Alfons Kauders wrote:UnscarD wrote:Mediji su vrlo rijetko neovisni. Oni ovise kako od kapitala oglasavaca i finasijera tako i od ideologija koje prate i koje su im po nekad osnivaci. Zato i postoji nesto sto se zove "uredjivacka politika".
"Sinko to jeste tako i to jeste istina ali nije u skladu sa uredjivackom politikom pa hajde ti to malo promjeni i donesi ponovo...i pozuri imas jos 10 minuta inace ostade bez naslovne"....
Sto se sire slike tice, cuveni je primjer izvjestavanja USA medija o tome da li treba vojno ili putem sankcija da se intervenise u Nikaragvi. Da niti jedan jedini medij nije posatavio pitanje "zasto uopste da intervenisemo u suverenoj zemlji" je potpuno nevjerovatno i Chomsky to naziva sljepilom karakteristicnim za primitivne religiske kultove.
Mogu da mislim kako je nekada bilo u SSSR-u ili Kini ili nekoj drugoj zatvorenoj drzavi.
Sto se lokalnih tice, pouzdano znam (jer sam pratio sticajem okolnosti) da je AVAZ poceo sa hajkom na BH Telecom odmah NAKON sto im je ukinuto PAUSALNO placanje za reklamu pri cemu je BH Telcom ustedio oko 130.000 KM samo na tom ugovoru.
Ako nakon toga idu napadi, to je klasican reket u maniru ulicara.
Znam samo da je internet ozbiljno udario na papirne medije a u sljedecih par godina ce udariti i na TV stanice.
Kod je najjaci oglasivac drtava - barem kad je dnevna stampa u pitanju. Dovoljno je prelistati Oslobodjenje ili Avaz, pa pogledati koliko prostora zauzimaju razna sranja placena iz naseg dzepa.
Fino treba ukinuti sve zakonske odredbe po kojim se bilo sta mora oglasavati u dnevnim novinama - sve piciti na internet i sluzbeni list. Sve drugo je cisto bacanje para i kupovina usluga od medija.
Slazem se sa ovim iznad 100%. To zahtijeva promjenu zakona koji je sada toliko apsurdan da se mora oglasavati javno koje kakve tuzbe pa svaki dan u novinama citamo : tuzena ta i ta od strane Vodovoda ili Elektroprivrede itd itd ..zamisli da u NY Timesu citamo o svim tuzbama...bio bi svaki broj na 450 strana? To treba prebaciti na internet jer to se zaista placa od budzetskih para ili vidjeti kako su rijesile druge drzave i ne izmisljati toplu vodu.
Ali kamo srece da je to bacanje para najveci problem.
Kada mi se krajem godine pocnu budzetski korisnici javljati sa kupovinama svega i svacega, tek tada vidim gdje zivim. Pitam ga "sta ce ti to, kupio si prije 20 dana i trajat ce ti jos 6 mjeseci a ovo sto kupis ce ti isteci rok do tada?" kaze mi , "ma ne treba mi vala ni za sta, nego ako ne potrosim pare sljedece godine ce mi rezati budzet pa moram da potrosim".
Tako on radje baca pare (ali bukvalno) jer zbog glupog sistema ne moze da ih prebaci na sljedecu godinu kada mu budu stvarno trebale. I ne krivim njega ni za sta. Covijek se prilagodjava sistemu u kojem funkcionise.
Iz ovoga proizilazi da se budzetiranje raznih ministarstava obavlja po principu, ove godine potrosili toliko, aha, dakle i sljedece godine im daj isto. Stani stani, primili su jos 100 radnika, povecaj im malo.
A radi se o milionima KM. Pa u mojoj firmi (privatnoj) se vodi racuna da li je svijetlo ugaseno ili nije i u koliko primjeraka se stampa obicni dokument da se ne trosi toner i papir bez veze a za neke ozbiljnije cifre (a opet puno manje od ovih sa kojim oni barataju) moram praviti ozbiljne analize i planove koje prolaze kroz nekoliko filtera kontole. Ali jbg, znamo tacno koliko se namucimo da napravimo profit i pozitivno poslovanje a vjerovatno bi se i mi isto ponasali da nam svake godine samo padne sa neba budzet za tu godinu.
