Tema

[nightvision]

Eno se i Clooney razvodi

dje ba to? pa tek se vjencao cini mi se? evo sam se nasikirao.

[nightvision]

Ja vala nisam,nikad mi nije bio faca.kurvar vjecni,i nije bio za braka.

A sarkazam?

[dobar osjecaj]

Meni je na jedan nacin prilicno zao ljudi koji zive u malim mjestima (ili u vecim mjestima a premalom svijetu), koji ulaze u brak bez nekog znacajnog zivotnog iskustva, izaberu liniju manjeg otpora i vjencaju se za nekoga ko je najbolji u datoj situaciji (ali ne i najbolji za njih). A onda se mozda susretnu s nekim drugim ljudima, dodju do nekih drugih ideja kakav zivot zele za sebe i onda treba da to sve potisnu u sebi i glume da su dobro i trude se da vjeruju da je i drugim ljudima tako.
Zao mi je sto su pritisnuti tudjim idejama sta je dobro za njih i sto im finansijske nemogucnosti otezavaju sve prakticne aspekte razvoda, kada bi razvod bio najprirodnije rjesenje za zdraviji zivot svih koji su dio te price.
Postoje mnoge situacije u zivotu u kojim sam istrajna i idem dalje i kad mi se sipa so preko zive rane, ali ne mogu zamisliti da u dvadesetim vec osjecam odbojnost prema svom muzu i da to tek tako pustim da mi vrijeme mog zivota prolazi pored covjeka pored kojeg se mrzim buditi, cija mi sama pojava ide na zivce. To je moje iskreno misljenje o toj temi.

[nightvision]

Nit' sam u braku niti imam djecu, niti imam posebnu zelju da imam jedno i/ili drugo, pa vjerovatno i nisam kompetentan da dajem svoje misljenje ali mislim da je daleko bolje razvesti se nego zivjeti u zajednici u kojoj vise nema privlacnosti ni sjedne a ni s druge strane. Ja konkretno mislim da ne vrijede price o nekakvom obnavljanju nekakvih emocija i nekakve emotivne povezanosti jer to kad jednom nestane nikad se vise ne ponavlja. Malo je ljudi koji su u stanju napraviti takav brak funkcionalnim tako da medju njima nema netrpeljivosti i neprijateljstva i kojecega drugog koje uvijek prati takvu situaciju. Vecinom su tu prisutni teski i mucni momenti, teske rijeci i nasilje, fizicko i psihicko, i ako postoji i minimum uslova za razvod to je bolji izbor nego zivjeti u neprijateljstvu ili cak prijateljstvu, jer kako sto covjek iznad rece, kad-tad djeca ce primjetiti da taj i takav brak zapravo ne funkcionise, da je farsa, i po njih to moze biti vise pogubno nego razvod. Ma kako to zvucalo sebicno, koliko god bio roditelj, covjek ne treba i ne smije potpuno zapostaviti vlastiti zivot.

[arslanbey]

Nit' sam u braku niti imam djecu, niti imam posebnu zelju da imam jedno i/ili drugo, pa vjerovatno i nisam kompetentan da dajem svoje misljenje ali mislim da je daleko bolje razvesti se nego zivjeti u zajednici u kojoj vise nema privlacnosti ni sjedne a ni s druge strane. Ja konkretno mislim da ne vrijede price o nekakvom obnavljanju nekakvih emocija i nekakve emotivne povezanosti jer to kad jednom nestane nikad se vise ne ponavlja. Malo je ljudi koji su u stanju napraviti takav brak funkcionalnim tako da medju njima nema netrpeljivosti i neprijateljstva i kojecega drugog koje uvijek prati takvu situaciju. Vecinom su tu prisutni teski i mucni momenti, teske rijeci i nasilje, fizicko i psihicko, i ako postoji i minimum uslova za razvod to je bolji izbor nego zivjeti u neprijateljstvu ili cak prijateljstvu, jer kako sto covjek iznad rece, kad-tad djeca ce primjetiti da taj i takav brak zapravo ne funkcionise, da je farsa, i po njih to moze biti vise pogubno nego razvod. Ma kako to zvucalo sebicno, koliko god bio roditelj, covjek ne treba i ne smije potpuno zapostaviti vlastiti zivot.

A onda ce se razvoditi 10-20 puta u zivotu,jer ni jedan brak nije tako romantican

[dobar osjecaj]

Nit' sam u braku niti imam djecu, niti imam posebnu zelju da imam jedno i/ili drugo, pa vjerovatno i nisam kompetentan da dajem svoje misljenje ali mislim da je daleko bolje razvesti se nego zivjeti u zajednici u kojoj vise nema privlacnosti ni sjedne a ni s druge strane. Ja konkretno mislim da ne vrijede price o nekakvom obnavljanju nekakvih emocija i nekakve emotivne povezanosti jer to kad jednom nestane nikad se vise ne ponavlja. Malo je ljudi koji su u stanju napraviti takav brak funkcionalnim tako da medju njima nema netrpeljivosti i neprijateljstva i kojecega drugog koje uvijek prati takvu situaciju. Vecinom su tu prisutni teski i mucni momenti, teske rijeci i nasilje, fizicko i psihicko, i ako postoji i minimum uslova za razvod to je bolji izbor nego zivjeti u neprijateljstvu ili cak prijateljstvu, jer kako sto covjek iznad rece, kad-tad djeca ce primjetiti da taj i takav brak zapravo ne funkcionise, da je farsa, i po njih to moze biti vise pogubno nego razvod. Ma kako to zvucalo sebicno, koliko god bio roditelj, covjek ne treba i ne smije potpuno zapostaviti vlastiti zivot.

A onda ce se razvoditi 10-20 puta u zivotu,jer ni jedan brak nije tako romantican

Ne nuzno - a i da je tako ni to nije kraj svijeta. Zivot je samo jedan i niko nam nece vratiti godine koje mozda gubimo trpeci nesto sto nam nema nikakvog smisla. A s druge strane cini mi se da uteg finansijskih obaveza koje nastaju razvodom moze dosta pomoci pri malo odgovornijem ponasanju i manjem broju nepromisljenih pokusaja.

[Lounge Act]

.

[Capajebo]

Lounge Act, jesi li ti popricala sa muzem oko tog problema?

[Ramzess Veliki]

Eno se i Clooney razvodi

dje ba to? pa tek se vjencao cini mi se? evo sam se nasikirao.

Ako se i on ženi samo radi seksa kako da nekog drugog osuđujem ...

[Lounge Act]

.

[dobar osjecaj]

Tema je otisla na krivu stranu.
Mene je jednostavno zanimalo sta kada se odluci ostati u takvom braku? Da li su se ljudi koji su ostali u takvom braku pokajali ili su zadovoljni jer djeca nekada odrastu i nestane taj razlog povezanosti.
Sto se tice mene i muza PurpurHazel nas je najbolje opisala - savrsena ljubav koja je bila uzor i prividno i sada je i rodbini i prijateljima, debelo smo u tridesetim i gotovo 20 godina zajedno.

Izvini sto sam i ja pisala u krivom smjeru. Nemam iskustvo ni sa cim slicnim licno. Slusala sam samo price starijih zena u svojoj porodici koje su ostajale "radi djece" u brakovima koji nisu vise donosili zadovoljstvo i uglavnom sam osjecala tugu kad bi slusala o godinama patnje bez ljubavi. Nisam sigurna da li su sve bas ostajale radi djece ili radi objektivne nemogucnosti da zive samostalno.
Meni je nekako normalno da ljudi koji su se upoznali jako mladi dosade jedno drugom nakon 20 godina skupa. U tome nema nista lose ali ne vidim razlog zasto ostajati u tome i zivjeti u patnji i mogucim lazima i prevarama. Ti si jos jako mlada zena i ako nakon svih pokusaja ne ide, zasluzujes sebi pruziti priliku, stati na svoje noge, obnoviti se i radovati nekoj novoj vrsti zivota i ljubavi. Naravno, ako imas ikakve objektivne uslove i mogucnosti.
Mozda sam malo gruba ali ja sam upala u porodicu u kojoj su razvodi na sve strane tako cesti i normalni i u svakoj porodici oko mene ljudi imaju djecu iz bar dva braka. Sve funkcionise sasvim ok i meni je to postalo sasvim ok i prihvatljivije od bilo kakve patnje u ime djece - posebno kad su zene u pitanju.

[Norm]

Da, dosta puta. On nema odgovor na to zasto je takav i nakon svakog razgovora se malo potrudi, ali se brzo vrati na ono kako je navikao. I ono malo ljubavi sto pruzi bude, dakle, radi tog sto sam ja trazila, a ne zato sto zeli tako da tu temu vise ne pokrecem jer mi je postalo neugodno.

Ja se nisam pokajao iako kazem da nije savrsen brak...mozda je meni malo lakse nego tebi jer sam musko, neznam...znam samo da sam upoznat sa razvodom jednog meni bliskog para i to nije razvod to je masakr...a u svemu djeca ni kriva ni duzna, a dvoje ih je, su najvise ispastala, i jos uvijek ispastaju...nakon godina...
Ja ne znam sta je razlog takvoga ponasanja tvoga muza, ali ako je imalo razuman, a mi muski to vrlo dobro znamo, nijedna zena mu nikada nece biti dobra kao majka njegove djece, naravno ukoliko je, izvini na izrazu, iole u 'vinklo'... mozda ce biti taj pocetni trenutak ushicenja koji donosi uspjeh zavodjenja druge zene, mozda je to kratkotrajna zaljubljenost, mozda je to trenutacno dobar sex ali sve je to kratkotrajno i nista nije savrseno ma kako se mi snazno ufuravali u to...Mozda je i problem sto vecina muskaraca to nikada nece priznati ali...kako god zelim ti sve najbolje...

[Capajebo]

Mozda sam malo gruba ali ja sam upala u porodicu u kojoj su razvodi na sve strane tako cesti i normalni i u svakoj porodici oko mene ljudi imaju djecu iz bar dva braka. Sve funkcionise sasvim ok i meni je to postalo sasvim ok i prihvatljivije od bilo kakve patnje u ime djece - posebno kad su zene u pitanju.

Procitah ovo, i kontam... kako je onda ustvari ikako i moguce imati uspjesan brak sa osobom koja ovako razmislja, i to poseban naglasak na "posebno kad su zene u pitanju".
Ako ne kontate podnijeti bilo kakvu patnju, i ako je razvod jedino jebeno logicno rjesenje, nemojte se molim vas ni zeniti/udavati, i nastavite gledati i dalje filmove sa Shrek zavrsetkom pa cete biti sretne, bar ispred TV-a.

[S4mpion]

[dobar osjecaj]

Mozda sam malo gruba ali ja sam upala u porodicu u kojoj su razvodi na sve strane tako cesti i normalni i u svakoj porodici oko mene ljudi imaju djecu iz bar dva braka. Sve funkcionise sasvim ok i meni je to postalo sasvim ok i prihvatljivije od bilo kakve patnje u ime djece - posebno kad su zene u pitanju.

Procitah ovo, i kontam... kako je onda ustvari ikako i moguce imati uspjesan brak sa osobom koja ovako razmislja, i to poseban naglasak na "posebno kad su zene u pitanju".
Ako ne kontate podnijeti bilo kakvu patnju, i ako je razvod jedino jebeno logicno rjesenje, nemojte se molim vas ni zeniti/udavati, i nastavite gledati i dalje filmove sa Shrek zavrsetkom pa cete biti sretne, bar ispred TV-a.

Vec sam napisala da mi podnosenje patnji nije strano. Muz koji te ne zeli vise je ipak nesto drugo i znatno vise od pojma patnje i kompromisa u zivotu. Ti gledaj sta ti prija, ovdje ionako pisemo vlastita razmisljanja u skladu s nasim zivotima. Neka tvoja zena trpi ako je ti ne zelis, meni to nije nuzda.

[Capajebo]

Mozda sam malo gruba ali ja sam upala u porodicu u kojoj su razvodi na sve strane tako cesti i normalni i u svakoj porodici oko mene ljudi imaju djecu iz bar dva braka. Sve funkcionise sasvim ok i meni je to postalo sasvim ok i prihvatljivije od bilo kakve patnje u ime djece - posebno kad su zene u pitanju.

Procitah ovo, i kontam... kako je onda ustvari ikako i moguce imati uspjesan brak sa osobom koja ovako razmislja, i to poseban naglasak na "posebno kad su zene u pitanju".
Ako ne kontate podnijeti bilo kakvu patnju, i ako je razvod jedino jebeno logicno rjesenje, nemojte se molim vas ni zeniti/udavati, i nastavite gledati i dalje filmove sa Shrek zavrsetkom pa cete biti sretne, bar ispred TV-a.

Vec sam napisala da mi podnosenje patnji nije strano. Muz koji te ne zeli vise je ipak nesto drugo i znatno vise od pojma patnje i kompromisa u zivotu. Ti gledaj sta ti prija, ovdje ionako pisemo vlastita razmisljanja u skladu s nasim zivotima. Neka tvoja zena trpi ako je ti ne zelis, meni to nije nuzda.

Kontradiktorna si sreco sama sebi. Dogovori se prvo sta je tvoj stav, pa onda mozemo dalje

[kandelabar]

Nema nepostivanja, nema nasilja, gledajuci sve je savrseno, medjutim, izmedju nas nema nikakve fizicke bliskosti. Ostali smo veoma dobri prijatelji koji zive zajedno bez posebnog dogovora o tome kao da odrzavamo nekakav privid ljubavi i sami sebi. Takvo stanje nije doslo odjednom nego se postepeno uvuklo izmedju nas. Ponekad mi to strasno zasmeta i pomislim na razvod, ali onaj djeciji osmijeh koji Norm spomenu i jos mnogo takvih situacija odvuku misli na drugu stranu...

,a kad sjedeš pred ogledalo u spavaćoj sobi da očetkaš kosu,skineš šminku ili obučeš spavaćicu njega nikad ne povuče želja da ti priđe s leđa zagrli te..Psiholozi obično savjetuju nadjite neko moćno žensko rublje čipkano da je kanapa pozadi i prošetajte se raspalite maštu muškarcu edit vidio sam da te nije zagrlio vec godinu dana pa mi naumpade onaj vic kad su žene pričale za kafom kaže ja sinoć darnula jaja u mog Mehe kaže topla kaže druga ja ću sutra sutradan na kafi ova viče kaže moj Dževad sinoć došo iz treće smjene ja za jaja on topla ,treće jutro dolazi žena od Ibrahima oko je zatvoreno masnica ima kaže sta je to bilo..ja u mene sinoć Ibru uhvatila za jaja ona hladna ja se prepala pa vičem u tebe nisu jaja ko kod Mehe i Dževada

[PurpurHazel]

Tema je otisla na krivu stranu.
Mene je jednostavno zanimalo sta kada se odluci ostati u takvom braku? Da li su se ljudi koji su ostali u takvom braku pokajali ili su zadovoljni jer djeca nekada odrastu i nestane taj razlog povezanosti.
Sto se tice mene i muza PurpurHazel nas je najbolje opisala - savrsena ljubav koja je bila uzor i prividno i sada je i rodbini i prijateljima, debelo smo u tridesetim i gotovo 20 godina zajedno. Navela sam da ovakvo stanje nije nastalo preko noci i iza nas je mnogo razgovora i uglavnom ispraznih obecanja. Trudila sam se i borila godinama, ali nakon mnogo odbijanja mogu reci da mi je samopouzdanje ispod nule. Malo po malo prestala sam biti inicijator i evo ima vise od godinu kako me muz nije ni zagrlio. Nekad budem na rubu suza kad vidim neku debelu, ruznu ili nesredjenu zenu s muzem kojem je ocito privlacna, kao neki dan sto jedan progovara za svoju "ja to odrzavam" i sje*em se jos vise sto sam se dovela uopce do toga da im zavidim...i onda ugledam svoju djecu i zakljucim da za njih mogu sve sto treba i da su vjerovatno price prijateljica koje su godinama u braku, a imaju sex svaku noc vjerovatno napuhane, a uostalom i sta me briga kako ko zivi i idemo opet ispocetka... Neki su ovdje spominjali drugi, treci, cetvrti brak i ne znam ni ja sta pa da kazem ja ne mislim o drugome niti mi treba drugi, u slucaju razvoda radije bih ostala sama i opet podredila svoj zivot djeci.
Norm i PurpurHazel - posebno hvala

E sad je ovo jedna druga dimenzija priče. I nije to samo onaj odnos koji kroz godine postane prijateljski, rutina i kolotečina u koju većina upadne, ljubav koja s vremenom, brakom i djecom poprimi neki drugačiji oblik ljubavi, ne ostaje ona ista zaljubljeno strastvena s početka, nego prerasta u stabilnu, životnu, mirnu, ali opet sretnu. No, po tvojoj priči, i suzama, i osjećaju kojeg opisuješ, ti nisi sretna, mada je za okolinu privid takav. I više od godinu dana bez fizičkog kontakta, je teško i donosi novi moment u sve. Ne razumijem u čemu je razlog njegova odbijanja, i ako nema nikakvu šemu sa u strane, ti dobro trebaš izvagati i odlučiti što ti je činiti. Jer ti najbolje znaš ima li tu razloga za spašavati cijelu priču, ili je to već nemoguće. Ima li smisla da razgovorima, prodiranjima do njega, mjenjanju nečega u vašem malom svijetu što bi ga trgnulo...U svakom slučaju, želim ti što bolju sutrašnjicu, i što je najvažnije da s osmijehom, ali onim iskrenim i pravim dočekuješ novi dan. Pa ako bilo i pod cijenu samoće i razvoda, neće stati svijet. Sve će se posložiti, ne brini. Bitno je da ne veneš u sebi u tim mladim godinama. Do tada, ako ti je još stalo do svega, daj vam još jednu novu priliku. Jebiga, ti najbolje znaš.

[PurpurHazel]

Tema je otisla na krivu stranu.
Mene je jednostavno zanimalo sta kada se odluci ostati u takvom braku? Da li su se ljudi koji su ostali u takvom braku pokajali ili su zadovoljni jer djeca nekada odrastu i nestane taj razlog povezanosti.
Sto se tice mene i muza PurpurHazel nas je najbolje opisala - savrsena ljubav koja je bila uzor i prividno i sada je i rodbini i prijateljima, debelo smo u tridesetim i gotovo 20 godina zajedno. Navela sam da ovakvo stanje nije nastalo preko noci i iza nas je mnogo razgovora i uglavnom ispraznih obecanja. Trudila sam se i borila godinama, ali nakon mnogo odbijanja mogu reci da mi je samopouzdanje ispod nule. Malo po malo prestala sam biti inicijator i evo ima vise od godinu kako me muz nije ni zagrlio. Nekad budem na rubu suza kad vidim neku debelu, ruznu ili nesredjenu zenu s muzem kojem je ocito privlacna, kao neki dan sto jedan progovara za svoju "ja to odrzavam" i sje*em se jos vise sto sam se dovela uopce do toga da im zavidim...i onda ugledam svoju djecu i zakljucim da za njih mogu sve sto treba i da su vjerovatno price prijateljica koje su godinama u braku, a imaju sex svaku noc vjerovatno napuhane, a uostalom i sta me briga kako ko zivi i idemo opet ispocetka... Neki su ovdje spominjali drugi, treci, cetvrti brak i ne znam ni ja sta pa da kazem ja ne mislim o drugome niti mi treba drugi, u slucaju razvoda radije bih ostala sama i opet podredila svoj zivot djeci.
Norm i PurpurHazel - posebno hvala

E sad je ovo jedna druga dimenzija priče. I nije to samo onaj odnos koji kroz godine postane prijateljski, rutina i kolotečina u koju većina upadne, ljubav koja s vremenom, brakom i djecom poprimi neki drugačiji oblik ljubavi, ne ostaje ona ista zaljubljeno strastvena s početka, nego prerasta u stabilnu, životnu, mirnu, ali opet sretnu. No, po tvojoj priči, i suzama, i osjećaju kojeg opisuješ, ti nisi sretna, mada je za okolinu privid takav. I više od godinu dana bez fizičkog kontakta, je teško i donosi novi moment u sve. Ne razumijem u čemu je razlog njegova odbijanja, i ako nema nikakvu šemu "sa strane", ti dobro trebaš izvagati i odlučiti što ti je činiti. Jer ti najbolje znaš ima li tu razloga za spašavati cijelu priču, ili je to već nemoguće. Ima li smisla da razgovorima, prodiranjima do njega, mjenjanju nečega u vašem malom svijetu što bi ga trgnulo...U svakom slučaju, želim ti što bolju sutrašnjicu, i što je najvažnije da s osmijehom, ali onim iskrenim i pravim dočekuješ novi dan. Pa ako bilo i pod cijenu samoće i razvoda, neće stati svijet. Sve će se posložiti, ne brini. Bitno je da ne veneš u sebi u tim mladim godinama. Do tada, ako ti je još stalo do svega, daj vam još jednu novu priliku. Jebiga, ti jedina znaš.

[PurpurHazel]

Tema je otisla na krivu stranu.
Mene je jednostavno zanimalo sta kada se odluci ostati u takvom braku? Da li su se ljudi koji su ostali u takvom braku pokajali ili su zadovoljni jer djeca nekada odrastu i nestane taj razlog povezanosti.
Sto se tice mene i muza PurpurHazel nas je najbolje opisala - savrsena ljubav koja je bila uzor i prividno i sada je i rodbini i prijateljima, debelo smo u tridesetim i gotovo 20 godina zajedno. Navela sam da ovakvo stanje nije nastalo preko noci i iza nas je mnogo razgovora i uglavnom ispraznih obecanja. Trudila sam se i borila godinama, ali nakon mnogo odbijanja mogu reci da mi je samopouzdanje ispod nule. Malo po malo prestala sam biti inicijator i evo ima vise od godinu kako me muz nije ni zagrlio. Nekad budem na rubu suza kad vidim neku debelu, ruznu ili nesredjenu zenu s muzem kojem je ocito privlacna, kao neki dan sto jedan progovara za svoju "ja to odrzavam" i sje*em se jos vise sto sam se dovela uopce do toga da im zavidim...i onda ugledam svoju djecu i zakljucim da za njih mogu sve sto treba i da su vjerovatno price prijateljica koje su godinama u braku, a imaju sex svaku noc vjerovatno napuhane, a uostalom i sta me briga kako ko zivi i idemo opet ispocetka... Neki su ovdje spominjali drugi, treci, cetvrti brak i ne znam ni ja sta pa da kazem ja ne mislim o drugome niti mi treba drugi, u slucaju razvoda radije bih ostala sama i opet podredila svoj zivot djeci.
Norm i PurpurHazel - posebno hvala

E sad je ovo jedna druga dimenzija priče. I nije to samo onaj odnos koji kroz godine postane prijateljski, rutina i kolotečina u koju većina upadne, ljubav koja s vremenom, brakom i djecom poprimi neki drugačiji oblik ljubavi, ne ostaje ona ista zaljubljeno strastvena s početka, nego prerasta u stabilnu, životnu, mirnu, ali opet sretnu. No, po tvojoj priči, i suzama, i osjećaju kojeg opisuješ, ti nisi sretna, mada je za okolinu privid takav. I više od godinu dana bez fizičkog kontakta, je teško i donosi novi moment u sve. Ne razumijem u čemu je razlog njegova odbijanja, i ako nema nikakvu šemu "sa strane", ti dobro trebaš izvagati i odlučiti što ti je činiti. Jer ti najbolje znaš ima li tu razloga za spašavati cijelu priču, ili je to već nemoguće. Ima li smisla da razgovorima, prodiranjima do njega, mjenjanju nečega u vašem malom svijetu što bi ga trgnulo...U svakom slučaju, želim ti što bolju sutrašnjicu, i što je najvažnije da s osmijehom, ali onim iskrenim i pravim dočekuješ novi dan. Pa ako bilo i pod cijenu samoće i razvoda, neće stati svijet. Sve će se posložiti, ne brini. Bitno je da ne veneš u sebi u tim mladim godinama. Do tada, ako ti je još stalo do svega, daj vam još jednu novu priliku. Jebiga, ti jedina znaš. [/quote][/quote]

[topcam]

Nema nepostivanja, nema nasilja, gledajuci sve je savrseno, medjutim, izmedju nas nema nikakve fizicke bliskosti. Ostali smo veoma dobri prijatelji koji zive zajedno bez posebnog dogovora o tome kao da odrzavamo nekakav privid ljubavi i sami sebi. Takvo stanje nije doslo odjednom nego se postepeno uvuklo izmedju nas. Ponekad mi to strasno zasmeta i pomislim na razvod, ali onaj djeciji osmijeh koji Norm spomenu i jos mnogo takvih situacija odvuku misli na drugu stranu...

Da vas dvoje odete negdje sami bez djece? Mozda doleprsate nazad tom djecijem osmjehu ko dva zaljubljena golubcica.

I nema vam (ti) ovdje pomoci, jer je sve polu-istina, ne kazem da lazes, samo da svi mi samo tvoju polovinu istine citamo.

[dobar osjecaj]

Kontradiktorna si sreco sama sebi. Dogovori se prvo sta je tvoj stav, pa onda mozemo dalje

Ne bas. Sve sam to napisala u svom prvom postu na ovu temu. Jedino sto je kontradiktorno u vezi mog pisanja jeste cinjenica da kvarim temu zeni koja je izricito trazila misljenje ljudi koji imaju slicnu pricu iza sebe.
Kad bolje razmislim, i sama sam dosla u neke situacije za koje sam prije par godina izricito tvrdila i osjecala "ja ne bi nikad i to se meni nikad ne moze desiti". Mozda kad budem imala svoje dijete budem razmisljala drugacije ali tesko mi je povjerovati da bi ovakva kakva jesam mogla zivjeti s muskarcem kojeg volim a koji ocito vise ne osjeca isto za mene.

[dobar osjecaj]

Da vas dvoje odete negdje sami bez djece? Mozda doleprsate nazad tom djecijem osmjehu ko dva zaljubljena golubcica.

I nema vam (ti) ovdje pomoci, jer je sve polu-istina, ne kazem da lazes, samo da svi mi samo tvoju polovinu istine citamo.

@topcam, upravo tako.
Za postavljačicu, valjda znaš da je sreća u tebi i da te niko ne može usrećiti. Reci mužu (budi iskrena), da napiše koju na ovoj temi, pa se može dalje mnogo konstruktivnije iznositi mišljenje.

Zanima me kako vas dvojica kao muskarci dozivljavate ideju muskarca u kasnim tridesetim koji godinu dana nije osjetio zelju za svojom zenom. Brutalno ali ja ne mogu uopste pojmiti da zdrav muskarac godinu dana nema nagon pa makar iz cisto fizioloske potrebe.

[topcam]

I nema vam (ti) ovdje pomoci, jer je sve polu-istina, ne kazem da lazes, samo da svi mi samo tvoju polovinu istine citamo.

@topcam, upravo tako.
Za postavljačicu, valjda znaš da je sreća u tebi i da te niko ne može usrećiti. Reci mužu (budi iskrena), da napiše koju na ovoj temi, pa se može dalje mnogo konstruktivnije iznositi mišljenje.

Ma i ovako je "pored sve anonimnosti" ovo predaleko otislo. Bracni savjetnik, psiholog, to je prava adresa. Nakon kako kazes
otvorenog razgovora. Koji su vec vise puta vodili, kako citam.

Ovdje bi se pola sprdalo, pola sazaljevalo, neki ovo, neki ono. Malo ko bi nesto sto bi stvarno "pomoglo" napisao.

[PurpurHazel]

Mozda kad budem imala svoje dijete budem razmisljala drugacije ali tesko mi je povjerovati da bi ovakva kakva jesam mogla zivjeti s muskarcem kojeg volim a koji ocito vise ne osjeca isto za mene.

S prvim tvojim razmišljanjima na ovu temu se nisam slagala, ali ovo zadnje je apsolutno istinito. I to je mjera voljenja i poštivanja sebe, najprije. Naravno da živimo u mentalitetu gdje je otići od sranja mahalski smak svijeta, ali ja sam pričala i mislila sam da je to i ovdje slučaj, da se radi o ljubavi koja nije tolio strastveno intenzivna kao na samom početku, jer sam htjela reći da kroz život i godine koje se naberu nijedna to kasnije nije u tolikoj mjeri ko u filmu, već postane jedan drugi level ljubavi, neki slow motion, ali ipak ljubav, posebno kad dođu djeca i više niste sami. Tada je potpuno nevažno što si možda žensko i intelektualno i novčano neovisno, što možeš otići kad ti se ćefne, ali zbog funkcioniranja tog svijeta s anđelima neće te pucati više priče o smrtnoj zaljubljenosti itd., jer je tvoj život postao nešto sasvim drugo. I više nisi sebi najvažniji. I ima netko tko je veći i vrjedniji od tebe i tvoje guzice i osjećaja lepršavih leptirića po stomaku. Ali ako za sve što daješ, u tom braku više ne primaš više ljubav, to potpuno obrće tijek stvari. I treba ili poraditi na tome, ili otići, nema druge.