tempora wrote:Izuzev novalic, ne mogu a da ne primjetim koliko malodusnosti ima u pojedinim postovima te koliko nepoznanice o pravilima ponasanja u okvirima ovakvih slucajeva.
Po svim mogucim konvencijama ili zakonima, jedan azilant se ne smije deportirati iz zemlje ukoliko zemlja iz koje potjece nije proglasena sigurnom.
Naravno, da sve evropske zemlje vrse deportaciju izbjeglih, bez obzira na odredjena pravila kojih se trebaju pridrzavati.
U Holandiji, koja u zadnje tri godine vrsi naj suroviju cistku azilanata, zakonom je uredjeno da se deportiranima na glavu moze staviti sljem, na lice brnjica te na ruke lisice, zbog njihove licne sigurnosti.
Za gospodu ovdje, koja ne potjecu iz Iraka, Avganistana, Sierra Leone, Konga ili bilo kojih drugih ratnih zarista, naravno da je tesko i zamisliti da se radi o kojekakvim psihickim traumama.
Holandija je u prosloj godini imala 100 000 ilegalaca, a vec ove godine broji 250.000, azurnom politikom ministarstva za imigraciju i naturalizaciju.
Redovni skandali u sabirnim centrima tj "povratnim centrima" ( citaj zatvorima) u kojima se zatvaraju majke sa djecom, maloljetnici te odrasli, nerijetko ukazaju na "batinanje" tj fizicko i psihocko maltretiranja onih koji cekaju na izgon.
Advokati mnogih, zaduzeni za procedure, nerijetko i ne znaju ko im je klijent. A azilanti ne rijetko i ne bivaju obavijesteni o tome da se aspolutno ne nalaze u proceduri.
Porodice sa djecom koja su rodjena ovdje i zive vec po 12/15 godina, duzni su da se vrate u zemlju odakle dolaze, bez obzira na posljedice i ne garancije o tome da li ce ostati zivi ili biti zatvoreni pri povratku.
Iz ove zemlje vracani su ljudi u najvecim ratnim stihijama a sluzbenici ministarstva se dobrano trude da istima ucine zivot nimalo laksim i sigurnijim.
Naravno, niko od vas ne nosi njihovu sudbinu, niko ne nosi strah i neizvjesnost, pa je i nemoguce ocekivati od vas da imate i trun razumijevanja za tudje nedace.
sada, radi cega su te zemlje statusa "humanitarnih" presle na status "krvnika" azilanata..
mogu govoriti o svici, jer mi je situacije daleko poznatija od svih drugih evropskih zemalja..
interesantno je da, kada su izbjeglice dolazile.. npr.. u zenevu, kantonalna vlada inzistirala.. ovo znam zato sto sam bila prisutna na razgovoru clanova moje porodice u izbjeglistvu, i jedan veliki broj drugih bosanaca koje sam srela... (moram precizirati da su jedno vrijeme... davne 93 i 94 godine dvojica tipova koje sam poznavala i koji su dovozili izbjeglice za pare iz bosne.. znali da ih istovare pred moja vrata, da pokazu gdje treba pozvoniti.. i da su odlazili ostavljajuci taj jadan svijet... meni na grbacu...
dok jedanput nisam dreknula i rekla da ako ih jos jednom ostave pred mojim vratima a ne odvedu ih direktno pred sabirne centre... idem ravno u policiju i prijavljujem... ferid mi od toga dana boga ne naziva... a jadan svijet, kada bi procitao moje ime na vratima.. ne muslimansko.. nalazilo se na mukama.. i slijedilo je pitanje, jesi li ti hrvatica ili srpkinja...a da vam ne pricam za one koji su ponekad vikend provodili kod mene, dok se centar ne otvori.. ja mislim da taj svijet nije oka sklapao...)
da nastavim.. ovdje su im po 2-3 puta ponavljali da ime daju privremeni boravak, dok se situacije u zemlji ne popravi.. i da ce se poslije toga morati vratiti u svoju zemlju.. bez obzira na ekonomske prilike.. i ti ljudi su potpisivali dokumenat... kojim su potvrdjivali da ce otici cim se situacije u zemlji smiri.... i da su prva vracanja uslijedila poslije izvjesaja vlade bih da moze poceti povratak izbjeglica.. krajem 96, ako se ne varam.. neko vrijeme sam imala i kopiju toga dokumenta... morala bih ga opet pronaci....
medjutim, poslije par godina proboravljenih u svici, vecina tih ljudi nije imala nikakve volje da se vrati u zemlju... i malo po malo, pocelo je nasilno vracanje.. ali.. u prvo vrijeme nudila se odredjena svota novca (4-5 hiljada franaka po odrasloj osobi) + ne znam koliko po djetetu.. i pomoc u gradjevinskom materijalu u zemlji (znam ljude koji su otisli za bosnu i radili ne tom programu)... i novcu za one koji se odluce vratiti se svojom voljom...
medjutim.. dobrovoljaca je bilo prilicno malo... a nasilnih vracanja... spektakularnih.. malo vise
dakle,
