Forum Klix.ba

sour cherry wrote:

U ovom slučaju nije potrebno mnogo razmišljati: Biram novac.

Za sreću su potrebni: novac + zdravlje + sloboda + vrijeme.

+1

pearlica wrote:Kazu da je za sretan zivot potrebno imati zdravlje, biti okruzen dobrim prijateljima i familijom te imati dovoljno novca za normalan zivot. Znaci kombinacije ove tri stvari je bitna.

Ali zamislite IPAK da vam sada neko kaze da morate birati. Ili ce te imati prijatelje ili novac ali nikako oboje. Znaci mozete biti okruzeni dobrim prijateljima koji vas nece iznevjeriti, ali zato necete imati dovoljno para za zivot tj uvijek ce vam faliti za nesto ako kupite hranu necete imati za kiriju ili lijek ili nesto. Ili mozete zivjeti u bogatstvu tj mocicete si kupiti sta god zelite ali necete imati prijatelja.

Ovo su znaci dvije ogromne totalno nerealne krajnosti. Ali zato ovo pitanje postavljam na filozofski kutak da jer zelim procitati malo filozofiranja na tu temu sta je bitnije prijatelji ili novac (znaci kada bi morali pod svaku cijenu da birate).

Ovakvu stvar moze pitati samo osoba koja nema istinske, prave prijatelje. Koliko god se neko ne slagao sa ovom tezom, to je tako.
Bolno ali istinito.
Evo ti primjer.

U kontaktu sam stalnom sa prijateljima iz vrtica.
Zajedno smo bili i u osnovnoj.
Razišli smo se po različitim srednjim školama.
Kako smo iz, haman, iste ulice, zajedno smo bili i u ratu.
Zajedno i poslije rata.
Većina nas moze ovako ili onako otići u dijasporu da živi.
Uopšte ne radimo zajedno, profesije su nam različite.Samo ja radim u državnoj firmi.
Materijalnog stanja smo tu negdje.Definitivno nismo bogati i nijedan od nas ne vozi skupo i novo auto.
Skoro pa smo ušli u cetrdesete i imamo djecu, osim jednog.Vazda je bio ženskaroš .Sad je oženjen pa valjda će ubrzo i on biti sa potomkom.
Uvjek su mi pri ruci za bilo šta.Tako i ja njima. Nepostoji novac za koji bih moju raju mjenjao.
Koliko puta smo se zajedno smijali, plakali, radovali, usrali od straha....to je neopisivo.
Možda je to tako zato što nas neveže zajedno interes, pare, status, posao.
Ili je to tako zato što smo dobri ljudi jedni prema drugima.

Sa druge strane imam mogućnost da se zaposlim u jednoj dobrostojećoj EU zemlji.
Naravno po difaultu imao bih ekstra dobru platu, veće mogućnosti , raskošan život i šta ću ja sa tim .....
Neko reče, zamisli, Kalifornija, vila, bazen, ferari, žene, a nemaš skim kafu popit.
Možeš to automatski an qr4c nabit.

I ne, nedam jarane za pare.

pearlica wrote:Kazu da je za sretan zivot potrebno imati zdravlje, biti okruzen dobrim prijateljima i familijom te imati dovoljno novca za normalan zivot. Znaci kombinacije ove tri stvari je bitna.

Ali zamislite IPAK da vam sada neko kaze da morate birati. Ili ce te imati prijatelje ili novac ali nikako oboje. Znaci mozete biti okruzeni dobrim prijateljima koji vas nece iznevjeriti, ali zato necete imati dovoljno para za zivot tj uvijek ce vam faliti za nesto ako kupite hranu necete imati za kiriju ili lijek ili nesto. Ili mozete zivjeti u bogatstvu tj mocicete si kupiti sta god zelite ali necete imati prijatelja.

Ovo su znaci dvije ogromne totalno nerealne krajnosti. Ali zato ovo pitanje postavljam na filozofski kutak da jer zelim procitati malo filozofiranja na tu temu sta je bitnije prijatelji ili novac (znaci kada bi morali pod svaku cijenu da birate).

Najvažnije je imati sreće

Oni na Titaniku su imali i zdravlje , i prijatelje i novac...ali nisu imali sreće.

zmajadaH wrote:Ovakvu stvar moze pitati samo osoba koja nema istinske, prave prijatelje. Koliko god se neko ne slagao sa ovom tezom, to je tako.
Bolno ali istinito.
Evo ti primjer.

U kontaktu sam stalnom sa prijateljima iz vrtica.
Zajedno smo bili i u osnovnoj.
Razišli smo se po različitim srednjim školama.
Kako smo iz, haman, iste ulice, zajedno smo bili i u ratu.
Zajedno i poslije rata.
Većina nas moze ovako ili onako otići u dijasporu da živi.
Uopšte ne radimo zajedno, profesije su nam različite.Samo ja radim u državnoj firmi.
Materijalnog stanja smo tu negdje.Definitivno nismo bogati i nijedan od nas ne vozi skupo i novo auto.
Skoro pa smo ušli u cetrdesete i imamo djecu, osim jednog.Vazda je bio ženskaroš .Sad je oženjen pa valjda će ubrzo i on biti sa potomkom.
Uvjek su mi pri ruci za bilo šta.Tako i ja njima. Nepostoji novac za koji bih moju raju mjenjao.
Koliko puta smo se zajedno smijali, plakali, radovali, usrali od straha....to je neopisivo.
Možda je to tako zato što nas neveže zajedno interes, pare, status, posao.
Ili je to tako zato što smo dobri ljudi jedni prema drugima.

Sa druge strane imam mogućnost da se zaposlim u jednoj dobrostojećoj EU zemlji.
Naravno po difaultu imao bih ekstra dobru platu, veće mogućnosti , raskošan život i šta ću ja sa tim .....
Neko reče, zamisli, Kalifornija, vila, bazen, ferari, žene, a nemaš skim kafu popit.
Možeš to automatski an qr4c nabit.

I ne, nedam jarane za pare.

^^ovo.

Napokon.

pitanje iz naslova u suštini nije često u stvarnom životu, sa parama će čovjek imati više i prijatelja i "prijatelja" nego bez para. neuporedivo češće je prijatelji ili sujeta...

zmajadaH wrote:

pearlica wrote:Kazu da je za sretan zivot potrebno imati zdravlje, biti okruzen dobrim prijateljima i familijom te imati dovoljno novca za normalan zivot. Znaci kombinacije ove tri stvari je bitna.

Ali zamislite IPAK da vam sada neko kaze da morate birati. Ili ce te imati prijatelje ili novac ali nikako oboje. Znaci mozete biti okruzeni dobrim prijateljima koji vas nece iznevjeriti, ali zato necete imati dovoljno para za zivot tj uvijek ce vam faliti za nesto ako kupite hranu necete imati za kiriju ili lijek ili nesto. Ili mozete zivjeti u bogatstvu tj mocicete si kupiti sta god zelite ali necete imati prijatelja.

Ovo su znaci dvije ogromne totalno nerealne krajnosti. Ali zato ovo pitanje postavljam na filozofski kutak da jer zelim procitati malo filozofiranja na tu temu sta je bitnije prijatelji ili novac (znaci kada bi morali pod svaku cijenu da birate).

Ovakvu stvar moze pitati samo osoba koja nema istinske, prave prijatelje. Koliko god se neko ne slagao sa ovom tezom, to je tako.
Bolno ali istinito.
Evo ti primjer.

U kontaktu sam stalnom sa prijateljima iz vrtica.
Zajedno smo bili i u osnovnoj.
Razišli smo se po različitim srednjim školama.
Kako smo iz, haman, iste ulice, zajedno smo bili i u ratu.
Zajedno i poslije rata.
Većina nas moze ovako ili onako otići u dijasporu da živi.
Uopšte ne radimo zajedno, profesije su nam različite.Samo ja radim u državnoj firmi.
Materijalnog stanja smo tu negdje.Definitivno nismo bogati i nijedan od nas ne vozi skupo i novo auto.
Skoro pa smo ušli u cetrdesete i imamo djecu, osim jednog.Vazda je bio ženskaroš .Sad je oženjen pa valjda će ubrzo i on biti sa potomkom.
Uvjek su mi pri ruci za bilo šta.Tako i ja njima. Nepostoji novac za koji bih moju raju mjenjao.
Koliko puta smo se zajedno smijali, plakali, radovali, usrali od straha....to je neopisivo.
Možda je to tako zato što nas neveže zajedno interes, pare, status, posao.
Ili je to tako zato što smo dobri ljudi jedni prema drugima.

Sa druge strane imam mogućnost da se zaposlim u jednoj dobrostojećoj EU zemlji.
Naravno po difaultu imao bih ekstra dobru platu, veće mogućnosti , raskošan život i šta ću ja sa tim .....
Neko reče, zamisli, Kalifornija, vila, bazen, ferari, žene, a nemaš skim kafu popit.
Možeš to automatski an qr4c nabit.

I ne, nedam jarane za pare.

A zamisli ovo, s 40 godina ti djete u 2 godini dobije leukemiju.
Ti radis u drzavnoj firmi, tj. ne radis nista.
Lafac si iz ulice, i sad imas pravi prvi zivotni problem i test.
Hoce li ti prezivjeti geneza ili ne.
Ides od ljekara do ljekara, kazu svi druze ovdje se umire od cira na dvanestopalacnom a ne od leukemije.
Prodaj sto imas, kukaj, kucaj, moli i trk idi vani negdje na ljecenje.
Ti onda zadjes od po prijatelja. Jedan hiljadu, drugi dvije hiljade, treci auto prodao.... 5 hiljada.
Ali u klinici u Svicarskoj samo osnovni nalazi prije tretmana 20 hiljada.
Prosle 2 godine, djete umre.
Ti u Sarajevu sa svojim jaranima.
Nema ljeka za bolesne, ali droge za ovisnike sve vise.
Jarani koje imas, pomogli koliko su mogli, ali, to je kap u moru stvarno zivota.
A da si otisao u EU ili Kaliforniju....
Mozda bi imao djete za ruku provodati.
Inace nema prijatelja kad se ozenis i djeca krenu i posao, i roditelji omatore...

Ucini mi uslugu i nazovi jednu noc u 3 ujutro te prijatelje iz ulice.
Fino jednog po jednog.
Reci da si u Hadzicima i udario covjeka na mrtvo na putu.
Zamoli da dodju i lopatu ponesu.
Pa pricekaj sat-dva, da vidis koce doci.
Onda ces i znati na cemu si.
A tad mozes i lakse odluciti da li da ides dalje ili ne...

Lacrosse wrote:

zmajadaH wrote:

pearlica wrote:Kazu da je za sretan zivot potrebno imati zdravlje, biti okruzen dobrim prijateljima i familijom te imati dovoljno novca za normalan zivot. Znaci kombinacije ove tri stvari je bitna.

Ali zamislite IPAK da vam sada neko kaze da morate birati. Ili ce te imati prijatelje ili novac ali nikako oboje. Znaci mozete biti okruzeni dobrim prijateljima koji vas nece iznevjeriti, ali zato necete imati dovoljno para za zivot tj uvijek ce vam faliti za nesto ako kupite hranu necete imati za kiriju ili lijek ili nesto. Ili mozete zivjeti u bogatstvu tj mocicete si kupiti sta god zelite ali necete imati prijatelja.

Ovo su znaci dvije ogromne totalno nerealne krajnosti. Ali zato ovo pitanje postavljam na filozofski kutak da jer zelim procitati malo filozofiranja na tu temu sta je bitnije prijatelji ili novac (znaci kada bi morali pod svaku cijenu da birate).

Ovakvu stvar moze pitati samo osoba koja nema istinske, prave prijatelje. Koliko god se neko ne slagao sa ovom tezom, to je tako.
Bolno ali istinito.
Evo ti primjer.

U kontaktu sam stalnom sa prijateljima iz vrtica.
Zajedno smo bili i u osnovnoj.
Razišli smo se po različitim srednjim školama.
Kako smo iz, haman, iste ulice, zajedno smo bili i u ratu.
Zajedno i poslije rata.
Većina nas moze ovako ili onako otići u dijasporu da živi.
Uopšte ne radimo zajedno, profesije su nam različite.Samo ja radim u državnoj firmi.
Materijalnog stanja smo tu negdje.Definitivno nismo bogati i nijedan od nas ne vozi skupo i novo auto.
Skoro pa smo ušli u cetrdesete i imamo djecu, osim jednog.Vazda je bio ženskaroš .Sad je oženjen pa valjda će ubrzo i on biti sa potomkom.
Uvjek su mi pri ruci za bilo šta.Tako i ja njima. Nepostoji novac za koji bih moju raju mjenjao.
Koliko puta smo se zajedno smijali, plakali, radovali, usrali od straha....to je neopisivo.
Možda je to tako zato što nas neveže zajedno interes, pare, status, posao.
Ili je to tako zato što smo dobri ljudi jedni prema drugima.

Sa druge strane imam mogućnost da se zaposlim u jednoj dobrostojećoj EU zemlji.
Naravno po difaultu imao bih ekstra dobru platu, veće mogućnosti , raskošan život i šta ću ja sa tim .....
Neko reče, zamisli, Kalifornija, vila, bazen, ferari, žene, a nemaš skim kafu popit.
Možeš to automatski an qr4c nabit.

I ne, nedam jarane za pare.

A zamisli ovo, s 40 godina ti djete u 2 godini dobije leukemiju.
Ti radis u drzavnoj firmi, tj. ne radis nista.
Lafac si iz ulice, i sad imas pravi prvi zivotni problem i test.
Hoce li ti prezivjeti geneza ili ne.
Ides od ljekara do ljekara, kazu svi druze ovdje se umire od cira na dvanestopalacnom a ne od leukemije.
Prodaj sto imas, kukaj, kucaj, moli i trk idi vani negdje na ljecenje.
Ti onda zadjes od po prijatelja. Jedan hiljadu, drugi dvije hiljade, treci auto prodao.... 5 hiljada.
Ali u klinici u Svicarskoj samo osnovni nalazi prije tretmana 20 hiljada.
Prosle 2 godine, djete umre.
Ti u Sarajevu sa svojim jaranima.
Nema ljeka za bolesne, ali droge za ovisnike sve vise.
Jarani koje imas, pomogli koliko su mogli, ali, to je kap u moru stvarno zivota.
A da si otisao u EU ili Kaliforniju....
Mozda bi imao djete za ruku provodati.
Inace nema prijatelja kad se ozenis i djeca krenu i posao, i roditelji omatore...

Ucini mi uslugu i nazovi jednu noc u 3 ujutro te prijatelje iz ulice.
Fino jednog po jednog.
Reci da si u Hadzicima i udario covjeka na mrtvo na putu.
Zamoli da dodju i lopatu ponesu.
Pa pricekaj sat-dva, da vidis koce doci.
Onda ces i znati na cemu si.
A tad mozes i lakse odluciti da li da ides dalje ili ne...

Delegat, zasto si ljubomoran ? Sta te zulja ?
Jeli ti krivo sto si sam, sto nemas prave prijatelje.
Jeli ti tesko u dijaspori sto si sam.
Zasto mi zavidis ?

I za kraj Cobane, nije ti ovo proplanak i nema ovdje ovaca da se tako Cobanski glasas !

On ce meni reci da nema Bosne .....

Dobro jutro Bosno i Hercegovino

Sta je ba drzavna firma...

Ti kad bi ista znao od emigracije, znao bi jedno.

Tu nemas mnogo prijatelja.

Ali, onog koga imas i ocekuje da ga u 3 ujutro zovnes.

Jer, nema familijice, nema stelice, nema vezice, nema mamice, nema drzavice, nema zdravstvenog, nema penzionog, nema transporta, nema jezika, nema socijale.

Imas samo ti, i Omer s lopatom, u tri ujutro.

O novcu i da ne pricamo. Sutra da kupis novo auto od 50 hiljada i provezes tom istom mahalom u kojoj si rodjen i odrastao, pola jarana koje si imao, izgubio bi, a dva put vise laznih prijatelja stekao bi. A sta je 50 hiljada, sta bi bilo da doneses milion?

Lacrosse wrote:Sta je ba drzavna firma...

Ti kad bi ista znao od emigracije, znao bi jedno.

Pocinjem post sa osmijehom.Koji si ti pokemon, da je malo reci

Hajde prvo odgovori na pitanja koja sam ti postavio kad si se vec natakario na moje bAciklo.

Moras li vrijeđati (boldirano)

Zasto si ljubomoran ref x3

A sto se tice (italikovanog) ta saznanja mi fala bogu do sad ne trebaju.Ali znam kako je lijepo putovati i stici tamo gdje si ti dijasporac ili ti ga arbajter sa loopatom a ja kao turista. Pa kad vidim teleci pogled arbajt dijasporca zato sto sam ja turista u ''njegovom gradu'' (sto je posebna prica), ne procjenjivo.

Tebe duboko grlo vec odaje, iz tebe viri ju es ej stejt ekspeditivnost

Sve u svemu

novac.

prijateljstva budu i prodju. sto sam stariji sve manje vjerujem u prijateljstvo jer su ljudi kvarljiva roba. zlobni, zavidni, sebicni, pokvareni... prvom prilikom bi ti zabio noz u ledja, povalio zenu, itd., itd...
rijedak je prijatelj bez interesa. to su samo otac i majka. eventualno supruga ako te ono bas, bas pravo voli. sve drugo je "idi mi, dodji mi".

didžej wrote:novac.

prijateljstva budu i prodju. sto sam stariji sve manje vjerujem u prijateljstvo jer su ljudi kvarljiva roba. zlobni, zavidni, sebicni, pokvareni... prvom prilikom bi ti zabio noz u ledja, povalio zenu, itd., itd...
rijedak je prijatelj bez interesa. to su samo otac i majka. eventualno supruga ako te ono bas, bas pravo voli. sve drugo je "idi mi, dodji mi".

s kim si se ti družijo?

didžej wrote:novac.

prijateljstva budu i prodju. sto sam stariji sve manje vjerujem u prijateljstvo jer su ljudi kvarljiva roba. zlobni, zavidni, sebicni, pokvareni... prvom prilikom bi ti zabio noz u ledja, povalio zenu, itd., itd...
rijedak je prijatelj bez interesa. to su samo otac i majka. eventualno supruga ako te ono bas, bas pravo voli. sve drugo je "idi mi, dodji mi".

podapisujem novac a more i money sve je jedno

zmajadaH wrote:

pearlica wrote:Kazu da je za sretan zivot potrebno imati zdravlje, biti okruzen dobrim prijateljima i familijom te imati dovoljno novca za normalan zivot. Znaci kombinacije ove tri stvari je bitna.

Ali zamislite IPAK da vam sada neko kaze da morate birati. Ili ce te imati prijatelje ili novac ali nikako oboje. Znaci mozete biti okruzeni dobrim prijateljima koji vas nece iznevjeriti, ali zato necete imati dovoljno para za zivot tj uvijek ce vam faliti za nesto ako kupite hranu necete imati za kiriju ili lijek ili nesto. Ili mozete zivjeti u bogatstvu tj mocicete si kupiti sta god zelite ali necete imati prijatelja.

Ovo su znaci dvije ogromne totalno nerealne krajnosti. Ali zato ovo pitanje postavljam na filozofski kutak da jer zelim procitati malo filozofiranja na tu temu sta je bitnije prijatelji ili novac (znaci kada bi morali pod svaku cijenu da birate).

Ovakvu stvar moze pitati samo osoba koja nema istinske, prave prijatelje. Koliko god se neko ne slagao sa ovom tezom, to je tako.
Bolno ali istinito.
Evo ti primjer.

U kontaktu sam stalnom sa prijateljima iz vrtica.
Zajedno smo bili i u osnovnoj.
Razišli smo se po različitim srednjim školama.
Kako smo iz, haman, iste ulice, zajedno smo bili i u ratu.
Zajedno i poslije rata.
Većina nas moze ovako ili onako otići u dijasporu da živi.
Uopšte ne radimo zajedno, profesije su nam različite.Samo ja radim u državnoj firmi.
Materijalnog stanja smo tu negdje.Definitivno nismo bogati i nijedan od nas ne vozi skupo i novo auto.
Skoro pa smo ušli u cetrdesete i imamo djecu, osim jednog.Vazda je bio ženskaroš .Sad je oženjen pa valjda će ubrzo i on biti sa potomkom.
Uvjek su mi pri ruci za bilo šta.Tako i ja njima. Nepostoji novac za koji bih moju raju mjenjao.
Koliko puta smo se zajedno smijali, plakali, radovali, usrali od straha....to je neopisivo.
Možda je to tako zato što nas neveže zajedno interes, pare, status, posao.
Ili je to tako zato što smo dobri ljudi jedni prema drugima.

Sa druge strane imam mogućnost da se zaposlim u jednoj dobrostojećoj EU zemlji.
Naravno po difaultu imao bih ekstra dobru platu, veće mogućnosti , raskošan život i šta ću ja sa tim .....
Neko reče, zamisli, Kalifornija, vila, bazen, ferari, žene, a nemaš skim kafu popit.
Možeš to automatski an qr4c nabit.

I ne, nedam jarane za pare.

a za ovo boldirano zaštiti autorska prava..ukrast ce ti neki market. expert..

Ja sam dosta prijatelja izgubio sa kojima sam se pazio od djetinjstva, radi cega ni 5 ni 6 nego radi novca. Ja mogu reci za sebe da sam ista osoba i kad imam para i kad nemam. Pomagao sam im u nekim slucajevima kad nisu imali sta jesti, davao svoje zadnje pare reko halal bilo, ne vrati mi nikad, hajd i ne mora, al sto to predze u naviku i posere ti se "najbolji jaran" u po usta radi jbenog kesha.
Sve sto si dobar prema ljudima, oni gori prema tebi, sad sam postao totalno hladan, vise nedam gelda ni bratu rodzenom.

shmizlica wrote:

didžej wrote:novac.

prijateljstva budu i prodju. sto sam stariji sve manje vjerujem u prijateljstvo jer su ljudi kvarljiva roba. zlobni, zavidni, sebicni, pokvareni... prvom prilikom bi ti zabio noz u ledja, povalio zenu, itd., itd...
rijedak je prijatelj bez interesa. to su samo otac i majka. eventualno supruga ako te ono bas, bas pravo voli. sve drugo je "idi mi, dodji mi".

s kim si se ti družijo?

s vukovima, hijenama, konjima, majmunima, zmijama, lavovima, skorpijama... cijelo jedno zivotinjsko carstvo gdje nikad ne znas hoce li te udariti kopitom s ledja, ujesti kad se najmanje nadas, ili ce direktno skociti na tebe.
iskreno prijateljstvo je ono u osnovnoj skoli i donekle u srednjoj, dok ste jos nekako jednaki. cim dodju djevojke, novac i ozbiljnije stvari poput drustvenog raslojavanja gubi se iskrenost i sve postaje interes.

ne treba puno emocija ulagati u prijateljstvo. onaj s kojim provodis najvise vremena uglavnom se ispostavi da ti je ako ne dusman a ono ne-prijatelj.

kako ono kazu boze cuvaj me od prijatelja od neprijatelja se znam cuvat sam.

Gospodin_bez_kravate wrote:kako ono kazu boze cuvaj me od prijatelja od neprijatelja se znam cuvat sam.

ili ona "u dobru je lako dobar biti, na muci se poznaju junaci".
kad se sjetim koliko sam nekim ljudima valjao a kad su izasli na zelenu granu samo te zaborave. ne dao bog da od takvih covjek zavisi. ljudi su vecinom sitne duse a kod nas su rat i siromastvo doprinijeli tome, i onda se ne biraju sredstva da se uspije pa se gazi preko mrtvih samo da se dodje do cilja. i onda najvise pucaju prijateljstva, brakovi...

a nasi ljudi su posebna vrsta lijencuga koja obozava da parazitira na tudjoj grbaci. i ako to jednom dozvolis u ime takozvanog prijateljstva na.ebo si. ima da ti isise krv ko pijavica dok se ne pojavi drugi domacin na koga ce se prisloniti.
taj domacin ne mora nuzno da bude neki novi "prijatelj" nego jednostavno neko sredstvo koje mu omogucuje da egzistira. posao, djevojka, zena...

...novac definitivno, frendova nemam više...

...u ovom rasulu ja dodajem nulu ma dvije odma...kao vuk sam ližem svoje rane i ništ mi ne fali...nekada bi ginula za istog sada od mene mogu dobiti samo šipak...ispostavilo se da frend nije frend u pravom smislu te riječi...pak otvorena sam za nove prilike ne zazirem od ljudi da se razumijemo i biće mi drago ako ne budu kao dosadašnje persone!

ja se fakat nekad pitam jel do mene ili se mozda neznam pretvarat ko sto drugi rade.dzaba, ne volim mahalat,volim sasut istinu u oci samim tim sam los covjek.al dobro je ima nas jos losih vidim

...e ako smo zbog istine loši, onda sa ponosom ću da nosim taj epitet!

Nazalost, moram reci da bih i ja izabrala novac. Jednostavno sam se kroz "zivotnu skolu" uvjerila da covjek cesto
idealizira prijateljstva. Danas je jako tesko naci dobrog i iskrenog prijatelja.

Evo jedan moj primjer: poznavale smo se od "malih nogu", zajedno isle u skolu, stanovale u istoj zgradi.
Bila mi je skoro kao sestra. Bila sam joj kuma na vjencanju. Kada sam joj u SMS-u rekla da sam dobila posao,
nije mi ni cestitala. Od muke, naravno...

Tako da - najbolji prijatelji su samo roditelji, njihovi roditelji i brace i sestre. To su ljudi koji su uvijek uz tebe,
uz sve uspone i padove. Ljubav i prijateljstvo su relativne kategorije, nikad ne znas kada ce zavrsiti.
Jedni ljudi odlaze, ali zato dolaze novi...

dobrodosli u klub losih ljudi!

zmajadaH wrote:

pearlica wrote:Kazu da je za sretan zivot potrebno imati zdravlje, biti okruzen dobrim prijateljima i familijom te imati dovoljno novca za normalan zivot. Znaci kombinacije ove tri stvari je bitna.

Ali zamislite IPAK da vam sada neko kaze da morate birati. Ili ce te imati prijatelje ili novac ali nikako oboje. Znaci mozete biti okruzeni dobrim prijateljima koji vas nece iznevjeriti, ali zato necete imati dovoljno para za zivot tj uvijek ce vam faliti za nesto ako kupite hranu necete imati za kiriju ili lijek ili nesto. Ili mozete zivjeti u bogatstvu tj mocicete si kupiti sta god zelite ali necete imati prijatelja.

Ovo su znaci dvije ogromne totalno nerealne krajnosti. Ali zato ovo pitanje postavljam na filozofski kutak da jer zelim procitati malo filozofiranja na tu temu sta je bitnije prijatelji ili novac (znaci kada bi morali pod svaku cijenu da birate).

Ovakvu stvar moze pitati samo osoba koja nema istinske, prave prijatelje. Koliko god se neko ne slagao sa ovom tezom, to je tako.
Bolno ali istinito.
Evo ti primjer.

U kontaktu sam stalnom sa prijateljima iz vrtica.
Zajedno smo bili i u osnovnoj.
Razišli smo se po različitim srednjim školama.
Kako smo iz, haman, iste ulice, zajedno smo bili i u ratu.
Zajedno i poslije rata.
Većina nas moze ovako ili onako otići u dijasporu da živi.
Uopšte ne radimo zajedno, profesije su nam različite.Samo ja radim u državnoj firmi.
Materijalnog stanja smo tu negdje.Definitivno nismo bogati i nijedan od nas ne vozi skupo i novo auto.
Skoro pa smo ušli u cetrdesete i imamo djecu, osim jednog.Vazda je bio ženskaroš .Sad je oženjen pa valjda će ubrzo i on biti sa potomkom.
Uvjek su mi pri ruci za bilo šta.Tako i ja njima. Nepostoji novac za koji bih moju raju mjenjao.
Koliko puta smo se zajedno smijali, plakali, radovali, usrali od straha....to je neopisivo.
Možda je to tako zato što nas neveže zajedno interes, pare, status, posao.
Ili je to tako zato što smo dobri ljudi jedni prema drugima.

Sa druge strane imam mogućnost da se zaposlim u jednoj dobrostojećoj EU zemlji.
Naravno po difaultu imao bih ekstra dobru platu, veće mogućnosti , raskošan život i šta ću ja sa tim .....
Neko reče, zamisli, Kalifornija, vila, bazen, ferari, žene, a nemaš skim kafu popit.
Možeš to automatski an qr4c nabit.

I ne, nedam jarane za pare.

Izvini ali ovakav komentar moze napisati samo covjek koji nikada nije imao pravih problema sa novcem.