http://www.6yka.com/novost/38002/vlada- ... ulaganjimaako je iz budžeta Republike Srpske (RS), novcem poreznih obveznika, sa četiri miliona KM finansirana izgradnja "Andrićgrada'' u Višegradu, kroz rashode se ne osiguravaju informacije u finansijskim izvještajima o učešću Vlade RS u tom projektu.
http://www.6yka.com/novost/38956/vlada- ... ndricgradaIako je iz budžeta Republike Srpske (RS), novcem poreznih obveznika tog bh. entiteta, s 5,5 miliona KM finansirana izgradnja "Andrićgrada'' u Višegradu, većinski vlasnik objekata “Andrićgrada” neće biti Vlada RS.
http://www.6yka.com/novost/46864/irbrs- ... miliona-kmInvesticiono-razvojna banka Republike Srpske (IRBRS) dala je kredit od 3,5 miliona KM firmi "Andrićgrad" d.o.o., koja je u većinskom vlasništvu Emira Kusturice.
http://www.6yka.com/novost/47058/brzo-i ... ndricgrad-Posljednjih dana medijsku pažnju ponovo je izazvala izgradnja Andrićgrada u Višegradu, nakon što je Investiciono-razvojna banka RS (IRB) odobrila je kredit od 3,5 miliona KM ili 1,8 miliona evra firmi 'Andrićgrad' d.o.o., koja je u većinskom vlasništvu Emira Kusturice.
http://www.6yka.com/novost/48502/aleksa ... ric-zacutiEmir Kusturica i Milorad Dodik napravili su privatni poslovni kompleks u Višegradu o trošku naroda Republike Srpske i nazvali ga po Andriću. Iako ga je većinski finansirao, ovaj narod nije i većinski vlasnik ovog grada. Pripašće mu, kažu sadašnji vlasnici, jednom u dalekoj budućnosti.
Ni iz čega u Andrićevom književnom opusu ili intervjuima koje je dao nije se dalo naslutiti da mu je takvo što ikada bilo želja. Svojim odnosom prema Nobelovoj nagradi jasno je poručio da je obrazovanje i prosvijećenost ljudi jedino što smatra važnim.
Zato poslovno turistički kompleks nazvan po Ivi Andriću, Andrićgrad, nema nikakve veze sa njim. Kao što ni odgovarajući i iz konteksta izvučeni citati iz njegovih djela, na magnetićima za frižidere ili uokvireni u kičaste okvire, nemaju veze sa onim za šta je dobio Nobelovu nagradu. Posebno je zanimljiv najprodavaniji Andrićev citat o pametnim ljudima koji zaćute u teškim vremenima, koji dokazano nikad nije izrekao, a koji opet odgovara svakoj eksploatatorskoj vlasti.
O ovakvoj vrsti konformizma i "mudre" ćutnje Andrić je na kraju i zapisao „Postoji priča da je na dvoru nekog sultana bio naročit činovnik čija je titula glasila: evetefendija. Njegova jedina dužnost bila je da klima glavom u znak odobravanja na sve što sultan kaže"
Do sada je građevina na Drini koštala ovaj narod dvadeset puta više od nagrade koju je Ivo Andrić donirao istom tom narodu. Narodu koji ga, opet, sve manje čita, a sve mu više posthumno broji nacionalni sastav krvnih zrnaca. Istovremeno, broj nepismenih raste svake godine. Kao što se smanjuje i broj biblioteka i iznajmljenih knjiga u njima.
Ovakav Andrićgrad je isključivo spomenik jednom nezabilježenom samoljublju, sebičnoj i gramzivoj, nesposobnoj politici koja iza sebe ostavlja pustoš, prazne fondove, decenijske dugove, nezaposlene i nesrećne ljude, dok istovremeno ovakve branioce nacionalnih interesa i članove njihovih porodica preko noći pravi milionerima, na račun iste te sirotinje opisane u Andrićevim romanima. Perfidni i neuspjeli pokušaj veličanja nacionalnog, iza kojeg se zapravo krije isključivo lični profit.
http://www.6yka.com/novost/39210/andric ... ris-povukuPa da li je ovo moguće? Da li je ovo još jedna u nizu zajebancija sa Ivom Andrićem i autlet-pravoslavnim Diznilendom, koji za naše pare gradi Dodik u ime firme Emira Kusturice? Za one koji ne znaju ili koji su možda zaboravili, za izgradnju „Andrićgrada“ u Višegradu do sada je uloženo skoro 16 miliona maraka, a najviše sredstava izdvojeno je iz budžeta Republike Srpske, te od „Elektroprivrede RS“ iako većinski kapital u preduzeću koje je formirano za realizaciju tog projekta ima režiser Emir Kusturica.
Da budalaštinama nema kraja svjedoči gore narisani mural. Kičasti moleraj ispod svake granice ukusa prikazuje jednog oligarha i njegove pajtose u suludom natezanju konopca.
Ali šta je u ovom kvaziresavskom bunilu najporaznije? Pa, najgore je silovanje inteligencije svakog stanovnika RS, koji je iz svojih poreskih džepova platio prvo 16 miliona KM za Kustin grad, pa onda i vajnog slikara koji se „poigrao“ bojama imitirajući kakvog ekspresionistu i skrcao svu količinu gluposti na muralčinu.
Nego, pored toga, ovo je simbolički i prevaziđen pokušaj stvaranja privida najvulgarnije totalitarne moći provincijsko-ruralne provinijencije.
Da li je neko pitao Emira, Milorada, Noleta ili Čaka Norisa za dozvolu da se ture na pročelje serpskog Diznilenda? Da li su isti odobrili ovo? Zabranili, što se vidi iz priloženog, nisu.
Pa nam je tako 1. juna ljeta gospodnjeg 2013. i zvanično postalo jasno da je Dodik veći autarh od Lukašenka i Kim Jong-una zajedno. I koliko god njegove moći u svjetskim okvirima bile mizerene i smiješne, na svojoj prćiji, koja je nekako postala baš, baš njegova i Emirova za, velim, 16 miliona naših maraka radi ovako nešto. Gore nabrojane njegove kolege i savremenici su to poodavno prestali raditi.

