Imala sam i sama više smrtnih slučajeva u porodici i široj rodbini...Strašno je kada onako, u dubokoj tuzi dobiješ cjenovnik "usluga"...ako si plaćao članarinu, manje je ako nisi, košta puno više i, imam blagi osjećaj da tako misle, to je sa punim pravom tako skupo za "neplatiše" članarine, da djeluje na ostale ljude, te da počnu plaćati tu članarinu...
Kroz članarine se nakupi dosta novca jer znam da su moji roditelji tu neku članarinu plaćali cijeli svoj život...pa ipak, dobili su samo popust, tj. bili oslobođeni plaćanja nekih usluga iako je praktično dženaza plaćena nekoliko puta kroz te članarine...
Mora se imati odmah novac jer inače neće da počnu sa pripremama za dženazu. Imala sam slučaj dvije komšinice koje nisu imale nikoga da plati njihovu dženazu, tj. imale su porodicu, ali su socijalno ugroženi, nezaposleni. Komšije su se zaputile do hodže da pitaju da li postoji mogućnost da se iz dosada prikupljenih sredstava od članarina, za socijalne slučajeve izdvoji novac za dženaze umrlih. No, hodža je kategorički odbio i rekao: to nije moguće. A, kako rekoh, veliki broj ljudi uplaćuje godinama i decenijama tu članarinu, sigurno je da postoji mogućnost neke solidarnosti.
Na kraju, za obje komšinice je komšiluk skupio novac i platio dženazu, sedminu itd...Od islamske zajednice nije bilo ništa...
Ne čudi me, jer kako rekoh na početku, kada sam izgubila najbliže članove porodice, nisam dobila ni riječ utjehe od hodže, samo smo razgovarali o tome koliko šta košta, šta želim (što će reći, hoću li "luksuzniju" dženazu ili "običnu"...)
Sreća pa smo mi sve to mogli sami isfinansirati, ali mi je ostao gorak okus u ustima da je smrt građanina BiH, muslimana ( a vjerujem da i kod katolika i pravoslavaca nije puno bolje) postao unosan biznis koji nema niko pravo kontrolisati. Oni su nedodirljivi...
Umrli se mora ukopati, ako nemaš novac, nabavi kako znaš...Prava ucjena, za one koji nemaju novca. Nemaju priliku ni da dostojanstveno tuguju za umrlim.
