Halo heroj, smiri dozivljaj, ti da si ratovao kao sto pricas, ne bih se time hvalio, nego bi sutio kao i svi ostali, a nemoj ovdje da pricamo o tome kako su neki vasi otisli u cetnike, itd. itd. T
Ti kazes da smo mi seljaci, a pogledaj kakve ti teme pokreces, tipa: "koliko si ti ubio cetnika?"
Ja se trudim da ovdje komentarisem o kosarci (K.K. Bosna), o cemu i treba da govorimo, a jos jednom ti ponavljam, oni koji su se iskreno borili za ovu zemlju, ginuli, sada sute i ne pada im na pamet da govore o tome, tako da si ti neki napuhani guzonja koji se kao i mnogo krio po podrumima, i sada jedva docekao da se kurci i prica o ratu kao neki veeliki vojnik.
Govoris o nasem klubu u ratu?
Sarajevo - UN 4:0
30.3.1994
Ratna 1994 godina, rat, opkoljena Dobrinja i minimum nade da ce biti bolje. Medju rajom je pocelo da se prica da igra Sarajevo na Kosevu. Nevjerovatno! Poceli smo se loziti da idemo na utakmicu koja nije imala apsolutno nikakav takmicarski znacaj, a put do Koseva u to vrijeme je bio ruski rulet. Bez obzira na opasnost i put koji je trebalo preci, nas cetvorica smo odlucili da krenemo, jer Sarajevo je u tom trentku bilo jedino sto nas je zanimalo.
I tako smo krenuli preko cuvene barikade naoruzani bordo bijelom zastavom, pa preko Mojmila noga za nogom stizemo na Otoku gdje srecemo jos Hordi sa Dobrinje koji su se uputili prema Kosevu sa istim ciljem kao i mi.
Atmosfera u gradu je bila nevjerovatna. Svi koji su dolazili na stadion bili su naoruzani zastavama i salovima, sve je licilo na mir i na jos jednu veliku utakmicu FKS. Dolazimo na stadion i smjestamo se na sjevero-zapad gdje su bile Horde Zla iz Pofalica, Kosevskog brda, Starog grada..., jer na sjever se nije moglo.
Divno je bilo vidjeti igrace Sarajeva kako istrcavaju na teren, padobranca koji se spusta na centar sa bordo dimnom zavjesom.
To sve je na neki nacin bio bijeg iz stvarnosti, jer opet se Kosevo treslo od navijanja i pjesme Hordi, opet je Sarajevo davalo golove. Divno je bilo taj dan vidjeti svu tu raju na istom mjestu, jer nas je rat odveo na razne strane, a za neke se nije znalo da li su uopste zivi. Taj dan i utakmica su nas na trenutak potpuno odvojila od stvarnosti i odveli u neko bolje vrijeme. Ipak, pogled na pomocni teren stadiona Kosevo na kojem se tada i sada nalaze nasi sehidi, pogled na neke starije pripadnike Hordi koji su umjesto u farmerkama i dresovima taj dan na tribinama i na obezbjedjenju bili obuceni u maskirne uniforme, helikoptere koji nadlijecu stadion i brda oko Sarajeva vracao nas je u surovu realnost i RAT.
Bez obzira na sve sto se desavalo u gradu prije i poslije ove utakmice, tih 90 minuta je bilo nesto neopisivo. Opet su Horde kao nekad navijale, opet se u inat dusmanima Kosevom orila pjesma, opet je Sarajevo pobjedilo...
Pobjeda! 4:0! Slavili smo kao da smo prvaci svijeta, a ne pobjednici jedne revijalne utakmice protiv bataljona UN-a. Ta utakmica je za nas znacila nesto puno vise i to nesto je neponovljivo. Krenuli smo sa pjesmom u koloni prema Skenderiji, a onda kud koji svako svojim kucama, ili na liniju u nadi da ces do cilja stici citav.
Mnogi ljudi koji su taj dan bili na Kosevu vise nisu sa nama na ovaj, ili na onaj nacin. Medju njima su i ovi momci s kojim sam bio na tekmi...
(Krula 15 January 2005, 2:52 Post #30
Horde Zla
Group: Korisnici
Posts: 11
Joined: 14-December 04
Member No.: 2,911)
I opet ti kazem, ne govori o necemu u sto nisi upucen
Manijak, joj volim sto si proznao ovo prvo, svaka ti cast
Ali Neno ocigledno ceka da dobije neko mjesto u klubu i onda ce zavrsiti karijeru.