Forum Klix.ba

choxnox wrote: Najgore je sto je to toliko zaguljen obicaj da ako ne spremis jelo ili ne posjedis da se to smatra u najmanju ruku cudnim. Mislim, kome od najblize porodice umrlog je do price ili do spremanja jela?!

Baš to... vrhunac svega je jednom prilikom što sam doživio kao dijete. Došle neke žene staroj na žalost i dok je otišla u kuhinju da iznese kafu, jedna je podigla dio tepiha i prokomentarisala kako je prljavo. Nisu me vidile, ali se dobro sjećam svega. Da sam ovu pamet tad imao istjerao bi ih napolje. Šta reći...

ExNihilo wrote:U Gradačcu sam svjedočio čudnom običaju. Neki ibrik se donese pa se voda po mezaru prosipa ili tako nešto...

Nisam iz Gradačaca, ali jesam blizu na sjeveroistoku Bosne. Isti običaj. Nemam pojma zašto. Kod nas su takođe sanduci standardni, rijetko ko se na tabutu sahranjuje.

Pa stvari su vrlo jasne. Svako podneblje ima neke sebi svojstvene običaje, kao u svemu na svijetu. Jedan veliki dio tih običaja nije sporan, niti je loš, niti je dobar (na primjer prekrivanje tabuta platnom s ajetima). Drugi dio tih običaja je loš, u smislu da se vjerovanjem u neke stvari vodi u vlastito nevjerovanje (eto kao vjerovanje u efekte te paljevine s početka teme). Treći su običaji koji su dobri i lijepi, rekao bih, kao što je učenje Fatihe, Kur'ana i sl.

Za dženazu se zna šta je farz, šta sunet. Neko gore spomenu da hodža zna otegnuti govor, pa teško čučati. Ne čuči se dok hodža drži govor (bar nije ni na jednoj dženazi na kojoj sam bio), nego dok se uči Kur'an. Što se tiče čučanja dok se uči Kur'an, mislim da se radi o sunetu Božjeg Poslanika a.s., ali svakako da se ne radi o obavezi, pa je sasvim logično da onaj koji ne može izdržati ili koji na taj način narušava eventualno svoje zdravlje, fizičko stanje, može stajati, jer je svakako na većem stepenu čuvati vlastito zdravlje.

Prekrivanje tabuta zavisi od IZ u pojedinim područjima. Generalno, svi tabuti ovdje imaju isti izgled (kako ste rekli, drvo je obloženo zelenim platnom). Međutim, često se preko toga stave određena platna, kao ovo iznad sa slike, državna zastava, neka druga zastava i sl. Mislim da se sva ta platna (pa i ova sa slike) skinu/odtrane prije spuštanja tabuta u mezar. Kao što neko napisa, tu su samo estetski, ne igraju nikakvu ulogu, ni dobru ni lošu. Niti mejt ima koristi od njih, niti loše.

Problem jeste što čak i hodže insistiraju na nekim "običajima" koji uopšte nisu utemeljeni. Nisu oni problematični sekunde, ali se bezveze pravi slika da dženaza ne može bez njih.

Onda bi IZ trebala intervenisati na neki način i ukazati na nepotrebne stvari prilikom dženaza krenuvši prvo od njenih članova.
Da se razumijemo, u manjim sredinama su hodže/efendije Bog i batina koliko god bili (ne)pismeni... dakle tim ljudima prvo treba ukazati na greške, a lako će narod pratiti...

U vezi sa spremanjem hrane: zasigurno je da se smije i treba biti pri ruci i na pomoći porodici koja je u žalosti a prema hadisu Poslanika, alejhi-selam, povodom jednog konkretnog slučaja smrti kada je on rekao da se sprmeni hrana za tu i tu porodicu jer je njih snašla bol, tuga, nevolja. Dakle da drugi, rodbina ili komšiluk, pripreme hranu za tu porodicu kojoj nije ni do čega, odnosno nemaju vremena, pa ni da sebi samima spremaju hranu, a kamoli drugima.

Ali da porodica koja je u žalosti priprema hranu, praktično banket, povodom smrti ukućanina i da masa raje dolazi odmah sa ukopa "na žalost", to je koliko znam više neki narodni običaj kojeg su muslimani BiH preuzeli od komšija, poglavito Srba, kod kojih je običaj poslije sahrane ići odmah u kuću pokojnika, pa se jede. To nije čak ni nekakav hrišćanski običaj ili da ima utemeljenje u hrišćanskom nauku, nego je neka narodna tradicija, možda slavenska ili haj znaj čija koju su, kao po pravilu, najviše Srbi zadržali pa i modificirali , a onda je vremenom i Bošnjaci prihvatili (valjda po principu "nijesmo ni mi šugavi!")...

Inače su kod Slavena veliki značaj imali događaji poput sklapanja braka, rađanja djeteta ili smrti, pa su običaji za te događaji bili mnogobrojni i veoma otporni i žilavi na bilo kakve promjene tokom vremena, pa tako i na uticaje novoprimljene vjere i vjerozakona, zato su takvi događaji, naprimjer, dugo kroz historiju kod srpskog, pravoslavnog stanovništva imali veći značaj od obilježavanja i značaja Božića ili Uskrsa kao strogo hrišćanskih blagdana. Bilo da je ušlo preko komšija (posebno Srba), bilo da nikada nisu ni napuštali neke slavenske običaje, i kod muslimana BiH postoji toga, od običaja do običaja, od zaseoka do zaseoka

MarlboroGold wrote:Onda bi IZ trebala intervenisati na neki način i ukazati na nepotrebne stvari prilikom dženaza krenuvši prvo od njenih članova.
Da se razumijemo, u manjim sredinama su hodže/efendije Bog i batina koliko god bili (ne)pismeni... dakle tim ljudima prvo treba ukazati na greške, a lako će narod pratiti...

U, ovo je veliko nepoznavanje naših narodnih ne/prilika, mladiću Au contraire, Rodney, au contraire Kod nas ti je otprilike ovako: hodže dođu u mjesto gdje zateknu te neke drevne običaje, probaju da ukažu na to i uglavnom ih narod nasavjetuje "da ne pametuju previše, da nisu nikave škole završili, itd." Narod nikada lako ne prati, to je ušlo u priče, anegdote i poslovice...

Da treba uticati na neke stvari, treba. Ali da ima i onih koje su bezopasne, nisu ružne i loše, ne diraju ni u šta i samo daju neki svoj šmek određenom mjetsu i podneblju, ima i toga i to ne treba dirati...

Ali i hodže su se, u velikom broju slučajeva, i bez nekog posebnog truda i pokušaja odmah prihvatali konformizma, "šta ću ja sad mijenjat, jedna lasta ne čini proljeće, dobro je ovo 'vako" i sl.

arzuhal wrote:

Idemedosumom wrote:Ne znaš da li je zapisano koliko je dugo Poslanik a.s. čučao bez prekida?

Jer što Marlboro kaže, procedura zna i potrajati, pa noge utrnu...

Ne znam...Inače, Poslanik, alejhi-selam, je klanjao (što mu je bio običaj) dugo noću da je od toga imao ispucale pete...

Je l' to želiš reći da su one strugaljke za pete i posjete pedikiru bid'at?

*cries in foot fetish*

irac300 wrote:

ExNihilo wrote:U Gradačcu sam svjedočio čudnom običaju. Neki ibrik se donese pa se voda po mezaru prosipa ili tako nešto...

Nisam iz Gradačaca, ali jesam blizu na sjeveroistoku Bosne. Isti običaj. Nemam pojma zašto. Kod nas su takođe sanduci standardni, rijetko ko se na tabutu sahranjuje.

Nije vezano za dženazu, ali evo još jedan čudan običaj kojem sam svjedočio u Gradačcu: bajram se čestita iza akšam namaza. Dakle, uoči bajram namaza.

arzuhal wrote:U vezi sa spremanjem hrane: zasigurno je da se smije i treba biti pri ruci i na pomoći porodici koja je u žalosti a prema hadisu Poslanika, alejhi-selam, povodom jednog konkretnog slučaja smrti kada je on rekao da se sprmeni hrana za tu i tu porodicu jer je njih snašla bol, tuga, nevolja. Dakle da drugi, rodbina ili komšiluk, pripreme hranu za tu porodicu kojoj nije ni do čega, odnosno nemaju vremena, pa ni da sebi samima spremaju hranu, a kamoli drugima.

Ali da porodica koja je u žalosti priprema hranu, praktično banket, povodom smrti ukućanina i da masa raje dolazi odmah sa ukopa "na žalost", to je koliko znam više neki narodni običaj kojeg su muslimani BiH preuzeli od komšija, poglavito Srba, kod kojih je običaj poslije sahrane ići odmah u kuću pokojnika, pa se jede. To nije čak ni nekakav hrišćanski običaj ili da ima utemeljenje u hrišćanskom nauku, nego je neka narodna tradicija, možda slavenska ili haj znaj čija koju su, kao po pravilu, najviše Srbi zadržali pa i modificirali , a onda je vremenom i Bošnjaci prihvatili (valjda po principu "nijesmo ni mi šugavi!")...

Inače su kod Slavena veliki značaj imali događaji poput sklapanja braka, rađanja djeteta ili smrti, pa su običaji za te događaji bili mnogobrojni i veoma otporni i žilavi na bilo kakve promjene tokom vremena, pa tako i na uticaje novoprimljene vjere i vjerozakona, zato su takvi događaji, naprimjer, dugo kroz historiju kod srpskog, pravoslavnog stanovništva imali veći značaj od obilježavanja i značaja Božića ili Uskrsa kao strogo hrišćanskih blagdana. Bilo da je ušlo preko komšija (posebno Srba), bilo da nikada nisu ni napuštali neke slavenske običaje, i kod muslimana BiH postoji toga, od običaja do običaja, od zaseoka do zaseoka

Kod nas ovdje ne priprema porodica, nego žene ''nanesu'' hrane. Pite, meso, sokove... Hodža nakon dženaze obično pozove da ko želi navrati u kuću porodice preminulog na ručak. Ali rijetko ko ode, obično rodbina i neki bliži prijatelji. Nije baš banket, doduše, ja pišem iz svog iskustva i onog što sam vidio. Ne znam kako je kod drugih.

arzuhal wrote:

MarlboroGold wrote:Onda bi IZ trebala intervenisati na neki način i ukazati na nepotrebne stvari prilikom dženaza krenuvši prvo od njenih članova.
Da se razumijemo, u manjim sredinama su hodže/efendije Bog i batina koliko god bili (ne)pismeni... dakle tim ljudima prvo treba ukazati na greške, a lako će narod pratiti...

U, ovo je veliko nepoznavanje naših narodnih ne/prilika, mladiću Au contraire, Rodney, au contraire Kod nas ti je otprilike ovako: hodže dođu u mjesto gdje zateknu te neke drevne običaje, probaju da ukažu na to i uglavnom ih narod nasavjetuje "da ne pametuju previše, da nisu nikave škole završili, itd." Narod nikada lako ne prati, to je ušlo u priče, anegdote i poslovice...

Da treba uticati na neke stvari, treba. Ali da ima i onih koje su bezopasne, nisu ružne i loše, ne diraju ni u šta i samo daju neki svoj šmek određenom mjetsu i podneblju, ima i toga i to ne treba dirati...

Ali i hodže su se, u velikom broju slučajeva, i bez nekog posebnog truda i pokušaja odmah prihvatali konformizma, "šta ću ja sad mijenjat, jedna lasta ne čini proljeće, dobro je ovo 'vako" i sl.

Nisi me u potpunosti ubijedio u navedeno, jer sigurno ima i hodža koje svoje guraju. Kao primjer bi se mogao uzeti hodža koji je odrastao u jednoj sredini, a kao hodža boravi u drugoj... ne može se isključiti da takvi neće sprovoditi običaje i rituale kao što su naučeni.
Za veliku većinu situacija si vjerovatno u pravu. Stekao sam takav dojam na par dženaza u manjim sredinama, međutim ipak i to stanovništvo treba malo više upoznati, sa njima i na tom mjestu proživiti da bi se stvorila cjelokupna slika. Ljudi sa strane ipak na prvu gledaju na ljude sa autoritetom, kao i na ponašanje i postupke istih.

ExNihilo wrote:U Gradačcu sam svjedočio čudnom običaju. Neki ibrik se donese pa se voda po mezaru prosipa ili tako nešto...

Kako sam ja shvatio, taj običaj je ostao iz vremena Poslanika. Mezar se prosipao vodom da vjetar ne nosi pijesak od kojeg je napravljen.

Ono što se nadovezuje na ovu priču o dženazi kao teferiču, a što meni jako smeta je to što ljudi pričaju za vrijeme dženaze. I to dok se tabut prenosi, pa čak i dok se uči Kur'an. Kako se ne možeš strpiti 15 minuta?


I moji imaju običaj da poslije dženaze ne idu pravo kući, već se uvijek negdje svrati na kafu, kažu da je tako oduvijek u našoj kući

U knjizi "Hanefijski fikh 1" od Abdulhamid Mahmud Tuhmaza, od 415 stranice ima objašnjeno šerijatsko tretiranje dženaze namaz.Knijga je na linku https://archive.org/details/HanefijskiFikh1

sta mislite da li postoji sansa da se muslimani pocnu kremirati. mislim, na nasim prostorima je i dalje masovno sahranjivanje, ali kada dodje taj trenutak napustanja ovog svijeta, postoji li mogucnost da se pribjegne kremiranju. da budem iskren, ja nisam vidio nista ljepse, ako se moze za sahranu reci "ljepse", od ovog nacinja oprastanja od voljene osobe. kada vec postoje ti obicaji, da li se moze doci u situaciju da neko propise da je od danas i ovo islamski obicaj zbog (tih i tih razloga)?

Ljudi su sebi dozvolili mnogo toga,pa i to da ljudi udžunupi,a Allah to najbolje zna,idu na dženazu,šta tek reći o njihovom namazu,hoću reći,imaju više dženaza neg oobavljenih namaza u svome životu.Koliko mi je poznato dženaza se od takvih ljudi ne prima,

r_faruk wrote:sta mislite da li postoji sansa da se muslimani pocnu kremirati. mislim, na nasim prostorima je i dalje masovno sahranjivanje, ali kada dodje taj trenutak napustanja ovog svijeta, postoji li mogucnost da se pribjegne kremiranju. da budem iskren, ja nisam vidio nista ljepse, ako se moze za sahranu reci "ljepse", od ovog nacinja oprastanja od voljene osobe. kada vec postoje ti obicaji, da li se moze doci u situaciju da neko propise da je od danas i ovo islamski obicaj zbog (tih i tih razloga)?

sta je tu lijepo? i ne ,postoje propisi...mislim,ako se vec desi nece uticati na dusu i tvoja djela,ali vjerovatno ti je grijeh ako ostavis u amanet da te kremiraju

a sto ce ti rijeh kao zadnje dijelo?

sadie_forever wrote:

r_faruk wrote:sta mislite da li postoji sansa da se muslimani pocnu kremirati. mislim, na nasim prostorima je i dalje masovno sahranjivanje, ali kada dodje taj trenutak napustanja ovog svijeta, postoji li mogucnost da se pribjegne kremiranju. da budem iskren, ja nisam vidio nista ljepse, ako se moze za sahranu reci "ljepse", od ovog nacinja oprastanja od voljene osobe. kada vec postoje ti obicaji, da li se moze doci u situaciju da neko propise da je od danas i ovo islamski obicaj zbog (tih i tih razloga)?

sta je tu lijepo? i ne ,postoje propisi...mislim,ako se vec desi nece uticati na dusu i tvoja djela,ali vjerovatno ti je grijeh ako ostavis u amanet da te kremiraju

a sto ce ti rijeh kao zadnje dijelo?

da, postoje propisi, ali nece biti moguce zauvijek sahranjivati ljude na nacin kako to radimo danas. i da jako je lijepo oprostiti se na ovaj nacin, mnogo je ljepse od bilo kakve sahrane pa i onda kada kisa padne (ako ste isli na sahranu/dzenazu po kisi znate kako to izgleda), zatim ljudi kazu koju lijepu rijec o preminulom i isprati se na taj vjecni pocinak.

sa druge strane tu je nedostatak prostora, a na ovaj nacin se taj problem vrlo dobro rjesava. smatram da je kremiranje odlican nacin da se preminula osoba isprati nevezano za vjersku pripadnost. svi se propisi mijenjaju, kako ovozemaljski tako i religijski...

Nedavno mi je jedan stariji covjek rekao kako se prilikom izjavljivanja saucesca, muskarci ne ljube dva puta u obraz?? Da li je to istina?

Zar se uopšte iko mora ljubakati?

Idemedosumom wrote:Zar se uopšte iko mora ljubakati?

Pa kad si blizak nekome, onda dosta ljudi tako odaju znak poštovanja, uz rukovanje...

Vjerovatno se radi o običajima lokalnog karaktera.

Koliko ja znam, ruka se pruži, eventualno zagrli ako je rođak ili baš blizak prijatelj u pitanju.

MarlboroGold wrote:

choxnox wrote: Najgore je sto je to toliko zaguljen obicaj da ako ne spremis jelo ili ne posjedis da se to smatra u najmanju ruku cudnim. Mislim, kome od najblize porodice umrlog je do price ili do spremanja jela?!

Baš to... vrhunac svega je jednom prilikom što sam doživio kao dijete. Došle neke žene staroj na žalost i dok je otišla u kuhinju da iznese kafu, jedna je podigla dio tepiha i prokomentarisala kako je prljavo. Nisu me vidile, ali se dobro sjećam svega. Da sam ovu pamet tad imao istjerao bi ih napolje. Šta reći...

Ja zivotinja

sadie_forever wrote:

MarlboroGold wrote:

choxnox wrote: Najgore je sto je to toliko zaguljen obicaj da ako ne spremis jelo ili ne posjedis da se to smatra u najmanju ruku cudnim. Mislim, kome od najblize porodice umrlog je do price ili do spremanja jela?!

Baš to... vrhunac svega je jednom prilikom što sam doživio kao dijete. Došle neke žene staroj na žalost i dok je otišla u kuhinju da iznese kafu, jedna je podigla dio tepiha i prokomentarisala kako je prljavo. Nisu me vidile, ali se dobro sjećam svega. Da sam ovu pamet tad imao istjerao bi ih napolje. Šta reći...

Ja zivotinja

Ma ima svega... iako je bila sahrana u pitanju (ne dženaza), ali je to nebitno...

SmokingMan wrote:Ljudi su sebi dozvolili mnogo toga,pa i to da ljudi udžunupi,a Allah to najbolje zna,idu na dženazu,šta tek reći o njihovom namazu,hoću reći,imaju više dženaza neg oobavljenih namaza u svome životu.Koliko mi je poznato dženaza se od takvih ljudi ne prima,

Eto njemu poznato od koga se dženaza prima, a od koga ne... zbog ovakvih izjava i sličnih vjerovatno i ne zalazim u ovaj podforum.
I šta ako neko ima više dženaza nego namaza, svako radi ono što želi i za svoje će postupke odgovarati.