More, Dubrovnik, smjestaj odma ispod mokosice, mozes sa prozora kuce pishat u luku haman. Gazda kuce ima chamcic i muntam ja njega da koristimo. Prvo sta me upita lik, znas li veslat. Ja zino kontam zajebava me frajer, sta se tu ima znat jebote, nije sukanje pite. Znam bolan, dje necu znat, slazem jos da sam trenirao kajakashtvo
Moze kaze dalmos, mi happy ko djeca, odma na ulicu i sad valja uc u govno. Haj polako, jedva udjosmo, mogli se prevrnut sijaset puta.
Smiri se camac, ja ko stari barba uzeh vesla, i tad se budi u meni genije i ja kontam, e ode sad pokazat kako se maximalno iskoristava svaki zamah, ono u glavi ja kontam sad kad mahnem na pola luke cemo spicit
Vesla u ruci i ja gledam i fokusiran sam samo na iskoristivost zamaha i lopatica. Tako da pomislih, da je optimalan polozaj samo pola lopatice da je u vodi. Sto znaci da se svakim zamahom vesla neobjasnjivo lupam po glavi istim. Svi veslaju normalno a ja ko nesta u vis, preko glave, jer toboze ne spustih vesla skroz u vodu, ja bi to da iskoristim zamah lopatice vise, bolje, jace. Stoji lik, gleda nas, crche se od smjeha, priznade da mu je to prvi put da gleda Bosanca da vesla, i da se nada da je zadnji, privuce nas konopcetom onim i rece bjezte ludaci dok niste izginuli mladi
Izlazimo jedva, sve super, prezivili. U medjuvremenu dolazi iz grada jedan Malik koji je cak vise i od nas zapeo za camac i non stop smarao oko toga. I mi njemu ushiceno, Malik dao nam gazda camac, jel stvarno, jes materemi mi sad s veslanja, bogovski jarane, merak zesci. Malik sav hud se uzjoguni, ozari, ko da si mu jahtu poklonio. Oce i on, hajd.udje Malik, odgurnusmo ga ko dusmana najveceg. Lik je alaaahami hladno 45 minuta veslao ni 5 metara udaljen od kopna, vesla frajer kralju za nepovjerovat, vrti se ukrug, vesla frajer al ide u suprotnom smjeru iako bi trebo ovamo, ma neobjasnjivo jbte. Krenu bura, krenu ga uzvodno tjerat, trci za budalom, fataj, nakon normalno snimanja jedno pola sata. Onaj narod i mještani plakali od smjeha, cirkus zesci.
