harač wrote:HM 2011 wrote:harač wrote:treba razlikovati moralno zlo (čovjek ubije/siluje etc. dijete) i prirodno zlo (dijete se uguši u poplavi/izgori u požaru etc.).
bog je znao za oboje, i jedno i drugo je mogao spriječiti u bilo kojem trenutku, te i pored toga što je navodno apsolutno dobar i samilostan to nije učinio. ono što je bitno jeste što su "odbrane" boga značajno drugačije u ove dvije situacije. obično se raspravlja samo o prvoj
i u drugoj maksumče ostavljeno bez nadzora ??
ne nužno, možda je izgorila/ugušila se i mati s njim. možda se ne radi o djetetu već o punoljetnom čovjeku. u svakom slučaju moguće je izbjeći odgovor na kojeg ciljaš, a koji se odnosi tek na moralno zlo: bog nije intervenisao jer ljudi imaju slobodnu volju i sl.
Previše se pripisuje Bogu......
Slučaj: Punac se samo pomjerio sa krova na malo i kada se vratio na krovu više nije bilo ni djeteta niti majke.... (Slučaj vatrogasac iz Srbije).....
Zašto, kako, okliznula se majka, djete se otrgnulo majka skočila za njim - ko će ga znati ?
Ima jedna priča o Bogu i Božijem - hajde ti budi pametan pa odgovori na ovo:
Reče taj učeni čovjek: Ne možeš izdržati sa mnom, usljed neznanja i nerazumjevanja mojih postupaka, a kako bi se i mogao strpiti na onome što ne obuhvataš svojim znanjem? Musa obeća da će uz s Božijom voljom biti strpljiv i da ni u čemu neće biti neposlušan niti će se protiviti. Taj učenjak mu na osnovu zahtjeva reče: Ako me već budeš slijedio ne smiješ me pitati ni o čemu što budem uradio, sve dok ti sam ne budem objasnio.
Nakon toga su se Musa i taj učeni čovjek uputili na put, sve dok se ne ukrcaše na lađu na kojoj bijaše nekoliko putnika. Musa nije znao ono što je prolazilo kroz glavu tog učenog čovjeka. On je probušio lađu tako da je postojala bojazan da će se potopiti. To je začudilo Musaa pa u čuđenju zaboravi na obećanje koje je dao. Zato mu reče: Probušio su lađu da potopiš njene putnike?! Učinio si vrlo ružno djelo!! On reče: Zar ti nisam rekao da nećeš moći da se strpiš pored mene. Musa se izvinuo što je u tom momentu zaboravio na svoje obećanje te reče: Nemoj me kritikovati što sam zaboravio obećanje i nemoj mi zbog toga otežavati stanje. Nastavili su svoj put.
Susreli su jednog dječaka kojeg učeni čovjek ubi. Musa se nemogaše suzdržati a da ga ne izruži: Ubio si nevino dijete, a da nije ništa počinilo!! Stvarno si učinio nešto neprihvatljivo! Učeni čovjek ponovo reče: Zar ti nisam rekao da uopće nećeš moći da izdržiš sa mnom. Musa nije imao nikakvog izgovora te da bi spriječio rastanak s njim uvjetovao je ostanak da ukoliko još jednom upitam tada ćemo se rastati. Rekao mu je: Ukoliko te nakon ovoga još nešto upitam nemoj više biti sa mnom, i s moje strane bit ćeš potpuno opravdan. Učeni čovjek je prihvatio.
Ponovo su nastavili svoje putovanje. Dok nisu stigli do nekog naselja. Bili su puno ogladnjeli te su tražili od mještana da im daju hrane, ali ih niko nije htio ugostiti. Prolazeći pored jednog zida vidješe da je bio na granici rušenja, tako da su se ljudi klonili da mu prolaze u blizini. Učeni čovjek je popravio zid. Musa reče: Ako hoćeš možeš tražiti nadoknadu za ovu uslugu, te da na taj način utolimo svoju glad, jer imamo potrebu za novcem a vidiš ovi ljudi nam ne iziđoše u susret.
Učeni čovjek reče: Došlo je vrijeme rastanka i ja ću te upoznati sa razlozima djela koja si vidio da sam uradio a nisi imao strpljenja da ih podneseš.
Što se tiče one lađe, ona pripada siromašnima koji su radili na moru i na taj način preživljavali, a s obzirom da je na onoj strani bio jedan car koji je na silu prisvajao lađe, ja sam je probušio da mu ona ne bi bila interesantna.
Što se tiče onog dječaka, bio je nevjernik, a otac i majka su mu vjernici. Da je ostao živ on bi ih na silu iskvario. Zato je milost Božija obuhvatila njegove roditelje te mi je naredio da ga ubijem da bi Allah namjesto njega dao čistije i milostivije dijete. I ja sam ga ubio.
Što se tiče zida on pripada dvojici dječaka, siročadi, koji žive u naselju. Ispod njega je blago koje njima pripada. Zbog toga što im je babo bio dobročinitelj, usljed njegove ispravnosti milost Božija ih je obuhvatila i meni je naređeno da popravim zid da bi ostao na svom mjestu dok ta dva dječaka ne postanu punoljetni da izvade svoje blago. Da se zid srušio, ukazalo bi se blago i mještani bi ga razgrabili.
Tada reče: To što sam učinio nije po mome nahođenju, već naredba od Boga, značenje im je ono što sam ti rekao, zatim se rastao od Musaa, a.s. (Tefsir El-Mizan, 13/350)
- See more at:
http://bastinaobjave.com/dove/item/2854 ... qSlNo.dpuf
