ti si, dakle, taj virus. mozemo se mi zezati, ali takve stvari, kad od nas
ovise, i ne postoji sansa da imamo ikakav problem za njih vezano (citaj: sanducic)
dovode nas do cinjenice da smo u odronu totalnom ilitiga, nasa empatija je svedena
zbog obrazovanja i odgoja na:
Empatija
Tog dana smo sjedili u učionici i ( kao i obično ) čekali asistenta koji nam je trebao držati
vježbe iz PPJ-a. Naravno, i nakon neka dva ili tri desetljeća nakon Šuvara tradicija našeg
školstva ( koje je proizvelo takve genijalce da su sva izbjegla djeca iz BiH u zapadnim
zemljama pa barem za dva koplja bila bolja od djece svojih udomljenika ) se nastavljala te je
do sada kasnio dobrih pola sata. To, međutim nas nije toliko sekiralo, jer nije nauka zec, a
ako se i izgubi koja godina nije važno, samo nek´ je živa glava. Do sekiranja nije došlo jer se
između Polimčeve, Nicevića, Kruše, Burina i mene razvio jedan pravi intelektualni razgovor.
Potakla ga je Polimčeva koja nam je kazala da već drugu godinu studira solo pjevanje. Tu
sam se ja odmah nadovezao te sam je počeo ispitivati o Bethoveenu. Njeno znanje je bilo
zavidno i doista je znala sve o Eroici i IX. simfoniji. Kruša je tu uletio rekavši da je Wagner
za svoje vrijeme bio metalac, a ja rekoh kako bi Prsten Nibelunga mogao biti obrađen u
jednu pravu trash metal rock operu. Tada je Burina kazao da je njegov favorit Schubert i
da su njegove solo pjesme super, na što je Nicević dodao da je on ( Schubert ) bio Sandi
Cenov ( roker u duši ) svojih dana. Uglavnom, razgovor je tekao glatko i duhovito sve dok
se nije povuklo pitanje kastrata. E, tu sam se ja prosuo k´o riža upitavši znali ko od njih kako
se vrše operacije nad njihovim glasnim žicama. I tako, dok su mi se oni smijali ja sam u
sebi psovao Adolfovu majku gospodinu Šuvaru i njegovom obrazovnom sistemu koji me je
napunio dezinformacijama o kastratima i malo je falilo da se od stida ne bacim kroz prozor i
to zatvoren. Međutim, do toga nije došlo jer je razgovor skrenuo u pravcu analiziranja metoda
caparenja njihovih spolovila ( naravno, spolovila kastrata ). Tu je bilo raznih ideja. Popisat ću
tri od njih:
Metoda tarlahanja nad močvarom.
( Sastoji se u višenju budućih kastrata nad močvarom u iščekivanju krokodila
ili kakvog drugog močvarnog stvora koji bi pristupio caparenju. )
Metoda ´ vrućeg kotla´.
Metoda ubacivanja spolovila u kotao s kakvim vrelim ( ili već istaljenim ) metalom.
Tzv. ´primitivna metoda´.
Tucanje spolovila s dvije oveće cigle ili kamena.
Na kraju, svi smo se složili da je za tu namjenu najbolja metoda ´portabl giljotine´ koju, nadam
se, ne moram objašnjavati. Tu se naš razgovor završio jer je asistent konačno nazočio
suprotno običaju konstantnog izočavanja.
Sutradan mene Burina zove na telefon i pita:
Pa dobro, jesmo li mi normalni ?
E, moj Burina, - odgovorih mu ja - sad mi je tek jasno koliko je naša empatija jaka i kolika
intelektualna nasljeđa ti je nama ostavio naš obrazovni sistem.
ada vidimo sta o empatiji kaze:

:
http://www.brainpickings.org/index.php/ ... mencement/
<3