hAZNADAR wrote:Opet se zalijeces zbog povrsnog citanja ili povrsnog kontanja.
Ja uopce nisam rekao da je Tito zabranio bosnjacko ime i da je glavni krivac. Bosnjacko ime je pocelo nestajati vec za Austrije i ima vise razloga za to.
Zar je uopće Bošnjaka bilo prije Austrije-Ugarske? Kako je stanovništvo BiH bilo popisivano za vrijeme Otomana?
Jedno je sjeca bosnjacke elite zadnjih par godina osmanske uprave, drugi je nacionalizam kao europsko-krscanski izum koji je muslimanima bio i ostao neprirodan, pa uspjesnja S-H nacionalna kampanja gdje bosnjacko ime ostade samo na muslimanima, pa neuspjeli Kalajev eksperiment, pa poslije politika SHS koja je imala interes ugusiti bosnjastvo,...
I opet, muslimanstvo je itekako procvjetalo za vrijeme Austro-Ugarske, bošnjaštva je bilo samo u okviru državnog bošnjačkog Austro-Ugarskog projekta. Kada se od njega odustalo spominjanje Bošnjaka prestaje. Sudbina od A-U sponzorisanog lista Bošnjak, gdje se i pojavila većina tekstova koji se ko neki dokaz sada po internetu citiraju, to najbolje pokazuje. List prestaje izlaziti 1910., nakon što A-U odustaje od daljeg propagiranja bošnjaštva i jer bilo kakve masovnije podrške za bošnjaštvo NIJE BILO.
U isto vrijeme i muslimanske stranke i muslimanske novine i muslimanska kulturna udruženja, cvjetaju.
Ako je vec Tito uveo nove standarde i zapoceo novi list u historiji nasih naroda - mogao je sve anomalije ispraviti u samom startu. Koji q je cak i zabranio muslimansko ime koje nije ni kraljevina toliko branila - 30 god su bosanski muslimani imali birati da budu ili nesto drugo ili "Neopredijeljeni", sto je historijski gledano najvece gusenje slobode prema nama ikada.
Podsjeti nas, kako je bilo puno ime Kraljevine Jugoslavije?
Da JMO je uslovila podršku Vidovdanskom Ustavu. Kako? Priznavanjem Muslimana/Bošnjaka?
Naravno da ne, uslov JMO da podrži Vidovdanski Ustav je bio isplata nadoknade begovima za oduzetu zemlju putem obveznica.
Većina tih obveznica na kraju nikada nije bila ni isplaćena, tako je mudra ta trgovina ispala.
Podsjecam na zasijedanju ustavotvorne skupstine YU 1946- te poslanik Husein Husaga Cisic, inace ugledni antifasista i clan i ZavnoBiH, AVNOJ,. je jedini istupio(i to mu nije bilo prvi put) protiv zabrane politike bosnjackog imena i otvoreno se suprotstavio gusenju slobode izjasjavanja specijano prema Bosnjacima. Predlagao unosenje seste buktinje u drzavni grb. Naravno da je glatko odbijen i da je time zavrsio svoju politicku karijeru.
Jedino svjedočenje da je Čišić istupio sa takvim amandamanom na 3. zasjedanju AVNOJ-a je od njegovog rođaka, koji nije prisustvovao sjednici. Istup nije zabilježen ni u zvaničnom zapisniku zasjedanja, niti je ijedan drugi sudionik sjednice ikada izašao sa sličnim svjedočenjem.
Istorijska nauka tretira ovakva svjedočenja kao nepouzdana i događaje koje opisuju redovno ne bilježi.
Što se tiče završetka Čišićeve karijere, on u trenutku kada navodno istupa sa inicijativom ima otprilike isto godina koliko i Riđanović iz naslova teme.
Dakle - Bosnjaci su bili jedini narod u bivsoj drzavi koji nisu bili priznati kao narod 30 god., grb drzave je imao 5 a ne 6 buktinja,.. a 74-e je velikodusno vracen naziv koji je i onda i tada bio perverzan - koji to narod u svijetu ima vjerskki prefiks kao ime nacije? Nemoj mi molim te o mitovima.
Tacno je ipak kao sto rece Gojeni da smo imali najveci prosperitet i napredak u YU, ali bili ujedno i najvise politicki zakinuti.
Ponavljam njegovo ime - Husein Husaga Cisic - to je ime koje se uvijek mora spomenuti kada se spomene Tito i njegov odnos prema Bosni.
I opet, o istorijatu i ustanovljenju vjerskog prefiksa, ko je kriv za to?
Oni koji su ga sami sebi, svojim političkim partijama i ostalim institucijama uporno davali (nema nikakvih podataka koji bi poduprli tezu da je u tome ičije prisile bilo),
čitavih 6 decenija ili oni koji su takav njihov stav prihvatili?
I na kraju, o "zakidanju", Muslimani za vrijeme Tita, PO PRVI PUT, u svom postojanju su priznati kao narod. Da se to priznanje nije tada desilo, današnja Bosna i Hercegovina ne bi uopće postojala.
Tada nisu postojali Bošnjaci kao etnonim, a Bosna kao teritorija već 15-tak godina nije postojala, a koliko znam niko se nije naročito trudio ni da je revitalizira... ZAVNOBiH-om je Bosna i Hercegovina oživjela na političkom planu, a kasnije za vrijeme Titinog vakta su udareni temelji za stvaranje moderne bošnjačke nacije... Dakle, da ne bi ZAVNOBiH-a i da su na AVNOJ-u možda odlučili priznati sporazum Cvetković-Maček kao relevantan umjesto granica BiH sa Berlinskog kongresa, ništa više ne bi Bosnu moglo sastaviti, a današnje granice bi se mogle pronaći samo u nekim historijskim knjigama... Šta bi se desilo sa Bošnjacima, odnosno tadašnjim jugoslavenskim muslimanima, ostaje veliki znak pitanja... Teško da bi nestali, ali u šta bi se njihov identitet razvio i kakav bi politički status imali, zaista je teško tvrditi, čak i u varijanti ŠBB KBB...
