Forum Klix.ba

pikachunj wrote:Završila sam školu s odličnim, uvijek najbolja učenica u osnovnoj i jedna od rijetkih iz svoje generacije iz srednje koja je upisala fakultet koji je željela. I to sam ubrzo završila. Onda je krenula potraga za poslom. Tu sam ispala totalno izgubljena. Shvatila sam da od svega znam nešto, ali ništa specijalno. Nit sam pretjerano dobra u engleskom ili njemačkom, a nemam ih priliku ni upotrebljavati. Druge strane jezike sam probala učiti, ali mi je bilo strašno dosadno ponovno učenje i sjedenje za knjigom. Navodno sam matematički tip, ali nekakve analize i matematički izračuni također mi zadaju glavobolje, za sve trebam psihičku pripremu, poživčanim ako nešto ne znam izračunati, jednostavno se ne nalazim u tome. Nisam ni umjetnički tip, ne znam crtati, ne znam pjevati, pokušala sam svirati instrumente, ali i to sam prekinula, znam pisati, ali mi je to dosadno i čitanje mi je postalo dosadno - ukratko totalni sam antitalent i nemam afinitet ni prema čemu.

Onda posao - standardni uredski poslovi, nikakve specijalizacije i usavršavanja, sjedi i radi šta ti se kaže. Gubim živce na poslu i sve mi je užasno dosadno iako sam se okušala u različitim branšama - od društvenih do financijskih, od timskih radova do individualnog angažmana.

A opet, kad sam nezaposlena, hoću iskočiti iz kože, primam se bilo čega i u 2 mjeseca napravim kompletan opus svojih individualističkih kreacija. Tj. igram se kao dijete i polagano ludim.

Ovo nije nekakva životna kriza, oduvijek se osjećam da mogu dovršiti ono čega se primim, ali nikad nemam preveliku motivaciju za tim. Odnosno, ne smatram znanje nečim bitnim u životu, ne vidim po čemu su ljudi koji puno znaju sretniji ili uspješniji od onih koji su orijentirani na samo jednu stvar (bilo to kućanstvo, novac ili zgubidanjenje).

Pomozite da dokučim u čemu je problem!

pikachunj wrote:
Pomozite da dokučim u čemu je problem!

Konjanik wrote:

pikachunj wrote:
Pomozite da dokučim u čemu je problem!

uclani se u neku stranku po mogucnosti jednu od 6 vladajucih nacionalistickih stranki,mozda te krene pa dobijes tonu motivacije

_mufljuz_ wrote:ja kakvih sve glupih zakljucaka ima boze sacuvaj - kod bosnje se sve svede na nedostatak kurca i toga da covjek nema rjeseno partnersko-imovinsko pitanje...

Ona ima samo nedostatak motivacije (koji će je sigurno proči), a nije joj potrebno da izgubi obraz zbog nekih tamo "stranaka", za koje se je ispostavilo da su kriminalne grupe a ne stranke.

pikachunj wrote:Završila sam školu s odličnim, uvijek najbolja učenica u osnovnoj i jedna od rijetkih iz svoje generacije iz srednje koja je upisala fakultet koji je željela. I to sam ubrzo završila. Onda je krenula potraga za poslom. Tu sam ispala totalno izgubljena. Shvatila sam da od svega znam nešto, ali ništa specijalno. Nit sam pretjerano dobra u engleskom ili njemačkom, a nemam ih priliku ni upotrebljavati. Druge strane jezike sam probala učiti, ali mi je bilo strašno dosadno ponovno učenje i sjedenje za knjigom. Navodno sam matematički tip, ali nekakve analize i matematički izračuni također mi zadaju glavobolje, za sve trebam psihičku pripremu, poživčanim ako nešto ne znam izračunati, jednostavno se ne nalazim u tome. Nisam ni umjetnički tip, ne znam crtati, ne znam pjevati, pokušala sam svirati instrumente, ali i to sam prekinula, znam pisati, ali mi je to dosadno i čitanje mi je postalo dosadno - ukratko totalni sam antitalent i nemam afinitet ni prema čemu.

Onda posao - standardni uredski poslovi, nikakve specijalizacije i usavršavanja, sjedi i radi šta ti se kaže. Gubim živce na poslu i sve mi je užasno dosadno iako sam se okušala u različitim branšama - od društvenih do financijskih, od timskih radova do individualnog angažmana.

A opet, kad sam nezaposlena, hoću iskočiti iz kože, primam se bilo čega i u 2 mjeseca napravim kompletan opus svojih individualističkih kreacija. Tj. igram se kao dijete i polagano ludim.

Ovo nije nekakva životna kriza, oduvijek se osjećam da mogu dovršiti ono čega se primim, ali nikad nemam preveliku motivaciju za tim. Odnosno, ne smatram znanje nečim bitnim u životu, ne vidim po čemu su ljudi koji puno znaju sretniji ili uspješniji od onih koji su orijentirani na samo jednu stvar (bilo to kućanstvo, novac ili zgubidanjenje).

Pomozite da dokučim u čemu je problem!

iz zadnje klupe wrote:Ovako

Nisi ti nenadarena, nego si polovično nadarena na više frontova, što je zapravo promašaj, znam po sebi, jer u ničemu se ne mo0žes izdignuti puno iznad prosjeka da bi mogla živjeti od toga, a ipak sam činjenica da si toliko koliko dobra u tome daje ti neko nadu

Znači nije u pitanju nedostatak motivacije nego bespotrebno rasipanje na više strana oskudnih resursa i vrlina koje priroda svakom od nas da u ograničenim količinama.

Ko fudbaler treće lige koji zna dobro zapjevati za raju, a u tridesetoj postane socijalni slučaj...

vildemar wrote:

iz zadnje klupe wrote:Ovako

Nisi ti nenadarena, nego si polovično nadarena na više frontova, što je zapravo promašaj, znam po sebi, jer u ničemu se ne mo0žes izdignuti puno iznad prosjeka da bi mogla živjeti od toga, a ipak sam činjenica da si toliko koliko dobra u tome daje ti neko nadu

Znači nije u pitanju nedostatak motivacije nego bespotrebno rasipanje na više strana oskudnih resursa i vrlina koje priroda svakom od nas da u ograničenim količinama.

Ko fudbaler treće lige koji zna dobro zapjevati za raju, a u tridesetoj postane socijalni slučaj...

Ovo je otprilike suština. Nije u pitanju motivacija-imam ja volje, potrudiću se, pokušati uspjeti, samo nemam tih prirodnih predispozicija za određene stvari (većinu stvari )

didžej wrote:

pikachunj wrote:Hvala na odgovoru. Zanima me kako dobiti volju za nečim? Odakle nedostatak motivacije? Inače, jako sam zahvalna šta u ovim vremenima imam posao i trudim se dati sve od sebe (na van), ali ono što je u meni je totalna ravnodušnost, čak bih rekla živčanost baš zbog tog nedostatka motivacije. Zvučim si kao razmažena nezahvalnica kad ovako pišem, ali praznina u meni je prejaka.

nadji momka.

shiljak wrote:Ne kontam ovaj prvi post. Završila fakultet? Koji? Kad si završila, jesi igdje radila ili si nezaposlena..

bierkof wrote: Moguce je da postavljacica teme jednostavno ne shvata da "nadarenost" ne postoji. Postoji samo rad/trening i kontinuitet.
Ovo vazi od prilike za sve discipline. Cak i umjetnici, ilustratori, digital artists i slicni moraju godinama i godinama da vjezbaju da crtaju i modeliraju osnovne stvari/oblike dok njihova vjestina ne postane dovoljno dobra da bude komercijalno nagradiva. To pogotovo vazi za muzicare i sportiste, ali takodjer i za inzinjere, doktore, istrazivace, programere, dizajnere...

pikachunj wrote:Završila sam školu s odličnim, uvijek najbolja učenica u osnovnoj i jedna od rijetkih iz svoje generacije iz srednje koja je upisala fakultet koji je željela. I to sam ubrzo završila. Onda je krenula potraga za poslom. Tu sam ispala totalno izgubljena. Shvatila sam da od svega znam nešto, ali ništa specijalno. Nit sam pretjerano dobra u engleskom ili njemačkom, a nemam ih priliku ni upotrebljavati. Druge strane jezike sam probala učiti, ali mi je bilo strašno dosadno ponovno učenje i sjedenje za knjigom. Navodno sam matematički tip, ali nekakve analize i matematički izračuni također mi zadaju glavobolje, za sve trebam psihičku pripremu, poživčanim ako nešto ne znam izračunati, jednostavno se ne nalazim u tome. Nisam ni umjetnički tip, ne znam crtati, ne znam pjevati, pokušala sam svirati instrumente, ali i to sam prekinula, znam pisati, ali mi je to dosadno i čitanje mi je postalo dosadno - ukratko totalni sam antitalent i nemam afinitet ni prema čemu.

Onda posao - standardni uredski poslovi, nikakve specijalizacije i usavršavanja, sjedi i radi šta ti se kaže. Gubim živce na poslu i sve mi je užasno dosadno iako sam se okušala u različitim branšama - od društvenih do financijskih, od timskih radova do individualnog angažmana.

A opet, kad sam nezaposlena, hoću iskočiti iz kože, primam se bilo čega i u 2 mjeseca napravim kompletan opus svojih individualističkih kreacija. Tj. igram se kao dijete i polagano ludim.

Ovo nije nekakva životna kriza, oduvijek se osjećam da mogu dovršiti ono čega se primim, ali nikad nemam preveliku motivaciju za tim. Odnosno, ne smatram znanje nečim bitnim u životu, ne vidim po čemu su ljudi koji puno znaju sretniji ili uspješniji od onih koji su orijentirani na samo jednu stvar (bilo to kućanstvo, novac ili zgubidanjenje).

Pomozite da dokučim u čemu je problem!