Trazio si par iskrenih savjeta:
1) Slusaj mater. I ja sam sin jedinac, doduse odrastao samo sa majkom, i mogu posvjedociti da me majcin savjet nikad u zivotu nije izdao.
Doduse ona mi nikad nije zabranjivala djevojke, niti je komentarisala, nego me je pustala da sam nadodjem. Njena omiljena uzrecica je:"Sine nema potrebe da te ja ubjedjujem u bilo sta, SVE CE TI SE SAMO KAZATI". I tako je bilo svaki put. Kasnije (nakon prekida) sam sa njom diskutovao i dobro slusao stvari koje je ona zapazila kod mojih djevojaka i koje su se pokazale zapanjujuce tacnim.
Dakle, poslusaj sta ti roditelji govore, ali ne u smislu da uradis tacno tako kako su ti rekli, nego imaj na umu to sto su rekli. Ako ih poslusas i pokajes se, vazda ce ti oni biti krivi i mislit ces da bi bilo bolje da ih nisi poslusao. Dakle ucini kako ti srce kaze, ali imaj na umu sta ti kaze osoba koja te je 9 mjeseci ispod srca nosila.
2) Mlad si i tek si na pocetku uzbudljivog zivotnog putovanja. Znaj da i najljepse slike vremenom izblijede, da i najvelicanstvenija ruza izgubi miris i latice i budi svjestan da ne postoji "zauvijek" i da ne postoji "nikad".
3) Iako iskreno i duboko vjerujem da ljudima ne treba suditi zbog bekgraunda iz kojeg dolaze, iz mog licnog iskustva, ali i iskustava prijatelja, malo je uspjesnih veza i brakova izmedju ljudi razlicitog bekgraunda.
Ja sam iz porodice intelektualaca, dobrostojeci smo, obrazovan sam i odgojen u strogom socijalistickom duhu. Imao sam djevojku koja je porijeklom iz siromasnije porodice, otac joj je poginuo kao borac, majka ne radi, zive od boracke penzije.
Ta djevojka je moja najveca ljubav i rana iza koje je ostao neizbrisiv oziljak. Osjecao sam za nju to sto ti osjecas za tu svoju. Otprilike smo imali isto godina kada smo zapoceli vezu. I ispocetka je bilo divno.
Medjutim razlika u bekgraundu je postajala vidljivija kako je vrijeme odmicalo. Njenoj majci i rodjacima je bilo smijesno to sto ja svakoga persiram, sto pozdravljam sa "dobar dan" i vrlo cesto upotrebljavam rijeci "molim" i "hvala". Nadalje uvijek se potezala neka prica kako je "lako ljudima poput mene", gdje sam ja dolazio u situaciju da se maltene pravdam zbog cinjenice da su mi roditelji dobrostojeci obrazovani ljudi. Ona me je na svaki nacin pokusala "zastititi", ali vremenoj je i njoj ubacena buba u uho i poceo sam i kod nje, malo po malo, primijecivati slicne opaske.
Stanje se pogorsalo kada nije uspjela upisati narednu godinu na fakultetu. To je znacilo puno dokolice, druzenja sa dokolicarima, Pink, Grand, Veliki brat, Farma i ostali repertoar... Sve cesce sam uvidjao da me teme koje ona poteze nerviraju, da su joj pogledi na svijet jako skuceni i prosto nisam mogao vjerovati kakve notorne gluposti ona prikazuje kao cinjenice.
Zavrsilo je bolnim prekidom sa puno peripetija.
Blizak poznanik, inace sin jednog poznatog privrednika se prije 2 godine ozenio djevojkom koja maltene nije imala gume na gacama. Njeno ponasanje se danas svodi na:
a) pišanje po svima
b) zahtjeve kao da je Lady Di
c) pricu o najskupljim brendovima garderobe ("Meni bi bilo ponizenje da kupim nesto u Zari ili Bershki")
Naravno ne radi, sjedi kuci i upija malogradjansku zabavu, a njemu sve vise i vise puca film.
Imam jos primjera, ali ovo je sasma dovoljno.
Ne kazem da nema pozitivnih primjera, jer granice moje spoznaje nisu granice svijeta, ali pisem ti kao relativno stariji od tebe i dobronamjeran. Ovo ti je mojih par savjeta, jer ti je bitno
