Forum Klix.ba

za čovječanstvo i znanost sigurno ne bih

Black swan wrote:za čovječanstvo i znanost sigurno ne bih

Sto da ne? Ko Bruce Willis u Armageddon-u

Leo_alfa wrote:Ma znam, ali ubijas me sa takvim postovima, sad mi se place
Ali opet, mozda mozemo na to svoje ponasnje gledati na nacin koliko smo u stvari "mladi" i "nezreli" kad se vodimo primitivnim porivima, ideologijama, uopste diskriminacijama itd. Te stvari su nasa stvarnost, svijet ce mozda drugacije izgledati kada budu, ako budu, stvar proslosti, pa cemo mozda i na ovo drugacije, opravdano, moci gledati... Ja se nadam.

I ja se nadam ali iskreno i objektivno sumnjam da ce se ista promjeniti u bliskoj buducnosti, a obzirom na taj eksponencijalni napredak u sferi tehnologije, rastu broja stanovnistva na planeti s koncanom kolicinom resursa, ideologijama i religijama koje otvoreno promovisu stancanje podmladka, nisam nimalo optimistican.

Opet, nasa inteligencija moze i mora imati udjela u osvjestenju, na cemu se i radi ali velika vecina svijeta je slabo educirana, nedovoljno informisana, kao i to da je vecina nas na planeti zarobljeno raznoraznim drustvenim ideologijama i medjugrupnim, kako lokalnim, tako i globalnim animozitetom.

NIN wrote:

Leo_alfa wrote:Ma znam, ali ubijas me sa takvim postovima, sad mi se place
Ali opet, mozda mozemo na to svoje ponasnje gledati na nacin koliko smo u stvari "mladi" i "nezreli" kad se vodimo primitivnim porivima, ideologijama, uopste diskriminacijama itd. Te stvari su nasa stvarnost, svijet ce mozda drugacije izgledati kada budu, ako budu, stvar proslosti, pa cemo mozda i na ovo drugacije, opravdano, moci gledati... Ja se nadam.

I ja se nadam ali iskreno i objektivno sumnjam da ce se ista promjeniti u bliskoj buducnosti, a obzirom na taj eksponencijalni napredak u sferi tehnologije, rastu broja stanovnistva na planeti s koncanom kolicinom resursa, ideologijama i religijama koje otvoreno promovisu stancanje podmladka, nisam nimalo optimistican.

Opet, nasa inteligencija moze i mora imati udjela u osvjestenju, na cemu se i radi ali velika vecina svijeta je slabo educirana, nedovoljno informisana, kao i to da je vecina nas na planeti zarobljeno raznoraznim drustvenim ideologijama i medjugrupnim, kako lokalnim, tako i globalnim animozitetom.

Slazem se sa svim napisanim, a za boldirani podvuceni dio.

Leo_alfa wrote:

kerima1 wrote:Nisi napisao za sebe kako ti gledas na to? Ja bih kad bih vidila da se neko utapa riskirala zivot,za ostalo isto sve sto bi se moglo pa ako se prezivi dobro doslo.

Pa svi ovi razlozi su opravdani jer se ticu nasih najcvrscih ubjedjenja. Drzimo do odredjenih principa i ideja prema kojima smo to sto jesmo, brizan roditelj, patriota, inovator, vjernik i sl. Bez obzira sto se s nekim idejama nabrojanim ne slazem, to ne znaci da ne vidim smisao u tome kada ljudi ginu za iste.
Ja iskreno vjerujem da bih bio spreman dati zivot za dijete, za covjeka, za grupu ljudi, pa znao ih ne znao. Ali samo zbog covjeka...
Na sta mislis kad pises "za ostalo sve bi se moglo"? Odnosi se na ovo sto sam pisao u uvodnom postu ili...?

Spomenula sam da se ko utapa u vodi,a kad sam rekla i za ostalo sve sto bi se moglo,mislila sam i na drugi nacin bi se moglo pomoci nekome makar se radilo o riziku,primjer da je u pitanju pozar,poplave itd..

kerima1 wrote:Nisi napisao za sebe kako ti gledas na to? Ja bih kad bih vidila da se neko utapa riskirala zivot,za ostalo isto sve sto bi se moglo pa ako se prezivi dobro doslo.

Jes' vala, šta se samo naroda utapa ovdje na forumu ....

Pa ljudi se zrtvuju svaki dan ..samo pitanja je zasto..vecina se zrtvuje za gluposti..
Ta zrtva ne cini ovaj svijet nimalo boljim..u tom i jeste besmislenost zrtvovanja koja cini veliku vecinu ljudskog zrtvovanja na ovoj planeti..

fatamorgana wrote:

kerima1 wrote:Nisi napisao za sebe kako ti gledas na to? Ja bih kad bih vidila da se neko utapa riskirala zivot,za ostalo isto sve sto bi se moglo pa ako se prezivi dobro doslo.

Jes' vala, šta se samo naroda utapa ovdje na forumu ....

Svi se mi utapamo,jer nikome od nas nije sve jasno ili je nekima receno da je sve tako pa oni vjeruju na rijec.

kerima1 wrote:

fatamorgana wrote:

kerima1 wrote:Nisi napisao za sebe kako ti gledas na to? Ja bih kad bih vidila da se neko utapa riskirala zivot,za ostalo isto sve sto bi se moglo pa ako se prezivi dobro doslo.

Jes' vala, šta se samo naroda utapa ovdje na forumu ....

Svi se mi utapamo,jer nikome od nas nije sve jasno ili je nekima receno da je sve tako pa oni vjeruju na rijec.

Ti kad nebi progovorila na usta progovorila bi na .... a i ja,

kerima1 wrote:

fatamorgana wrote:

kerima1 wrote:Nisi napisao za sebe kako ti gledas na to? Ja bih kad bih vidila da se neko utapa riskirala zivot,za ostalo isto sve sto bi se moglo pa ako se prezivi dobro doslo.

Jes' vala, šta se samo naroda utapa ovdje na forumu ....

Svi se mi utapamo,jer nikome od nas nije sve jasno ili je nekima receno da je sve tako pa oni vjeruju na rijec.

Tj. svakog dana u svakom pogledu, nestajemo, tonemo polako, a nista ne mozemo uciniti protiv..

Mozda sam naivna ali vjerujem da bi vecina rizikovala svij zivot u nastojanju da spasi tudji makar i nepoznate osobe. Zar to nisu momenti kada se ne razmislja nego se djeluje?
Nabujala rijeka, voda nosi dijete, vi na obali...? Ne bi skocili? Ma bi.

majku bih stavila ispred svog zivota, to bez trunke sumnje znam.
vrlo vjerovatno bih i za brata dala zivot.
dalje od toga.. pomoci cu svakome. ali da bih rizikovala zivot za nekoga (pogotovo sto spominjete za nekog stranca i sl) sigurno ne bih. ili ste vi nerealni, ili sam ja los i sebican covjek.
a za covjecanstvo, nauku i slicno tome, ne moram ni spominjati

Leo_alfa wrote:

Objektivni navijac wrote:Procitao sam uvod i odgovore,pa nije mi jasno,kako neko zamislja da da zivot za porodicu Mislim ,nejasno skroz.
Sto se tice rata,ne moze te skoro niko natjerati da ratujes ako neces,tako da je rat uvijek dobrovoljan u neku ruku. Ljudi ,nemaju problema sa ucescem u ratu,jer je to dio genetskoga koda.
S licne strane,ono,pa necu za sjeme ostati Niko ne zivi vjecno Par dana kasnije ili ranije zacepiti rupu,ne predstavlja nikakvu bitnu razliku Cast,postenje,obraz ,pare sve stvari za koje mislis da vrijede,za sve se treba boriti,pri tome namanje vodeci brigu o zivotu,on je ionako kratak i prolazan.

Hipoteticki, zamisli ako je ikako realno i moguce (ne da zamislis, nego da postoji situacija), da se nadjes u situaciji gdje samo po cijenu svog zivota mozes spasiti porodicu, da li si spreman da platis tu cijenu?
A za rat... Na svasta ljudi jedni druge mogu natjerati, ako ne da ratujes onda te mogu natjerati da budes "topovsko meso" gdje svjesno ides u smrt. Mada ovo i nije poenta price, pricam o ljudima koji sami izaberu da idu u rat iz licnih ubjedjenja da je vrijedan toga. Ja licno ne vidim opravdanje za rat, mislim da moramo biti pametniji od toga.

@nin je to jako lijepo objasnio. U nasem genetskom kodu je utkano zrtvovanje,kao navedeni primjer ptice ali ustvari mnogo jace. Taj genetski kod je izrazito jace razvijen kod muskaraca,nego kod zena. Muzjaci su cuvari,lovci,borci. Od saradnje,koordinacije muzjacke lovacke grupe je odvisan cijeli opstanak grupe. Sto su muzjaci te grupe uspjesniji,grupa je veca,jaca i brojnija,dobri geni se prenose. Cesto bih satima posmatrao kako se pavijani krecu i zive,muzjaci uvijek obezbjedjuju grupu dok jede i odmara se,skoro vojnom disciplinom obezbjedjuju bokove prilikom kretanja,posebno preko opasnih mjesta kao sto se ceste i mjesta gdje se ljudi pojavljuju,njihova spremnost da brane grupu ,da poginu ako treba je apsolutna,to je ista pojava koju vidimo kod ljudi. Kod muzjaka je zrtvovanje za drugoga clana grupe genetski uvjetovano. Kod zena puno slabije,zato zene ,cesto izgledaju : trezvenije,realnije,sebicnije. Mada nije do njih,cista genetika. U ratu ,kada imas ranjenog saborca,kojega ne znas,pod vatrom ,osjecas ogromnu zelju da ga izvuces a a ne mozes ga izvuci ni prici mu,to izaziva u tebi cisto fizicku bol,osim strasne psihicke patnje,to spada medju najtraumaticnija iskustva u ratu,koja nanose trajne psihicke oziljke. To je zato jer je to dio nasega bica,nas genetski kod.
Kompletno ponasanje ljudi je uvjetovano nasim genetskim kodovima,od razmnozavanja,rata do samozrtvovanja i onih sitnih svakodnevnih stvari a preko toga je samo tanki,tanki premaz koji nazivamo civiliziranost.
Ne bih se slozio s tobom u pogledu rata. Kao sto je Nietzsche rekao : ''Rat i odvažnost učinili su više velikih stvari nego ljubav prema bližnjemu!“. No,da se vratimo na to da je vecina ucesnika u ratu dobrovoljna,generalno se slazu sa tim da idu u rat,naravno imaju strah od smrti ali ne i od rata. Sjecam se primjera ,predsjednika Jehovinih svjedoka u Sarajevu,koji je odbijao ici u rat a posto Jehovini svjedoci 92-e nisu bili priznata vjera u BiH ,nije imao od mobilizacije zasticeni status vjerskoga lica. 2-3 godine je trpio strahovite psihicke i fizicke torture VP ali nikada ga nisu uspjeli natjerati da ide u rat.
Ljudi se mjenjaju s vremenom,opet uvjetovano genetikom,prolazimo kroz zivotne periode,koji uvjetuju nase ponasanje. Mladi ljudi do negdje 25-e godine nemaju osjecaj smrti,zato su iznimno hrabri, 'mladi lavovi' , onda u nekom srednjem periodu zivota stjecemo taj osjecaj smrti,dobijamo porodicu,postajemo vezaniji za zivot. To je razlog ,zasto su ljudi u tom nekom srednjem dobu ,jako 'realni i trezveni' skoro kao zene Poslije toga pocinjemo stariti,onda opet svjesni da smo u silaznoj putanji ,postanemo spremniji na zrtvovanje,tako do neke duboke starosti,onda pocinje staracki strah od smrti,kada ljudi osjecaju svaki novi dan kao bingo i ocajnicki se bore za dan vise. To je negdje generalni okvir u kojem se svi ljudi krecu. Naravno svaki pojedinac je dodatno uvjetovan svojom rasom,nacijom,porijeklom,religijom i drugim drustvenim okvirima. Znaci i cisti altruizam je uvjetovan tim okvirima. Mladi ljudi i ljudi na kraju srednjih godina su najskloniji altruizmu.

ma zrtvovanje zivotom,tesko vala,mozda za djecu...u situacijai ti il oni..ovo ostalo,mislim da je instinkt za prezivljavanjem jaci od ovog za pomaganjem...da se ne lazemo,rijetki su oni koji ulete kad treba,i obicvno za njih kazemo heroji...
vise je prica,kako je neko iz prikrajka gledao i plakao,al se od straha ukocio...

Žrtvovao bih život samo za članove svoje porodice.
Meni nije nikako jasno razmišljanje ljudi koji bi krenuli u rat radi komada zemlje Još su mi luđi oni koji bi ginuli za parcele koje uopšte nisu u njihovom vlasništvu, a takvih je izgleda pun forum

Big Ang wrote:Mozda sam naivna ali vjerujem da bi vecina rizikovala svij zivot u nastojanju da spasi tudji makar i nepoznate osobe. Zar to nisu momenti kada se ne razmislja nego se djeluje?
Nabujala rijeka, voda nosi dijete, vi na obali...? Ne bi skocili? Ma bi.

Svakako bi vecina nas skocila u vodu, ali neki ljudi ne mogu nadvladati strah u tom trenutku ili mozda "mehanicki" reaguju na nacin da sebe osiguraju od opasnosti pa pobjegnu, poslije kad skontaju da se moze nesto uraditi prosao voz.
Meni su interesantni ovi drugi slucajevi, kada ljudi imaju vremena razmisliti, pa odluce da ipak idu u smrt za neke vise ciljeve.

@Objektivni navijac

Razumijem nasu programiranost genetikom, ne sporim nista oko toga. Pokusavam da ovu pricu ucinim interesantnom koliko mogu, jer je meni licno zrtvovanje samog sebe u korist bilo cega/koga drugog veoma interesantno. Ne mogu na to da gledam kao pametan postupak, pametnu odluku jer gubimo sve sto imamo, zivot, ali ne mogu da ne budem zadivljen da je to cijena koju su mnogi ljudi spremni platiti radi bilo cega drugog.
U prvom redu dati svoj zivot za druge osobe, na taj nacin i ja sam razmisljam. Ali ici korak dalje i dati zivot za odredjena ideoloska ubjedjenja, za cast, ponos, rasu, vjeru, naciju, drzavu na bilo koji nacin, pa bio to rat, protest, dvoboj i sl. je odluka s kojom se ne mogu sloziti. Ali mogu razumjeti. Tako da rat ne zelim predstavljati kao nesto neophodno, dobro, lose, primitivno, napredno, nego jednostavno kao alat u ovakvoj diskusiji. Umjesto rata mogao sam navesti primjer dvoboja, na isto se svodi, ljudi su spremni umrijeti radi svoje casti, casti djevojke ili primjer protesta u borbi crnaca za svoja prava kad su mnogi gubili zivote jer su radili stvari koje im nisu bile dozvoljene. Nije sporan razlog zbog cega se to radi, to je razumljivo, nije sporno ni ubjedjenje o kojem i ne moramo pricati, samo je interesantna odluka pojedinca koja napravi razliku medju mnogim. Bez obzira sto mozemo objasniti postupak uvijek je interesantno razmisljanje takvih osoba.
Tako da se zadrzavamo samo na toj odluci, zrtvovati zivot, bez da opravdavamo ili osudjujemo bilo koju pojedinu ideologiju, konacni zakljucak je da su ljudi spremni zrtvovati se za razne stvari.
Nisam ocekivao da ce se javiti bilo ko, ko bi napisao da bi se zrtvovao radi projekta na kojem radi, mozda samo da ce biti misljenja gdje ljudi kazu da se ne bi apsolutno zrtvovali ni za koga ili da bi mozda bili spremni recimo provesti zivot na odredjen nacin npr. putovanje u svemir bez povratka gdje bi cijeli zivot proveli veoma drugacije nego na zemlji, u neku ruku na taj nacin se daje zivot, provesti mozda citav zivot u zatvoru ili cak prihvatiti elektricnu stolicu zbog nekog zlocina koji bi bili spremni svjesno pociniti radi svojih stavova ili sta ja znam... Mozda sam ja sam trebao naglasiti sve ove stvari. Interesantna su mi razlicita licna misljenja i kad procitam nesto neobicno na temu koja me zanima zelim znati zbog cega taj stav neka osoba opravdava, zbog cega bas to nesto nekome ima smisla.

Leo_alfa wrote:

Big Ang wrote:Mozda sam naivna ali vjerujem da bi vecina rizikovala svij zivot u nastojanju da spasi tudji makar i nepoznate osobe. Zar to nisu momenti kada se ne razmislja nego se djeluje?
Nabujala rijeka, voda nosi dijete, vi na obali...? Ne bi skocili? Ma bi.

Svakako bi vecina nas skocila u vodu, ali neki ljudi ne mogu nadvladati strah u tom trenutku ili mozda "mehanicki" reaguju na nacin da sebe osiguraju od opasnosti pa pobjegnu, poslije kad skontaju da se moze nesto uraditi prosao voz.
Meni su interesantni ovi drugi slucajevi, kada ljudi imaju vremena razmisliti, pa odluce da ipak idu u smrt za neke vise ciljeve.

Moramo ovdje razdvojiti dvije vrste zrtvovanja:
- spontano (mozda nekad i nepromisljeno)
- svjesno (sa mozda svjesnim zrtvovanjem i vlastitog zivota)

U prvom slucaju se radi o jednostavnom REFLEKSU pomoci nekome ko je u nevolji i pomagac u tom momentu spontano pripomaze ne razmisljajuci o mogucem riziku po samoga sebe, odnosno vjerovatno u stanju ubjedjenosto da ce spasiti i onoga koga spasava i sebe samog. Nazalost dosta je primjera gdje je taj podvig zavrsio fatalno.

U drugom slucaju imamo ODLUKU o samozrtvovanju. To vam je kao oni epski prilozi u filmovima "ubijte mene, ostavite njih" ili onima kao sti su Armagedon "yebo mene, spasavam svijet"...

Oba slucaja zasluzuju respect i divljenje.

I, da ne zaboravim , NAJSRAMNIJI primjer koji je, zamislite, uz sve to i glorifikovan, cak sta vise predstavlja temelj nekoliko religija, je slucaj shupka & zlocinca Abrahama, iliti Ibrahima!
Ali yebo njega, ono sto je zabrinjavajuce u svemu tome je odbrana ovog manijaka koji je zamahnuo da zakolje svoje dijete, navodno zato sto je to Bog od njega zatrazio. Koji zayeb, Bog je, kunem vam se njime, ocekivao Abrahamovu reakciju na nacin "izvini Boze, ali po cijenu pakla to ne mogu uciniti" i time bi tek polozio test. Najbolji dokaz tome je sto ga je ipak zaustavio.

I sad se sigurno pitate jesam li ja prolupao?! Ateista a prihvaca ovu pricu kao da je istinita.

Nebitna je istinitost price. Bitan je NAS ODNOS prema ovoj situaciji bila ona fikcija ili istinita. Prica o Abrahamu je upravo prica o ZRTVOVANJU. Sta je bila cijena Abrahamovog odbijanja bozjeg navracanja da zakolje dijete? Njegovo odricanje od Boga, odnosno pakao. Dakle, spasavanje sebe.
I tu je sva bijeda religije. Religija je ubijedila ljude da postoji nesto vise i vaznije od ljubavi prema onom najrodjenijem, stvorila je kod ljudi "lakocu klanja vlastitog djeteta" (po nalogu glasa sa neba!) i, sto je najgore, stvorila je generacije koje opravdavaju nesto od cega im se izvrce stomak! Dakle, stvorila je hipokriziju vjere!

Ah da, tema je o zrtvovanju.
Pa eto, mnogi bi skocili u vodu i spasili utopljenika... kad bi im Bog bacio slauf!

Leo_alfa wrote:@Objektivni navijac

Razumijem nasu programiranost genetikom, ne sporim nista oko toga. Pokusavam da ovu pricu ucinim interesantnom koliko mogu, jer je meni licno zrtvovanje samog sebe u korist bilo cega/koga drugog veoma interesantno. Ne mogu na to da gledam kao pametan postupak, pametnu odluku jer gubimo sve sto imamo, zivot, ali ne mogu da ne budem zadivljen da je to cijena koju su mnogi ljudi spremni platiti radi bilo cega drugog.
U prvom redu dati svoj zivot za druge osobe, na taj nacin i ja sam razmisljam. Ali ici korak dalje i dati zivot za odredjena ideoloska ubjedjenja, za cast, ponos, rasu, vjeru, naciju, drzavu na bilo koji nacin, pa bio to rat, protest, dvoboj i sl. je odluka s kojom se ne mogu sloziti. Ali mogu razumjeti. Tako da rat ne zelim predstavljati kao nesto neophodno, dobro, lose, primitivno, napredno, nego jednostavno kao alat u ovakvoj diskusiji. Umjesto rata mogao sam navesti primjer dvoboja, na isto se svodi, ljudi su spremni umrijeti radi svoje casti, casti djevojke ili primjer protesta u borbi crnaca za svoja prava kad su mnogi gubili zivote jer su radili stvari koje im nisu bile dozvoljene. Nije sporan razlog zbog cega se to radi, to je razumljivo, nije sporno ni ubjedjenje o kojem i ne moramo pricati, samo je interesantna odluka pojedinca koja napravi razliku medju mnogim. Bez obzira sto mozemo objasniti postupak uvijek je interesantno razmisljanje takvih osoba.
Tako da se zadrzavamo samo na toj odluci, zrtvovati zivot, bez da opravdavamo ili osudjujemo bilo koju pojedinu ideologiju, konacni zakljucak je da su ljudi spremni zrtvovati se za razne stvari.
Nisam ocekivao da ce se javiti bilo ko, ko bi napisao da bi se zrtvovao radi projekta na kojem radi, mozda samo da ce biti misljenja gdje ljudi kazu da se ne bi apsolutno zrtvovali ni za koga ili da bi mozda bili spremni recimo provesti zivot na odredjen nacin npr. putovanje u svemir bez povratka gdje bi cijeli zivot proveli veoma drugacije nego na zemlji, u neku ruku na taj nacin se daje zivot, provesti mozda citav zivot u zatvoru ili cak prihvatiti elektricnu stolicu zbog nekog zlocina koji bi bili spremni svjesno pociniti radi svojih stavova ili sta ja znam... Mozda sam ja sam trebao naglasiti sve ove stvari. Interesantna su mi razlicita licna misljenja i kad procitam nesto neobicno na temu koja me zanima zelim znati zbog cega taj stav neka osoba opravdava, zbog cega bas to nesto nekome ima smisla.

Samozrtvovanje sigurno na prvi pogled nije pametan postupak. Samozrtvovanje je iracionalno. Sposobnost iracionalnog samozrtvovanja je osobina civiliziranosti i inteligencije,nesto sto daje snagu i smisao,sto podize potenciju.
Radi se samo o redoslijedu vrijednosti,koji imamo a koju nam je osim neizostavne i najvaznije genetike,usadjen jos i odgojem i licnim iskustvom. Posmatrati vlastiti zivot kao ultimativnu najvisu vrijednost je odlika neinteligencije. Racionalnost i 'pameti' koji su sami sebi svrha. Vuk je racionalan,sarplaninac je iracionalan. Vuku je njegov zivot polaziste i odrediste. Sarplaninac zivi za ideal i bez razmisljanja daje zivot.Pametni/racionalni vukovi su istrebljeni ili su pred istrebljenjem a gupi/iracionalni sarplaninci/psi su najrasirenija vrsta na planeti osim ljudi i zivjece sve dok bude i ljudi i uslova za zivot na planeti. Isto je sa ljudima. Stavljati na vrhovni pijedastal nesto tako kratko i prolazno kao vlastiti zivot je u sustini glupo,jer sta god da ucinis,tvoj zivot ce se jako brzo zavrsiti,ovako i onako. Cast,slava( imidz ),ideali, porodica su neki redoslijed vrijednosti koji ima smisla. I pare su visoko u redoslijedu vrijednosti,prije zivota u svakom slucaju. Jer poznato je : da je bolje zivjeti 7 dana kao milijunas,nego 100 godina u bijedi. U takvom redoslijedu vrijednosti,kada zivot nije previsoko na skali,lako se dolazi do rjesenja da se zivot zrtvuje ili rizikuje. Tu doticemo onoga ,da mnogi koji daju zivot ,ne rade to svjesno,nego ulaze u rizik uz ocekivanje da ce se 'izvuci' . Kako u ratu,tako i u poslu i drugim vidovima zivota. Sto je djelimicno tacno,neki od najhrabrijih ljudi koje sam poznavao,znali su reci : ''Ne bih tamo nikada otisao,kada bi znao da cu poginuti''. Naravno,poginuli su.
Tesko cemo pak u prakticnom zivotu doci u situaciju ili-ili. Zivot ili cemo ti ubiti -zenu ,djecu. Obicno bi u takvoj situaciji ucjenjivaci trazili pare ili neku drugu vrijednost,sta ce nekome tvoj zivot. Tako da ovo pitanje moramo posmatrati cisto hipoteticki a onda gubi na snagi stvarnosti,pa i na smislu. Na primjer svaki rudar ,pomorac,profesionalni vojnik ili bilo koje drugo opasno zanimanje prakticno rizikuje/zrtvuje svoj zivot za porodicu,jer uglavnom zbog njih radi. Mada ne kaze,dacu svoj zivot za vas,za tebe ili tebe ali kada pogine svede se na to. Cesto ispada da je dao zivot i za porodicu i za zajednicu i za domovinu a mnogo puta se radi o samozivim ljudima kojima to sigurno nije bio vlastiti izbor ali cesto i o pravim nesebicnim herojima,koji bi to i svjesno uradili.
Na mitu o samozrtvovanju Isusa je izgradzeno krscanstvo kao najznacajnija religija covjecanstva. Razmisljanja o toj vrsti samozrtvovanja su odlicno opisana u Uskrsnucu od Lava Tolstoja,tesko se tu ima sta dodati.

dustaban wrote:
Ah da, tema je o zrtvovanju.
Pa eto, mnogi bi skocili u vodu i spasili utopljenika... kad bi im Bog bacio slauf!

Koliko si ti opterećen religijom čovječe.

Ah da, tema je o zrtvovanju.

Dobro si skont`o, bravo za tebe.

@dustaban

Prema rijecima Hitchensa: "Ladies and gentlemen, brothers and sisters, comrades and friends..." i sad tebe da citiram: "Ah da, tema je o zrtvovanju."

Slazem se da je ovo bitno naglasiti u ovakvoj prici:

dustaban wrote:Moramo ovdje razdvojiti dvije vrste zrtvovanja:
- spontano (mozda nekad i nepromisljeno)
- svjesno (sa mozda svjesnim zrtvovanjem i vlastitog zivota)

S4mpion wrote:

dustaban wrote: Ah da, tema je o zrtvovanju.
Pa eto, mnogi bi skocili u vodu i spasili utopljenika... kad bi im Bog bacio slauf!

Koliko si ti opterećen religijom čovječe.

Naprotiv, ja sam od toga oslobodjen. Mene brinu oni koji su jos u ropstvu.

dustaban wrote:
Naprotiv, ja sam od toga oslobodjen. Mene brinu oni koji su jos u ropstvu.

Oslobođen, a brineš(reklo bi se i previše), ma bravo za tebe

@Objektivni navijac

Slazem se ja s tobom, sve to stoji. Naidjem nekad na neku pricu koju bi mogli samo zamisliti, tako nerealno djeluje da takve stvari prihvatamo cisto hipoteticki, sta bi bilo kad bi bilo. A opet se nekome dese i ljudi koji donesu odluke da daju zivot, ne prihvatajuci samo rizik, nego definitivno znajuci da je krajnji ishod njihove odluke smrt, mene fasciniraju. Kao npr. Elizabeth Joice. U njenom slucaju da je donijela drugaciju odluku mislim da je niko ne bi mogao osuditi, ali nije, tako da njen postupak ja mogu protumaciti jedino kao herojstvo.
Medjutim da se kompletna prica svodi na to, da li bi se neko zrtvovao ili ne, onda i ne bi bilo nikakve diskusije. Tema bi zavrsila sa 2-3 posta tipa "da" i "ne" i gotovo