Forum Klix.ba

Keiko wrote:sta je fuckin' sulejman kojeg je moja mati non stop spominjala jedno vrijeme.

on je velichanstven

Eek-A-Mouse wrote:Prosla sito i reseto i nasla budalu oce da kaze

i "nudi puno"....

Saian wrote:

Keiko wrote:sta je fuckin' sulejman kojeg je moja mati non stop spominjala jedno vrijeme.

on je velichanstven :oops:

i a.r. :oops:

Saian wrote:

Keiko wrote:sta je fuckin' sulejman kojeg je moja mati non stop spominjala jedno vrijeme.

on je velichanstven

sheilak wrote:

Ti se bavis reanimacijom mojih zamrlih tema
Ova mi vise nije zanimljiva. Sve sam istrazila i pocela pustati pipke. Kao sto pirmin rece, svako iskustvo je jedinstveno.

pa kad su mi tvoje teme zanimljive.

a ja ih jos ne zelim pustati. imam osjecaj kao da se davim kad sam ovdje. ili bilo gdje duze od godine.

...

pirmin wrote:

dobar osjecaj wrote: ...ali zanima me sta ljudima nedostaje.

Zašto nas sve uporno zanimaju tuđa iskustva kad veze sa našim životima nemaju?
Samo se usade u podsvijest i sprječavaju da izgradimo jedinstven, neponovljiv odnos sa tom nekom osobom
koja nas zanima.

ne zna svako upoznati sebe

dobar osjecaj wrote:

sheilak wrote:pa kad su mi tvoje teme zanimljive.

a ja ih jos ne zelim pustati. imam osjecaj kao da se davim kad sam ovdje. ili bilo gdje duze od godine.

Uh uh pa ne mozes da se obuzdas
Ja razumijem taj osjecaj davljenja/gusenja...nego, nakon nekoliko mjeseci prakticnog iskustva i obuke, vise sam upoznata s novim dalekim prostorom i prvi put stvarno radim na pokretanju vlastitog biznisa. Novi prostor, novo trziste - mnostvo mogucnosti za pad i let = manjak klaustrofobicnog potencijala.
Uz odlicne uslove za sport bicu sasvim ok neko vrijeme kad jednom odlucim da odem. Jos uvijek je rano

haj' povedi i mene - osjećam se apsolutno isto

Evo ja cu ti pisati o svom iskustvu, ja sam se iz Sa zbog ljubav preselila u Italiju, gdje trenutno zivim..Razlike u nasim pricama su sto sam ja sa suprugom bila 4 god u vezi, na daljinu ali smo uspijevali da se vidjamo i po 3-4x mjesecno, provodeci nekoliko dana zajedno i sto sam znala jezik od ranije.
Zavisi puno u koju zemlju odes, ja sam u centralnoj Italiji i ovdje su ljudi slicni bosancima-srdacni i druzeljubivi, pa mi je bilo puno lakse zbog toga. S druge strane prvih par mjeseci mi je bilo uzasno tesko, s obzirom da sam "ganjala" papire kretala sam se sa navigatorom, grad apsolutno poznavala nisam, nijednog prijatelja u blizini nisam imala, u kasnim 20-tim je u biti tesko steci nova prijateljstva ukoliko se ne skolujes, ne ides na neke kurseve, u teretanu i sl. a ja u to vrijeme nisam nista od navedenog radila.. Porodica i bliski prijatelji su mi nedostajali, nedostajat ce mi uvijek njihova blizina ali koristim svaku priliku da dodjem u Sa, skajpamo se, Whatappujemo..
S obzirom da je Italija u uzasnoj krizi, posla nema ni za lijeka ( imam diplomu i sa njihovog faxa) tako da ne ocekuj da ce sve proci bez poteskoca.
Ali ako me pitas, jesam li ikad pozalila zbog moje odluke, moj odgovor je: APSOLUTNO NE, jer je moj suprug najdivnija osoba koju poznajem, zivot koji gradimo zajedno je prepun iznenadjenja, kako pozitivnih, tako i negativnih, ali smo zajedno i to je ono sto je bitno.
Trebas biti sigurna u samo jednu stvar - u sebe, trebas osjecati da je to "right thing to do". Sve i da ne uspije, imaš se gdje vratiiti

i neces se citav zivot pitati - "šta bi bilo da sam otisla".
Sretno sta god odlucis!

EDIT: Sorry, tek sam vidjoh da tema nije aktuelna..

occhi_Azzurri wrote: Sretno sta god odlucis!

EDIT: Sorry, tek sam vidjoh da tema nije aktuelna..

Hvala i hvala za doprinos temi. Nemoj se izvinjavati. Tema je meni zanimljiva i aktuelna izvan ovih neobuzdanih referenci na Sukija Velicanstvenog i njegov potencijal
Tvoj primjer mi je zanimljiv jer sam kad sve sagledam ipak iz male, kompaktne porodice i svi smo skupa i drzimo se skupa. Vrijeme s porodicom mi je bitno i prija mi sto ih mogu vidjeti kadgod pozelim i naci im se pri ruci na sve nacine. Odvajanje od porodice i odlazak u potpuno novu sredinu gdje ne poznajem nikoga, nemam krug poznanika, saradnika, prijatelja, rodbinu, nikoga mi predstavlja izazov.

occhi_Azzurri wrote:
i neces se citav zivot pitati - "šta bi bilo da sam otisla".
.

U sridu

Bolje uciniti nesto i mozda se pokajati se zbog toga, nego ne uciniti i pitati se sta bi bilo...

Jednom sam napravio tu gresku i nikada vise.

Btw. cinjenica da si odvajanje od porodice i odlazak u potpuno novu sredinu predstavila kao veliki izazov, a u slucaju da je to istinski osjecaj, stavlja te u dobru startnu poziciju na pocetku "novog zivota".

Sretno!