el_fin wrote:siddo89 wrote:rezolutni wrote:Ne uznemiravam ni jednog forumaša. Odgovorio na postavljeno pitanje.
ajde zadnje pitanje,jel u pitanju bio drugi muskarac? jel se zna?
NIJE BIO DRUGI MUSKARAC. ZA MENE JE BRAK SVETINJA. ALI BRAK AKO JE ZNACENJE BRAKA UZAJAMNO POSTOVANJE I DR.
BRAK NIJE RECI VOLIM TE A VRIJEDJATI GA IZ DANA U DAN. BRAK NIJE KLJUKATI DJECU PRICAMA, MAMA CE ME OSTAVITI OTICI SA "RADNIM KOLEGOM" :KOMSIJOM" I SL.
NISAM BILA GLAVNA, SAMO SAM SE OD SRCA ZEZALA I DRUZILA.
dana 27/02/2013 12:23
el_fin je napisao/la:
e hajd budi pametan, pomozite kojim pametnim savjetom.
upoznao sam preko interneta zenu stariju od mene 10 godina. toliko smo se dobro slagali da je za ne povjerovati da je tolika razlika između nas. vesela, uvijek za šalu, o svemu sam sa njom mogao pričati što nisam ni sa najboljim jaranima a ni sa nekim iz familije. kad sam dolazio u BiH, dosao sam radi nje, da je vidim. I na tom dijelu nisam našao zamjerku, starija jeste al izgleda bolje nego pojedine mlađe djevojke. elem neise da ne duljim s opisom...
eh sad...ona ima dvoje djece iz bivseg braka a ja djevojku s kojom sam vec 10 godina. s tom djevojkom mogu komotno reci da sam vise iz navike, nece ona brak, a ni ja ni brak niti djecu s njom. desavalo se da me vrijeđa pred društvom, ponižava...ma ne volim je
shvatio sam da volim ovu stariju ali da bi tu bilo problema i sa njenom djecom i sa mojom familijom, zajedno smo skontali da nekako tu gubimo jako puno. spreman sam prihvatiti i djecu ali sumnjam da bi djeca mene. ma ja bih se i sa svojima zavadio zbog nje, briga me...a vremenom bi im se svidila kad bi joj dali sansu.
međutim, slijedeće...kad sam bio kod nje, nekako nisam mogao da izađem s njom u grad npr. u kafić ili negsje jer je ipak razlika uočljiva i neznam jel to stid ili strah, ma nije stid jebem ga, ma neznam ni ja koji je klinac
uglavnom izbjegavao sam da idemo zajedno i isao sa rodicama, rođacima u grada ona me je za to vrijeme cekala ili isla sa svojim drustvom na skroz drugu stranu. zvala me je s njima al ja nisam htio, nikada. osjetio sam da me voli a mislim da je i ona da ja volim nju ali me ubi razmisljanje, sta, kako, da li se upustiti u takvo nesto...uf
ipak sam se pobrinuo da se pred kraj mog boravka u BiH s njom posvađam i vratim se kuci djevojci koju ne volim, jer je ona blizu mene, navikao sam, tu zivim i radim nekako je to bio logičan izbor.
a sa ovom bih morao preseliti u BiH radi njene djece, napustiti i posao i krenuti iznova.
koji mi je klinac? sta raditi? i sad joj se javim porukom i ona meni. jedina je koja se sjetila moga rođendana hehehe jest matere mi i to me je sjebalo na pozitivan nacin.
toliko za sada, eto recite mi nešto, recite mi da sam budala iako to i sam znam

jesam li?

ps: SAD SAM U BIH I PLANIRAM BITI MALO DUZE, DAL DA JOJ SE JAVIM, DA JE POTRAZIM????

________________________________________________________________________________________________________
Toliko o poštovanju prema djeci i porodici.