Hamzevijski islam

[Opetja033]

@Opet prijatelju,nemoj se ljutiti,al kontre se drzis ko pijan plota.De malo ohani i ne kontriraj,vec doprinesi temi.Ako mi navodimo pogresne podatke o hamzevijama,onda ti navedi tacne,a nemoj samo govoriti "nije to tako".
Po pitanju slicnosti hamzevija i bektasija,ima je itekako.Samo da bi to znao moras malo vise poznavati tarikate i njihove kolove,kao i halove,a ne na osnovu par stvari koje povrsno poznajes donositi zakljucke.
Oba ucenja u prvi plan stavljaju hizmet,duhovno i fizicko vitestvo,gaziluk i sehadet,to su samo neki od elemenata koji ih povezuju.Dalje, i jedni i drugi "izazivaju" na promisljanje o ortodoksnom Islamu,iza kojeg usput stoji odredjena vlast,kao i o samoj vlasti koja kontrolise i koristi duhovnu vlast za lakse obnasanje svjetovne vlasti.A onda se postavlja pitanje,koliko je ta duhovna vlast duhovna,kad je korumpirane strukture kontrolisu i zloupotrebljavaju.

Kad pomislim na slobodu njihovog duha i uma,zapitam se sta bi nama danas kazali ili jos vise,sta bi kazali vehabijama i drzavama koje stoje iza istog.

Trebas znati da se kod hamzevija cesto srece hal melameta,a jos cesce kalenderizma. Hamzevije pokusavaju propitati,kako kod sebe tako i kod drugoga,svjesnost pokoravanja vjerskom propisu tj. razumijevanje tog konkretnog propisa.A zapravo to za cilj ima priblizavanje razumijevanju same biti Serijata.
Ima toga jos,al nema znanja dzaba

Ma nema ljutnje, pricamo. Svako ima svoje misljenje i tu smo da diskutujemo. Na kraju krajeva i sam sam naucio novih stvari na ovoj temi.

Hamzevijski tarikat je bio mnogo blizi "ortodoksnom" Islamu nego sto su to bektasije. Jos uvijek se po nasim tekijama prica o tome kako je Hamza isao po mejhanama i ubjedjivao lokalne alkose da se kane "sejtanske mokrace". Ne znam nikoga od dervisa/sejhova da je ikada ista lose rekao o Hamzi i hamzevijama iz teoloskog aspekta dok nemaju bas visoko/pozitivno misljenje o bektasijama.
Hizmet je jedna od centralnih tacki vecine tarikata, za futuvvet ima logike kod bektasija mada prvi put cujem da je imao toliku vaznost kod hamzevija. Imas li neki izvor za ovo? Fakat me interesuje.

Za melamet znam, to je vjerovatno bio i jedan do glavnih razloga njihovog progona.

To su neke veze koje se mogu naci kod vecine tarikata, kada sam rekao da nemaju slicnosti i da nisu sa "istog izvora" mislio sam na neke skroz druge stvari.

I to "nema znanja dzaba" mozes ahbabima na caju prosipati. Pisi!

@Max Bunker - Pa eto naucio sam i ja da je Dervis Susic potomak Orlovica, nisam to znao. Jos uvijek stojim iza svog misljenja ali cu svakako nabaviti tu knjigu.

I jednom i drugom: moje je misljenje da se od hamzevija pokusava napraviti jedan heterodoksan tarikat iz nekog razloga. Zasigurno su imali svojih "izleta" ali po tom pitanju se ne mogu porediti sa bektasijama. Gotovo pa je sigurno da svoj korijen imaju medju melamijama.

Uglavnom nastavite pisati, interesantna tema i dosta potkovani ucesnici. Iako se ne slazemo u svemu uzivam u citanju.

[asurbanipal]

Ovo bi mogla biti jedna jako široka i obimna tema, budući da se veže i za sufizam i tarikate, kao i sam islam, tako da je potrebno poznavati pored osnovnih znanja o islamu, i doktrinu tarikata, pojedinačno. Kao što po običaju bude, jedno drugo vuče unedogled. Doduše, tema je u prvom redu historijska, ali sve ima svoje zapise i prošlost, stari bi Latini rekli: "Verba volant, scripta manent."
Zbog toga je bitno poznavati i doktrinu Hamzevijskog pokreta, kakvo je bilo njihovo učenje, da li je i ako je, koliko odudaralo od islamske "ortodoksije", da li je njihovo učenje bilo vezano za neki od tarikata, ili je u najmanju ruku bilo slično, kakav je bio način života, pogledi na svijet, na ostale religije, da li su Hamzevije bile politički ili vjerski pokret, ili oboje ?

Cijeli je niz događanja koja su prethodila optužbama, osudama, presudi i konačno samom pogubljenju koji s jedne strane, dodatno osvjetljavaju kako optuženog napose, tako i tužitelje, sudije i izvršitelje, dok ih s druge strane još više zamagljuju. Jedan od izvjestitelja tako, oslanjajući se na svoje prethodnike koje je držao pouzdanim ili su pak, bili jedini dostupni izvori, prenosi da je sultan Selim II. (u narodu nazvan Sarhoš - pijanica, iako nema historijskih podataka da je zaista pio, ostaje zabilježeno da nije bio omiljen među stanovništvom Osmanskog carstva) obaviješten o pojavi učenja koje privlači stanovništvo odlučio, posredstvom čauša, pozvati nepoznatog učitelja sebi na dvor u Istanbul. Čauš je prešao otprilike pola puta , gdje ga je dočekao novi učitelj, koji je, iako se to čuvalo najstrožijom tajnom, na zatajan način saznao da ga traže, te krenuo u susret čaušu i njegovoj pratnji i predstavio im se. Vrlo je moguće, budući je kampanja potrage i hapšenja sljedbenika novog učitelja u samom Istanbulu trajala još od sredine aprila, da je učitelj znao ili slutio da će doći red i na njega, da će biti pozvan ili uhapšen i kakva ga sudbina čeka. Uprkos tome kako tvrdi izvjestitelj rado je i voljno slijedio čauša, te mu usput pričao o svome nauku. Po dolasku u Istanbul, učitelj je na sultanovom dvoru saslušan, a potom, po istom čaušu koji ga je dopratio u prijestolnicu sproveden u zatvor.

Zanimljiva je i legenda koja kaže da je Hamza Bali ukopan u dva mezara; glava mu je u haremu male džamije koja nosi njegovo ime u neposrednoj blizini mjesta na kojem je pogubljen, u dijelu Istanbula koji se zove Tahtakale, pred česmom Deveoglu iza Sulejmanije džamije. Drugi mezar u kojem bi se prema predaji, trebalo nalaziti Hamza Balijevo tijelo, nalazi se u greblju na gradskoj Silivri-kapiji. Istina je da se jedan mezar zaista nalazi u neposrednoj blizini mezara znamenitog Oglan-šejha, na mjestu na kojem je ili pogubljen, ili je položeno njegovo mrtvo tijelo. Na uzglavnom nišanu drugog mezara , onog u blizini SIlivri-kapije u kojemu se danas nalazi tijelo Hamza Balija, piše:

"Preselio je sretni, šehid, nevini i od grijeha oprošteni Bali iz privremene kuće u vječnu."

Nad ovim mezarom je drugi znameniti Bošnjak, Mehmed Ali-paša Rizvanbegović, sin poznatijeg Ali-paše Rizvanbegovića, 1864. godine podigao svojevrsno otvoreno turbe...

[nemampojma0]

Uvijek mi se javi neka sjeta,ali i ponos,kad se sjetim hrabrih,pravednih i odlucnih Bosnjaka poput Ilahmi-babe,Hamzevija,Hasana Kaimije i kapetana Huseina koji su se usprotivili nepravdi i stali na stranu naroda.Podnoseci goleme zrtve,na kraju su i zivot dali i time postigli najveci stepen sehadeta..kazavsi istinu nepravednom vladaru.
Ponijeli su emanet,od Ehli-Bejta,borbe protiv nepravde.Shvatili su Islam i zivjeli ga,kako samo Bosnjak znade,srcano i bez kalkulacija.

[asurbanipal]

Uvijek mi se javi neka sjeta,ali i ponos,kad se sjetim hrabrih,pravednih i odlucnih Bosnjaka poput Ilahmi-babe,Hamzevija,Hasana Kaimije i kapetana Huseina koji su se usprotivili nepravdi i stali na stranu naroda.Podnoseci goleme zrtve,na kraju su i zivot dali i time postigli najveci stepen sehadeta..kazavsi istinu nepravednom vladaru.
Ponijeli su emanet,od Ehli-Bejta,borbe protiv nepravde.Shvatili su Islam i zivjeli ga,kako samo Bosnjak znade,srcano i bez kalkulacija.

Baš sam jutros čitao tekst o Abdulvehhab Žepčevi Ilhamiji, ili odmilja Ilhami-babi (zanimljivo, ovo "baba" vuče na Bektašije , mada se ovo "baba" koristi i za šejhove drugih tarikata) koji je bio učenik šejha nakšibendijskog tarikata Abdurrahmana Sirrije, reklo bi se tajnovitog Abdurrahman Sirri-babe Sikirića k.s. Kod Ilhamije je pored toga što je imao revolucionarne tendencije, pored toga što spada u red najhrabrijih i najrevolucionarnijih bosanskih pisaca osmanskog perioda, može se reći da Ilhamija spada i u red pionira bosanskog prosvjetiteljstva. On je među prvima uočio značaj znanja i učenja. Ilhamija je predstavio nagovještaj bunta i borbe za pravdu i samosvojnost, što će se najbolje reflektirati u ličnosti Husein-kapetana Gradaščevića. Zanimljivo ja vremenska podudarnost ovog bunta, sa reformana koje je počelo sprovoditi Osmansko carstvo i buntom janjičara koji je krvavo ugušen na trgu u Istanbulu 1826. godine.

Dodao bih još na ovo tvoje: "kazavši istinu nepravednom vladaru i skutonoškoj ulemi..."

[Woody]

Hmmm, da...

6. juna 1573 godine pogubljen је u Carigradu, pod vrlo dramatičnim okolnostima, šejh Hamza Orlović na temelju presude šejh-ul-islama Ebu Suud-efendije, u kojoj је stajalo da је »mulhid (bezbožnik) i da poziva muslimane u zabludu i bezboštvo, pošto је utvrđeno da је on iznosio neke nazore kojima se vrijeđa čast našeg pejgambera« (tj. Muhameda s.a.v.s) te da је »utvrđeno njegovo potpuno nijekanje proživljenja i sudnjeg dana, i to sve s pravednim svjedocima detaljno protiv njega i dokazano«. »Osudih« - ističe Ebu Suud-efendija- »da је dopušteno pogubiti toga otpadnika, nakon što је razmotreno njegovo učenje«... Na osnovu fetve moga učitelja, uglednog merhum Ibn-u-Kemala osuđen је Ismail (Mastik); šerijatska odluka protiv Ismaila zasnovana је na tome jer је utvrđeno da је on zindik i mulhid. Prema tome, ako је u tome tariku i šejh Hamza, i on je zindik, ра је njegovo pogubljenje u skladu sa šerijatskim propisima...«

[asurbanipal]

hereza ko hereza, da se pokrenula u Dzibutiju il Bosni isto je

Hereza (grč. αἵρεσις hairesis - "izbor", "drugo i drugačije mišljenje"). U dogmatskim crkvenim krugovima hereza predstavlja krivovjerje. U "ulemanskim" dogmatskim krugovima sinonimi su mulhid i zindik. Zar je grijeh imati drugo i drugačije mišljenje, zar je grijeh kada čovjek ima mogućnost izbora ? Na treba si libiti i reći da je od strane pojedinih ulemanskih krugova izvršena dogmatizacija vjere, kako u prošlosti, tako u manjem obimu i danas. Šta je sa idžtihadom ? Važi li on za sve ili one "Bogom odabrane" ? Ko je taj koji određuje ko je "krivovjeran" a ko "pravovjeran" ? I prezbitera Arija i njegove sljedbenike tako osudiše na Nikejskom koncilu 325. godine. Arije je nijekao Isusovo božanstvo, on je smatrao da je Isus bio Božije stvorenje i zbog toga podređen Bogu Ocu kao tvorcu, što se kosilo sa dogmatskim učenjem o Svetoj Trojici. Pobijedila je dogmatska struja koja je smatrala da je Isus istobitan (homousios) Bogu Ocu, te da nije stvoren, nego da je od vječnosti rođen od Oca. Sve to uz prisustvo cara Konstatnitna I. Velikog. Ko je tu donio "fetvu" car, "sultan" ili sveštenici, "ulema" ? Ko inače donosi fetve, i u čiju korist one idu ? Da li je to samo ulema ili se pita car, sultan ? Da li volja većine znači da je ta većina uvijek u pravu ?

Nemoj me pogešno shvatiti, ne bih da ulazimo u raspravu po ovom pitanju, i da napadam svu ulemu, naprotiv. Jednostavno to su pitanja koja i sam sebi često postavljam...

No, da nastavimo dalje...

Najozbiljnija optužba iz 1573. koja se šejh Hamza Baliju Bošnjaku i hamzevijama stavlja na teret, a koja se kao takva spominje u smrtnoj presudi je, da je ...heretik (zindik) i krivovjerac (mulhid), prije svega temeljem činjenice da je ...vrijeđao čast Pejgambera, te da je ...nijekao proživljenje i Sudnji Dan, a potom slijedi optužba koja na neposredan način iznosi zvaničan stav da je on zindik i mulhid zato što je ...pripadnik tarika kojem je pripadao i Ismail Ma'šuk, odnosno da je sljedbenik Oglan šejha. Ismail Ma'šuk, poznatiji kao Oglan-šejh, prvi je u slijedu pogubljenih šejhova bajramijsko-melamijskog tarikata, na smrt je osuđen pravnim presedanom ...uglednog Ibnu Kemala, kojim je utvrđeno da je zindik i mulhid, jer se ...nije povinovao zakonima koji reguliraju halal i haram. Konačno tu su optužbe koje se odnose na ekstremno - panteističko poimanje koncepta vahdet-i vudžuda (wahdah al-wujud, Jedinstvo Bitka, egzistencijalni monizam), u neposrednoj vezi sa konceptom hulula (inkarnacija), odnosno sa konceptom dairet-i vudžud (dairah al-wujud, ciklus bitka), te da su provodili ...slobodnu ljubav, odnosno družili se sa nevjenčanim ženama; da ...nisu obavljali vjerske obaveze, to jest klanjali namaz, da su ...pretjerivali sa obavljanjem vjerskih obaveza tako strogo i praznovjerno (!?) da to premaša ono što vjera traži, pa i da je ...zavodio muslimane podstičući nevjerovanje.

[asurbanipal]

Hmmm, da...

6. juna 1573 godine pogubljen је u Carigradu, pod vrlo dramatičnim okolnostima, šejh Hamza Orlović na temelju presude šejh-ul-islama Ebu Suud-efendije, u kojoj је stajalo da је »mulhid (bezbožnik) i da poziva muslimane u zabludu i bezboštvo, pošto је utvrđeno da је on iznosio neke nazore kojima se vrijeđa čast našeg pejgambera« (tj. Muhameda s.a.v.s) te da је »utvrđeno njegovo potpuno nijekanje proživljenja i sudnjeg dana, i to sve s pravednim svjedocima detaljno protiv njega i dokazano«. »Osudih« - ističe Ebu Suud-efendija- »da је dopušteno pogubiti toga otpadnika, nakon što је razmotreno njegovo učenje«... Na osnovu fetve moga učitelja, uglednog merhum Ibn-u-Kemala osuđen је Ismail (Mastik); šerijatska odluka protiv Ismaila zasnovana је na tome jer је utvrđeno da је on zindik i mulhid. Prema tome, ako је u tome tariku i šejh Hamza, i on je zindik, ра је njegovo pogubljenje u skladu sa šerijatskim propisima...«

Netačno, radilo se o Hamza Bali Bošnjaku, unuku Hamze Orlovića. Sama presuda je ispunjena različitim kontrastima i mišljenjima.

[nemampojma0]

Evo kako je istinu kazao veliki bosanski sejh Ilahmi-baba k.s.

Cudan zeman nastade,
Sve zlikovac postade,
Din-dusmanin ustade;
Sta se hoce zaboga?

Vec takata nestade,
Zlo nam svako postade
Dobrih ljudi nestade;
Sta se hoce zaboga?

Ne ugledaju u citab
Ne uzimaju hic dzevab,
Niti misle na hesab;
Sta se hoce zaboga?

Ovo trpit-teska muka,
A jos vise turska bruka,
Munafika stoji huka;
Sta se hoce zaboga?

Turcin nema amela,
Krivda pravdu zamela,
Pa se pravda umela;
Sta se hoce zaboga?

Nasta cudna ulema,
Jer ne cine amela
Od njih jedna proloma;
Sta se hoce zaboga?

Ulemskoga sada hala,
Zalud njima djekad fala
Vrat slomise porad mala;
Sta se hoce zaboga?

Nije kader bit imam,
A kaze se potaman,
Jordam
Cini ko seh-islam;
Sta se hoce zaboga?

Svi veziri pravo sude,
Pa i pase dobro bude,
Al' murtati krivo gude;
Teska muka, zaboga!

I kod pasha ima ljudi,
Ko je dobar vrlo hudi,
Kad je vise zlijeh ljudi;
Niko ne zna do Boga!

Selam sejhu sehidu Ilhami-babi,ridaen lillahi el fatiha.

[nemampojma0]

Ako je potrebno pojasnjenje kaside,pisaćemo ga..

[asurbanipal]

Sultanski ferman od 19. zu'l-hidže 980. (22. aprila, 1573.), o hapšenju Hamza Balija. [1]

Predato Mustafa-čaušu spomenutog datuma [2]

Zapovijed (hukum) zvorničkom sandžak-begu i zvorničkom kadiji.

U spomenutom sandžaku, u kasabi Gornjoj Tuzli - neka se uhapsi izvjesni Hamza, koji se nalazi u kući Sefera, sina Hasana subaše, u mahali Stara džuma (Eski cum'a). Ako pobjegne, neka se stavi u dužnost njegovim jemcima da ga pronađu, i to: u Hadži Hasanovoj džamiji Havadže Ibrahim, hatib i Džafer-halifa, imam; u Atik džamiji Osman-halifa, hatib; te u Hadži Bajezidovoj džamiji Sinan-halifa, hatib, - neka bude predan Mustafi, čaušu moje Visoke Porte, i neka svezan bude poslat mojoj Sretnoj Porti.
Naredio sam da se, čim ovo stigne, bez odlaganja, u smislu ove zapovijedi, imenovani uhapsi. Umakne li, neka se stavi u dužnost njegovim jemcima da ga pod svaku cijenu pronađu. Ako ima njegovih sljedbenika (yoldaš), neka se i oni pohapse i povezani predaju spomenutome mome čaušu. Bude li potrebno, neka ih prati dovoljan broj tvrđavskih mustahfiza, pošaljite ih Sretnoj Porti. Ovo je važna stvar, prema tome, pazite. Ne smije se nikako dogoditi da imenovani i njegovi ljudi ne budu uhvaćeni. Uložite sve napore; lijenosti i nemarnosti se čuvajte.



Sultanski ferman od 19. zu'l-hidže 980. (22. aprila, 1573.), kao raspis za hapšenje hamzevija u navedena dva sandžaka [3]

Zapovijed bosanskom i hercegovačkom sandžak-begu

Spomenute hamzevije neka se tamo provjere i ispitaju; za svaki slučaj, neka se sa pratnjom pohvataju i povezani predaju čaušu moje Visoke Porte, Mustafi. Bude li potrebno, neka se uzme i dovoljno tvrđavskih mustahfiza. Ovo je važna stvar; budno pazite.





Na slici: Faksimil sultanskog fermana od 19. zu'l-hidže 980. (22. aprila, 1573.), o hapšenju Hamza Balija, te raspis za hapšenje hamzevija


Prva dva fermana izdata 19. zu'l-hidže 980. odnosno 22. aprila, 1573. godine, značajni su ne samo sa aspekta preciznog ustanovljenja vremena hapšenja, te uz treći izdat 26. rebiu'l ahira 981. odnosno 25. augusta 1573. godine, u kojem se spominje već pogubljeni Hamza, utvrđivanja okvirnog vremena izvršenja smrtne kazne nad Hamza Balijem i prvom grupom njegovih sljedbenika, iako do danas nisu pronađeni dokumenti koji govore o tačnom vremenu hapšenja i izvršenja smrtne kazne, pa čak ni zapisnici sa saslušanja - ukoliko ga je uopšte i bilo, budući da neki autori smatraju da je lahko moguće da Hamza Bali uopšte nije bio saslušan, a i u prijevodu fetve o Hamza Balijevoj krivici, sam Abu Su'ud efendija kaže, bez saslušanja.




Sultanski ferman od 26. rebiu'l ahira 981. (25. avgusta, 1573.), o hapšenju Hamzinih pristalica u Hercegovačkom sandžaku [4]

Zapovijed hercegovačkom sandžak-begu

Neki krivovjerci (melahide) su se sada pojavili u Hercegovačkom sandžaku. Budući da je javljeno da su oni pristalice ranije uhvaćenog i pogubljenog krivovjerca Hamze, neka se zato posredstvom tarikatskih kadija (tara'ik kadileri) po šerijatu ispitaju njihovi postupci. Kod koga se dokaže krivovjerstvo (mulhidlik), neka se uhapsi. Da bi se podnijela predstavka ('arz) o toku tih događaja, Tebi je u zapečaćenoj kesi poslat protokol (defter). Naređujem da se - čim prispije - svi oni koji su u defteru upisani, na lijep način pohvataju, povežu i pohapse, te da mjesne kadije po šerijatu ispitaju njihove postupke. Neka budu utvrđeni njihovi sadašnji postupci i djela i bude li konstatovano da su obilježena krivovjerstvom (ilhad), raskolništvom (zendaka) i nepripadanjem nijednom mezhebu (bimezheblik), to i njihovi sljedbenici, neka se na spomenutom mjestu pohapse. Njihovo stanje, onako kako je tako utvrđeno, neka se u sidžil zavede, a prepis iz sidžila da pošaljete mojoj Sretnoj Porti.

Prema mojoj odredbi, kakva bude ovdje donesena u pogledu njih, da postupite. Zaštita spomenutih krivovjeraca nije uopšte dozvoljena, na primjer, da se samo uklone sa svojih mjesta (dužnosti), ili na drugi način da se zaštite. Čuje li se da su spašeni, sigurno je da će kazna koja bi snašla mulhide snaći njihove zaštitnike, a njihova djela pašće na vratove njihovih zaštitnika. Prema tome, pazite; mnogo se čuvajte da mulhidima ne ukazujete zaštitu, ne priklanjajte se onima koji se izgovaraju da su zabavljeni svojim poslovima, kao i moćnim bogatašima (maldar). Klonite se miješanja u te stvari.


Jedan prijepis bosanskom sandžak-begu_______Jedan prijepis požeškom sanddžak-begu_________Jedan prijepis budimskom begler-begu






Na slici: Faksimil sultanskog fermana od 26. rebiu'l ahira 981. (25. avgusta, 1573.), o hapšenju Hamzinih pristalica u Hercegovačkom sandžaku



[1] Istanbul, Basbakanlik Arsivi, Muhimme defeteri, No. 21, dokument broj 585, u Handžić A., i Hadžijahić M., 'O progonu hamzevija u Bosni 1573. godine', POF, XX-XXI (1970/71), Sarajevo, 1974., str. 53.

[2] Opaska autora u bilješci broj 8 vezana za datum kaže: Datum, zu'l-hidže 980. godine, zabilježen je na jednom od ranijih dokumenata. U ovoj knjizi sultanskih naređenja obično su dokumenti zavođeni tako da je za jedan dan prvo stavljen datum, a zatim evidentirana sva naređenja od tog dana bez oznake datuma na pojedinim dokumentima. Neka od tih su katkad datirana marginalno kada je prepisivač napisao otpravak (ferman), ili kada je ferman bio otposlat, odnosno kada je predat u ruke određenom čaušu ili drugom ovlaštenom licu, kao što je slučaj ovdje kod dokumenata br. 1 i br. 3. , Handžić A., i Hadžijahić M., 'O progonu hamzevija u Bosni 1573. godine', POF, XX-XXI (1970/71), Sarajevo, 1974., str. 53.

[3] Istanbul, Basbakanlik Arsivi, Muhimme defeteri, No. 21, dokument broj 586, u Handžić A., i Hadžijahić M., 'O progonu hamzevija u Bosni 1573. godine', POF, XX-XXI (1970/71), Sarajevo, 1974., str. 53.

[4] Istanbul, Basbakanlik Arsivi, Muhimme defeteri, No. 22, dokument broj 374, u Handžić A., i Hadžijahić M., 'O progonu hamzevija u Bosni 1573. godine', POF, XX-XXI (1970/71), Sarajevo, 1974., str. 54.

[Haman]

Nije lose procitati.
Nove hamzevije i novi Hamza Orlović – Rešid Hafizović i njegovi sljedbenici
Piše: hfz. Dževad Gološ

Manje-više svima nam je poznato da je u Bosni nekad živio neki Hamza Orlović, koji je imao svoje sljedbenike, a koji je propagirao učenje koje je bilo okarakterizirano kao hereza –otpadništvo, te da je uhvaćen i ubijen u Istanbulu po fetvi šejhul-islama. Sve to je istina.
Naime, Hamza Bali Orlović rođen je u prvoj polovini 16. vijeka, najvjerovatnije u selu Orlovići kod Vlasenice. Nakon smrti svoga šejha, Husamuddina Ankeravija, postaje halifa bajramijsko-melametijskog tarikata za područje cjelokupne Osmanlijske carevine. Ankeravi je bio učenik šejha Ismaila Mašukija, koga su osmanlijske vlasti ubile s pojašnjenjem da je bio heretik. Orlović je propagirao učenje koje je od strane naše bosanske uleme bilo nazvano riddetom (otpadništvom). Na čelu te uleme bili su čuveni Hasan Kafija Pruščak i kadija Bali-zade. Orlović je imao sljedbenike, koji su nazvani hamzevijama. Nakon što je vlastima u Istanbulu bilo predočeno njegovo učenje sultan izdaje ferman u kojem se naređuje da se Orlović uhapsi i dovede u Istanbul, što se i desilo. Po fetvi tadašnjeg šejhul-islama, Ebu-Suuda, Orlović je osuđen da je murted (otpadnik), te je pogubljen 6. jula 1573. u Istanbulu. Razlog njegovog pogubljenja bilo je njegovo učenje koje je, kako sam spomenuo, bilo okarakterizirano kao heretičko. Ovo učenje nije bilo ocijenjeno takvim od običnog svijeta, nego od najvećih autoriteta iz kruga uleme, kako domaće, tako i svjetske. Od domaće uleme ovakvim su ga ocijenili najveći učenjaci tog vremena – Hasan Kafija Pruščak, te kadija Bali-zade – koji su također lično izdavali fetve da se ubijaju njegovi sljedbenici, a od svjetskih tadašnji šejhul-islam, najveći autoritet Osmanlijske carevine, pisac poznatog tefsira, Ebu-Suud. U ulemanskim krugovima za učenje hamzevija rečeno je da ima više ideja koje su zabludjele, a neke od njih i izvode iz islama. Tako se ovoj sekti pripisuje da su u svom učenju imali veze sa šiitsko-alevijskom sektom, zatim haridžijske ideje, koje su se ogledale u borbi protiv Osmanlijske carevine, te otvoreno kršenje islamskog vjerozakona. Također su optuživani da su inkarnacionisti (hululije), te da prihvataju ideju vahdetul-vudžuda, a obje su kod uleme bilo jasno ocijenjene kao nevjerstvo.
Ulema ovih prostora, kao ulema ehli sunneta vel-džemata, sve do posljednjih godina gledala je na hamzevije kao na otpadničku sektu, čiji je osnivač ubijen kao murted. U posljednih nekoliko godina pojavili su se grupe i pojedinci, iza kojih stoje razne šiitsko-iranske organizacije, koji s velikom žestinom brane učenje hamzevija te Hamzu Orlovića nazivaju "doktorom", "šehidom", "herojem" i "revolucionarom", a za čiju je prolivenu krv kriv šejhul-islam! U svim tim naporima odbrane ili, bolje reći, oživljavanju ovog heretičkog učenja tradicionalna ulema, na čijem su čelu Hasan Kafija i Bali-zade, naziva se pogrdnim imenima, pa se za nju kaže da je "glavni akteri hamzevijske drame" te da su pojedinci od njih bili "idealni primjeri čovjeka od zadatka"! Dalje se tradicionalna ulema optužuje kako "očigledno nije imala razumijevanje za druge škole misli, stavove i njihova opredjeljenja, smatrajući sunitsku jedinom ortodoksnom, a sve ostale heterodoksijom s velikim potencijalom za heretički nauk".
U svemu tome pokušava se ubaciti jedna dilema, a to je da je spomenuta osuda hamzevija i pogubljenje Hamze Orlovića bilo neutemeljeno i bez dokaza. Tako se kaže da "pažljivijem oku ne može izmaći činjenica da su sve optužbe protiv hamzevija uopće, te da se malo razlikuju od ranije i kasnije izrečenih optužbi protiv drugih jednako kvalificiranih tarikata i pokreta, da nijedna optužba protiv Hamze Balija i hamzevija nije potkrijepljena konkretnim dokazom, pokazateljem ili makar ukazom u kojem smjeru se od matice odlio hamzevijski tok, te u kojem je smislu zabludio u herezu, što sve skupa nimalo ne olakšava istraživanje hamzevijske heterodoksiije".
Naravno da su ovo sve neistine i dileme, koje nisu nenamjerne jer zar je moguće da najveći vjerski autoriteti tek tako traže prolijevanje nečije krvi? Zar je moguće da vrhovni autoritet osmanlijske države, šejhul-islam, laže u svojoj fetvi? Šejhul-islam Ebu-Suud u svojoj fetvi kaže za Orlovića:
"Poziva muslimane u zabludu i bezboštvo, te je utvrđeno da iznosi stvari kojima se vrijeđa čast našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zatim njegovo potpuno nijekanje proživljenja i Sudnjeg dana, i to sve s pravednim svjedocima detaljno dokazano protiv njega. Donesoh fetvu da je dozvoljeno pogubiti tog otpadnika nakon što je razmotreno njegovo učenje."
Želim ponoviti da je ovakvo mišljenje o hamzevijama ostalo prisutno kod nas sve do posljednjih godina, do kojih je tradicionalna bosanska ulema opisivana kao "mentalno zaostali heretici iskrivljenog vjerovanja, Allah ih uništio!"
Oživljavanje učenja hamzevija, koji se, kako već rekoh, sada nazivaju "herojima, šehidima i revolucionarima", te se u odbranu njihovog učenja pišu posebne studije, kao što i neki časopisi posvećuju cijeli svoj broj spomenu na njih, dolazi od strane onih koji već nekoliko godina aktivno rade na širenju šiitsko-rafidijskog učenja na našim prostorima. Naravno, na čelu takvih pojedinaca i skupina nalazi se Rešid Hafizović. Za hamzevijsko učenje on kaže da je "krajnje duhovno, duboko zapretano u samom svjetlosnom humusu sadržaja primarnih vrela islamske vjere". Dalje, g. Hafizović za slučaj hamzevija veli:
"Svoj strah od ljudi čistog uma i duha od promicatelja iznutarnjeg, neposrednog, hijeropovijesnog znanja i mudrosti vrlo često su otklanjali sumnjivom, neprincipijelnom i, često, nemoralnom spregom sa političkim autoritetima koji su, gotovo redovito, bili neupitni presuditelji svima za koje su zvanične religijske vlasti kazale da su 'heretici, nevjernici, otpadnici' i tome slično. Ta pojava nije rijetkost ni u našem vremenu koje u trenu, kad god je to potrebno, posegne za 'progonom vještica' i etiketiranjem onih koje žele razgrnuti ljusku religijskog genija i dočepati se same jezgre, srca i duše samih istina vjere."
Ovaj kratki historijski pregled najbolje će nam pokazati u šta zapravo pozivaju oni koji se danas ponajviše pozivaju na bošnjačku tradiciju i bosanski islam i koji se bore protiv nekakvog novog islama. Vidimo da jedan broj njih poziva u ono što je prošlih 400 godina bilo okarakterizirano kao otpadništvo. Možemo se zapitati: da u današnjem vremenu žive Pruščak i Bali-zade, ili možda Ebu-Suud, koliko bi ko mogao govoriti i kakve bi sankcije za izgovoreno mogao očekivati? Ti pozivači nisu ništa drugo do reformatori ovih zabludjelih ideja, samo jedne u nizu batinijskih sekti koje ponovo traže svoje sljedbenike, kao što je to činio Hamza Orlović, osim što, na veliku žalost, danas nemamo onih velikana koji mogu stati ukraj ovakvim idejama.
Ovdje želim naglasiti da je ukazivanje na ovakve ideje obaveza, a posebno onima koji su imami, hatibi i muderrisi, kao što je obaveza ukazivanje na svaki vid novotarije koji se pojavi u jednom društvu. Želim podsjetiti na govor uvaženog Mehmeda Handžića koji kaže:
"...nisu se zadovoljavali samo time da ne uče od takvih ljudi, koji se spominju po nepouzdanosti, već su obznanjivali svijetu da taj i taj nije vrijedan da se od njega uči vjera, takvog su izvrgavali kritici i navodili mu mahane. Tu kritiku i mahane nisu navodili i nabrajali iz razloga zabranjenog ogovaranja! Činili su to samo zarad emaneta čije je izvršenje bilo obavezno ispuniti."[1]

Odgovornost za širenje ovakvih mišljenja i pravaca velikim dijelom preuzimaju oni koji znaju, a o tome nisu govorili ili još uvijek ne žele. Učenjaci ehli-sunneta pojasnili su obavezu ukazivanja na novotarije kad se one pojave u jednom mjestu, što ovog puta neću spominjati. Zar ukazivanje na ovakve zablude može biti benzin koji još više razbuktava vatru, a prešućivanje voda koja je gasi? Od izreka koje se prenose u kontekstu obaveze ukazivanja na novotarske grupe jest i sljedeća:
"Kad nosioci istine budu šutjeli, oni koji su na neistini pomislit će da su na istini."
Ovaj kratki osvrt završit ću govorom imama Tahavija, koji na kraju svoje poslanice o vjerovanju ehli-sunneta kaže:
"Ovo je naša vjera. Ovo je naše vanjsko i unutarnje uvjerenje. Utječemo se Allahu od svega onoga što je suprotno od onoga što smo naveli i objasnili. Molimo Uzvišenog Allaha da nas učvrsti u vjerovanju i da umremo s imanom, da nas sačuva od raznih zabluda, sektaških učenja i pogrešnih frakcija, poput mušebiha, mu'tezila, džehmija, džebrija, kaderija i ostalih koji su se udaljili od ehli-sunneta vel-džemata. Oni slijepo slijede zabludu. Mi ih se odričemo i nemamo ništa s njima!"
Molim Uzvišenog Allaha da nas učini od sljedbenika Istine i onih koji ovo društvo čuvaju od raznih zabludjelih mišljenja i frakcija, amin!

[insomnia78]

Zanimljivo, pratim

[Bosanac sa dna kace]

Dok su Hamzevijske škole bile više različite nego slične sve su dijelile neke osnove na kojima su te škole misli građene; odbijanje Hadisa kao novotorija, klanjanje na domaćem-Bosanskom jeziku je jedini način da se razumje srž Pokornosti, samounaprjeđivanjem svojeg tijela i uma je jedini način da se približiš Bogu i da je jedini način za samo unaprijeđivanje konflikt, bilo perom ili mačem (većinom slučajeva zadnjim) konflikt mora postojat da bi čovijek i civilizacija napredovali i približavali se Bogu.

Samo me zanima ima li i jedan, pa makar samo jedan dokaz da su oni obavljali namaze (ako su ih uopste obavljali) na bosanskom ili bolje receno narodnom jeziku?

[Org]

Tek upratih temu. Mogu samo reći da bi tako rado popio kafu s nekim ljudima koji pišu ovdje i samo slušao predavanje.
U svakom slučaju pratim s velikom pažnjom.

[SkyLimit]

Ima više verzija smrti Mehmed - paše Sokolovića.

Jedna kaže da ga je ubio neki od preostalih Hamzevija iz Bosne, jer se upravo on nemilosrdno obračunao sa tim redom.

Ja sam o učenju Hamzevija jedino čuo da su bili liberalni, npr. smatrali su da žene ne moraju hodati pokrivene kose.

[Joe McCarthy]

Dok su Hamzevijske škole bile više različite nego slične sve su dijelile neke osnove na kojima su te škole misli građene; odbijanje Hadisa kao novotorija, klanjanje na domaćem-Bosanskom jeziku je jedini način da se razumje srž Pokornosti, samounaprjeđivanjem svojeg tijela i uma je jedini način da se približiš Bogu i da je jedini način za samo unaprijeđivanje konflikt, bilo perom ili mačem (većinom slučajeva zadnjim) konflikt mora postojat da bi čovijek i civilizacija napredovali i približavali se Bogu.

Samo me zanima ima li i jedan, pa makar samo jedan dokaz da su oni obavljali namaze (ako su ih uopste obavljali) na bosanskom ili bolje receno narodnom jeziku?

Optužbe Osmanlija i narodne tradicije.

[Bosanac sa dna kace]

Dok su Hamzevijske škole bile više različite nego slične sve su dijelile neke osnove na kojima su te škole misli građene; odbijanje Hadisa kao novotorija, klanjanje na domaćem-Bosanskom jeziku je jedini način da se razumje srž Pokornosti, samounaprjeđivanjem svojeg tijela i uma je jedini način da se približiš Bogu i da je jedini način za samo unaprijeđivanje konflikt, bilo perom ili mačem (većinom slučajeva zadnjim) konflikt mora postojat da bi čovijek i civilizacija napredovali i približavali se Bogu.

Samo me zanima ima li i jedan, pa makar samo jedan dokaz da su oni obavljali namaze (ako su ih uopste obavljali) na bosanskom ili bolje receno narodnom jeziku?

Optužbe Osmanlija i narodne tradicije.

Koje optuzbe?
Mozes li navesti neki dokument ili zabiljesku da su ih Osmanlije tertile za to, npr. upis u nekom kadijskom sidzilu? Neki ferman? Berat? Neko djelo od neog intelektualca iz osmanskog perioda?
Mozes li navesti te narodne tradicije koje potvrdjuju tu tezu? Ko ih je zabiljezio? Gdje i kada?

[jastuk1]

Ne mogu da vjerujem da neko ima vremena na rukama da raspreda ŠUPLJU I VAPIDNU o nekoj herezi koja je iskorjenjena prije 400, 500 godina.....

[salik79]

Nije lose procitati.
Nove hamzevije i novi Hamza Orlović – Rešid Hafizović i njegovi sljedbenici
Piše: hfz. Dževad Gološ

Manje-više svima nam je poznato da je u Bosni nekad živio neki Hamza Orlović, koji je imao svoje sljedbenike, a koji je propagirao učenje koje je bilo okarakterizirano kao hereza –otpadništvo, te da je uhvaćen i ubijen u Istanbulu po fetvi šejhul-islama. Sve to je istina.
Naime, Hamza Bali Orlović rođen je u prvoj polovini 16. vijeka, najvjerovatnije u selu Orlovići kod Vlasenice. Nakon smrti svoga šejha, Husamuddina Ankeravija, postaje halifa bajramijsko-melametijskog tarikata za područje cjelokupne Osmanlijske carevine. Ankeravi je bio učenik šejha Ismaila Mašukija, koga su osmanlijske vlasti ubile s pojašnjenjem da je bio heretik. Orlović je propagirao učenje koje je od strane naše bosanske uleme bilo nazvano riddetom (otpadništvom). Na čelu te uleme bili su čuveni Hasan Kafija Pruščak i kadija Bali-zade. Orlović je imao sljedbenike, koji su nazvani hamzevijama. Nakon što je vlastima u Istanbulu bilo predočeno njegovo učenje sultan izdaje ferman u kojem se naređuje da se Orlović uhapsi i dovede u Istanbul, što se i desilo. Po fetvi tadašnjeg šejhul-islama, Ebu-Suuda, Orlović je osuđen da je murted (otpadnik), te je pogubljen 6. jula 1573. u Istanbulu. Razlog njegovog pogubljenja bilo je njegovo učenje koje je, kako sam spomenuo, bilo okarakterizirano kao heretičko. Ovo učenje nije bilo ocijenjeno takvim od običnog svijeta, nego od najvećih autoriteta iz kruga uleme, kako domaće, tako i svjetske. Od domaće uleme ovakvim su ga ocijenili najveći učenjaci tog vremena – Hasan Kafija Pruščak, te kadija Bali-zade – koji su također lično izdavali fetve da se ubijaju njegovi sljedbenici, a od svjetskih tadašnji šejhul-islam, najveći autoritet Osmanlijske carevine, pisac poznatog tefsira, Ebu-Suud. U ulemanskim krugovima za učenje hamzevija rečeno je da ima više ideja koje su zabludjele, a neke od njih i izvode iz islama. Tako se ovoj sekti pripisuje da su u svom učenju imali veze sa šiitsko-alevijskom sektom, zatim haridžijske ideje, koje su se ogledale u borbi protiv Osmanlijske carevine, te otvoreno kršenje islamskog vjerozakona. Također su optuživani da su inkarnacionisti (hululije), te da prihvataju ideju vahdetul-vudžuda, a obje su kod uleme bilo jasno ocijenjene kao nevjerstvo.
Ulema ovih prostora, kao ulema ehli sunneta vel-džemata, sve do posljednjih godina gledala je na hamzevije kao na otpadničku sektu, čiji je osnivač ubijen kao murted. U posljednih nekoliko godina pojavili su se grupe i pojedinci, iza kojih stoje razne šiitsko-iranske organizacije, koji s velikom žestinom brane učenje hamzevija te Hamzu Orlovića nazivaju "doktorom", "šehidom", "herojem" i "revolucionarom", a za čiju je prolivenu krv kriv šejhul-islam! U svim tim naporima odbrane ili, bolje reći, oživljavanju ovog heretičkog učenja tradicionalna ulema, na čijem su čelu Hasan Kafija i Bali-zade, naziva se pogrdnim imenima, pa se za nju kaže da je "glavni akteri hamzevijske drame" te da su pojedinci od njih bili "idealni primjeri čovjeka od zadatka"! Dalje se tradicionalna ulema optužuje kako "očigledno nije imala razumijevanje za druge škole misli, stavove i njihova opredjeljenja, smatrajući sunitsku jedinom ortodoksnom, a sve ostale heterodoksijom s velikim potencijalom za heretički nauk".
U svemu tome pokušava se ubaciti jedna dilema, a to je da je spomenuta osuda hamzevija i pogubljenje Hamze Orlovića bilo neutemeljeno i bez dokaza. Tako se kaže da "pažljivijem oku ne može izmaći činjenica da su sve optužbe protiv hamzevija uopće, te da se malo razlikuju od ranije i kasnije izrečenih optužbi protiv drugih jednako kvalificiranih tarikata i pokreta, da nijedna optužba protiv Hamze Balija i hamzevija nije potkrijepljena konkretnim dokazom, pokazateljem ili makar ukazom u kojem smjeru se od matice odlio hamzevijski tok, te u kojem je smislu zabludio u herezu, što sve skupa nimalo ne olakšava istraživanje hamzevijske heterodoksiije".
Naravno da su ovo sve neistine i dileme, koje nisu nenamjerne jer zar je moguće da najveći vjerski autoriteti tek tako traže prolijevanje nečije krvi? Zar je moguće da vrhovni autoritet osmanlijske države, šejhul-islam, laže u svojoj fetvi? Šejhul-islam Ebu-Suud u svojoj fetvi kaže za Orlovića:
"Poziva muslimane u zabludu i bezboštvo, te je utvrđeno da iznosi stvari kojima se vrijeđa čast našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zatim njegovo potpuno nijekanje proživljenja i Sudnjeg dana, i to sve s pravednim svjedocima detaljno dokazano protiv njega. Donesoh fetvu da je dozvoljeno pogubiti tog otpadnika nakon što je razmotreno njegovo učenje."
Želim ponoviti da je ovakvo mišljenje o hamzevijama ostalo prisutno kod nas sve do posljednjih godina, do kojih je tradicionalna bosanska ulema opisivana kao "mentalno zaostali heretici iskrivljenog vjerovanja, Allah ih uništio!"
Oživljavanje učenja hamzevija, koji se, kako već rekoh, sada nazivaju "herojima, šehidima i revolucionarima", te se u odbranu njihovog učenja pišu posebne studije, kao što i neki časopisi posvećuju cijeli svoj broj spomenu na njih, dolazi od strane onih koji već nekoliko godina aktivno rade na širenju šiitsko-rafidijskog učenja na našim prostorima. Naravno, na čelu takvih pojedinaca i skupina nalazi se Rešid Hafizović. Za hamzevijsko učenje on kaže da je "krajnje duhovno, duboko zapretano u samom svjetlosnom humusu sadržaja primarnih vrela islamske vjere". Dalje, g. Hafizović za slučaj hamzevija veli:
"Svoj strah od ljudi čistog uma i duha od promicatelja iznutarnjeg, neposrednog, hijeropovijesnog znanja i mudrosti vrlo često su otklanjali sumnjivom, neprincipijelnom i, često, nemoralnom spregom sa političkim autoritetima koji su, gotovo redovito, bili neupitni presuditelji svima za koje su zvanične religijske vlasti kazale da su 'heretici, nevjernici, otpadnici' i tome slično. Ta pojava nije rijetkost ni u našem vremenu koje u trenu, kad god je to potrebno, posegne za 'progonom vještica' i etiketiranjem onih koje žele razgrnuti ljusku religijskog genija i dočepati se same jezgre, srca i duše samih istina vjere."
Ovaj kratki historijski pregled najbolje će nam pokazati u šta zapravo pozivaju oni koji se danas ponajviše pozivaju na bošnjačku tradiciju i bosanski islam i koji se bore protiv nekakvog novog islama. Vidimo da jedan broj njih poziva u ono što je prošlih 400 godina bilo okarakterizirano kao otpadništvo. Možemo se zapitati: da u današnjem vremenu žive Pruščak i Bali-zade, ili možda Ebu-Suud, koliko bi ko mogao govoriti i kakve bi sankcije za izgovoreno mogao očekivati? Ti pozivači nisu ništa drugo do reformatori ovih zabludjelih ideja, samo jedne u nizu batinijskih sekti koje ponovo traže svoje sljedbenike, kao što je to činio Hamza Orlović, osim što, na veliku žalost, danas nemamo onih velikana koji mogu stati ukraj ovakvim idejama.
Ovdje želim naglasiti da je ukazivanje na ovakve ideje obaveza, a posebno onima koji su imami, hatibi i muderrisi, kao što je obaveza ukazivanje na svaki vid novotarije koji se pojavi u jednom društvu. Želim podsjetiti na govor uvaženog Mehmeda Handžića koji kaže:
"...nisu se zadovoljavali samo time da ne uče od takvih ljudi, koji se spominju po nepouzdanosti, već su obznanjivali svijetu da taj i taj nije vrijedan da se od njega uči vjera, takvog su izvrgavali kritici i navodili mu mahane. Tu kritiku i mahane nisu navodili i nabrajali iz razloga zabranjenog ogovaranja! Činili su to samo zarad emaneta čije je izvršenje bilo obavezno ispuniti."[1]

Odgovornost za širenje ovakvih mišljenja i pravaca velikim dijelom preuzimaju oni koji znaju, a o tome nisu govorili ili još uvijek ne žele. Učenjaci ehli-sunneta pojasnili su obavezu ukazivanja na novotarije kad se one pojave u jednom mjestu, što ovog puta neću spominjati. Zar ukazivanje na ovakve zablude može biti benzin koji još više razbuktava vatru, a prešućivanje voda koja je gasi? Od izreka koje se prenose u kontekstu obaveze ukazivanja na novotarske grupe jest i sljedeća:
"Kad nosioci istine budu šutjeli, oni koji su na neistini pomislit će da su na istini."
Ovaj kratki osvrt završit ću govorom imama Tahavija, koji na kraju svoje poslanice o vjerovanju ehli-sunneta kaže:
"Ovo je naša vjera. Ovo je naše vanjsko i unutarnje uvjerenje. Utječemo se Allahu od svega onoga što je suprotno od onoga što smo naveli i objasnili. Molimo Uzvišenog Allaha da nas učvrsti u vjerovanju i da umremo s imanom, da nas sačuva od raznih zabluda, sektaških učenja i pogrešnih frakcija, poput mušebiha, mu'tezila, džehmija, džebrija, kaderija i ostalih koji su se udaljili od ehli-sunneta vel-džemata. Oni slijepo slijede zabludu. Mi ih se odričemo i nemamo ništa s njima!"
Molim Uzvišenog Allaha da nas učini od sljedbenika Istine i onih koji ovo društvo čuvaju od raznih zabludjelih mišljenja i frakcija, amin!

Oprostit ces mi, ali kako da citam nesto od lika koji bi da pljuje po gromadi poput uvazenog prof.dr. Resida Hafizovica?! To njegovo pljuvanje mi izgleda kao bljuvanje nekog pijanog klosara u okean. Niti ga moze zagaditi, niti njegov sastav izmijeniti/promijeniti. Resid Hafizovic ima vise, i svjetskog i vjerskog, znanja u odsjecenom noktu malog prsta desne noge nego sto ovaj diletant i misli da zna (a ne zna).

[asurbanipal]

Ne mogu da vjerujem da neko ima vremena na rukama da raspreda ŠUPLJU I VAPIDNU o nekoj herezi koja je iskorjenjena prije 400, 500 godina.....

Nije niti šuplja, niti vapidna a tema pripada upravo ondje gdje joj je i mjesto. Niti su Hamzevije bile neki mulhidi, zindici, krivovjernici, uprkos, kasnije će se pokazati sasvim oprečnim i pogrešnim osudama od strane uleme. Hamzevije su bile pokret, sa svim svojim oblicima posebnosti, predani ljudi, Bosanci, vjernici, ali ne po mjeri centralnih vlasti tj. Porte, koji su nad njima, usudio bih se reći, sproveli inkviziciju...

[asurbanipal]

Oprostit ces mi, ali kako da citam nesto od lika koji bi da pljuje po gromadi poput uvazenog prof.dr. Resida Hafizovica?! To njegovo pljuvanje mi izgleda kao bljuvanje nekog pijanog klosara u okean. Niti ga moze zagaditi, niti njegov sastav izmijeniti/promijeniti. Resid Hafizovic ima vise, i svjetskog i vjerskog, znanja u odsjecenom noktu malog prsta desne noge nego sto ovaj diletant i misli da zna (a ne zna).

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/799 ... iriji.html


A i ovo je bilo zanimljivo: Gosti "Pećnice" bili upravo, Hafizović, Gološ, Fatmir i Mustafa Spahić Mujki:


http://vimeo.com/26492234

[asurbanipal]

...

[salik79]

Oprostit ces mi, ali kako da citam nesto od lika koji bi da pljuje po gromadi poput uvazenog prof.dr. Resida Hafizovica?! To njegovo pljuvanje mi izgleda kao bljuvanje nekog pijanog klosara u okean. Niti ga moze zagaditi, niti njegov sastav izmijeniti/promijeniti. Resid Hafizovic ima vise, i svjetskog i vjerskog, znanja u odsjecenom noktu malog prsta desne noge nego sto ovaj diletant i misli da zna (a ne zna).

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/799 ... iriji.html


A i ovo je bilo zanimljivo: Gosti "Pećnice" bili upravo, Hafizović, Gološ, Fatmir i Mustafa Spahić Mujki:


http://vimeo.com/26492234

Dominacija u svakom pogledu. Golos je jedna najobicnija polupismena sirovina.

[Bosanac sa dna kace]

to je bilo prije 9 godina, mozda je Golos sad nados'o

[salik79]

Da Bog da sceri