Kakva gomila gluposti! A ja sam iz BL. Znam ljude koji su u takvim vezama i brakovima, slave sve ili ništa, pa se kod njih derneči za Nove godine, 1. maj i bilo koji po volji im datum. Znam i neke koji su se priklonili partnerovim običajima, ali to su mahom ljudi koji nikad, ni od malih nogu, nisu uzbijali ništa što se tiče etničkog/vjerskog.
"Moji Srbi" mahom gledaju utakmice BH reprezentacije. I često koriguju ono što djecu uči društvo i ulica, a počesto i škola.
Jezik i nastavni program nacionalne grupe predmeta je problem čitave BiH.
Na privremenom i povremenom radu sam u Sarajevu. Djeca mojih radnih kolega, manjina, se iz škola i vrtića vraćaju sa "Allahu dragi", kao što se i oni u BL vraćaju s kakvim god rečenicama se vraćaju.
U mojoj vezi s jednim takvim "drugačijim" su meni dane odriješene ruke da se djeca zovu kako ja hoću, vaspitaju u vjeri kako ja hoću. Rijetko i nepopularno, ali ima i postoji.
Ono što je mene iskreno šokiralo je količina nacionalizma s kojim sam se ja srela u SA. Isključivosti. Iščuđavanja što nemam ambiciju da SA pretvorim u svoje stalno prebivalište. Ponajviše otvorenim zgražanjem na recimo neku priču o druženju ili ljubovanju koja se zovu "onako". Na nacionalizam i krajnje desno sam u BL navikla, još od ranih devedesetih, ali ovaj u SA, kod "mojih" me jako pogodio.
Ne kažem da su tamo cvjećke, ali, vala, nisu ni ovdje. Kako ovdje ima "normalnih", ima ih i u BL. Sasvim dovoljno da se može voditi normalan život s normalnim aktivnostima i normalnim razgovorima s ljudima.
Na temu: pokretaču teme bih Sarajevo preporučila ponajviše kao grad u kojem ipak ima najviše mogućnosti za zaposlenje. Da ja želim da živiim drugdje u Bosni, išla bih u Tuzlu ili u Bihać.
kremali wrote:
Namece im se iskljucivo srpski jezik 8 nema gluposti tipa BHS)
Slave iskljucivo Vaskrs i Pravoslavni Bozic (nema gluposti tipa slavim oba praznika)
Navija se za Partizan
Daju se srpska imena djeci da ne bi odudarala
itd itd