#26
Posted: 22/04/2005 21:42
Neki ljudi stvarno nemaju pojma sta govore... evo malo historije od mene, kada sami neznate o cemu pricate... da vas ja podsjetim!
Banja Luka se, kao srednjovjekovni grad u Jajackoj banovini, spominje prvi put 1494. g. Utvrda na lijevoj obali Vrbasa u danasnjem Gornjem Seheru, sa podgradjem i jednim katolickim samostanom, prkosi Turcima sve do 1527/8 godine.
U sklopu bosanskog sandzaka ovaj grad u drugoj polovini XVI stoljeca dobiva veliki drustveno-politicki i strateski znacaj, narocito od 1553. kada tadasnji bosanski sandzakbeg Sofi Mehmed - pasa prenosi u Banju Luku stolicu bosanskog namjesnika. U novim drustveno-ekonomskim uslovima doslo je do intenzivne izgradnje naselja sa velikim brojem znacajnih javnih objekata, na vrhunskom nivou osmanske kulture i arhitekture.
Iz Sofi Mehmaed-pasine zakladnice se vidi da je ovaj vakif dao podici mnoge objekte u najstarijem banjaluckom naselju - Gornjem Seheru, kao sto su: drveni most preko Vrbasa (izmedju Careve dzamije na lijevoj i Sofi Mehmed-pasine dzamije na desnoj obali Vrbasa), javno kupatilo (hamam), sezdeset devet ducana, han (karavan-saraj), tri mlina itd.
Iznenadni upad austrijskih trupa 1688. g. u Gornji Seher, znacio je istovremeno i kraj njegovog uspjesnog razdoblja. Naime, austrijske trupe, pod vodjstvom Ludviga Bodvenskog, su pri povlacenju zapalile i porusile mnoga zdanja, podignuta za vrijeme Sofi Mehmed-pase.
Medjutim, jedno stoljece prije upada austrijskih trupa u Gornji Seher, zapoceo je razvoj Donjeg Sehera, na domak stare utvrde Kastel. Ferhad-pasa Sokolovic, posljednji bosanski sandzakbeg i prvi beglerbeg bosanski, svojom aktivnoscu na polju izgradnje Banje Luke prevazici ce sve druge namjesnike koji su u tom gradu stolovali i dali svoj pecat razvoju grada, koji ce kao trajna urbana vrijednost stoljecima predstavljati okosnicu daljnjeg razvoja mjesta.
Ferhad-pasa, izgradnjom svojih objekata udara temelje novom gradu, tzv. Donjem Seheru, nizvodno od srednjovjekovnog i ranoturskog Gornjeg Sehera, na uscu potoka Crkvine u Vrbas. Za vrijeme sultana Mehmeda III (1595-1603) tophana je, koju je 1587. osnovao Ferhad-pasa, "zamijenjena" novom utvrdom, pa je tako na mjestu starog grada Kastela niknuo u Donjem Seheru Novi grad koje Turci prozvase Kal'ai-dzedid. Preko dvije stotine objekata gradi Ferhad-beg na ovom mjestu. Gotovo da nema standardnog objekta XVI stoljeca, a da ga ovaj vojskovodja i graditelj nije podigao ili bar zacrtao i obezbjedio njegovo podizanje. Iz njegove vakufname (zakladnice) i drugih dokumenata znamo da je u Banjoj Luci podigao svoju velicanstvenu dzamiju Ferhadiju, uz nju za sebe grobnicu (turbe), osnovnu skolu (mekteb), vodoskok (sadrvan) pred dzamijom, javno kupatilo (hamam), vodovod, sahat-kulu, javni nuznik, karavan-saraj (konaciste za karavane), zitnice, most na Vrbasu, most na Crkvini, oko dvije stotine ducana (trgovackih i zanatskih radnji), mlin na Vrbasu sa tri kola, te dvor za bosanskog beglerbega. Kaldrmisanim putem veze Gornji i Donji Seher, te ovaj put sa mostom na Vrbasu. Zakladnicom, koja je napisana i potpisana u januaru 1587. g. osigurava dalje sredstva za izgradnju jedne robne kuce (bezistana), vise skole (dar-ul-hadis, medresa), za prekrivanje karavan-saraja olovom, za udvostrucenje hamama, za zidanje kamenih stupova pod mostom na Vrbasu. Zna se iz kasnijih dokumenata da je njegov bezistan, podignut iz ovih zavjestanja, imao oko stotinu ducana, a njegova medresa je bila najznacajnije vise uciliste medju pet banjaluckih medresa.
Zanimljivo je napomenuti da je ispred dzamije Ferhadije, na uglu glavne ulice i ulice sto vodi prema tvrdjavi Kastel, postojala javna cesma, koja ne potjece iz turskog razdoblja, vec iz vremena austrougarske okupacije.
Usput neka bude spomenuto da je Ferhad-beg vec kao i klisski sandzakbeg aktivan u izgradnji javnih objekata svuda gdje je dopirala njegova vlast: dzamija u tvrdjavi Zemunik kod Zadra, mekteb u tvrdjavi Vrani kod Zadra, hamam u Kostajnici, hanovi i Livnu, Ravnom, Dobrunu, Kratovu, Svinjaru itd.
Ogromna materijalna sredstva koja su mu bila potrebna za izgradnju brojnih javnih i monumentalnih objekata ocito su dobivana ratnim plijenom iz uspjesnih turskih pohoda u drugoj polovini XVI stoljeca. Cetvrti polustih natpisa na portalu izricito kaze da je i sama Ferhadija podignuta "ratnim imetkom".
Dana 22. septembra 1575. g. Ferhad-beg u borbi sa generalom Herbertom von Auerspergom, koga je do nogu potukao, zarobi i njegova sina, grofa Wolfa Engelharda von Auersperga. Narodna legenda, koja je zabiljezena u obliku narodne pjesme u tri varijante, govori da su otkupom dobijenim za mladog grofa sagradjene Ferhad-pasine zaduzbine. Turski historicar Peccevija potvrdjuje legendu i citirani polustih natpisa svojim navodom da je Ferhad-pasa za otkup Auerspergova sina dobio 30.000 dukata i stotinu suznjeva (robova) koje su Austrijanci bili zarobili.
Zadnji polustih natpisa nad ulazom u dzamiju sadrzavao je godinu gradjenja koja se dobije obracunom brojcanih vrijednosti pojedinih slova: to je 987. hidzretska godina, sto odgovara 1579/80. godini nase ere.
Ko je gradio "ovu velebnu bogomolju" (kako rece pjesnik Sipahi) do danas nije utvrdjeno. Na kraju Ferhad-pasine vakufname potpisani su kao svjedoci dvojica graditelja-dundjera: Hadzi Nezir i Deli Spahija. Medjutim, izvjesno je da je ovakva gradjevina mogla nastati jedino kao djelo mimara (graditelja) i muhendisa (inzenjera) najvecih kvaliteta i vrunske naobrazbe koja se u to doba mogla steci. Folklorista Antun Hangi zabiljezio je predaju o majstorbassi Radi-Radovanu i njegovim neimarima. Moze se sa sigurnoscu pretpostaviti da je Ferhad-beg, covjek nasih krajeva, rado povjeravao zadatke domacim ljudima te da je kao kliski sandzakbeg imao i neposrednog uvida u mogucnosti nasih kamenara; zna se stavise da je i upravu svog vakufa povjerio svojim otpustenim robovima, a ko su mogli biti ti robovi nego nasi ljudi sa podrucja austrijske ili venecijanske dominacije. Ipak, po mnogim nasim strucnjacima ovoga vremena, odnosno stilskoj analizi njegove dzamije i turbeta, koju su vrsili suvremeni eksperti, dolazi se do nesumnjivog zakljucka da je organizator i narucilac posla bio dobavljen iz Carigrada, iz Mimar Sinanove Skole, te da se pri tom radilo o nekom od nasposobnijih ucenika, sposobnim da realizira objekt vrhunskih kvaliteta svog vremena.
Ferhadija je u vise navrata ostecivana i popravljana. Iz arhivskih podataka se zna za neki popravak polovinom XVII stoljeca. U nase doba, pocev od 1951. godine pa s prekidima do ranih osamdesetih, vrseni su na objektu opsezni konzervatorsko-restauracijski radovi. Najvece ostecenje u nasem vremenu je dozivjela povodom katastrofalnih zemljotresa od 26. i 27. oktobra 1969. godine, kada joj je bio prepolovljen minaret do sarefe. No, u veoma kratkom roku je bila sanirana.
I kazu banjaluka sastavljena od 100 sela... BL ima historiju... a sta imate vi?
Banja Luka se, kao srednjovjekovni grad u Jajackoj banovini, spominje prvi put 1494. g. Utvrda na lijevoj obali Vrbasa u danasnjem Gornjem Seheru, sa podgradjem i jednim katolickim samostanom, prkosi Turcima sve do 1527/8 godine.
U sklopu bosanskog sandzaka ovaj grad u drugoj polovini XVI stoljeca dobiva veliki drustveno-politicki i strateski znacaj, narocito od 1553. kada tadasnji bosanski sandzakbeg Sofi Mehmed - pasa prenosi u Banju Luku stolicu bosanskog namjesnika. U novim drustveno-ekonomskim uslovima doslo je do intenzivne izgradnje naselja sa velikim brojem znacajnih javnih objekata, na vrhunskom nivou osmanske kulture i arhitekture.
Iz Sofi Mehmaed-pasine zakladnice se vidi da je ovaj vakif dao podici mnoge objekte u najstarijem banjaluckom naselju - Gornjem Seheru, kao sto su: drveni most preko Vrbasa (izmedju Careve dzamije na lijevoj i Sofi Mehmed-pasine dzamije na desnoj obali Vrbasa), javno kupatilo (hamam), sezdeset devet ducana, han (karavan-saraj), tri mlina itd.
Iznenadni upad austrijskih trupa 1688. g. u Gornji Seher, znacio je istovremeno i kraj njegovog uspjesnog razdoblja. Naime, austrijske trupe, pod vodjstvom Ludviga Bodvenskog, su pri povlacenju zapalile i porusile mnoga zdanja, podignuta za vrijeme Sofi Mehmed-pase.
Medjutim, jedno stoljece prije upada austrijskih trupa u Gornji Seher, zapoceo je razvoj Donjeg Sehera, na domak stare utvrde Kastel. Ferhad-pasa Sokolovic, posljednji bosanski sandzakbeg i prvi beglerbeg bosanski, svojom aktivnoscu na polju izgradnje Banje Luke prevazici ce sve druge namjesnike koji su u tom gradu stolovali i dali svoj pecat razvoju grada, koji ce kao trajna urbana vrijednost stoljecima predstavljati okosnicu daljnjeg razvoja mjesta.
Ferhad-pasa, izgradnjom svojih objekata udara temelje novom gradu, tzv. Donjem Seheru, nizvodno od srednjovjekovnog i ranoturskog Gornjeg Sehera, na uscu potoka Crkvine u Vrbas. Za vrijeme sultana Mehmeda III (1595-1603) tophana je, koju je 1587. osnovao Ferhad-pasa, "zamijenjena" novom utvrdom, pa je tako na mjestu starog grada Kastela niknuo u Donjem Seheru Novi grad koje Turci prozvase Kal'ai-dzedid. Preko dvije stotine objekata gradi Ferhad-beg na ovom mjestu. Gotovo da nema standardnog objekta XVI stoljeca, a da ga ovaj vojskovodja i graditelj nije podigao ili bar zacrtao i obezbjedio njegovo podizanje. Iz njegove vakufname (zakladnice) i drugih dokumenata znamo da je u Banjoj Luci podigao svoju velicanstvenu dzamiju Ferhadiju, uz nju za sebe grobnicu (turbe), osnovnu skolu (mekteb), vodoskok (sadrvan) pred dzamijom, javno kupatilo (hamam), vodovod, sahat-kulu, javni nuznik, karavan-saraj (konaciste za karavane), zitnice, most na Vrbasu, most na Crkvini, oko dvije stotine ducana (trgovackih i zanatskih radnji), mlin na Vrbasu sa tri kola, te dvor za bosanskog beglerbega. Kaldrmisanim putem veze Gornji i Donji Seher, te ovaj put sa mostom na Vrbasu. Zakladnicom, koja je napisana i potpisana u januaru 1587. g. osigurava dalje sredstva za izgradnju jedne robne kuce (bezistana), vise skole (dar-ul-hadis, medresa), za prekrivanje karavan-saraja olovom, za udvostrucenje hamama, za zidanje kamenih stupova pod mostom na Vrbasu. Zna se iz kasnijih dokumenata da je njegov bezistan, podignut iz ovih zavjestanja, imao oko stotinu ducana, a njegova medresa je bila najznacajnije vise uciliste medju pet banjaluckih medresa.
Zanimljivo je napomenuti da je ispred dzamije Ferhadije, na uglu glavne ulice i ulice sto vodi prema tvrdjavi Kastel, postojala javna cesma, koja ne potjece iz turskog razdoblja, vec iz vremena austrougarske okupacije.
Usput neka bude spomenuto da je Ferhad-beg vec kao i klisski sandzakbeg aktivan u izgradnji javnih objekata svuda gdje je dopirala njegova vlast: dzamija u tvrdjavi Zemunik kod Zadra, mekteb u tvrdjavi Vrani kod Zadra, hamam u Kostajnici, hanovi i Livnu, Ravnom, Dobrunu, Kratovu, Svinjaru itd.
Ogromna materijalna sredstva koja su mu bila potrebna za izgradnju brojnih javnih i monumentalnih objekata ocito su dobivana ratnim plijenom iz uspjesnih turskih pohoda u drugoj polovini XVI stoljeca. Cetvrti polustih natpisa na portalu izricito kaze da je i sama Ferhadija podignuta "ratnim imetkom".
Dana 22. septembra 1575. g. Ferhad-beg u borbi sa generalom Herbertom von Auerspergom, koga je do nogu potukao, zarobi i njegova sina, grofa Wolfa Engelharda von Auersperga. Narodna legenda, koja je zabiljezena u obliku narodne pjesme u tri varijante, govori da su otkupom dobijenim za mladog grofa sagradjene Ferhad-pasine zaduzbine. Turski historicar Peccevija potvrdjuje legendu i citirani polustih natpisa svojim navodom da je Ferhad-pasa za otkup Auerspergova sina dobio 30.000 dukata i stotinu suznjeva (robova) koje su Austrijanci bili zarobili.
Zadnji polustih natpisa nad ulazom u dzamiju sadrzavao je godinu gradjenja koja se dobije obracunom brojcanih vrijednosti pojedinih slova: to je 987. hidzretska godina, sto odgovara 1579/80. godini nase ere.
Ko je gradio "ovu velebnu bogomolju" (kako rece pjesnik Sipahi) do danas nije utvrdjeno. Na kraju Ferhad-pasine vakufname potpisani su kao svjedoci dvojica graditelja-dundjera: Hadzi Nezir i Deli Spahija. Medjutim, izvjesno je da je ovakva gradjevina mogla nastati jedino kao djelo mimara (graditelja) i muhendisa (inzenjera) najvecih kvaliteta i vrunske naobrazbe koja se u to doba mogla steci. Folklorista Antun Hangi zabiljezio je predaju o majstorbassi Radi-Radovanu i njegovim neimarima. Moze se sa sigurnoscu pretpostaviti da je Ferhad-beg, covjek nasih krajeva, rado povjeravao zadatke domacim ljudima te da je kao kliski sandzakbeg imao i neposrednog uvida u mogucnosti nasih kamenara; zna se stavise da je i upravu svog vakufa povjerio svojim otpustenim robovima, a ko su mogli biti ti robovi nego nasi ljudi sa podrucja austrijske ili venecijanske dominacije. Ipak, po mnogim nasim strucnjacima ovoga vremena, odnosno stilskoj analizi njegove dzamije i turbeta, koju su vrsili suvremeni eksperti, dolazi se do nesumnjivog zakljucka da je organizator i narucilac posla bio dobavljen iz Carigrada, iz Mimar Sinanove Skole, te da se pri tom radilo o nekom od nasposobnijih ucenika, sposobnim da realizira objekt vrhunskih kvaliteta svog vremena.
Ferhadija je u vise navrata ostecivana i popravljana. Iz arhivskih podataka se zna za neki popravak polovinom XVII stoljeca. U nase doba, pocev od 1951. godine pa s prekidima do ranih osamdesetih, vrseni su na objektu opsezni konzervatorsko-restauracijski radovi. Najvece ostecenje u nasem vremenu je dozivjela povodom katastrofalnih zemljotresa od 26. i 27. oktobra 1969. godine, kada joj je bio prepolovljen minaret do sarefe. No, u veoma kratkom roku je bila sanirana.
I kazu banjaluka sastavljena od 100 sela... BL ima historiju... a sta imate vi?
kad je već istorija BL obilno obrađena u gornjem tekstu.