Ambasador BiH u Berlinu Edin Dilberović: "Očekujem ozbiljniji angažman Njemačke u BiH"
Njegova ekselencija ambasador BiH u Berlinu Edin Dilberović rođen je u Dubrovniku 1969. Godine gdje je diplomirao na Fakultetu za turizam i vanjsku trgovinu. Školovanje je nastavio na Centralno-Evropskom univerzitetu u Budimpešti i na Univerzitetu države New York gdje je okončao postdiplomski studij iz oblasti Političke ekonomije i političkih nauka. Po okončanju rata u BiH, aktivan je sudionik na polju vanjskih poslova države, a obnašao je funkcije ambasadora pri UN, OSCE i drugim međunarodnim organizacijama u Beču, te radio kao pomoćnik ministra vanjskih poslova za bilateralne poslove i kao savjetnik za vanjsku politiku i ekonomiju u Predsjedništvu BiH. Od prošle godine ambasador je BiH u Njemačkoj
Na posljednjim izborima u Njemačkoj 25 posto birača glasalo je za Socijaldemokratsku partiju Njemačke (SPD), a 41 posto glasova osvojila je koalicija konzervativnih stranaka Kršćanska demokratska unija (CDU/CSU), koju predvodi dosadašnja kancelarka Angela Merkel. Koalicioni dogovor među ovim strankama je postignut. Međutim, vrh SPD konačnu je odluku o (ne)ulasku u novu vladu prepustio svojim članovima. Njih 475.000 od 6. do 12. decembra ima mogućnost da se izjasni o ovom pitanju. Ovisno o ishodu ovog internog glasanja socijaldemokrata će ili uslijediti brzo formiranje nove vlade, ili će kancelarka Merkel početi nove pregovore o koaliciji sa strankom Zeleni (Grüne). S Nj. E. ambasadorom Bosne i Hercegovine u Saveznoj Republici Njemačkoj gospodinom Edinom Dilberovićem, tim povodom i mogućim implikacijama na Bosnu i Hercegovinu, u Berlinu je razgovarao Mirsad Maglajac.
V. E., gospodine ambasadore, kad pogledate unatrag, nakon skoro godinu i po koliko ste do sada proveli u Berlinu u službi oko 150.000 građana Bosne i Hercegovine koji žive u Njemačkoj i u službi države Bosne i Hercegovine, možete li nam reći je li to vrijeme obilježio neki konkretan diplomatski uspjeh?
Kad je riječ o predstavljanju Bosne i Hercegovine, još smo u periodu diplomatsko-političkog predstavljanja više nego nekih drugih vrsta diplomatske djelatnosti koje ambasada može imati i koje bi u ovoj zemlji bile možda značajnije. A u tom političkom dijelu smo prilično vezani i limitirani onim što se u Bosni i Hercegovini događa. Prema tome, da bismo imali konkretnog uspjeha na političko-diplomatskom planu, moramo voditi računa o tome da se ti uspjesi trebaju polučiti najprije u Bosni i i Hercegovini. Ono što mi pokušavamo na tom planu uraditi jeste zainteresirati Njemačku da više pomogne Bosni i Hercegovini na putu evroatlantskih integracija ka članstvu u NATO i EU. Naravno da se ta pitanja rješavaju prvenstveno u okviru Evropske unije, ali bez obzira na uvjetovanja koja dobijamo iz Brisela, ipak je Njemačka jedna od vodećih zemalja u Evropskoj uniji i Berlin je prilično zainteresiran za ove teme.
Dakle, kad su u pitanju evroatlantske integracije i, uopće, kad je u pitanju sigurnost u Evropi, sva vrata ovdje u Berlinu su nam otvorena, od Ministarstva vanjskih poslova do Ureda kancelara Njemačke i prvih savjetnika kancelarke Angele Merkel. Tu imamo punu pažnju i punu podršku. Ali mi najprije moramo postići konkretne rezultate u Bosni i Hercegovini da bi oni mogli djelovati. Tu se trenutno radi o pitanju “Sejdić i Finci”, o pitanju stabilne vlasti, stabilne vlade, a pomaci na tom planu, iz perspektive Berlina, još se ne vide.
Zatim, kao što znate, Njemačka je u proteklom periodu bila zainteresirana prvenstveno za rješavanje problema između Srbije i Kosova, dobrim dijelom zbog toga što se njemačke trupe nalaze na terenu, a Nijemci su vrlo osjetljivi na ta pitanja, pa je tamošnji uspjeh i polučen iz razloga što je vrh njemačke politike bio uključen u normaliziranje odnosa između Srbije i Kosova. Srbija i Kosovo su tu gdje jesu, kad su evroatlantske integracije u pitanju, zahvaljujući prijateljskom i otvorenom njemačkom angažmanu koji je ujedno bio povezan i s njemačkim interesom. Bilo je nekih priča i obećanja da će se nešto slično dogoditi u Bosni i Hercegovini, što je dobro i pozitivno, ali Njemačka i službeni Berlin ne vide u Bosni i Hercegovini nikakav sigurnosni problem, već isključivo “političko prepucavanje”.
Njemački odnos prema tim “prepucavanjima” u BiH spram problema nefunkcionalne vlasti, nedavno su bili tema i u nekim bosanskohercegovačkim medijima u kojima su se pojavili napisi koji se pozivaju na njemačke izvore, kako se očekuje da bi Njemačka uskoro trebala preuzeti inicijativu u rješavanju problema u BiH, pa se čak nagovještava da bi mogle uslijediti i neke vrste sankcija prema BiH, odnosno prema dijelovima BiH i nekim od političara na vlasti. Imate li Vi neke konkretnije informacije o tome, da li bi se to zaista uskoro moglo dogoditi?
Kao što sam rekao, pitanje evropskih integracija, bilo da se radi o NATO-u ili EU, nezamislivo je bez njemačkog angažmana i podrške, bez obzira na to o kojoj zemlji se radi, pa tako i o Bosni i Hercegovini. I naravno da će taj put biti teži ukoliko Njemačka nije uključena i zainteresirana i, naravno, da svi priželjkujemo tu vrstu njemačkog djelovanja.
Postoje neke analize i preporuke za njemačko involviranje na Balkanu a time i u BiH, koje su napravili analitičari koji veoma dobro poznaju naš region. Njemačka je ozbiljna država i ona takve analize i preporuke ozbiljno shvaća. Te preporuke i analize su pravljene ne samo za njemačku vladu već i za Evropsku komisiju u Briselu, i one predviđaju jači i ozbiljniji njemački angažman. No, ovdje govorimo o preporukama, a ne o nekakvom eksplicitnom stavu njemačke vlade po kojem će ona usmjeravati svoje djelovanje. Možda u bliskoj budućnosti i dođe do ozbiljnijeg njemačkog angažmana u BiH na temelju datih preporuka. Ja to dijelom i očekujem. Znači, sigurno postoji trud, napor, lobiranje za pojačanim njemačkim angažmanom u BiH.
A kad je riječ o sankcijama, moram reći da sam ja protiv bilo kakve vrste sankcija kao instrumenta političko-diplomatskog djelovanja, jer su se sankcije pokazale kao element koji u najvećoj mjeri šteti građanima u državama na koje se sankcije odnose, a najviše pogoduje političarima protiv kojih su sankcije namijenjene. Sankcije na međunarodnom planu nikad nisu polučile neke konkretnije i kvalitetnije rezultate. Sjetimo se i sankcija u toku rata u bivšoj Jugoslaviji, u vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu, i sankcija protiv Srbije od kojih su najviše trpjeli građani Srbije, a najmanje politička elita koja je vodila rat. Slična je situacija i danas sa sankcijama prema Siriji ili Iranu. Ako su te sankcije ciljane, ako se odnose isključivo na one koji koče procese koji donose boljitak Bosni i Hercegovini, onda takve sancije možda mogu dati rezultate. Ovi pokušaji službenog Brisela s IPA-fondovima i preusmjeravanjima novca Evropske unije iz Bosne i Hercegovine ka Kosovu s nadom da će to dovesti do nekakve promjene u politici u BiH, slika su površne politike EU i jasan pokazatelj nepoznavanja političkih prilika u Bosni i Hercegovini.
U tim napisima spominje se da bi, osim političkih i finansijskih pritisaka i sankcija, na dvadesetu godišnjicu od potpisivanja Dejtonskog sporazuma trebalo organizirati konferenciju o BiH i donijeti ustavne reforme koje bi poboljšale funkionalnost institucija vlasti u BiH
U BiH postoji jasno političko opredjeljenje svih političkih aktera; sad govorimo o opredjeljenju, ne govorimo o akcijama koje politički akteri na osnovu tog opredjeljenja poduzimaju. Znači, što se tiče opredjeljenja, svi su za Evropsku uniju. Ako je tako, nemoguće je da neko smatra da procesom približavanja Evropskoj uniji neće doći do promjena zakonske i ustavne regulative u BiH. To će se neminovno desiti u istoj mjeri kako se događalo u Poljskoj ili Mađarskoj, na njihovom putu ka članstvu u EU.
Prema tome, neke stvari je bolje uraditi sad, pokazati hrabrost i prihvatiti reforme, nego čekati kasniji period pa situaciju dodatno komplicirati, otežati i usporiti procese. Ako smo svi stvarno za evropske integracije, onda bismo trebali te procese olakšati. Smatram da olakšanje tih procesa nije baš lahko bez ustavnih reformi. I tu će sigurno i Njemačka ali i druge evropske zemlje igrati određenu ulogu, jer njihova pomoć i usmjeravanje kao zemalja starih članica i kao zemalja vodilja u EU, nama bi dobrodošlo.
Kad je riječ o drugim zemljama članicama EU, ne postoji nijedna zemlja koja nije mijenjala svoj ustav i prilagođavala ga normama EU. A danas je postati član EU sve teže i teže, jer stanje nije isto kao što je bilo prije deset ili dvadeset godina. Sad jednostavno morate i pravno, i politički, i socijalno, i finansijski i ekonomski zadovoljiti mnogo uvjeta da biste bili zemlja koja je spremna ući u sistem EU. Gledanje kroz prste, upravo zbog ovih kriza u kojima se nalazi cijela Evropska unija, pogotovo njen jug, od Španije do Grčke, političare u Evropskoj uniji tjera u taj prostor u kojem kažu: “Izvolite, vrata su vam otvorena, ali ovo su uvjeti koje morate zadovoljiti”. Kod nas, čini mi se, još vrijedi pravilo: “To jesu uvjeti, ali možemo o njima razgovarati, mi nismo baš spremni, jer smo posebni, imamo specifičnih problema, političkih, pa nacionalnih…”
Međutim, sve će to naići na “gluhe uši” samo će nam reći: “Uvjeti su nešto što morate ispuniti da biste postali član kluba.” Bez ispunjenja uvjeta o kojima se ne može pregovarati, vi ostajete na dnu ljestvice ili na dnu lanca ishrane, da se malo prebacimo u svijet prirode. Upravo će u ovim sferama o kojima sam govorio biti praćena politička spremnost naših političkih lidera za ozbiljne reforme i bolne političke poteze i kompromise. Kompromis je ovdje ključna riječ. Na kompromisu je nastala EU, i Bosna i Hercegovina bez kompromisa ne može naprijed, niti bez ozbiljnog kompromisa može sutra ući u EU. Kompromis predstavlja progres u Bosni i Hercegovini, a jedina ljudska institucija koja je protiv progresa i promjena jeste groblje, kako reče Harold Wilson.
Vi ste u poziciji da zastupate BiH takvu kakva jeste. Šta može Bosna i Hercegovina Njemačkoj ponuditi osim svojih problema?
Nikad u svom diplomatskom životu i radu na Bosnu i Hercegovinu nisam gledao niti je prezentirao kao evropski problem, već kao dio evropskog rješenja. Govorili smo o ovom političko-diplomatskom dijelu koji jest problematičan, koji jest frustrirajuć, pogotovo za bosanskohercegovačke diplomate u svijetu. S druge strane, ja sam izvorno ekonomist, a BiH na tom polju Njemačkoj može ponuditi mnogo. Ono što mi pokušavamo uraditi u ovom periodu otkako sam u ambasadi jeste da se nekako pozicioniramo i pokažemo našu državu u drukčijem svjetlu. Na početku ste pitali je li bilo nekih uspjeha. S obzirom na vrlo ograničene mogućnosti koje svako diplomatsko predstavništvo Bosne i Hercegovine ima, a to su gotovo beznačajna i nepostojeća budžetska sredstva za promociju države Bosne i Hercegovine, mi pokušavamo na najbolji mogući način pokazati bolju sliku BiH.
U tom smislu imamo veoma dobre odnose s njemačkim saveznim Ministarstvom za ekonomsku saradnju i razvoj (BMZ) uz čiju smo podršku nekoliko puta pravili prezentacije Bosne i Hercegovine, kako za obične građane tako i za njemačke privrednike, u koje je bio uključen velik broj firmi iz BiH. Nakon tih prezentacija napravljeni su i ozbiljni kontakti s njemačkim poslovnim partnerima. Pravili smo prezentaciju gastronomije i turističkih potencijala, imali smo zapažen nastup na jednom od najvećih svjetskih sajmova turizma ovdje u Berlinu. U okviru tog sajma, zajedno s pokrajinom Baden-Württemberg i Ambasadom Austrije, u okviru projekta “Dunav povezuje” imali smo posebnu prezentaciju Bosne i Hercegovine, koja je, po onome što su svi sudionici rekli, bila jedna od najzapaženijih. Neshvatljivo bi bilo živjeti u zemlji kao što je Njemačka i kukati i pričati da imamo političkih problema, a ne pokušati uraditi nešto na drugom planu, prvenstveno ekonomskom. Šta BiH u ovom trenutku može ponuditi a što bi bilo interesantno Njemačkoj? To je upravo ono što Nijemce trenutno najviše zanima: zdrava hrana, energija, turizam.
Njemačka je ogromna zemlja, posebno u ekonomskom smislu, i vrlo je teško “igrati igru” u tako velikoj zemlji. Zato pokušavamo naći prostor u kojem možemo djelovati. Odnos s pojedinim pokrajinama, naprimjer s Baden-Württembergom, nešto je što je veoma poželjno. Odnos s Bavarskom, također. Radimo na odnosima s Hamburgom, svake godine smo u Kölnu prisutni na najvećem sajmu namještaja u svijetu, gdje naši ljudi dolaze i prezentiraju svoje mogućnosti. Prema tome, ima prostora, ima djelovanja, sarađujemo s privrednim komorama, industrijskim komorama, pokušavamo pronaći partnere u metalurškoj i drvnoj industriji jer su to radno intenzivne industrije koje mogu zaposliti veći broj ljudi, a to je ono što je BiH najviše potrebno, upravo zbog visoke stope nezaposlenosti. Kako je Meša Selimović jednom napisao: “Voda i novac uvijek nađu put”, i mi pokušavamo tom njemačkom novcu “prokrčiti” put do Bosne i Hercegovine. A voda, odnosno Dunav putem svojih pritoka, u Bosni i Hercegovini već je “prokrčila” put.
Kad je riječ o problemu nezaposlenosti u BiH, ne znam je li to zaista izraz problema nezaposlenosti, ali je upravo ove godine 500 gerontoloških sestara/gerontoloških tehničara, stručne radne snage u oblasti medicinske pomoći, posredstvom nadležnih državnih agencija za rad i zapošljavanje došlo na privremeni rad u Njemačku. Kako gledate na taj proces?
Kad je riječ o odlivu medicinskog osoblja, niko na to ne može gledati blagonaklono, ali činjenica je da ljudima treba pružiti mogućnost da ako na slobodnom tržištu rada ne mogu pronaći posao u Bosni i Hercegovini – a o tome se radi u primjeru koji navodite – posao pronađu negdje drugdje. Normalna egzistencija najbitniji je element u životu svakog čovjeka, a pogotovo pravo na rad. Kao što znate, u Njemačkoj je gorući problem nedostatak radne snage, jer se radi o naciji koja polahko stari i kojoj je radna snaga u ovim zanimanjima prijeko potrebna. Ima mnogo ljudi koji žive u domovima. Sad postoje i projekti da njemačka zdravstvena osiguranja grade domove za stare u drugim zemljama, zemljama blaže i ugodnije klime, u koje bi smjestili svoje osiguranike, jer bi to za njih bila jeftinija varijanta. Među zemljama u kojima će se otvarati takvi domovi, u doglednoj budućnosti može biti i Bosna i Hercegovina.
Osvrnimo se sad nakratko na političku scenu u Njemačkoj. Hoće li se šta mijenjati u politici nove njemačke vlade prema Bosni i Hercegovini?
Kad je riječ o velikim i ozbiljnim zemljama, ne smatram da se promjenom vlade u takvim zemljama nešto iz temelja mijenja, posebno u sferi vanjskopolitičkih interesa. Ozbiljne i etablirane države često nastavljaju rad na onome što su njihovi prethodnici radili, uz moguće manje izmjene. Upravo nama su interesantne moguće manje izmjene. Naravno da, kad je Bosna i Hercegovina u pitanju, važnu ulogu može igrati i eventualno privatno interesiranje nekog od ministara koji bolje i više zna o jednoj regiji. Obojica kandidata za ministra vanjskih poslova Njemačke dobro poznaju Bosnu i Hercegovinu i bili su vezani svojim političkim angažmanom za BiH. Ako bilo koji od njih postane ministar vanjskih poslova, to sigurno neće značiti ništa negativno za BiH, naprotiv.
A kad je u pitanju ukupna politika Njemačke prema našoj zemlji, ona se dijelom vodi i iz Ureda savezne kancelarke, jer Bosna i Hercegovina za Njemačku nije samo vanjskopolitički problem, ona je evropsko pitanje, a ta pitanja u Njemačkoj se tretiraju kao pitanja unutarnje politike, tako da mi nismo tema kojom se bavi, recimo, Vanjskopolitički odbor Bundestaga (Njemačkog saveznog parlamenta), nego smo tema kojom se bavi Odbor za evropska pitanja.
Također, većina evropskih pitanja i ono što je ključno za njemačku evropsku politiku utemeljeno je u Uredu savezne kancelarke, ili posredstvom gospodina Christopha Heusgena, savjetnika za sigurnosno-politička pitanja, ili posredstvom njenog glavnog savjetnika za evropska pitanja gospodina Nikolausa Meyer-Landruta. Nekoliko puta sam razgovarao s njima i stekao utisak da su obojica otvoreni za svaki oblik saradnje i pomoći, ali, opet, moram da kažem, kad odete da tražite nešto, morate nešto i ponijeti sa sobom, a mi zasad nemamo ozbiljnijeg političkog dogovora o važnim političkim pitanjima koji bismo mogli staviti na sto i zatražiti pomoć. Tako da smatram, bez obzira na to ko bude ministar vanjskih poslova, da će Bosna i Hercegovina biti u fokusu Njemačke više nego što je bila u vrijeme mandata prethodne vlade. U to sam gotovo sto posto uvjeren.
U potrazi za poslovnim prilikama
“Osim odlazaka na rad gerontoloških tehničara, sad imate i velik broj ljekara koji počinju raditi u Njemačkoj a koji ne dolaze na osnovu sporazuma. Pokazalo se da Njemačka ima deficit ljekarskog kadra, ali moramo imati u vidu da je taj njen deficit nastao iz razloga što zemlje kao što su Austrija i Švicarska, u posljednje vrijeme i SAD, postaju vrlo interesantne za njemačke doktore. Oni tamo odlaze zbog boljih plaća i boljih uvjeta rada nego što ih imaju u Njemačkoj. Iz naše perspektive možda zvuči nevjerovatno, ali činjenica je da i Nijemci odlaze u druge zemlje u kojima su bolje plaćeni. Ta njihova radna mjesta ostaju upražnjena i njih počinju popunjavati ljudi, najčešće iz istočnoevropskih zemalja, pa tako i Bosne i Hercegovine. To je problem s kojim se mi kao država Bosna i Hercegovina moramo suočiti, jer bismo mogli ostati bez specijaliziranog ljekarskog kadra”, poruka je ambasadora Dilberovića
Izvor:
Novo vrijeme 
...al zato su tu arapodolari i ruski monopol 
