Kilometrima i godinama daleko od Buldoga, uz pjesme Darka Rundeka u polumraku sobe nesto su mi naumpali studentski dani, ili bolje receno noci u ovoj kultnoj kafani.
Nek mi halale svi oni koji ne vole da se vracaju na stare i izlapjele teme, ali me veceras eto nesto kopka sta je s tom kafanom, i ima li iko kakvu pricu da ga veze za to mjesto?
Socijalna komponenta studentskog zivota nam se sastojala iz obijanja kafana kad je bilo vremena i para. Istrazivali smo neznalacki mjesta koja su se cinila interesantna. Trazili smo gdje se mozemo provesti, sresti koga zanimljivog, progovoriti koju, noc maksimalno iscijediti za tu sacicu vremena i love koju smo sebi dopustali. Do Buldoga moja ekipa i ja nismo dosli u prvi mah obijanja kafana. Trebalo nam je vremena i iskustva da otkrijemo neka mjesta. Bas kao i nase lutanje i otkrivanje Buldoga koje je trajalo, i sam ulaz u tu kafanu je trajao i nagovjestvao mjesto koje se krije, i nije za svakoga. Moja sjecanja na to mjesto je jos uvijek moguce izvuci iz memorije. Ko je izlazio tamo sjetice se crnih lakiranih vrata od punog drveta, sa centimetarskim prorezom kroz kojeg provire dva oka kad pozvonis. Odmjere klijentelu, vide je li bezopasna i dovljno primamljiva i vrata se otvore, odnosno otkljucaju. Uglavnom smo bili dobrodosli, jer smo isli kao copor cura, sjecam se da su nas samo jednom vratili. Kad se otvore vrata, duboke stepenice kroz hodnik tamnih zidova vodile su u glavnu prostoriju. Prvi put kad sam krocila tamo, energija tog mjesta me odusevila. U polumraku svaki kutak je bio napucen rajom. Lijevo sank, rezervisan za one sa boljim noznim misicima i koji vole cavrljanje s konobarom, iza sanka lijevo pjevac sa sintisajzerom i notama koji svira sve ispod 1994te, te svaki sto nakrckan ruljom i pivom. Mozda su tudja iskustva drugacija, ali nikad nisam dozivjela tamo krkansku facu, izoblicene slinave od alkohola ubijene tipove, nego sve je nekako plutalo u ugodnoj atmosferi. A mozda smo bili pripiti i ono "taman" pa nam se sve cinilo bolje nego sto jest. Narucuje se pizza u neka doba, kruzi kutija po kafani, prenosi se iznad glava, uzima ko hoce po komad. Raja dobro raspolozena, nema onih sto samo gledaju jedni u druge i ne pricaju, nema pozera i laznih sljokica. U Buldog nikad nismo dolazili prije 1 ujutro. Znao se red. Prvo neka obicnija kafana, gdje se nacifras, poziras, popijes stogod, i onda kad ti je najbolje ostavis sminku iza sebe i put Buldoga. Toliko smo bili ispraksani i uhodani u ovoj ruti, da ja moja ekipa sretala iste ljude na ovim mjestima. I islo je nekako ovako: regularna kafana za zagrijavanje do 1, od 1 - 3 Buldog, a onda se svi kolektivno prebacimo u Marquee i iza toga po kifle, pa ciku. Utom je i svanulo.
Sjecam se jedne scene tamo neke dvijehiljade-i-neke, kafana puna, breci. Nasa ekipa sjedi za stolom, pije se pivo, kad dolazi konobar da pita sta cemo popiti. Ne da nam se sa svakim nazdravljati, trazimo da nam kaze ko salje, da odmjerimo koliki je interes za ponudjeno pice. Kad on kaze: " Rambo casti cijelu kafanu". Stvarno na sanku u bijelom odijelu sa mnogobrojnim nitnama i sirokim- trapez nogavicama stoji nalakcen Rambo, nalik na Elvisa. Pa haj kad Rambo casti moze. Prepricavali smo poslije to kao dobru anegdotu - Rambo nam platio pivo.
Poslije kad sam krenula do WCa, sjedi Rambo na stepenicama do WCa, u tom istom bijelom odijelu, a oko njega se sjatilo hrpa raje, sve decki i slusaju i upijaju njegove price, nove izraze i zajebancije. Bilo mi nesto ofirno stati, jedina cura, a i islo mi se u WC.
Proslo je mnogo vremena od tada, prosle su mladalacke ludosti i zelja za isfuravanjem dok ne potrosis i zadnji atom energije, al eto da imam priliku otisla bih opet. Tek toliko da vidim kolika me distanca dijeli u odnosu na tu neku davnu curu koja je voljela izlaziti u Buldog i da se prisjetim starih vremena.
Nije bilo lose....
Mozda jos neki ima neku buldosku pricu.....
