#29 Re:
Posted: 16/12/2013 08:52
by zapamti
Kakva potvora i koliko neznanja. Ovdje se na temi javljam samo da bih uspostavio dokaz protiv takve smutnje, iako je očigledna.
Gdje je Allah?
Piše: hfz. Amir I. Smajić, prof.
Zahvala pripada Uzvišenom Allahu onako kako Mu dolikuje da hvaljen bude, On je taj koji posjeduje najuzvišenija svojstva i najljepša imena i neko mu ravan nije. Salavat i Selam donosimo na Allahovog miljenika i odabranika Muhammeda, koji je opisao svoga Gospodara najboljim opisima i najveličanstvenim atributima, na njegovu časnu porodicu i sve plemenite ashabe.
Allah, dželle še'nuh, rekao je: "Ti idi pravim putem, kao što ti je naređeno, i nek tako postupe i vjernici koji su uz tebe, i objesni ne budite, jer On dobro vidi ono što radite. I ne držite stranu onih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra prži; vi nemate drugih zaštitnika osim Allaha, inače, nema vam pomoći!" (Prijevod značenja, Hud, 12-13)
Doista je odbrana i zaštita čistog islamskog vjerovanja od zabludjelih novotara koji ga pokušavaju iskriviti i pokvariti jedna od najboljih vrsta borbe na Allahovom, azze ve dželle, putu. Suprostavljanje zabludama i razotkrivanje devijacija je vjerska obaveza islamskih učenjaka i stjecatelja znanja kako ne bi ostavili prostora pokvarenjacima da se izigravaju sa vjerom i njenim uzvišenim temeljima.
Jedan od takvih novotara, koji želi laž učiniti istinom a istinu laži, je samozvani "Spec. islamskog prava" Sami Džeko iz Prijepolja, koji je svoje akademsko znanje stekao u Damasku pred nekolicinom najeminentnih istomišljenika. Spomenuti "specijalista" ne žali za vremenom niti bira metode u iskazivanju neprijateljstva i širenju mržnje prema Selefijama, ili tzv. Vehabijama, pod plaštom borbe protiv tzv. "antropomorfista"
Zadnje što smo doživili je da se na tom putu potpomogao i poznatim antiislamističkim političkim magazinom 60 minuta, u sjeni islamofobičnog medijskog organa FTV-a, ispunjenog mržnjom svega što podsjeća na Islam i muslimane. Zadnji potez Džeke jasno nam pokazuje do kojih granica je spreman da se spusti i kojim metodama je spreman da se služi u svojim pokvarenim nakanama. Da je Sami Džeko, kojim slučajem, imao malo više razuma dokučio bi da je za ono što radi, čak i da je istina, izabrao pogrešno vrijeme i mjesto, a šta onda reći kada je u pitanju propagiranje zablude.
Jadna u nizu zabluda u koje poziva ovaj novotar je negiranje da je Allah, azze ve dželle, istinski uzvišen iznad svih svojih stvorenja, nad svojim plemenitim prijestolom Aršom, koji je iznad sedam nebesa i najveće Allahovo stvorenje. Džeko, Allah ga uputio, tvrdi kako je pogrešno ograničavati Allaha vremenom i prostorom, što po njemu rade Selefije, i da je to vjerovanje, samo po sebi, nevjerstvo, jer u sebi sadrži omaložavanje Allaha, dželle še'nuh. Ali, istina je da je vjerovanje u koje pozivaju Sami Džeko i njemu slični preče da bude nevjerstvo po istom pravilu.
Njihovo vjerovanje se u osnovi svodi na dva ubjeđenja:
Prvo, da je Allah, azze ve dželle, na svakom mjestu - što je bez imalo sumnje omaložavanje Allaha jer podrazmjeva da je Allah, neka je uzvišen, na mjestima nečistoće i u stvorenjima kao svinja, pas i sl..
Drugo, da Allaha ne ograničava prostor, tj. pogrešno je reći da je na nekom mjestu - što je još gore od prethodnog, jer podrazumjeva negiranje Allahovog postojanja. Onaj koji nije gore, niti dole, niti ljevo, niti desto, niti vani, niti unutra je onaj koji u osnovi i ne postoji, da nas Allah sačuva zablude.
Bitno je napomenuti da je od univerzalnih temelja islamskog vjerovanja, po pitanju kojih su složni svi islamski učenjaci od prvih generacija pa na dalje, obaveza apsolutnog pokoravanja i odazivanja naredbama Uzvišenog Allaha, dželle še'nuh, i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Pod tim se podrazumjeva i vjerovanje, čvrsta ubjeđenost i potvrđivanje svega o čemu smo obavješteni putem objave.
Od stvari kojima je Uzvišeni Allah posvetio mnogo pažnje u svojoj Plemenitoj knjizi i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u sunnetu je spomen Allahovih lijepih imena i uzvišenih atributa. Allahu, azze ve dželle, pripada potpuna savršenost i veličanstvenost u svakom pogledu, i On je uzvišen od svakog vida manjkavosti. Svako svojstvo kojim je, dželle še'nuh, Sebe opisao i kojim ga je opisao Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obaveza je pritvrditi i u njega vjerovati onako kako to dolikuje Allahovoj uzvišenosti i veličanstvenosti. U to vjerujemo kao što u svojoj vanjštini upućuje, bez promjene i iskrivljavanja njegovog značenja, ali uz potpuno ubjeđenje da Allahu niko ravan i sličan nije i da Allahova svojstva nisu kao svojstva Njegovih stvorenja.
Značenje dotičnog svojstva je poznato, kada se pripiše Allahu pripisuje se onako kako dolikuje Njegovoj veličanstvenosti i njegova kakovoća je nama nepoznata, a kada se pripiše stvorenju pripisuje se onako kako dolikuje njegovoj manjkavosti. Na taj način kategorički se odbacuje potvora novotara da Selefije oponašaju Allaha sa Njegovim stvorenjima.
Vjerovanje Ehli-sunneta je da se Allahu, azze ve dželle, detaljno pritvrđuju svojstva i osobine kojima se opisao u Svojoj Plemenitoj knjizi i na jeziku Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Isto tako, obaveza je negirati osobine i svojstva koja je Sebi negirao i koja Mu je negirao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ali općenito i bez ulazka u detalje, kao što je došlo u tekstovima.
Uzvišeni Allah je pojasnio da govori, vidi, čuje, da ima dvije ruke, da se raduje, da silazi na zemaljsko nebo i td., a općenito je negirao da Mu je neko od stvorenja sličan, da ne zna, da ne vidi, da zaboravlja i sl. Zato je neispravno govoriti da Allah nije tijelo, da ne posjeduje organe, da nije širok ili uzak i sl. od izraza, koje koriste novotarske sekte kao Ešarije i Maturidije, a koji nisu došli u kur'ansko - hadiskim tekstovima, jer u sebi sadrže dvosmislena značenja.
Isto tako, islamski učenjaci od Ehli-sunneta jednoglasni su da Allahova, dželle še'nuh, svojstva imaju određenu kakvoću, ali je ona nama nepoznta. O toj kakvoći nas nije obavjestila objava, niti smo u stanju da vidimo Allaha na dunjaluku pa da spoznamo kakvoću Njegovih svojstava. Također, Uzvišenom Allahu nema neko sličan pa da Ga na osnovu njega, usporedom, opišemo. U isto vrijeme, Uzvišeni Allah nas je obavjestio da ima dvije ruke, prste, lice, sluh, vid, govor i dr. Značenje toga nam je poznato u jeziku i nema sumnje da ruka nije isto što je i vid, ali kakvoća toga i detaljni opis su nam nepoznati.
Allahu, dželle še'nuh, pripadaju najpotpunija i najveličanstvenija svojstva i opisi. On je uzvišen i daleko od bilo kojeg vida manjkavosti i niko Mu ravan i sličan nije, kao što kaže: "Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi." (Prijevod značenja, Eš-Šura, 11)
Zabluda u koju poziva Sami Džeko vuče svoje korijene još od davnina. Naime, prvi koji je došao sa zabludom negiranja Allahovih uzvišenih svojstava je čovjek po imenu Dž'ad b. Direhem, kojeg je halifa muslimana Halid El-Kasri, rahimehullah, kao kurban zaklao na dan bajrama 124 god. po H. zato što je rekao da Allah, azze ve dželle, nije uzeo Ibrahima, alejhis-selam, za miljenika i da nije razgovarao sa Musaom, alejhis-selam, negirajući time jasne Kur'anske ajete.
Bilježe Buhari u "Halku ef'alil-ibad" (str. 29-30), Bejheki u "El-esmai ves-sifat" (1/617), Adžurri u "Eš-Šeri'a" (str. 97, 328), Darimi u "Er-Reddu alel-džehmijje" (str. 21), El-Lalekai u "Šerhu usulil-'iatekad" (2/319) i drugi da je se halifa Halid b. Abdullah El-Kasri, rahimehullah, nakon što je na dan Kurban-bajrama održao bajramsku hutbu u Vasitu, obratio ljudima rekavši: "O ljudi, vratite se svojim kućama i prinosite svoje žrtve, neka vam ih Allah ukabuli, a ja ću, doista, kao žrtvu da prinesem Dž'ada b. Direhema jer smatra da Allah, azze ve dželle, nije uzeo Ibrahima, alejhis-selam, za miljenika niti je razgovarao sa Musaom, alejhis-selam. Neka je daleko uzvišen Allah od Dž'adovih riječi." – zatim je sišao sa minbera i zaklao ga.
(Napomena: Sprovođenje šerijatskih kaznenih normi je šerijatski propis koji ima svoja pravila i uslove koje su postavili islamski učenjaci na osnovu dokaza iz Kur'ana i sunneta, i to je od prava imama – vladara koji sudi po šerijatu ili onoga koji bude zadužen za to od strane imama, i nije dozvoljeno pojedincima da sprovode taj propis, bilo u islamskim ili neislamskim sredinama gdje bi šteta prouzrokovana tim bila još veća.)
To pokvareno vjerovanje od Dž'ada b. Dirhema preuzeo je njegov učenik Džehm b. Safvan i proširio po islamskom svjetu tako da je njemu pripisano i po njemu je nazvata poznata zabludjela sekta Džehmije. On je posijao veliko zlo u islamskom ummetu, negirao je Allahova imena i svojstva, smatrao da je Kur'an stvoren, da su ljudi prisiljeni kaderom na činjenje djela i da nemaju slobodne volje, smatao je da Džennet i Džehennem nisu vječni i da su prolazni i mnoge druge zablude.
Kaže se da je Dž'ad b. Dirhem preuzeo to vjerovanje od Ebana b. Sem'ana, a on od Taluta, a Talut od svoga daidže Lebida b. El-E'asema židova i sihirbaza koji je opsihirio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. (Vidi: Fetval-Hamevijje, str. 232-235)
Eš'arije i Maturidije iako ne negiraju Allahova, azze ve dželle, svojstva direktno i otvoreno njihovo vjerovanje se na kraju svodi na isto značenje. Glavni povod njihovog nepritvrđivanja Allahovih uzvišenih svojstava je to što smatraju da je onaj koji opisuje Allaha onako kako je došao Njegov opis u tekstovima Kur'ana i sunneta poistovjetio Allaha sa Njegovim stvorenjima. Kada je Allah, azze ve dželle, rekao da ima dvije ruke oni su odmah u svojim razumima preslikali da su Njegove ruke kao i ruke stvorenja, zatim su, željeći da pobjegnu od tog zabranjenog poistovjećivanja, otišli u drugu krajnost i rekli da se pod rukama ne misli na prave ruke nego na moć, snagu, pomoć i sl. I jedna i druga krajnost je pogrešna i zabluda.
Istina je srednji put, put Ehli-sunneta, koji su potvrdili da Allah, azze ve dželle, ima dvije prave ruke, koje nisu kao ruke Njegovih stvorenja, jer "Niko nije kao On!" (Prijevod značenja, Eš-Šura, 11), nego su onakve kako dolikuju njegovoj savršenosti i veličanstvenosti. Oni koji negiraju da Allah, azze ve dželle, ima ruke opisuju Allaha svojstvima manjkavosti, jer onaj koji ima ruke je potpuniji od onog koji ih nema. I to je zlatno pravilo koje sljedbenici menhedža Ehli-sunneta primjenjuju kada su u pitanju sva Allahova uzvišena svojstva i atributi spomenuti u tekstovima objave.
Nepobrojni dokazi iz Kur'ana i sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jasno i nedvosmisleno ukazuju da je Naš gospodar, Allah, dželle še'nuh, daleko uzvišen iznad Svojih robova i općenito svih stvorenja. Uzvišeni, nakon što je stvorio sedam nebesa i Zemlju, uzvisio je se nad Aršom, koji je Njegov prijestol i najveće stvorenje, iz mudrosti koju je želio a ne radi potrebe za tim. Allah, azze ve dželle, je bio i uvjek će biti uzvišen iznad svih Svojih stvorenja istinski, Svojim bićem, gospodarstvom i veličanjem u srcima vjernika.
Iako sljedbenici zablude negiraju da je Allah, azze ve dželle, Svojim bićem daleko uzvišen nad svim stvorenjima, na to vjerovanje, pored kur'ansko - hadiskih tekstova, upućuje i zdrav razum, ali za one koji ga nisu izopačili raznim filozofskim i novotarskim zabludama.
Allah, subhanehu ve te'ala, na mnogo mjesta u Kur'anu općenito nas obaveštava da je Uzvišen, pa kaže: "Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onoga kako Ga oni opisuju!" (Prijevod značenja, El-En'am, 100) "On zna nevidljivi i vidljivi svijet, On je Veličanstveni i Uzvišeni." (Prijevod značenja, Er-R'ad, 9) "Neka je hvaljen On i vrlo visoko iznad onih koje smatraju Njemu ravnim!" (Prijevod značenja, Junus, 18)
"Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onoga što oni govore!" (Prijevod značenja, El-Isra, 43) "To je zato što Allah – postoji, a oni koje oni, pored Allaha, dozivaju – ne postoje, i zato što je Allah uzvišen i velik." (Prijevod značenja, El-Hadždž, 62)
Zatim, u sedam kur'anskih ajeta, dželle še'nuh, nas je obavjestio da je se uzvisio iznad Arša, pa kaže: "Gospodar vaš je Allah, koji je nebesa i Zemlju u šest dana stvorio, a onda se uzvisio iznad Arša; On tamom noći prekriva dan, koji ga u stopu prati, a Sunce i Mjesec i zvijezde se pokoravaju Njegovoj naredbi. Samo On stvara i upravlja! Uzvišen neka je Allah, Gospodar svjetova!" (Prijevod značenja, El-E'araf, 54)
"Gospodar vaš je Allah, koji je nebesa i Zemlju za šest dana stvorio, a onda se uzvisio nad Aršom." (Prijevod značenja, Junus, 3) "Allah je nebesa, vidite ih, bez stubova podigao, i onda se iznad Arša uzvisio..." (Prijevod značenja, Er-R'ad, 2) "Milostivi, nad Aršom se uzvisio." (Prijevod značenja, Ta-Ha, 5) "...koji je za šest dana nebesa i Zemlju i ono što je među njima stvorio, a onda se iznad Arša uzvisio; On je Milostivi i upitaj o Njemu onoga koji zna." (Prijevod značenja, El-Furkan, 59) "Allah je nebesa i Zemlju i ono što je između njih u šest dana stvorio, a onda se nad Aršom uzvisio; vi, osim Njega, ni zaštitinika ni posrednika nemate, pa zašto se ne urazumite?" (Prijevod značenja, Es-Sedžde, 4) "U šest dana On je nebesa i Zemlju stvorio, i onda se nad Aršom uzvisio..." (Prijevod značenja, El-Hadid, 4)
Na drugom mjestu Uzvišeni nas obavještava da se određene stvari k njemu uzdižu, kao dobra djela, meleki, Isa, alejhis-selam i dr., pa kaže "Ako neko želi ponos, pa – u Allaha je sav ponos! K Njemu se dižu lijepe riječi, i dobro djelo On uzdiže i prima." (Prijevod značenja, Fatir, 10) "I kada Allah reče: 'O Isa, dušu će ti uzeti i k Sebi te uzdignuti i spasiću te od nevjernika..." (Prijevod značenja, Alu Imran, 55)
"On upravlja svima, od neba do Zemlje, a onda se sve to Njemu uzdiže u danu koji, prema vašem računanju vremena, hiljadu godina traje." (Prijevod značenja, Es-Sedžde, 5) "... k Njemu se penju meleki i Džibril u danu koji pedeset hiljada godina traje." (Prijevod značenja, El-Me'aridž, 4)
Ebu Musa El-Eš'ari, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "... Njemu se dižu djela počinjena u noći prije dijela počinjenih u danu i djela počinjena u danu prije djela počinjenih u noći." Bilježi ga Muslim (1/161-162).
Zatim nas, azze ve dželle, obavještava da je On na nebesima i iznad stvorenja, pa kaže: "Jeste li sigurni da vas Onaj koji je na nebesima neće u zemlju utjerati, kad se ona počne iznenada tresti?" (Prijevod značenja, El-Mulk, 16) "Allahu se klanja sve živo na nebesima i na Zemlji, u prvom redu meleki, i oni se ne ohole, boje se gospodara svoga koji je iznad njih, i čine ono što im se naredi." (Prijevod značenja, En-Nehl, 49-50)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao je jednom prilikom robinju: "Gdje je Allah?" - a ona je odgovorila: "Na nebesima!" Zatim je upitao: "A ko sam ja?" Rekla je: "Allahov Poslanik!" Nakon toga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče njenom vlasniku: "Oslobodi je od robstva, jer je ona, doista, prava vjernica." Hadis su zabilježili imam Muslim (1227) i drugi.
Kada je jedan od ljudi optužio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za neravnopravnu raspodjelu imetka, on je na to odgovorio: "Zar u mene nemate povjerenja a ja sam povjerenik Onoga koji je na nebesima?!" Bilježe ga Buhari (4094) i Muslim (2500).
Na mnogo mjesta u Kur'anu Allah, Uzvišeni, spominje da nam je spustio Knjigu, a spuštanje ne biva osim sa uzvišenja. Allah, azze ve dželle, rekao je: "Knjigu ti spušta Allah, Silni i Mudri!" (Prijevod značenja, Ez-Zumer, 1) " Reci: 'Od Gospodara tvoga spušta ga melek Džibrili kao istinu, da još više učvrsti vjernike u vjerovanju, i da bude putokaz i radosna vijest svim muslimanima.'" (Prijevod značenja, En-Nehl, 102)
Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Naš Gospodar, tebareke ve te'ala, svake noći se spušta na zemaljsko nebo kada nastupi zadnja trećina noći i govori: 'Ko me doziva pa da mu se odazovem? Ko traži od mene pa da mu udovoljim? Ko moli za oprosta pa da mu oprostim?'" Bilježe ga Buhari (1140) i Muslim (758).
Allah, azze ve dželle, se spušta svake noći onako kako dolikuje njemu, Uzvišenom, i to ne znači da nešto od Njegovih stvorenja biva iznad njega kada se spusti, naprotiv, spušta se a u isto vrijeme je uzvišen iznad svih stvorenja.
Bjedno li je vjerovanje onih od kojih je Faraon, Allah ga prokleo, bolje razumio vjerovanje Allahovih poslanika, alejhimus-selam, izrugivajući se sa Musaom, alejhis-selam, koji ga je obavjestio da je Allah, azze ve dželle, na nebesima. Uzvišeni, prenoseći taj događaj, kaže: "'O Hamane,' - reče faraon – 'sagradi mi jedan toranj ne bih li stigao da staza, staza nebeskih, ne bih li se popeo do Musaova Boga, a ja smatram da je on, zaista, lažac.'" (Prijevod značenja, El-Mu'min, 36-37)
Neka je veličanstven i daleko uzvišen naš Gospodar od zabludjelih vjerovanja koja govore da je utjelovljen u Svojim stvorenjima i prisutan bićem na svakom mjestu. "... a onaj kome Allah ne da svjetlo neće svjetla ni imati." (Prijevod značenja, En-Nur, 40)
Nastaviće se, inšallahu te'ala! /tekst je preuzet, i nastavak nisam našao do sad, ali nije trenutno neophodno/
#46 Re: Sufizam
Posted: 17/12/2013 13:50
by asurbanipal
Nurudin wrote:nemampojma0 wrote:Sejri suluk se provodi pod budnim okom duhovnog vodica,sejha koji je sve to vec prosao i zna sve stanice duhovnog puta,odnosno do onog stepena dokle je sam dosao.Tako da,kako hadis kaze,prvo emir,pa put (kako u fizickom,tako i u duhovnom putovanju).Pracenje sejhovih uputa i postupanje po njima pruza sansu za samospoznaju,koja vodi do spoznaje Allaha dz.s..Ljudi dozivljavaju razlicite halove,ali kad se odredjeni hal ustali i postane stalno prisutan,onda se moze govoriti o mekamu,a da bi se doslo do ovoga nuzno je pratiti gore spomenute upute,biti iskren,ustrajan i predan.Da se razumijemo,i pored svega recenog, Allah Lijepi,i iskljucivo On odredjuje dokle ce neko stici.
Možeš li nešto reći o svom iskustvu sa šejhovima i koja je metoda u izboru šejha?
Evo baš čitam intervju Enesa Ratkušića sa rahmetli Senadom Mičijevićem, magazin DANI, br. 122.) i izdvojiću jedan dio koji govori o tome:
DANI: Spomenuli ste i lažne šejhove. Zar tarikat nije imun na takve pojave ?
MIČIJEVIĆ:
Izmijenjene društvene prilike dovele su do enormnog sticanja vjerskih zvanja i znanja koja u sebi ne nose kvalitet i kontinuitet. Tako je došlo i do krize unutar tarikatskog učenja. Svaki hodža, kad ne može da provodi samovolju u okrilju Islamske zajednice, odmeće se i proglašava šejhom. Čim mu postane tijesno u Islamskoj zajednici, eto ga u derviše. Ali ne da bude derviš, nego odmah šejh. Veoma lahko ih je identificirati. Njihovi muhabeti ograničeni su na ilmihalske pojmove. Čim ih nešto upitate iz domena tarikata, vješto vas retorički vraćaju na segment Šerijata. Liječeći vlastite komplekse, ti lažni šejhovi, sitne šićardžije, ekonomski eksploatišu mlade derviše. Jedan od tih lažnih šejhova je napravio šejhovski tađ (kapu) sa dvanaest dijelova. Tako hoda po masovnim skupovima i predstavlja se kao šejh a da uopće nije svjestan koju tarikatsku oznaku je stavio na glavu. Drugi daje intervjue kako je on novi mesija i da će u BiH, zahvaljujući njegovim dovama i idejama, ovladati mir i sloga. Moram reći da su Zenica i Sarajevo leglo raznih lažnih tarikatskih šejhova. Po tarikatskom učenju, oni su karanđolozi - oni koji zavode čiste duše, željne znanja. Neki su se proglasili za šejhove samo da bi mogli praviti zapise, i to rade bez izuna, kupujući kitabe, prepisuju i varaju svijet. Znam ih nekoliko čija noga do 1992. godine nikad nije kročila u tekiju, a danas ih neuka masa naziva šejhovima. Toliko su se sa tim saživjeli da ih je teško razuvjeriti da neznanje serviraju pod tarikatske dubine vjere. Oni se mahom pozivaju na naše umrle duhovne kapacitete, kao što su rahmetli Halid ef. Salihagić, koji nikad nikom nije dao hilafet, hadži Behaudin ef. Hadžimejlić, koji je u BiH u šejhove proizveo samo tri čovjeka. Sva trojica su umrla, a znam da je ostavio i dva hilafeta, bez obavljenog merasima (javnog proizvođenja). Ti ljudi nisu šejhovi, ali je amanet kod njih, i njihovo je da čekaju.
DANI: Kosi li se probadanje sabljama, što je, također, sastavni dio derviških skupova, sa islamom, ili taj čin ima svoje uporište u Kur'anu ?
MIČIJEVIĆ: Taj čin se temelji na 25. ajetu sure Hadid (željezo), i nema veze sa magijom ili hipnozom. To je stvarni čin, gdje se, preko fizičke konstrukcije derviša, vidi Allahova moć. Nema krvi, bola, infekcije, što bi se, po prirodi stvari i sa medicinskog gledišta, kao nuspojava moralo pojaviti. Taj čin ne služi da bi se nadmetali, nego je isključivo dokaz Allahove moći, i obavlja se u uskim krugovima, povodom posebnih, mubarek-noći. Odluku o idžrahu donosi šejh spontano.
Iz istog intervjua bih izdvojio i ovo:
MIČIJEVIĆ: Derviš je perzijska riječ, u prijevodu: onaj koji nema ništa, dakle, siromah. Kako je, prema Kur'anskom tumačenju, Allah dš.š. vlasnik svega, "nebesa i zemlje", ljudi predstavljaju samo privremene korisnike onoga čime raspolažu. Duša se u času smrti vraća svom Gospodaru, tijelo se vraća u prvobitnu materiju od koje je stvoreno, dakle, zemlju, imetak nasljeđuju djeca, odnosno sljedeća generacija, ali i ona kao privremeni korisnik. Svaki čovjek je, slijedeći logiku takvog stajališta, u suštini, siromah. Drugo je pitanje da li je on te činjenice svjestan ili nije, jer je to već spoznajno pitanje. Derviško učenje utemeljuje Muhammed a.s. prilikom oprosnog hadža u mjestu Gaderi Hum. Učenje je utemeljeno na bazi uvažavanja različitosti mentalnog sklopa pojedinca, na osnovu čega je i precizno definirano njegovo ponašanje i uloga u zajednici. Ovaj događaj kod nas se prenosio u usmenoj tradiciji. O njemu u analima Gazi Husrev-begove biblioteke postoje pismeni i naučno obrađeni podaci. Iz pera hadži šejha Fejzullah-efendije Hadžibajrića, imamo prevod rukopisa iz 1592. godine.
Ortodoksna ulema, ali i mlađi historičari islama, ovaj događaj prešućuju, stavljajući ga u kontekst šiitske tradicije, što, prema derviškim tumačenjima, ne odgovara istini. Derviši ne priznaju postojanje bilo kakvih šiitskih i sunitskih hadisa, kao ni šiitske ili sunitske historije islama. Vječiti sukob između njih je stvorio takve zaključke, što je onda ulema morala i vjerski obrazložiti. Stariji historičari islama ovaj događaj prenose približno identično, dok ga noviji svjesno prešućuju. Ne treba, radi ispravnijeg razumijevanja ovog događaja, zaboraviti ni činjenicu da je njegovo ignoriranje toliko kulminiralo da se, u pojedinim sredinama, davanje imena Alija, Hasan, ili Husein tretira grijehom ! Institucionalno derviški redovi se utemeljuju u 12. stoljeću i dobijaju nazive po svojim osnivačima, kao što su Kadirije, Rufaije, Mevlevije, Bedevije itd. U svijetu je priznato 12 derviških redova sa nebrojenim potkolovima. Svaki derviški red njeguje određenu karakternu i kulturološku osobinu. Derviški redovi poput Rufaija i Sa'adija i Bektašija njeguju vojnički duh, Mevlevije književni, literarni, pjesnički, Halvetije osamljivanje, tišinu, šutnju, meditaciju itd. Prema tome, svi koji se opredijele za jedan derviški red, opredjeljuju se prema karakternoj sklonosti, kako bi isfinirali svoj duh i doveli ga do savršenstva ljudskih mogućnosti.
Tarikati koji njeguju vojnički duh bili su u Osmanskoj carevini usko povezani sa vojskom. Njihovi šejhovi i derviši pratili su vojsku na pohodima, dajući im moralnu podršku. Historija bilježi velike derviške zikrove uz kudume (vrsta bubnja), sahan-tasove, binbir halke, u literaturi evidentirane kao "..Turci su alakali cijelu noć". Po zauzimanju teritorije oni su obično formirali zavije (male prostorije koje su se u pravilu pretvarale u tekije).
U svojoj pratnji sultan Mehmed Fatih doveo je u Bosnu 40 šejhova raznih tarikata. Noseći duh islamske tolerancije, derviši su lahko vršili islamizaciju osvojenih prostora. Postojeća kultna mjesta bosanskih bogumila, odnosno krstjana prave vjere apostolske, nisu zatirana. Najbolji dokaz za to jeste činjenica da su najstarija derviška dovišta, zapravo, samo stara bogumilska molitvišta. Ajvatovica, Karići, Šehova korija kod Sarajeva, Vrelo Bune u Blagaju, Živčići-Vukeljići, kod Fojnice, nisu, dakle, samo izvorišta duhovnosti, nego i bosanske državnosti, potvrda kontinuiteta Bosne kao samostalne države, dokaz autohtonosti Bošnjaka. Kome je smetala Bosna, smetala su mu i ta dovišta. U tom smislu treba razumijevati sve oblike nasrtaja raznih vlasti na ova svetilišta.
Derviški redovi, treba to naglasiti, nikada nisu sputavali razvitak nacionalnih specifičnosti, nacionalnog duha u najširem smislu. Naravno, kroz afirmaciju islamskog učenja. S druge strane oni domoljublje nikada nisu uzimali kao pojavu stranu univerzalnoj poruci Kur'ana, o čemu među ulemom postoje sporenja. Niz primjera potvrđuje tu činjenicu. Šejh Hamza Orlović je početkom 16. stoljeća utemeljio autentični bosanski red Hamzevija sa željom da Bosnom vlada maternji jezik i domaći čovjek. Od ortodoksne uleme okarakteriziran je kao heretik i njegova je buna u krvi ugušena. Sam Husein-kapetan Gradaščević je izun (dozvolu) i hair-dovu za svoje političko djelovanje, u pravcu borbe za bosansku autonomiju, tražio od šejh Sirri-babe Sikirića sa Oglavka. Isti je bio njegov derviš. Vjerska poezija Ilhami-babe iz Žepča dovela ga je dotle da ga je Dželal-paša u Travniku osudio na smrt.
Derviši jednom događaju daju posebnu važnost. Sultan Mehmed Fatih je, po zauzimanju Vrhbosne, od posljednjeg bosanskog djeda dobio njegov štap kao simbol duhovne i svjetovne vlasti bosanske države. Isti taj štap Sultan je predao šejhu Mevlevijske tekije na Bentbaši. Štap se je čuvao u tekiji sve dok ona 1957. godine nije srušena. Štapu se od tada izgubio svaki trag. Vlasti koje su se nakon toga smjenjivale vladale su, međutim, Bosnom i bez štapa, simbola koji je potvrđivao kontinuitet bosanske državnosti.
Derviši nisu, dakle, samo čuvari islamske tradicije nego i bosanske drzavnosti. Ali, njihove vezanosti za veliko Osmansko carstvo daleko svjesniji su bili njegovi neprijatelji negoli samo carstvo. Tok događaja o tome najbolje svjedoči. Kad su velike kolonijalne sile bacile oko na dijelove Osmanskog carstva, njima se kao prepreka javila mreža derviških redova. Njihovi obavještajci su konstatirali da se bez slamanja derviša ne može ići dalje niti oslabiti Turska. Kulminacija takve djelatnosti je Lorens od Arabije. Kolonijalni obavještajci nalazili su nezadovoljne pojedince, željne vlasti, indoktrinirali ih i naoružavali da uđu u borbu za formiranje vlastitih državica, koje su kasnije postajale satelitima dotičnih zemalja. Ulazak austrougarske vojske u Bosnu dočekan je otporom kojeg je vodio šejh Muhammed ef. Hadžijamaković. Pad Bosne pod Austro-Ugarsku, odnosno kraj Otomanske imperije obilježavaju i nasrtaji na derviše, odnosno njihovo učenje.