ExNihilo wrote:
Neo mu odgovara 24-karatnim egzistencijalističkim odgovorom na kojem bi mu sam Sartre pozavidio: "Because I choose to."
Odgovor nije uopšte "egzistencijalistički".
Riječ je o bukvalnoj interpretaciji.
U holywoodski plošnom blockbaster aranžmanu ispada je egistencijalizam nema ni formu, ni suštinu, ni moralni kod.
Sve je besmisleno, sve je uzaludno, kompletna ljudska egzistencija je promašena, jedini izlaz iz ovoga svijeta jeste vlastito samouništenje kako se ne bi robovalo lažnim kumira, da li oni bili sama ideja Boga ili tehnološko-industrijski fetiši, to je posve nebitno.
Po Sartrovoj definiciji, koji se smatra vodećim predvodnikom egistencijalizma, a čije je definiranje veoma jednostvano, sam pojam je "sve ono što mi daje sredstva za egzistenciju".
Tako je Sartr definisao samu pojavu egzistencijalizma davne 1960. godine, prošlog stoljeća u jednom svom intervju-u.
Dalje nastavlja:
Međutim, mladi su to isuviše bukvalno shvatili. Zbog toga se moramo ograditi od bradatih, čupavih i neurednih iz Latinskog kvarta i svih njihovih sljedbenika. Egzistencijalizam je, u suštini, bunt protiv društvene, moralne i političke učmalosti i bede koja nas sa svih strana okružuje.
Bio je to put da se trgnemo iz mrtvila i da iskreno i javno progovorimo .
Eto zašto sam prihvatio taj pravac.
Čoveka treba osloboditi, ali tako da ga svi razumeju.
Egzistencijalizam, baš poput Nietzscheovog tumačenja nihilizma, zahtjeva akciju, neprestano kretanje, razvoj duhovni i intelektualni receptora, jezdenje prema najuzvišenijim idealima, a ne konstantno poricanje i mračnu predstavu svijata u kom egzistiramo.
U tom slučaju je Nietzsche, kao primjer, najviše kritikovao Crkvu zbog njene predstave o svijetu u kom živimo, kao nečemu prolaznom, nebitnom, na putu ka vječnom životu, Onostranom.
Polaziti od toga da je čovjek, svojim rođenjem i kasnijim življenjem, samo rob i poslušnik jasno određenih moralnih i društveni kodeksa, koji se nameću kao nešto "prirodno", po njemu je jasan znak ljudske slabosti. Doživljavati ovaj svijet kao zatvor, kao predstavu u kojoj sudjelujemo po nekoj tuđoj Volji, samo po sebi je nihilizam.
Po meni je Islamska Država, uopšte gledajući, kao zajednica ustrojana na određenim religijskim dogmama iz kojih proizilazi i sam moral koji zastupaju, možda i najkonkretniji i najslikovitiji primjer jednog takvog nihilističkog stanja duha.
