car-x wrote: ...kopex sarajlic (nadam se da vas je dosta culo za njega) je svojevremeno bio kovac. potkivo je konje i tako zaradio za put u njemacku. u njemackoj je radio i zaradio prvi kamion, MAN.. s kamionom se vratio u bosnu i nekad 60-ih i 70-ih godina bio jedan od prvih autoprevoznika u mojoj mahali. radeci kamionom kupio je bager, pa rovokopac, pa grtalicu, i tako u nedogled.. pa onda prva cisterna. pa jos jedna..
pa je danas tu gdje jeste.. pa ce se opet naci neko da za njega kaze da je kriminalac.. kao i za sve ostalo.. samo zato sto ima vise nego neko drugi.. to sto je cojk sve postigo svojim radom je sasvim svejedno...
Ni blizo slicnosti sa slucajem Radoncic. Sarajlic tanko, a dugacko prede zadnjih 50 (pedeset godina)... bez podrske politickog establismenta. On nije napravio posao kroz rat, i u nekoliko godina. On je bio kovac, kazes, pa polako... kvrc, kvrc... od klepanja motike (preko Njemacke) do prvog slepera.
A Radoncic ? Pravo iz KOS-a.
KUPUJMO DOMACE wrote:Brojne su indicije da je Radoncica iz Titograda u Sarajevo poslao KOS; Oficir KOS-a Nikola Radujko priznaje da je poznavao Fahrudina i brata Sekija! Radoncicevu predratnu suradnju sa KOS-om je "provalio" visoki politicar i diplomata iz Crne Gore.
Kakve su zadatke dobijali novinari koji su suradjivali sa KOS-om. Splitska "Nedjeljna Dalmacija" uoci rata objavila izvjestaj KOS-a u kojem se kao jedan od suradnika spominje Fahrudin Radoncic. Zasto je zagrebacki "Danas" raskinuo suradnju sa danasnjim vlasnikom "Avaza"?
...
Radoncic je tokom crnogorskog dijela svoje karijere bio dugogodisnji saradnik zloglasnog KOS-a, Kontraobjavjestajne sluzbe bivse JNA. Radoncic je, prema ovom crnogorskom izvoru, u KOS-u bio zaveden pod kodnim imenom "Scepo", a izvjestaje je podnosio visokom oficiru ove sluzbe Nikoli Radujku.
...
No,krenimo redom u rasvjetljavanju slucaja "Radujko & Scepo" i pogledajmo kako se u cijelu tu pricu uklapa lik Fahrudina Radoncica. PRANJE KOS-a Centralna kontraobavjestajna grupa (KOG) predstavljala je vrh Kontraobavjestajne sluzbe JNA (KOS) i smatralo se da se onaj ko se nalazi u sastavu KOG-a nalazi u najuzem vrhu kontraobavjestajne sluzbe. KOG je, pored centrale u Beogradu, imao tri detasmana: Zagreb, Sarajevo i Skopje. Iz skopskog detasmana su pored Makedonije pokrivani Crna Gora, Kosovo i Sandzak.
U prvoj polovini 80-ih godina u Skopju se na celu detasmana KOG-a nalazio Nikola Radujko, profesionalni oficir JNA i vrsni obavjestajac, koji ce kasnije biti premjesten u centralu KOG-a u Beogradu. Visokopozicionirani oficir KOG-a tvrdi da je upravo u to vrijeme Radujko vrbovao Fahrudina Radoncica kao suradnika sluzbe. Nepoznanica je da li je do poznanstva doslo preko Fahrudinovog brata Semsudina Sekija Radoncica koji je sluzio vojni rok u Skopju ili nekom drugom linijom. U svakom slucaju, Fahrudin Radoncic je brzo napredovao u sluzbi gdje je nosio najvisu mogucu ocjenu - vrsni obavjestajac.
U KOS-u je 1987. donesena odluka da se mimo republickih Sluzbi drzavne bezbjednosti vrsi prodor u sve segmente drustva sa ciljem pravljenja suradnicke mreze na terenu. Do tada je vazilo zakonski regulisano pravilo da se KOS jedino uz odobrenja republickih SDB-ova mogao baviti civilnim licima - da ih prati ili pridobija kao suradnike. Od 1987. vise nisu trebala nikakva odobrenja od civilnih organa vlasti da se "vrsi prodor na teren", u sfere politike, privrede ili medija. Svi suradnici KOS-a su tada dobili zadatak da dostave spisak svojih rodbinskih, poznanickih ili prijateljskih veza kako bi se izvrsila procjena na koga od tih ljudi bi se "moglo ici" odnosno s kim bi se mogla uspostaviti suradnja. Ovi procesi traju tokom 1988. i 1989. da bi prije visestranackih izbora 1990. bila donesena odluka da se totalno prekidaju svi odnosi sa republickim MUP-ovima, odnosno SDB-ovima sto je formulirano kroz zahtjev da se od njih uzimaju sve potrebne informacija, ali da se njima ne prosljedjuje nista. Paralelno sa procesom stvaranja suradnicke mreze, pravi se i politicka agenturna mreza. U to vrijeme Fahrudin Radoncic radi u Gradskom komitetu Saveza komunista (GK SK) Titograd gdje su, naravno, mogli raditi samo odabrani i provjereni kadrovi.
Prekid suradnje KOS-a i republickih SDB-ova je znacio
da se preslo na teren specijalnog rata. Tako se 1991.
formira OPERA - odjeljenje za propagandni rat, sa
sjedistem u Domu avijacije u Zemunu. U sastav OPERE
ulaze najveci eksperti iz oblasti psihologije, strucnjaci za
rukovanje elektronskom tehnikom, novinari, kljucni ljudi
iz vojnog vrha kao sto su general Slobodan Rakocevic,
general Vojislav Radovic, general Zivan Mircetic...
Koordinaciju nad radom OPERE je vodio tadasnji nacelnik
KOS-a Aleksandar Vasiljevic. Radilo se pod devizom da
"nijedna akcija nema puni efekat ukoliko je ne prati i
adekvatna psiholosko-propagandna djelatnost."
Dva kljucna suradnika OPERE iz Hrvatske su bili ljudi sa
kodnim nazivima Ljudevit i Kondor. Suradnik cije je
sifrovano ime bilo Ljudevit a pravo Radenko Radojcic
bio je sef arhiva CK SK Hrvatske. U CK SK Hrvatske, kao
i u drugim arhivima centralnih komiteta, nalazile su se
informacije drzavne bezbjednosti. Podaci koje je
dostavljao suradnik Ljudevit bili su utoliko znacajniji sto
isti podaci nisu dostavljani u Savezni sekretarijat
unutrasnjih poslova i Saveznu drzavnu bezbjednost.
Treba napomenuti da je od njihovog formiranja postojalo
stalno rivalstvo ministarstava unutrasnjih poslova i
drzavne bezbjednosti Srbije i Hrvatske. U takvoj
konstelaciji snaga savezna drzavna bezbjednost, koja je
djelovala unutar SUP-a, bila je tijelo bez dovoljno
informacija i podataka, buduci da republicki MUP-ovi
zbog vlastitog rivaliteta saveznu sluzbu nisu htjeli
servisirati. Radojcic je bio znacajan i zbog ukazivanja na
pojedince na koje je KOS mogao racunati u Hrvatskoj.
Suradnik Kondor bio je Slavko Malobabic, koji je dugo
vremena radio kao sef kabineta Stanka Stojcevica,
predsjednika CK SK Hrvatske. Dokumenti koje su slali
Kondor i Ljudevit isli su linijom: detasman Zagreb
(zapecacena koverta) - Beograd Slobodan Rakocevic, koji
otvara kovertu i konacno na ruke sefu KOS-a
Aleksandru Vasiljevicu. Bez suvisnih posrednika. U to
vrijeme Fahrudin Radoncic radi kao dopisnik
zagrebackog nedjeljnika Danas iz Podgorice. U sluzbi mu
je kodno ime Scepo. Ilustrativno je da je ovo kodno ime
izabrano kao skracenica od imena Scepan sto je lik iz
crnogorske historije, covjek koji se lazno predstavljaoi
cak jedno vrijeme vladao Crnom Gorom kao car Scepan
Mali.
LAZNI NOVINAR SCEPAN MALI
Skolski primjer rada novinara-suradnika sluzbe je,
recimo, vezan za slucaj kada je u OPERI zakljuceno kako
u istocnoj Bosni treba stvoriti rivalitet izmedju Harisa
Redzica i Nurifa Rizvanovica koji su ocijenjeni kao
moguci organizatori otpora u predstojecoj agresiji na
BiH. Tako je preko KOS-a najprije postavljen eksploziv
ispod kamiona Harisa Redzica. Potom OPERA pravi tekst,
koji potpisuje i u Vecernjim novinama objavljuje
novinar-suradnik sluzbe Ljubisa Sobot kako je Nurif
Rizvanovic, bivsi oficir JNA, postavio eksplozivnu
napravu pod kamion Harisa Redzica da bi ga eliminisao
iz politike, a za sebe stvorio prostor da bude lider u
istocnoj Bosni. Tekst je napravljen dobro, reklo bi se
dokumentovano. Za laike je izgledao potpuno ubjedljivo.
Pravi cilj je bio: zbuniti ljude, unijeti konfuziju, pridobiti
ih za neku ideju, a onda koristeci sva sredstva to
ostvariti u praksi.
Kada je iz Podgorice (Titograda) dosao u Sarajevo,
dopisnik Danasa Fahrudin Radoncic je tvrdio da je u
Sarajevo stigao jer je izgubio posao u Gradskom
komitetu Saveza komunista buduci da je crnogorsku
antibirokratsku revoluciju nazvao "sovinistickim
pokretom polupijane rulje". Sumnju u autenticnost
Radonciceve price o razlozima dolaska u BiH je izazvala
splitska Nedjeljna Dalmacija koja u martu 1992.
objavljuje izvjestaj KOS-a o bezbjednosno-politickoj
situaciji u BiH u kom se, izmedju ostalog, navodi:
"Posebno treba iskoristiti nase saradnike
muslimanske i hrvatske nacionalnosti koji bi
organizovali akcije napade na JNA. Mi smo u sve
uputili." slijedi nabrajanje imena medju kojima je i
ime Fahrudina Radoncica. Nedjeljnoj Dalmaciji se u
optuzbama da je Radoncic KOS-ovac pridruzio i tadasnji
lider HDZ-a Mate Boban koji je svaku priliku koristio da
ukaze na KOS-ovske aktivnosti Fahrudina Radoncica.
Radoncic je kontinuirane optuzbe Mate Bobana za spregu
sa KOS-om tumacio revansizmom buduci da je u
Danasu, februara 1992. objavljen kompromitirajuci
dokument o Mati Bobanu kojim se tadasnji lider HDZ-a
proziva zbog suradnje sa KOS-om. "Sve se svodi na
zelju Mate Bobana da me dezavuise kao javnu
licnost kako bi minimizirao dokumentaciju koja je o
njemu objavljena u Danasu", objasnjavao je Radoncic
tvrdeci da ga Boban neopravdano sumnjici kao novinara
koji je ovaj dokument dostavio redakciji Danasa. Stvar
se dodatno zakomplicirala kada je zagrebacki Vecernji
list objavio informaciju SDB BiH namijenjenu
Predsjednistvu RBiH u kojoj se kaze kako je
"muslimanski krizni stab" u kojem su, pored Fahrudina
Radoncica, Ferid Selmanovic, Habib Idrizovic i Murat
Dizdarevic u vrijeme martovskih barikada u Sarajevu
podijelio 4.000 automata Muslimanima u Sarajevu.
Potpisnik DB-ove informacije je bio tadasnji podsekretar
SDB-a Brana Kvesic. Naravno, Sarajlijama je poznato
da u vrijeme martovskih barikada Bosnjacima niko nije
podijelio ni 400, a pogotovo ne 4.000 automata. Ostalo
je jedino sporno kako da se novinar Radoncic nasao na
spisku organizatora otpora protiv JNA upravo po matrici
kakva je navedena u KOS-ovoj informaciji da za
"inscenirane" napade na JNA treba koristiti suradnike
muslimanske i hrvatske nacionalnosti.
Sam Radoncic je tada tvrdio da se oko njega stvara veo
obavjestajca koji cas radi za Albance, cas za KOS, cas za
Muslimane. "Sutra ce se onda samo reci da je to
obavjestajac kojeg je ubila jedna od nezadovoljnih
strana", objasnjavao je. Medjutim, da je Radoncic dobro
kotirao u obavjestajnim mrezama koje je unutar SDA i
Armije BiH pleo KOS-ovac Fikret Muslimovic (a
oslanjajuci se na provjerene KOS-ovske mreze preuzete
iz JNA) pokazalo se vec mjesec dana kasnije kada je
Fahrudin Radoncic, zahvaljujuci Muslimovicu, postavljen
na mjesto sefa kabineta tadasnjeg nacelnika Staba
ARBiH. Iz tog perioda sugovornici ga se sjecaju kao
raskosno talentovanog poltrona kojem je u ciscenju
obuce nadredjenih oficira GS ARBiH jedino mogao
parirati Sakib Mahmuljin...
Mrzi me pisati vise, mada bi se o "gazda Fahri" mogla "sitna" knjiga napisati. Ako KOS pogura posao - lako je. Primjer: gazda Jezda i Delfina banka... Sve se da uriktati dok se igra kako "propis" nalaze...