Alfons Kauders wrote:iz dna duše wrote:Je li ja sada imam asocijalno okruzenje, ako kazem da poznajem vise nezaposlenih u svom okruzenju, nego zaposlenih?! Možda, sudeći po nekim komentarima. Je li to sada u BiH nemamo nezaposlenih, odnosno, svi koji su nezaposleni, oni su nesposobni i lijeni i ne žele da rade, nego se žicaju od roditelja za kafu... Žalosna je takva tvrdnja...
Ne treba meni statistika, dovoljno je da pogledam u mom okruženju i porodici dovoljno je da prođem industrijskim zonama naših gradova i da mi je sve jasno. Mi nemamo industrijske proizvodnje, poljoprivreda misaona imenica, danas je vijest ako neki poljoprivrednik ima zasad malina i prodaje maline... Uvozimo sve živo...
Sada će neko reći, neće seljak na selo, zato nema poljoprivredne proizvodnje. nema nigjde poljoprivredne proizvodnje bez podrške i podsticaja države. poznajem ljude koji su pokušali sa proizvodnjom mlijeka, mesa... Sa otkupnom cijenom mlijeka nisu mogli pokriti ni osnovne troškove, plus su često ostajali bez naplate potraživanja...Isto je i sa mesom, lakše je našim mesarima na veliko otkupiti 10 godina zamrznutu argentinsku govedinu, nego plaćati našim stočarima za svježe i ispitano meso.
Elem, i bez brojki iz statistike, "golim okom" se vidi da vlada nezaposlenost, nema li proizvodnje u nekoj zemlji, kao baze svega, kako onda ostalo da funkcioniše i kako da stvaraju radna mjesta. Da, krivi su nezaposleni jer neće da rade a nije kriva vlast koja ljudima nije omogućila ustavno pravo na rad.
A gore neko reče da ne poznaje nijednog nezaposlenog... Blago tebi...
zavisi od okruzenja i skole
ja sam odrastao s rajom iz radnickih porodica, s ljudima koji i nisu imali bas neke uslove pa su se morali boriti i kroz skolu i kroz posao...
i srecom velika vecina se izborila - tako da od cca. 45 ljudi s faksa i iz srednje fakat imamo samo jednog nezaposlenog (dobio nogu prosle godine cini mi se)... ne mogu sad lagati i reci da je 15 od tih 45 nezaposleno, jer to fakat nije slucaj - i drago mi je sto je tako
btw barem trecina ne radi 'u struci', ukljucujuci mene
Da ti kažem ,rekla bih da mi je okruženje u tom pogledu solidno i po obrazovanju i svemu ostalome, samo što ima dosta nezaposlenih, finih i obrazovanih ljudi. Naravno, neki od njih ponekada negdje rade, ali sve su to poslovi u tkzv.realnom sektoru ili konbarisanje (i sa fakultetskim diplomama), gdje si od danas do sutra. I ja nisam nikada bila bez posla, i danas imam fin posao, ali se nikada ne bih usudila okvalifikovati sve nezaposlene kao ljenivce i nezainteresirane za posao. Ja sam recimo uvijek pratila šta je to što tržište rada očekuje od zaposlenika i potrudila se da se isprofiliram, savladam nove vještine, ulagala sam u svoje neformalno obrazovanje, koje mi je kasnije pomoglo više od mog formalnog, koje sam nekada davno završila. Međutim, ne ponašaju se svi ljudi isto u kriznim situacijama. neki se bore, neki se predaju sudbini i propadaju.
Takođe, činjenica jeste da ima ljudi koji nakon godina nezaposlenosti prestanu traziti posao, predaju se sudbini, povuku iz drustva, propadaju i duhovno i fizički. Ali to je posljedica toga što nemaju posao dugo godina, time su izolovani iz društva, nemaš para nisi nigdje prispio... To su već patološka stanja i takve ljude žalim. Njih je teško ponovo zaposliti... Imamo takvih slučajeva i na zapadu, npr. u Njemačkoj sa primateljima HARTZ IV naknade za nezaposlenost...to je više socijalna pomoći i primatelji ovog vida pomoći su oni za koje se više i ne očekuje da bi se realno mogli vratiti u poslovni svijet...dugogodišnji nezaposlenici. Kod nas nema ni tog HARTZ IV. Tužno smo mi društvo.