijekove koji pojacavaju koncentraciju i normalnim osobama (studenti u SAD-u najvise lazu). Zato se stvorila ideja da je izmisljen poremecaj.

Prilicno sam siguran da za odrasli ADD simptomi su morali postojati i u djetinjstvu, dakle oduvijek.

Indigont wrote:Poremecaj postoji ali mnogi lazu o njemu da dobiju lijekove koji pojacavaju koncentraciju i normalnim osobama (studenti u SAD-u najvise lazu). Zato se stvorila ideja da je izmisljen poremecaj.

Prilicno sam siguran da za odrasli ADD simptomi su morali postojati i u djetinjstvu, dakle oduvijek.

pa postoje, naravno, samo sto kod nas ih zovu evo ovako kao bingov buraz. Koliko puta su mene kaznjavali jer nisam mogao nastaviti citanje, pratim slova, ne pratim tekst, izgubio se negdje
i onda ja bezobrazan, drzak, odgovaram, kais, sipka, itd

Mislim da je ADHD totalna prevara. Mi ucenike u skolama ucimo uzasno dosadnim stvarima i onda se ljudi cude kada neko djete ne moze da prati nastavu. I to u vremenu gdje imas 100 distrakcija, od mobitela, videoigara, interneta... Toliko zabavnijih stvari za raditi.

Sve je to nedostatak discipline, pogotovo kod odraslih, i najgora stvar koju mozes uraditi je da kazes, imam ADHD. Zaljepio si etiketu na to i odmakao se od vlastite odgovornosti. Treba osobu nauciti kako da kontrolise vlastite zelje, osjecaje i misli. To je sustina odrastanja.

Sakrivanje iza etikete ADHDa je neodgovorno i djetinjasto, i poprilicno oduzima od ljudi koji zaista imaju neki ozbiljan mentalni poremecaj. Takodjer smatram da je opasno tretirati tabletama ono sto treba tretirati odgojem.

sizifinho wrote:

Indigont wrote:Poremecaj postoji ali mnogi lazu o njemu da dobiju lijekove koji pojacavaju koncentraciju i normalnim osobama (studenti u SAD-u najvise lazu). Zato se stvorila ideja da je izmisljen poremecaj.

Prilicno sam siguran da za odrasli ADD simptomi su morali postojati i u djetinjstvu, dakle oduvijek.

pa postoje, naravno, samo sto kod nas ih zovu evo ovako kao bingov buraz. Koliko puta su mene kaznjavali jer nisam mogao nastaviti citanje, pratim slova, ne pratim tekst, izgubio se negdje
i onda ja bezobrazan, drzak, odgovaram, kais, sipka, itd

Ti si druze sanjar,vjerovatno hiperaktivan i visoko inteligentan pa ti je nastava dosadna bila.
ADHD je vrijeme ce pokazati jedna velika prevara.

bierkof wrote:Mislim da je ADHD totalna prevara. Mi ucenike u skolama ucimo uzasno dosadnim stvarima i onda se ljudi cude kada neko djete ne moze da prati nastavu. I to u vremenu gdje imas 100 distrakcija, od mobitela, videoigara, interneta... Toliko zabavnijih stvari za raditi.

ADHD ne mora uospte biti povezan sa pracenjem nastave u skoli. To jeste jedan od primjera, ali je toliko isforsiran pa nam cijela prica o ADHD-u izgleda kao prevara. Kada vidis pravi primjer djeteta koje ima izrazen ADHD, onda je prica sa pracenjem nastave najamnje problematicna.

Toplo preporucujem!

bingov buraz wrote: Ti si druze sanjar,vjerovatno hiperaktivan i visoko inteligentan pa ti je nastava dosadna bila.
ADHD je vrijeme ce pokazati jedna velika prevara.

pa ADHD stoji za Attention Deficit Hyperactivity Disorder. Hiperaktivnost je samo jedan aspekt poremecaja. Nisam visoko inteligentan, rekao bih da sam prosjecan. Ali vjeruj mi, uz sve napore moj span paznje, kad citam nesto je 10ak minuta tops. A onda ako nesto me bas privuce udjem u nekakav "trans" koncentracije gdje me doslovno tek nekim jacim stimulusom mogu dozvati. To je hiperfokus... sad ima tu ljudi koji krive manjak discipline, kao forumas ranije. Stvar samokontrole. Sam svoj gospodar. Kontrolisi misli, sjedi uci, itd...
reci te stvari nekom s adhd-om je ravno onom kad nekom s depresijom kazes da se razveseli, da nije sve mracno itd.
Sto mustafa kaze: nije pracenje skole jedini problem.., impulsivnost je takodjer tezak prooblem. Nije to agresivnost ili pretjerana emotivnost, vec nemogucnost ili poteskoca registrovanja nadolazece emocije, i kontrola iste. Meni se cesto desavalo u djetinjstvu da me iznerviraju do te mjere da ja ne znam gdje sam. Znao sam se rasplakati oko neke djecije sprdancije... Svim ljudima dodje tako, iznerviraju se, place im se, ali u velikom broju situacijasu zbiju to... ADHD to otezava.
Promjene raspolozenja su ceste. Jedan trenutak si uzbudjen, pun energije, pretrcao bi svijet...ali ako ne uspijes to kanalisati onda slijedi letargicnost i mrzovolja.
Lijekovi jesu masovno propisivani i zloupotrebljavani... i slazem se da se prvo treba krenuti s psiho-terapijom, promjenom stila zivota, prehrane... povecati fizicku aktivnost, promijeniti prehranu. Smanjiti kontakt a tehnologijom. Bar ja zelim ti uraditi... bit ce tesko, ali nadam se da cu uspjeti. Najgore je kad upalim laptop
i sad trebam uciti. Odem malo na internet, pet minuta... iduci trenutak shvatim da su prosla tri sata i da sam ja upravo zatvorio stranicu o vrijeme-prostor kontinuumu xD hahaha

Probaj Omega 3 i tjelovjezbu sto jacu. Nece kompletno rijesiti problem ali pomaze.

sizifinho wrote:Ali vjeruj mi, uz sve napore moj span paznje, kad citam nesto je 10ak minuta tops. A onda ako nesto me bas privuce udjem u nekakav "trans" koncentracije gdje me doslovno tek nekim jacim stimulusom mogu dozvati.

Sto mustafa kaze: nije pracenje skole jedini problem.., impulsivnost je takodjer tezak prooblem. Nije to agresivnost ili pretjerana emotivnost, vec nemogucnost ili poteskoca registrovanja nadolazece emocije, i kontrola iste. Meni se cesto desavalo u djetinjstvu da me iznerviraju do te mjere da ja ne znam gdje sam. Znao sam se rasplakati oko neke djecije sprdancije... Svim ljudima dodje tako, iznerviraju se, place im se, ali u velikom broju situacijasu zbiju to... ADHD to otezava.
Promjene raspolozenja su ceste. Jedan trenutak si uzbudjen, pun energije, pretrcao bi svijet...ali ako ne uspijes to kanalisati onda slijedi letargicnost i mrzovolja.
Lijekovi jesu masovno propisivani i zloupotrebljavani... i slazem se da se prvo treba krenuti s psiho-terapijom, promjenom stila zivota, prehrane... povecati fizicku aktivnost, promijeniti prehranu. Smanjiti kontakt a tehnologijom. Bar ja zelim ti uraditi... bit ce tesko, ali nadam se da cu uspjeti. Najgore je kad upalim laptop
i sad trebam uciti. Odem malo na internet, pet minuta... iduci trenutak shvatim da su prosla tri sata i da sam ja upravo zatvorio stranicu o vrijeme-prostor kontinuumu xD hahaha

Osim letargicnosti i mrzovolje ja funkcionisem slicno. Ne dozivljavam nista od svega toga kao problem. I ne zapadam u pretjerane probleme. Ili se jedva skoncentrisem na nesto uz stalna odvlacenja paznje u druge stvari (primjer dolazim na forum milion puta usred visesatne duboke analize necega sto me prilicno zanima ali ne mogu da kontrolisem potrebu da skacem s onoga sto radim na bezbroj nebitnih piskaranja) ili se manijakalno posvetim necemu a isljucim sve ostalo. Toliko razlicitih stvari mi privlaci paznju a rijetko sta uzivam dugo raditi i ostavljam puno nedovrsenih repova. Mozda je najgore sto relativno lako izgubim interes za ljude, prijatelje. Treniram se da ne reagujem na neku prvu ili vise pocetnih negativnih sitnica, ali obicno uzivam odustati od necega sto pokazuje znake slabosti nego se truditi ozivjeti neku ideju koja je za mene brzo umrla.

To se kod nas u narodu zove nejebica

dobar osjecaj wrote: Osim letargicnosti i mrzovolje ja funkcionisem slicno. Ne dozivljavam nista od svega toga kao problem. I ne zapadam u pretjerane probleme. Ili se jedva skoncentrisem na nesto uz stalna odvlacenja paznje u druge stvari (primjer dolazim na forum milion puta usred visesatne duboke analize necega sto me prilicno zanima ali ne mogu da kontrolisem potrebu da skacem s onoga sto radim na bezbroj nebitnih piskaranja) ili se manijakalno posvetim necemu a isljucim sve ostalo. Toliko razlicitih stvari mi privlaci paznju a rijetko sta uzivam dugo raditi i ostavljam puno nedovrsenih repova. Mozda je najgore sto relativno lako izgubim interes za ljude, prijatelje. Treniram se da ne reagujem na neku prvu ili vise pocetnih negativnih sitnica, ali obicno uzivam odustati od necega sto pokazuje znake slabosti nego se truditi ozivjeti neku ideju koja je za mene brzo umrla.

Pa letargičnost i mrzovolja dolaze kada shvatim da sam upravo svoju pažnju protračio na nešto kao što je piskaranje po forumu, mjesto da sam se posvetio nečem konstruktivnijem. Ja ne gubim interes za ljude, ali imam problem s empatijom. Previše osjećam tuđe emocije, pa ako meni neko pristupi mrzovoljno, isto raspoloženje poprimim. Valjda zato nikad nisam mogao uvlačiti se ljudima u guzicu, jer za to treba progutati kad te neko gleda s visine ili je drzak a ja to ne mogu.
Ali ima to i dobre strane, jer tako prepoznajem kome je stalo do mene. Kad su ljdi s mnom fini i razumni i ja sam isti takav prema njima.
Najgora mi je ta fokusiranost, odnosno nemogućnost fokusa na bitno.
Al eto treniram se, kao i ti. Naučio sam se da ne reagujem na prvu, učim sad da ne obraćam puno pažnje na nebitne stvari.

sizifinho wrote:Pa letargičnost i mrzovolja dolaze kada shvatim da sam upravo svoju pažnju protračio na nešto kao što je piskaranje po forumu, mjesto da sam se posvetio nečem konstruktivnijem. Ja ne gubim interes za ljude, ali imam problem s empatijom. Previše osjećam tuđe emocije, pa ako meni neko pristupi mrzovoljno, isto raspoloženje poprimim. Valjda zato nikad nisam mogao uvlačiti se ljudima u guzicu, jer za to treba progutati kad te neko gleda s visine ili je drzak a ja to ne mogu.
Ali ima to i dobre strane, jer tako prepoznajem kome je stalo do mene. Kad su ljdi s mnom fini i razumni i ja sam isti takav prema njima.
Najgora mi je ta fokusiranost, odnosno nemogućnost fokusa na bitno.
Al eto treniram se, kao i ti. Naučio sam se da ne reagujem na prvu, učim sad da ne obraćam puno pažnje na nebitne stvari.

Nemoj zaliti za protracenim vremenom, posebno ako si uzivao. Uglavnom mislim da ces sve sto budes stariji i imao vise zivotnih obaveza imati manje vremena za tracenje pa uzivaj dok mozes. Nadam se da ces vremenom nauciti i da je tudja drskost i mrzovolja, gledanje na druge ljude s visine vise njihov problem nego tvoj. Kvalitetni ljudi nemaju takve porive i ne gledaju nikoga s visine. Drskost je krajnji vid loseg odgoja i nepristojnosti. To ne smijes nikome tolerisati.

Uci se jos vise da ne reagujes na prvu. Ja se stalno grizem za jezik jer letim, jurim sa svojim idejama a vecina situacija to ne zasluzuje. Svidja mi se pristup jedne prijateljice. Otkako su je vise puta zeznuli u zivotu i poslu naucila je da odgovara samo ono sto je konkretno pitaju i da daje ako mora samo i iskljucivo ono sto su od nje trazili. Cak i kad primjeti da su pogrijesili i kad bi svako ispravio gresku, ona daje/salje ono sto su pogresno trazili. Niko joj ne moze nista a svima pokaze gdje im je mjesto.