Orbini wrote:Sarajevo, prijestonica, dobro je doci, vidjeti, i provesti se, najesti se,....
A ima i jedan poseban smek kojeg je tesko opisati - osim mozda pjesmom.
Za razliku od Banjaluke - Sarajevo je popriste svjetskih dogadjaja i tu se pocesto kroji historija. To se osjeca na gotovo svakom cosku.
Ako dolazite svojim autom, najbolje vam je parkirati auto na nekom sigurnom mjestu, kljuc u dzep i ne pomisljati na voznju gradom.
Guzva je, pravila se krse, psuju ti mater ako ne prekoracujes brzinu, a ako se nisi navikao parkirati na trotoar - parking neces naci, opet ti psuju mater i zbog parkinga a cesto se vadi i pistolj, nevjerojatan je stres koji je zarazan, rupe na svakom koraku, a strme ulice i zavoji su prica za sebe.
Naime onaj ko je udario temelje Sarajevu nije ni sanjao da ce Sarajevo postati tako velik grad. Administrativni, turisticki, kulturni,... centar se nalazi na kraju kotline. I desilo se da se grad poceo siriti na strmim obroncima gdje je ljeti nemoguce voziti a zimi nemoguce sici. Ogledala na zavojima vise ne postoje i ukoliko na nekoj ostroj okuci pri nagibu od najmanje 45' jos naletite i na autobus(ziva istina) - onda nema druge nego nazad, pa rucna, pa uz zid,..... pa mic po mic, i graske znoja po celu.
Taxi je jeftin i pouzdan i tu cete cuti i najnovije informacije, kao i najbolja mjesta za razlicite prohtjeve. Sarajevski soferi su dosta prgavi i prosti, ali se mora priznati da su najbolji vozaci u Evropi. Ukoliko vam se neko pokusa uvaliti ispred u vasu traku, bolje je pustiti nego tjerati inat. Puno je budala koje jedva cekaju kavgu, a Sarajlije imaju neki cudan obicaj gdje nedaju da se iko ubaci ispred njih.
Eeee, Bascarsija, egzoticno mjesto, posebno za gurmane. Cevap je skroz objektivno bolji banjalucki - ali ostala hrana je ruku na srce bolja u Sarajevu. Gotovo je nemoguce proci a ne pojesti. Krenes sa kojom corbom, pa navratis usput na koju pitu, pa na cevape kod Kastela, Mrkve, Zelje, pa gdje ces u Sarajevo a da ne probas Havanu tortu, pa jos koja sampitica, vruc kuruz usput do vjecne vatre, pa nazad na koje pecivo u vrhunskim pekarama, i zavrisis grickajuci kospice na putu kuci.
Al usput navratis u koju prodavnicu ili pijacu i kupis nesto za poslije.
Cijene proizvoda su malo vece nego u Banjaluci, a uostalom su vece i plate i tempo zivota. Banjaluka djeluje kao odmaraliste u odnosu na Sarajevo gdje je trka, borba, biznis, stres,.... pravi Zapadni radni dan. Ustvari sarajevski tempo te brzo zarazi i dadne stres, je svi negdje zure, frka strka, sve se nesto usput obavlja, ...... Ukoliko krenete negdje autom sa nekim Sarajlijom, racunajte da cete stati na puno mjesta da se obavi nesto usput, da ce pasti dogovori sa nekim onako usput,.... jednostavno se svaka prilika koristi.
Cuvajte se "sarajevske price". To vam je kad vam neko medi, tepa, i ostavlja dojam da bi ruku dao za vas. A u pozadini - ko zna - je sve moguce. U Sarajevu svi strasno i masno psuju, ali i tepaju do neukusnih granica. Neka vas ne iznenadi ako vam se obrate sa "Oko moje" i sl. Ljudi krajnosti - tepaju i mede, da bi za sekundu opsovali krvavu majku, Boga, ... Ono sto me iznenadilo kod starijih ozenjenih muskaraca, svaki se hvali da ima svalerku. Umjesto da se to krije, u Sarajevu se istice i sticem utisak da se vjernost tu tumaci kao i glupost. Mozda se rano zene bez vecih predbracnih iskustava ili je ostalo od rata da se svaki dan zivi kao zadnji - ko zna.
Grad je pun nekakvih majmunolikih faca, ruznog zadaha, velikog stomaka i skupog mobitela - koji se ponasaju po gradu kao da su u svojoj avliji i jedva cekaju da dodju s nekim u konflikt.
Docim na drugoj strani srecete srdacnost i gostoljubivost za pamcenje.
Mafija je jaka, mocna i prisutna je u svim porama drustvenog zivota. Obican gradjanin pa i policajac - nepogresivo zna kad moze odgovoriti a kad usutiti. Majmunoliki koje sam spomenuo imaju uvijek neku zaledjinu i ne boje se jurcati kroz zabrane, stati bilo kome na put - jer im niko ne moze nista - nedodirljivi su.
Tako da u neku ruku boravak u Sarajevu znaci i oprez.
Ako si Bosnjak - u Banjaluci si obespravljen i diskriminisan. U Sarajevu si niko i nista ako nemas neku zaledjinu u mafiji, gomilu misica, ili si tezi lovator. U Sarajevu niko nema pardona i gazi se svako ko stane ne put. Ko je dobar i posten - taj i propada. Pa ako cemo pricati o sarajevskoj multietnicnosti, prije se ispoljava tako sto nema pardona nipremakome, nego da se nacije nesto posebno vole i paze.
Posljednjih godina sve vise vidim obicne strance u sarajevu, pocev od obicnih turista do ljudi koji zive u prijestonici zivotom kao svi ostali. Ustvari - Sarajevo je puno stranaca koji tu zive i koji nisu samo neki snobovi ispred nekih medjunarodnih organizacija koje sole pamet.
Kineze tu ne racunam - oni imaju odavno svoj kvart, vode se kao domaci i preuzeli su monopol nad svercom. Svidja mi se sto su popularne licnosti iz kulturnog, politickog, javnog,.. zivota na ulici obicni gradjani na koje niko ne obraca paznju.
Banjalucane mozete sresti na Bascarsiji pored cevabdzinica "Banjaluka" i "Kastel". Sticem utisak da je ovo jedina grupacija u Sarajevu koja ne krije odakle dolazi il iodakle je rodom. Mnogi drugi posilje samo par mjeseci se pocnu predstavljati kao Sarajlije.
Zene, cure, kako hocete su izrazito lijepe i polako preuzimaju primat nad Banjalucankama. Evo zasto. U Banjaluci mi je normalno vidjeti prirodno lijepu curu koja je zapustena, neobrijanih nogu, zapustenih zuba, i flekama ispod pazuha. U Sarajevu je normalno vidjeti curu koja nije prirodno toliko lijepa ali je sredjena, napucana, graciozna i sa stilom.
Banjalucanke mi jesu prirodno ljepse, ali se Sarajke bolje drze. I imaju bolje noge ili mi se cini posto ipak ljepse i vjestije hodaju u stikli.
Pokrivenih cura ima, ali sam skontao da se njihov broj dozivljava subjektivno. Neko ih ne primjecuje jer je navikao, a nekome zapadaju za oko pa mu se cini da ih ima duplo vise. Ustvari, pokrivenih cura vise mozes vidjeti na ulicama bilo kojeg glavnog evropskog grada negoli u Sarajevu. I postoji bitna razlika - na zapadu su pokrivene obicno slabo obrazovane i u pitanju je tradicija. U Sarajevu su pokrivene to same izabrale i obicno su fakultetski obrazovane. Ne isticu seksualnost, ali ne mogu sakriti ljepotu lica, gracioznost, stil i feminizam. Vece su Evropljanke nego sve pokrivene u Berlinu, Malmeu, Londonu,... zajedno. Svako ko tu pojavu lose tumaci - ustvari ima dobru dozu predrasuda i licnog prezira.
Kad smo kod toga - nedostatak alkohola u nekim restoranima, bastama i kaficima se jednostavno ne primijeti. Jer to je mozda 2 % mjesta u gradu. Nekome se cini da je 60% - kako rekoh zbog predrasuda. Takodjer prisutnost nemuslimana se razlicito dozivljava. Nekome se cini da ih je pola grada, a nekome da ih uopste nema. Zavisi kako kome sta zapada za oko ili uho. Sarajevo je opet dosta kosmopolitskije od Banjaluke i grad je ipak multietnican, multikulturalan i tolerantan jer je takav u svojoj samoj biti. Druga je stvar sto nekome brojcana premoc muslimana smeta a neko zivi stim bez problema.
Sarajevo je grad kontrasta. U jednu ruku je tipican evropski grad sa svim sto uz to ide. A opet na drugu stranu je uticaj Orijenta. Neki neobican spoj koji nije pokvario ni rat i svi moguci uplivi poslije. Banjaluka je ljepsi grad, ima ljepsu rijeku, mirise ne lipu, ima ljepse i sire ulice, tempo zivota je laksi, saobracaj je regulisaniji, cisca je i ima vise zelenila. Sarajevo je pak grad uskih strmih ulica, ogromnih betonskih naselja, sa malo zelenila, brzog tempa zivota, prljaviji je a rijeku i saobracaj da ne spominjem. Ipak Sarajevo ima vise duha koji se nije bitno promijenio. Banjaluka je dopustila da gradsku filozofiju preuzmu drugi - pocev od seljakluka, radikalizma - do zvukova trube. Banjaluka je ljepsa po izgledu - Sarajevo o svom identitetu i osobitostima. Banjaluka je rupa zbog seljakluka i primitivizma a Sarajevo je rupa po fizickom izgledu. Najkrace bi bilo reci da je Sarajevo i rupa i metropola u isto vrijeme. Cudan grad.
Ima jos jedna razlika - jedan mladic ili djevojka u Sarajevu ce prije potrositi 50 maraka na kurs engeskog ili racunara, dok ce mladic ili djevojka u Banjaluci otici prije u kafic ili uplatiti sportsku. Antagonizam izmedju navijaca Sarajeva i Zelje je tesko razumjeti, kao sto je tesko njima razumjeti da je u Banjaluci uvijek bilo vise Zvjezdasa negoli Borcevaca.
Meni su se smijali zbog mog krajiskog otezanja ali ni ja nisam ostao duzan. U Sarajevu govore visociji umjesto visi, podaj umjesto daj, popenji se umjesto popni, nasibicaj umjesto napuni, ... i porucaj umjesto pojedi.
Osim Bascarsije u Sarajevu nema sta bitno da se vidi. Kina, kafici, restorani su napucani - ali to nije to. Sarajevu fali jos koji atraktivan dio grada a da nije Bascarsija. Posjetite Park Princeva odakle se pruza fenomenalan pogled a muzika je najbolja u gradu - ali ni za zivu glavu voziti sam do gore. Kad smo kod muzike postoji niz dobrih klubova gdje se moze cuti dobra muzika, samo mi smeta sto se na po Bascarsije, dakle u centru prijestonice mogu cuti neki klinci loseg glasa kako zavijaju narodnjake uz neki jeftin sintesajzer. Nemam nista protiv narodnjaka, ali valjda se centar prijestonice moze bolje nasminkati pa da svira kvalitetnija muzika - bez obzira koja vrsta.
Nevjerovatno je kako Sarajlije uspijevaju odrzati toliki broj kulturnih manifestacija medjunarodnog tipa i za to im kapu skidam. Od nicega naprave nesto. Mladi se u Sarajevu dosta dobro znaju provesti uz malo para. Studenstska populacija je pored sve propagande daleko modernija i sa daleko normalnijim shvatanjem i poimanjem zivota, politike,... negoli ona u Banjaluci koja je jednoobrazna i zaglavila u primitivniji nacionalizam. U Sarajevu postoji jasna diferencijacija izmedju liberalnijih i konzervativnijih, klerilanih i sekularnih,.... docim je u Banjaluci veca jednoobraznost - nazalost primitivnijeg tipa.
Za kraj - samo jedan razlog ima zasto sam jedva cekao da se vratim u Banjaluku. Ako covjek u Sarajevu hoce da izadje malo, proteferici kad je lijepo vrijeme - mora poraniti, sjesti u auto i zauzeti neko mjesto na nekoj ledini daleko van grada. A to u Banjaluci barem nije problem.
.Pri čitanju mojih postova ti evo jedan hint:SARKAZAM.
al' nece niko u BL iz FBiH 
(valjda ga jedino primjete ovi sto su tu vec 1-2 generacije), tu sam da radim, zaradim i uzivam u slobodnom vremenu koje provodim u zenici jer mi nije mrsko putovati svaki dan na posao 150 km.
Onda te prođe period izlazaka, dođe posao i porodica, htio bi manje buke i više tišine.. i onda je najbolje u predgrađu, ili još bolje u nekom mirnijem dijelu grada gdje su kuće.. Nakon završetka radnog vijeka sa 60 i kusur spreman za odlazak na selo.. 
