Pitanje na koje postoje razni odgovori.Jedno je osvajač, a drugo vladar.
Ako ćemo gledati po osvojenom teritoriju odgovor je jasan. Ako ćemo gledati osvojeni teritorij u odnosu na poznati dio tadašnjeg svijeta tada je malo teže, ako ćemo gledati s čim je taj osvajaš raspolagao i koga je napadao tada je još više odgovora.
Ali evo da spomenem jednu zanimljivost kad već svi nabacaju neke svoje favorite. Ovaj sigurno nije najveći, ali je bez imalo sumnje jedan od najzajebanijih. Tip je primjer genijalnog konjaničkog generala, a borio je se u 20. st. Genijalan taktičar, solidan strateg, a o kakvoj se gubici radi dovoljno govori to da su ga sami Mongoli smatrali reinkarnacijom Boga rata.
Googlajte
Roman von Ungern-Sternberg
Za one koji se ne snalaze s stranim jezicima evo kopiranog teksta sa forum.hr
"Roman Nikolaj Maks Fjodorović Barun Von Ungern-Sternberg ("car Daurije" ili "Krvavi Barun")
http://en.wikipedia.org/wiki/File:Unger ... rnberg.jpg
Mlađi od dvoice sinova Theodora von Ungern-Sternberga i Sophie-Charlotte von Wimpffen. Potomak veoma stare loze teutonskog plemstva koja se u doba pokrštavanja baltičkih pogana skrasila u Revalu, u Estoniji. Protestant, barem u početku. Roman je ugledao svjetlo dana 29. prosinca 1885. u Grazu u Austro-Ugarskoj. 1891. roditelji mu se rastaju,a majka preuzima
brigu o sinovima. 1900. upisan na Nikolajevsku gimnaziju u Ravelu. Ubrzo je izbačen zbog slaba učenja i vladanja. 1903. mati ga šalje na Kadetsku školu u Petrogradu. Ijako je to kadetima bilo zabranjemo, javlja se za dobrovoljca u Japansko-Ruskom ratu i s 91. pješačkom pokovnijom odlazi u Mandžuriju. Onamo stiže kad je rat već završio.
1906. primljen je u Pješadisku školu Pavla 1. odakle 1909 izlazi s časničkom diplomom. Na vlastit zahtjev odlazi u Čitu u jednu kozačku pukovniju. Tamo upoznaje Atmana Semionova. Jedini porok koju mu s vremena na vrijeme radi probleme je kartanje. Čitu napušta nakon što je nakon jednog dvoboja
sabljama ranjen u glavu. 1912. na nagovor rodbine, putuje po europi: Austrija, Njemačka, Francuska.
Nimalo impresjoniran, vraća se u Sibir i Mongoliju. Ondje ga 1914. zatiće vjest o ratu, odlazi na front iskazuje se hrabrošću, više puta odlikovan. Ujesen 1917. zadnji put boravi kod svoih u Estoniji, u prosincu odlazi u Sibir, s namjerom da organizira Burjute za borbu protiv Boljševizma.
U sječnju 1918. Atman Semionov imenuje ga pukovnikom i šefom glavnog štaba. Nakon uspješnih operacija protiv Crvenih i Kineza, u svibnju osnivaju Privremenu vladu za područje Transbajkalije. U veljači 1919. na konferenciji u Vladivostoku i u Dauriji, s mongolskim, burjutskim, bargutskim i japanskim predstavnicima, donose odluku o stvaranju Velike Mongolije, od Bajkalskog jezera do Tibeta, i od Mandžurije do Istočnog Turkistana (Sin Kjang).
U travnju šalju pukovnika Bentuskog da tu odliku predoči mirovnoj konferenciji u Versaillesu, ali taj pokušaj osuječuje admiral Kolčak (šef bjelih) nesklon različitim nacjonalizmima i pobornik unitarne Rusije. Na to se odnosi dalekovidna Von Ungernova bilješka iz 4. veljače 1921. :
" onaj bjedni admiral Kolčak nije svatio ništa od moje ideje o Srednjoaziskoj državi između Rusije i Kine! On je sve htio rusificirati kao što Lenjin hoće sve Boljševizirati! Protiv Crvenog univerzalizma takozvanog proleterijata, jedini će spas biti buđenje naroda i plemena!"
Do ljeta 1920. Von Ungern je u Dauriji, okružen jedino šamanima i časnicima svoje Aziske konjaničke divizije. Svi ga se boje. Dolazi na glas kao "car Daurije" ili "Krvavi Baruna". Ubiti čovjeka mu je jednako lako kao i popušiti cigaretu- kaže jedan očevidac. Ne pokorava se ni Semionovu ni vrhovnom vladaru Kolčaku.
Mrzi komuniste i židove:
"Židovi i radnici su sve uništili... Ti židovi koji su izmislili revoluciju da bi se osvetili nama... Nema pomirbe s Boljševicima. To je borba na život i smrt. Oni ili mi. Pokolji koje sam dopustio neće doprinjeti mom dobrom glasu. Ali mojim kozacima treba prijuštiti malo razonode. Zar je moja krivnja, što se za priproste duše Crveni i Židovi često brkaju?
Trocki se zove Bronstein, Kamenjev Rosenfeld, Radek Sobelsohn, a Zinovjev Apfelbaum. Staljin, međutim nije židov. Možda će on na kraju napraviti malo reda u kuči."
Njegovu mržnju neki pokušavaju objasniti tako da su Komunisti silovali i ubili njegovu ženu, no on se nikad nije ženio. On mrzi i žene. Uzroke, dakle, treba potražiti dublje;
"Nasljedio sam od svoih teutonskih predaka tu volju koja je njihova koliko i moja. Budisti vjeruju u reinkarnaciju. I ja također. S jedne strane - nasljeđe predaka, s druge - ideja o rasi koja nije pretrpjela dekadenciju zvanu "civilizacija". Započeti iznova. Naprviti mjesta. Istrjebiti tu gamad.
Ovdje, na istoku, ljudi imaju smisla za monarhiju, božansku vlast, rat. Kinezi Mandžurci, Mongoli, Japanci. Ljudi koji se znaju tuči i slušati. Koji znaju umirati. S njima na čelu, ponovno osvoiti
europu."
O bogu:
"Bog nije mogao stvoriti zemlju jer on jest zemlja.
Bog nije nepojmivi trokut nego savršena sunčeva kružnica.
Ali iznad svega i prije svega: djelovati. U odnosu na čin, misao je puki kukavičluk"
A djelovanje u svom najčistijem obliku jest rat. sraz. bitka. Možda najljepše i najstrašnije riječi napisane o ratu pripisane su Von Ungernu:
"Oni čekaju jedino vojskovođu koji če ih povesti u rat. Pleonazam. Svaki rat je svet.Zakon sile jedini je zakon svijeta. Ako postoji Bog, on može biti jedino bitka. Dobro i zlo postoje jedino kao
život i smrt".
U Kolovozu 1920.Von Ungern i Aziska konjanička divizija (sve skupa oko 1000 ljudi) napuštaju Dauriju i prelaze u Mongoliju, usput novačeći dobrovoljce. Von Ungernu je tada 35. godina, jedino osobno oružje mu je bambusov štap (!), njime maše dok juri na konju i razbija glave onima koje je naumio ubiti.
U listopadu i studenom opsjeda mongolsku prjestolnicu Urgu (danas je to Ulan bator - Crveni heroj) Urgu su početkom 1919. okupirali kinezi pod generalom hsa ču cengom i zatočile "božanskog vladara" Mongolije Žebcun Dambu s lamanističkim naslovom Kutuktu (novoutjelovljeni)., u njegovoj palači Bogto Ul.
Početkom 1921. Ungern na prepad zauzima Urgu i vrši pokolj nad kineskim postrojbama. 6. veljače daje ponovo okruniti Kutuktua s blagoslovom Dalaj Lame.
" Zajedno, njihovi molitveni mlinovi i moji mitraljezi učinit če čuda da otjeramo Kineze i Crvene"
pisao je Von Ungern na vrhuncu moći.
Nakon neuspjela pokušaja da s drugim Atmanima (Dutov, Bakič, Kazancev, Kajgorodov) uspostavi jedinstvenu boišnicu, von Ungern i njegova Divizija 20. svibnja napuštaju Urgu i kreću na sjever. Početkom lipnja zauzimaju Ak Altam Bulat, protjeravši mongolske revolucjonare; potom prelaze rusku granicu i
zauzimaju Selenginsk, prvi sibirski gradić kojeg su zauzeli bjeli nakon sloma Kolčaka. Na ulazu u mjesto podižu dvije zastave: onu Carske rusije i onu konjaničke divizij. Potonja ima veliko U na bijelom polju.
datum: 6.lipnja 1921. to je definitivni vrhunac von Ungernove epopeje, tog "najslavnijeg poglavlja ruske
proturevolucije" (R. Essen)
Tjedan je dana von Ungern na juriš pokušavao osvoiti Kjahtu prije nego što je odustao pretrpjevši goleme gubitke.S ostatcima divizije nastavio je napredovati prema Bajkalu, prelazeći na partizanski način borbe.
Istodobno je u kremlju naređeno 5. armiji da uništi von Ungerna. 6. srpnja Mongolski revolucjonari i Crvenoarmejci ulaze u Urgu i uspostavljaju revolucjonarnu vlast. No, Von Ungern im je još uvijek neuhvatljiv;
njegova desetkovana konjica napada sovjetsku pozadinu i zatim nestaje u krajoliku. Pritom se sve više prorjeđuje. Napokon, neki kalmički bandit koji se prestavljao kao Dža Lama izdaje ga i izručuje Crvenima, ratnom sovjetu iz
Irkutska. 15. rujna 1921. von Ungern je izveden pred revolucjonarni sud i osuđen na smrt.
Optužnica je imala 3 točke.
1) optuženi je služio imperjalističkim apetitima Japana i htio je stvoriti azisku državu pod vlasti imperjalista i kapitalista
2) Optuženi je namjeravao srušiti vlast sovjeta i vratiti na tron Mihajla Romanova
3) Optuženi je zvjerski ubio mnoštvo ruskih radnika i seljaka i kineskih revolucjonara
U primjedbi na prvu točku, Von Ungern je rekao:
"Samo su Japanci svatili moje geslo Azija Azijatima i branili zamisao o federaciji svih žutih naroda. Ali to je
bila politika. Ono najvažnije ostaje susret Teutonskog ustroja i samurajskog duha oko jedinstvene ratne etike
bušida. Eto to bi bilo zanimljivo objasniti. Ali ne ovim ložačima lokomotiva i konjušarima koji sjede u poroti."
Roman Nikolaj Maks Fjodorović Barun Von Ungern-Sternberg streljan je 17. rujna 1921. u Novonikolajevsku (danas Novosibirsk). Mongoli ga smatraju reinkarnaciom boga rata (Bog Voiny je naslov ratnih uspomena
esaula Makejeva, jednog od časnika divizije aziske konjice, objavljene 1926. u Šangaju.) i prema tome neranjivim: meci ga pogađaju, ali ne prodiru u nj, poslje bitke valja mu samo stresti plašt da poispadaju. Sahranjen je na
mjestu egzekucije u šumi. Jean Mabire piše da su mu " boljševici i neznajuči učinili posljednju uslugu: nad njegovim grobom nije bilo križa". A među nomadskim narodima Srednje Azije, legenda o bijelom barunu, bogu rata,
nastavila je živjeti. Tragovi konjskih potkova u snjegu u nedogled ispisuju inicijale njegova imena...............
"
) je digao citavu Galiju protiv njega, a kasnije je porazio i samog Pompeja velikog,
:
