Sarajevo u ljeto 1996...Ne ponovilo se

[dudlov]

1996 je sve nekako prazno bilo nidje auta... ljudi tu i tamo

usudio bih se reći da nije bilo mržnje kao danas...kasnije su igori, radovani, slobodani iz naselja otišli za kanadu australiju

svi su skoro isto imali tojest nisu imali a onda je došlo raslojavanje po negativnim osnovama ( ko više ukrade i zna nekog da ga zaposli)...onaj koji radi kao vozač u općini je bolje prošao od inženjera propalog giganta

telefoni su jeftiniji bili kruh 30 pf
udžbenici besplatni, teke besplatne, škola daje 50 maraka džeparca tene, lopte, igračke

donacije za obnovu pljuštale na sve strane (iako je mene sve mimoišlo ali su dobili od crkve donacije isti oni koji danas pljuju po njoj a njihova djeca su "sotonisti" i sutra će opet dobiti hranu od župe a ja ću crknuti od gladi ako zarati tako valjda funkcuionira svijet)
renoviranje svega dotrajalog i skidanje one ljepenke s prozora

pojavile se prve sekte nakav zagrepčanin u naselju bio mjesecima kažu dilao drogu
japanci i kinezi kucaju na vrata prve vehabije
odeš na more 14 dana te briga što su ti stvari u stanu iza bezveznih drvenih vrata s običnim ključem
jer
nema klošara i drogalja
nemaš ništa vrijedno... sva tehnika iz 1991. televizor iz 1980 rekorder i drugi tv iz 1984

strip za marku na otoci

sve je nekako drugačije

Pa nećeš valjda istu foru popušit. Ako zarati, put pod noge. Isti film, sa unaprijed viđenim krajem, se ne isplati gledati. Kako je sada, dovoljno govori ova tema. Čuj Sarajevo 1996. Da je sreće, razmišljali bi o 2015., a ovako sjećanje na 1996. je dokaz da je sve otišlo u racku. Što se tiče Radovana, Slobodana itd., nisu samo oni se noge fatali nakon rata. Znam par ljudi (Bošnjaka) koji su, čim je potpisan Dejton, ufatili se noge.

[Truba]

htio sam reć kako su se ljudi u ratu nadali biće bolje i onda u miru skontaju kako je sve izgubljeno...sve tri nacije
fatat se noge jašta nego samo govorim i naglašavam kakav profil ljudi uspijeva imati više kuća
i to na guzove

[dadoka84]

Nakon cijelog rata provedenog u sarajevu onih 20 dana u tučepima 1996 mi je bio raj

[Truba]

a meni škola platila 10 dana na visu
ljepota
tad sam i naučio plivat sam doduše nismo imali školu plivanja

[dadoka84]

Ma mi smo malo odrzavali plivacku kondiciju u mutnoj miljacki iznad bazena. Pa se ko fol znalo plivati.

[uglavnomja]

htio sam reć kako su se ljudi u ratu nadali biće bolje i onda u miru skontaju kako je sve izgubljeno...

a bas ta 96. je godina za koju smo vjerovali da nosi ostvarenje tih nadanja je bila najbolja bar meni, a izgleda i jos nekim drugim.

(ne racunam ljeta 84., 85. itd to je vec bilo u nekom drugom zivotu)

[Truba]

Ma mi smo malo odrzavali plivacku kondiciju u mutnoj miljacki iznad bazena. Pa se ko fol znalo plivati.

ja sam se brčko u lištici
mada je bilo pokušaja da prije rata naučim al me strah bilo

ne znam jel do mene ili do čitave generacije ali kakva je 1996. bila 40+godišnjacima npr tada

[uglavnomja]

Ma mi smo malo odrzavali plivacku kondiciju u mutnoj miljacki iznad bazena. Pa se ko fol znalo plivati.

ja sam se brčko u lištici
mada je bilo pokušaja da prije rata naučim al me strah bilo

ne znam jel do mene ili do čitave generacije ali kakva je 1996. bila 40+godišnjacima npr tada

nisu morali uciti plivati

zezam se. nemam bas toliko godina, ali svima je ta godina bila super. prestalo pucanje, mir, struja i ostalo ... pune radnje, posla na sve strane, ko je znao beknuti neki strani jezik je imao milion sansi za posao i dobru platu.
pametniji su ganjalai posao na budzetu, sa mog stanovista u to doba dosadan, bijedno placen, zatvoren u neku kancelariju .... ali eto, ko bi doli sad je gori ...

[staradis]

I moji kažu da je do 2002-3 bilo super

[dudlov]

I moji kažu da je do 2002-3 bilo super

Od 2006. gargamo nizbrdo. Dobro je dok se kotrlja, pa makar i nizbrdo, biće jebeno kad stane. Ovako dok je svakog dana nizbrdo, uvijek se može vadiona naći...šuti, može i gore.

[FreakyStyley]

Kako mozete biti nezadovoljni vladom, pa samo pogledajte Sarajevo tad i sad

Pogotovo recimo Stup, Tibru.

[FreakyStyley]

Ja sam premlad da se sjecam 96-e kako treba, al sam uvijek imao osjecaj da je sve krenulo prema dole negdje 2004-7, od tad ide nezaustavljivo silaznom putanjom.

Taj sam osjecao pripisivao cisto tome sto sam bio prakticno dijete, pa sam ga definisao vise kao onu klinacku naivnost kad ti je sve super, ali moze se zakljuciti da je zaista bilo bolje. To evo i na ovoj temi mnogi potvrdjuju.

Recimo, mom starom je plata 99-e bila cak i nesto veca nego sad, a sve je bilo prakticno trostruko jeftinije. Sad ne da je manja, nego je nekad nema mjesecima. Bog zna koliko jos takvih i slicnih primjera. Jebi ga.

Prije 7-8 godina za 100 KM hrane si mogao ona kolica napunit i da vise ne znas sta da uzmes, sad sve stane u 4 kese, brat bratu.

Poslije rata vrtile su se ogromne pare od donacija, strangeri tad jos nisu digli ruke od nas, ovi nasi nisu stigli pokrast sve sto se moze ukrast...rat okoncao, postratni optimizam, nada u bolje sutra, ima se para...Prije svega ta finansijska injekcija donacija (od kojih je, naravno, najveci dio pokraden), plus mali milion stranih organizacija je bilo dovoljno, da uz taj post-ratni optimizam ucini recimo 1999-u bolju od 2014.

...uz sve to drina light 1,5 KM, kafa 0,50 KM, hljeb 0,50 KM itd. Tad je plata od milju bila ko sad od 3.

[uglavnomja]

napravili nesto auto puta

pogodio-la si ko prstom u vnogo ... za 20 godina toliko km autoputa koliko se u normalnoj zemlji napravi za mjesec dana


i nekih sklepanih zgradurina cija je izgradnja sluzila iskljucivo bogacenju stranackih potrckala i budzetskih placenika i ostalih sivih eminencija. zgrade bez parkinga svaka ta zgrada ima svoju temeu na forumu

renoviranje zgrada uglavnom donacijama, kvalitet uradjenog kljfz, komadi su poceli otpadati nakon par mjeseci, da ne pricam o prokisnjavanju objekata koja su izvana izgledali cakum pakum, a unutra kisobran treba .... sve je to pranje para. da se obogoate oni iz recenice iznad.

96. smo jos bili posteni i vjerovali ljudima, trebalo nam je godina da naucimo da je nas oblik demokracije iskljucivo klerokleptokratija, aminovana od stada.

[O'zone]

Bilo je bitno da se prestane ginuti a onda smo kontali ma lako ćemo ali nismo znali da će ovako sve da se okrene.

Dovoljno je vidjeti teme gdje se vraća u ratne godine i one prve dvije poratne i što je čudno, tužno i ružno dosta se ljudi sa sjetom sjeća tog vremena ali to je dobar znak gdje smo sad.

[Truba]

ma dovoljno je reć kad mi neko kaže prije 10 godina ja mislim na 1994. koliko je izgubljenih godina između

[dudlov]

ma dovoljno je reć kad mi neko kaže prije 10 godina ja mislim na 1994. koliko je izgubljenih godina između

Stalo vrijeme ko povaren sat koji se trza a vazda na istom mjestu.



Sent from my iPhone using Tapatalk

[bach]

Sjećam se ovoga, gdje gde dođeš na granapu ili kod kase stoji "ne primamo bh dinare"

TUE, 09 APR 1996 15:47:18 GMT

ZELENASI PONOVNO JASU

DAN DINARSKE PANIKE

AIM, SASRAJEVO, 09. 04. 1996. Jedan stav Sarajevskog dogovora o Federaciji, jedna jos uvijek nerazjasnjena odluka federalnog ministra finansija i, na koncu, jedno potpuno proizvoljno i povrsno novinarsko razmisljanje o monetarnoj situaciji na dijelu Federacije BiH koji je pod nadzorom Armije BiH, proiveli su istinski vikend-haos na sarajevskom, ali i na sirem trzistu novca. Doslovno za jedno nedeljno prijepodne kurs njemacke marke izrazen u bosanskohercegovackim dinarima (BHD) skocio je i do 70 odsto, a potrosaci koji su raspolagali domacom, pomalo neuglednom ali vise od tri godine izuzetnom zilavom valutom, iznenada su se nasli u poziciji da za nju ne mogu kupiti doslovno nista. O cinjenici da se istovremeno na crnom trzistu, takvim obezvrijedjenim dinarom, mogla kupovati njemacka marka, na zalost, niko u panici nije ozbiljnije razmisljao.

Krenimo, medjutim, redom. Usaglasavajuci 20. marta potpisani Sarajevski dogovor o Federaciji, predstavnici Bosnjaka i Hrvata sporazumjeli su se i o slijedecim - "Platni promet ce, kroz federalni Zavod za platni promet, koristiti DEM kao jedinicnu valutu (druge valute koje vec cirkuliraju u Federaciji ce nastaviti da cirkuliraju kroz kanale komercijalnih banaka)". Cilj autora Sarajevskog dogovora bio je, kako su kasnije razjasnjavali, da na ovaj nacin njemacku marku jos jednom na papiru instaliraju kao jedinicnu a ne jednu valutu uz pomoc koje je moguce u platnom prometu pomiriti bh. dinar i hrvatsku kunu koja je u upotrebi u dijelu Federacije pod nadzorom HVO. Medjutim, drugi su pozurili da zakljuce da je takvom odlukom bosanskohercegovacki dinar zapravo ukinut.

Obzirom da se obicni gradjani, trgovci pa i sverceri ipak ne bave detaljnijim analizama i dubljim razmisljanjima o moneti koja im je u ruci, fakat je da Sarajevski dogovor nije izazvao prakticki nikakva gibanja na trzistu novca. Za mnogo ozbiljniji podrazaj pobrinuo se jos dvanaest dana ranije niko drugi do federalni ministar finansija Drago Bilandzija licno. Naime, jos 08. marta u Mostaru gospodin Bilandzija donio je Naredbu o uplatnim racunima proracuna Federacije BiH, nacinu naplacivanja tih prihoda i izvjescivanju korisnika o njima. U odredbi je, izmedju ostalog, propisano da se "prihodi Federacije BiH naplacuju iskljucivo u njemackim markama, sukladno odredbama clana 59. Zakona o unutarnjem platnom prometu iz 1995. godine". Prema citiranoj naredbi, prihodi Federacije BiH koji se naplacuju iskljucivo u markama su carine, posebne uvozne pristojbe i lezarina i poseban porez na promet proizvoda. Po svemu sudeci, ova naredba donesena je prilicno daleko od ociju ostalih clanova federalne Vlade stacioniranih u Sarajevu, pa je i ona prosla prakticno nezapazeno. Bilo bi vjerovatno bolje da se desilo suprotno tome jer za ocekivati je da bi i citirani clan Sarajevskog dogovora o Federaciji izgledao bitno drugacije i mnogo decidnije. Elem, ni ova Bilandzijina naredba nije predstavljala osjetniji udar na trziste.

Bilo je, za taj udar, nuzno da se u jednom od sarajevskih dnevnih listova pojavi duza novinarska "analiza" garnirana zvucnim naslovom "Da li je bh dinar zrtvovan" izvucenim u vrhu naslovne strane, pa da Sarajevom i drugim bosanskohercegovackim gradovima pod nadzorom Armije BiH prostruji vijest o definitivnom ukidanju ove valute. Tekst je, inace, kao osnovnu potku koristio upravo Sarajevski ugovor i Bilandzijinu naredbu, da bi u njemu nedvosmisleno utvrdjeno da dinar vise nije ni bon (sto je bio u pocetku rata kada je trebalo zamijeniti jugo-dinar) nego - bezvrijedni papir. Istovremeno sa pojavom ovog izdanja na kioscima, trziste devizama je poludilo.

Sarajevo koje je tokom ratnih godina bilo glavno bh. stjeciste svercera i koje je ispastalo zbog zelenaskog diktiranja kursa, cijena, snabdjevenosti pa, kazu, i otvorenosti odnosno zatvorenosti "plavih" (UN) puteva za ulaz i izlaz svih vrsta roba u uglavnom opsjednuti grad - pretrpjelo je i prvi i najzesci udar. Sverceri puni deviza slozno su obarali vrijednost dinara tako da je malo nakon podneva istoga dana za jednu njemacku marku bilo nuzno izdvojiti, umjesto Narodnoj banci propisanih 100, cak 150 dinara, a nedugo potom kurs je skocio i na 170. Kazu da su se dinari sakupljali doslovno u velikim kesama. Obzirom da u Zenici, koja je svega sat vremena voznje od Sarajeva, udar nije bio ni priblizno isti, lako je zakljuciti koliko se za taj sat moglo zaraditi preprodajom sakupljenih sarajevskih dinara na zenickom trzistu. U Zenici je, istina, doslo do stanovitog poremecaja, medjutim, recimo u Travniku ili Tuzli zvucna novinska vijest nije imala apsolutno nikakvog odjeka. Kurs je ostao nepromijenjen - - jedna marka mijenjala se za 100 dinara.

Logikom trzista odmah su se poceli ponasati i trgovci. Oni su u zelji da zastite svoje robe prakticno obustavili prodaju za dinare i orijentisali se iskljucivo na marke koje su, objasnjenja radi, i mnogo ranijim zakonskim odlukama bh. Vlade uspostavljena kao paralelna moneta u bosanskohercegovackom platnom prometu.

U cijeloj ujdurmi drzava je reagovala adekvatno, ali sporo je ta reakcija putovala do gradjana. U dzemperu se, na zakazanoj konferenciji, pred novinarima pojavio guverner Narodne banke BiH, Kasim Omicevic, koji je energicno saopstio javnosti da su sve price o nekakvom ukidanju bh. dinara obicne spekulacije. Omicevic je najavio i ostre mjere protiv svih koji narusavaju monetarnu disciplinu, bilo forsiranjem njemacke marke kao iskljucivog plateznog sredstva, bilo nerealnim kursom dinara. Ali, greska je sto je ova zvanicna reakcija dosta, reklo bi se, stidljivo plasirana u medije, mada je njena veca frekventnost na programima radio i TV stanica mogla imati mnogo jaci efekat postepenog vracanja kursa dinara prema normali.

Inace, guverner je iskoristio priliku da novinarima, odnosno gradjanima, jos jednom ukaze na rezultate koje je tokom tri godine postojanja postigao bosanskohercegovacki dinar po kojima se ova valuta prakticno izdize iznad svih valuta na prostorima bivse Jugoslavije. Naime, bh. dinar je vec gotovo dvije godine cvrsto vezan za njemacku marku, njegov kurs je potpuno stabilan, zbog cega je indeks cijena dozvoljavao stalni pad, a od juna 1994. godine ni drzava se vise ne finansira dinarima bez pokrica nego iskljucivo iz svojih izvornih prihoda (carine, porezi, donacije itd.). Ponovljeno je da doslovno svaki bh. dinar koji je u opticaju ima svoje pokrice u jednom pfeningu.

Nakon nastupa guvernera, dakle, istog dana (desetak sati nakon sto je udar na bh. dinar otpoceo) stanje se pocelo smirivati, mada se ne moze reci da se ono do danas i definitivno smirilo. Dio trgovaca jos uvijek zazire od prokazane domace valute i insistira na upotrebi njemacke marke. Objektivno, medjutim, radi se o situaciji koja samo donekle podsjeca na nedeljni monetarni haos.

Ovim se prica o udaru na dinar zavrsava. Dok trzisni inspektori i finansijska policija danonocno rade na kaznjavanju onih koji nerealnim i napumpanim kursom ruse nacionalnu valutu, trazi se i odgovor ko je istinski reziser cijelog poremecaja. Po misljenju kolegija guvernera Narodne banke, kljucni uzrok panike je naredba Drage Bilandzije koji jos nije nasao za shodno da svoj potez i obrazlozi. Stav prema dinaru, po misljenju dr. Hasana Muratovica, premijera Vlade Republike Bosne i Hercegovine, rezultat je nastojanje dilera da od stanovnistva uzmu sto vise novca koji bi poslije po bankarskom kursu bio konvertovan u njemacke marke. O zaradama se samo moze mastati.

U opticaju se nasla, svakako, i verzija prema kojoj je cilj ministrqa Bilandzije, odnosno njegovih mentora iz hercegbosanskog ambijenta, destabilizacija jedne federalne valute (i marka i kuna su, podsjecanja radi, u Bosni strane novcanice) koja je jedan od cvrstih temelja bh. drzavnosti. Nije tajna da je dinar i ranije bio predmet sporenja pa je i njegovo prvo izbacivanje na trziste praceno burnim negodovanjem hrvatskog federalnog partnera. Nikad, pak, osim njemacke marke i kune nije zvanicno ponudjena alternativa bh. dinaru u vidu nove zajednicke monete.

Nije sporno opredijeljenje da se sarenilo valuta na federalnom pa i republickom nivou okonca uvodjenjem jedne zajednicke. Medjutim, za takav potez potreban je i politicki dogovor kojeg nema, i vrijeme kojeg ima, ali bez prethodnog uslova ne znaci nista. Po misljenju Obrada Piljka, viceguvernera Narodne banke BiH, kojeg mnogi smatraju i najvecim bh. bankarskim strucnjakom i tvorcem cvrstoce dinara, ukoliko bi se ovog momenta postigla politicka saglasnost i krenuo proces supstitucije dinara i ostalih valuta novom, dogovorenom novcanicom, ona svjetlost dana i tamu blagajnickih kasa ne bi ugledala prije kraja ove godine. Piljak dodaje da niko nije protiv trajnog ukidanja dinara, ali ne na Bilandzijin nacin, nego stvaranjem nove zajednicke valute.

Ono cime tjese i Obrad Piljak i dr. Hasan Muratovic je potpuna pokrivenost emitovanog dinara i mogucnost da se prakticno odmah, po zvanicnom kursu 1:100 otkupi sva kolicina bh. dinara koja je u opticaju.

Mada vecina Sarajlija i ostalih koji su se nasli na direktnom udaru krivca za sve vide u Bilandziji i neostroumnosti par novinara, nije mali broj onih koji o poremecaju razmisljaju kao o rezultatu predanog rada lokalnih mafijasa. Sumnja se cak i na spregu izmedju njih i novinara, te mogucnost da je neko od novopecenih zelenaskih kraljeva novcem podmazao i narucio bombasticni tekst jos bombasticnijeg naslova kako bi jedan dan ili vise ubirao prijatne sustece plodove nastale uz strah gradjana i nesigurnosti trgovaca. AIM doznaje da kompletnu ujdurmu predano pokusava istraziti i bosanska policija, a da li ce nesto i pronaci, pokazace dani koji slijede. Ipak, ni policijsko ni bilo kakvo drugo istrazivanje nije potrebno da se zakljuci da je nakon protekle nedjelje zahvaljujuci trzisnim "pogodnostima", Sarajevo i jos pokoji grad opremljenije sa gomilom bogatih zelenasa. Ili su bogati postali jos bogatiji, sasvim je svejedno, izvjesno je da se zavrtila velika para.

ZLATKO VUKMIROVIC

[Truba]

sjećam se kad je dinar skočio na 120
pa su neke interventne mjere bile da se to vrati

[Prpa.ba]

garga je u pravu 1999-2000.je pocela najezda papaka u sarajevo...

Tih godina krece masovno doseljavanje srbijanskih muslimana i albanaca sa AP Kosovo, dok se ratna dijaspora pocinje vracati sa tesko zaradjenim dojc markama od socijale i odmah krece kupovati radna mjesta, time popularizirajuci uhljebljenja i pri tome unoseci prijeko potrebnu dodatnu dozu nesposobnosti u drzavne institucije i kompanije. Naravno, zivi sudionici najvece ekstrakcije keša iz vlastitog naroda (a.k.a. opsada sarajeva i sverc u isto) nisu se mogli nositi sa novom realnosti na terenu, ni zdravstveno, ni novcano. Jos se sjecam Hadzifejzovicevog priloga koji mozda i najbolje opisuje ovu situaciju: doticni je u sklopu rubrike "idemo dalje" prezentovao hepi femili koji su se vratili iz dijaspore u omiljenu im Bosnu, jer zele pomoci istoj. Oboje su se preko konkursa zaposlili, naravno, u BH Telecomu. Vjerovatno skupa sa Backovicima.

Ne zaboravimo i nase prijatelje iz tzv. medjunarodne zajednice, konkretno IPTF i razne nedojebane pravnike koji su reformom sudstva i policijskih struktura od istih napravili beskorisne trosace budzetskog novca. Policija je u duhu modernizacije izgubila pendrek i pistolj, guranje hrpe isprebijanih krimosa u istu celiju postala je misaona imenica, a sudovi su efikasniji nego ikad, vise se baveci konzumacijom bureka nego rjesavanjem nekih miliona sudskih slucajeva. Naravno, svako ko je radio svoj posao je tehnicki strijeljan jer su odjednom za svaku poziciju postali bitni nizovi certifikata koje su izdavali, ko drugi do domace guzonje i strana marva. Ah, da ne zaboravim, one koji su zbog "sitnih zamjerki" gubili certifikate mijenjali su vecinom clanovi blizih, a kasnije i sirih obitelji prijenavedenih guzonja.

Da je stanje neposredne ratne opasnosti potrajalo jos par godina i da se nismo solidarisali sa nesrpskim srbijancima krajem devedesetih, danas bismo gledali znatno drugacije Sarajevo, a na kraju i samu BiH jer bi se domicilno stanovnistvo vec oporavilo od šoka i obracunalo sa (poslije)ratnim profiterima. Ovako smo se utopili u masi i sad smo manjina koja s pravom trpi i zasluzuje sve sto ju je snaslo.

[staradis]

Jebo te sjećam se otvorio se interex odemo po dvije korpe pune u gepek. Bude 150 maraka.

[milojicabrzi]

...Heh, svakom su najljepse one godine u kojima je prozivljavao mladost, znaci negdje od 18-te do 25. bez obzira kakvo je tad stanje bilo u drzavi.

Sjecam se te '96., narocito druge polovine... tada sam poceo raditi, u dzepu imati tu i tamo po 100-200 maraka, pa poceo obuku za vozacki...

Sarajevo bilo prilicno unisteno, tek se oporavljalo od rata, sjecam se na obuci za vozacki, nije bilo 5 semafora u gradu... ona raskrsnica na Marin Dvoru kod Paralementa BiH, bila bez semafora

Uglavnom, dosta je bilo optimizma za svakog ko je iz rata izasao ziv i zdrav i docekao pune prodavnice, obilne ruckove, izlaske u grad, poceli koncerti i desavanja.

Novac vrijedio jako puno, plata od 400-500 KM smatrala se "dobrom", troskovi zivota puno manji

S druge strane, bilo puno bezakonja, vidjelo se da jos nema drzave, razno-razni "borci" provodili svoje zakone i maltretirali narod, bilo puno nacionalizma (sjecam se tad je Dobar dan, bio omrazen pozdrav, kad se tako oglasis npr. u prodavnici, svi te pogledaju), a danas mi pokrivene nane uredno uzvracaju na-Dobar dan

Realno, danas ima vise para, sve je skuplje, ali me raduje da je nacionalizma ipak manje... U Sarajevu imas sefove firmi koji se zovu Dragan, Tanja, Bojan, itd. Bosnjaci zive, rade, posluju u mnogim krajevima u RS, vise se narod okrenuo trzistu, ide se kupovati gdje je jeftinije

Uglavnom, idemo naprijed... Mi smo sada u godinama, kao sto su to npr. '60-te bile nakon onog rata, dakle dosta progresa, napretka, uspostavljanja institucija drzave, ali sve to ide prilicno sporo...

[GaRGa]

...Heh, svakom su najljepse one godine u kojima je prozivljavao mladost, znaci negdje od 18-te do 25. bez obzira kakvo je tad stanje bilo u drzavi.

Sjecam se te '96., narocito druge polovine... tada sam poceo raditi, u dzepu imati tu i tamo po 100-200 maraka, pa poceo obuku za vozacki...

Sarajevo bilo prilicno unisteno, tek se oporavljalo od rata, sjecam se na obuci za vozacki, nije bilo 5 semafora u gradu... ona raskrsnica na Marin Dvoru kod Paralementa BiH, bila bez semafora

Uglavnom, dosta je bilo optimizma za svakog ko je iz rata izasao ziv i zdrav i docekao pune prodavnice, obilne ruckove, izlaske u grad, poceli koncerti i desavanja.

Novac vrijedio jako puno, plata od 400-500 KM smatrala se "dobrom", troskovi zivota puno manji

S druge strane, bilo puno bezakonja, vidjelo se da jos nema drzave, razno-razni "borci" provodili svoje zakone i maltretirali narod, bilo puno nacionalizma (sjecam se tad je Dobar dan, bio omrazen pozdrav, kad se tako oglasis npr. u prodavnici, svi te pogledaju), a danas mi pokrivene nane uredno uzvracaju na-Dobar dan

Realno, danas ima vise para, sve je skuplje, ali me raduje da je nacionalizma ipak manje... U Sarajevu imas sefove firmi koji se zovu Dragan, Tanja, Bojan, itd. Bosnjaci zive, rade, posluju u mnogim krajevima u RS, vise se narod okrenuo trzistu, ide se kupovati gdje je jeftinije

Uglavnom, idemo naprijed... Mi smo sada u godinama, kao sto su to npr. '60-te bile nakon onog rata, dakle dosta progresa, napretka, uspostavljanja institucija drzave, ali sve to ide prilicno sporo...

Puno manje nego sad... tad se mali klosari nisu smijeli kurciti po ulici ko sad... cisto i lijepo moje Sarajevo...

[zateznistub]

Posto imam godina na bacanje, dobro se sjecam '96. Jos me onaj Alchajmer ne proganja...

DAkle, prva poslijratna ljubav. Zaposlenje... restauracija rasurenog stana na vracama sa rahmetli starim...

u glavnom fina sjecana. Kasnije samo gore i gore...

a more nisam okusio do neke 2000.

[uglavnomja]

96. - godina obnove. mislim privatno.

poslije 4 godine malo koja kuca-stan su imali sve prozore, stokove, krovove koji ne prokisnjavaju ... (unprofor folija za prozore - trazila se kao suho zlato )
dalje, 4 godine lozenja vatre u sttanu znacilo je kupovinu novog namjestaja, farabanje zidova, pranje svega i ssvacega, kupovinu novih uredjaja koji su pocrkali bez struje, od slabe struje, ...

a tu su onda bile vojne povlastice, kako li se zvalo za kupovinu tehnicke robe i za uvoz auta.

onda su se pocele otvarati radnje hrane, odjece, tehnike ... znam da je bila ta neka tehnicka tipa usisivaci, sporeti, frizideri ... na platou skenderije.

milion raznih nvo, posla na sve strane, milion stranaca, izdavali se stanovi za veliku lovu, strane investicije-donacije i domaci radnici, posla opet svugdje ...

bile su one trojne tablice, ljiljani, sahovnica i one cc ... pa se tacno znalo ko je gdje zalutao

pbavezno placanje cvaje hrvaticima do granice, oni pravi hrvati su bili ipak posteniji, nisu otimali na silu (ercegovci su znali natjerati ljude da istivare citav gepek stvari da pokaze sajlu za vucu, rezervne sijalice ... lakse bilo platiti cvaju nego se maltretirati)
na granici u metkovicu ne sjecam se nekih posebnih dogadjaja, mi smo vazda bili fini, pripremljeni, bez svercanja itd ... mada smo prvi put bili i[srepadani ... sta nas ceka na granici ...


u sarajevu sve ulice bile dvosmjerne, malo auta, nidje semafora

[bach]

96. - godina obnove. mislim privatno.

poslije 4 godine malo koja kuca-stan su imali sve prozore, stokove, krovove koji ne prokisnjavaju ... (unprofor folija za prozore - trazila se kao suho zlato )
dalje, 4 godine lozenja vatre u sttanu znacilo je kupovinu novog namjestaja, farabanje zidova, pranje svega i ssvacega, kupovinu novih uredjaja koji su pocrkali bez struje, od slabe struje, ...

a tu su onda bile vojne povlastice, kako li se zvalo za kupovinu tehnicke robe i za uvoz auta.

onda su se pocele otvarati radnje hrane, odjece, tehnike ... znam da je bila ta neka tehnicka tipa usisivaci, sporeti, frizideri ... na platou skenderije.

milion raznih nvo, posla na sve strane, milion stranaca, izdavali se stanovi za veliku lovu, strane investicije-donacije i domaci radnici, posla opet svugdje ...

bile su one trojne tablice, ljiljani, sahovnica i one cc ... pa se tacno znalo ko je gdje zalutao

pbavezno placanje cvaje hrvaticima do granice, oni pravi hrvati su bili ipak posteniji, nisu otimali na silu (ercegovci su znali natjerati ljude da istivare citav gepek stvari da pokaze sajlu za vucu, rezervne sijalice ... lakse bilo platiti cvaju nego se maltretirati)
na granici u metkovicu ne sjecam se nekih posebnih dogadjaja, mi smo vazda bili fini, pripremljeni, bez svercanja itd ... mada smo prvi put bili i[srepadani ... sta nas ceka na granici ...


u sarajevu sve ulice bile dvosmjerne, malo auta, nidje semafora

Nije bilo semafora "zglave", a vozači su još uvijek bili istraumirani ratom i snajperom sa Jevrejskog, te se u vozili kao ludi... Te slaven 96 je poginunuo veliki broj pješaka, možda tek nešto manje broja onih koji su od agresorske ruke poginuli 95.

Helem, šta je u praksi značilo za jednog pješaka živjeti u gradu bez semafora i sa PTSP vozačima kojima još u glavu nije ušlo da se preko Marin Dvora ne mora voziti 200 na sata da bi se pobjeglo snajperu sa Kovačića... Značilo je da se ipak ulica nekako mora preći. Onda se dešava ovakva situacija: Raskrsnica kod Bitumenke - Studentski domovi u Nedžarićima. Gomila ljudi stoji i čeka sa obje strane raskrsnice i na tramvsjskim stanicama.

Čekaju da se pojavi ovo čudo. Bus za Dobrinju, donacije iz gradova bivšeg DDR -a.



Bus svojom dužinom na trenutak zatvori raskrsnicu, što pješaci sa obje strane ulice jedva dočekaju kao zgodno sredstvo za čuvanje vlastitog života dok se prelazi ulica