Forum Klix.ba

otherside wrote:Stres je okidac, a anksioznost i depresija su psihicka stanja, vrlo cesto posljedice stresnih desavanja.
Anksionost, napetost, iritabilnost, agresivnost, slaba koncentracija, nizak prag tolerancije...sve su to pokazatelji stresa a ne mogu se sakriti.
Oni introvertniji ce vjerovatno upasti u depresivne epizode - tuga, cutljivost, placljivost, snizeni nagoni, nedostatak volje i interesa, socijalno izbjegavanje...opet lako uocljivo.
U psihijatriji postoji i stanje koje se zove mijesani anksiozno-depresivni poremecaj. dakle, ova dva stanja mogu biti i udrobljena a nije rijetko da psihicki pogodjen covjek prelazi iz anksioznosti u depresiju i obrnuto.
Anksiolitici i antidepresivi se vrlo cesto propisuju kao udruzena terapija i kod anksioznih i kod depresivnih stanja.
Hocu da kazem - stres i sa njim povezani poremecaji nisu jednostavna matematika.
I anksioznost i depresija nastaju kao posljedica frustracije, nerijesenih konflikata, nezadovoljstva, diskrepance izmedju realnosti i ocekivanja.
Pitanje je ko je od kakve japije sagradjen i koliko mu je debela koza. Frustracije i nezadovoljstvo se u zivotu ne mogu izbjeci ali se mogu kompenzovati. E sad, neko ne moze nikako kompenzovati jer je neadaptivan, neko se lako prebacuje iz situacije u situaciju i brzo trazi povoljno rjesenje. Tesko je postaviti limit frustracije - nazalost, nasa socijalna, politicka, ekonomska i svaka situacija stavljaju ljude u realno teske zivotne situacije pa je limit na dohvat ruke

objasnila.
samo ne bih volio da je ovaj plavi, na kraju, odraz tvog stanja.

didžej wrote: samo ne bih volio da je ovaj plavi, na kraju, odraz tvog stanja.

najblizi mi je ovaj

otherside wrote:

didžej wrote: samo ne bih volio da je ovaj plavi, na kraju, odraz tvog stanja.

najblizi mi je ovaj

bizet wrote:@Rolo, nikada mi ne bi palo na pamet sjetiti se rata, ali imas pravo, tad nismo imali vremena za depresiju, bili smo okupirani prezivljavanjem

nedavno pricam sa starijom kolegicom sa posla i kroz pricu o danasnjoj djeci (koja su mahom nezainteresirana, navikla da klikom dobiju ono sto zele, a ne da se potrude i da nauce, ili djecom koja su opet preambiciozna i polaze na hiljadu sekcija, sto je takodje odraz bolesti) i opcenito svima nama, ona spomenu kako se kao djevojka radovala dugom kaputu, kad su takvi tek usli u modu...kaze nije mogla docekati jutro da ga obuce, imali su oni svoje ime, ne znam kako se zovu
isto se sjecam kako su u porodici zezali moju mamu kad je jednom prilikom kao djevojka kupila cizme i nije mogla docekati da ih sutra obuce pa je spavala u njima

danas imamo sve na dohvat ruke, auta se minenjaju skoro kao carape, da ne spominjem ostalu tehnologiju, ali u tome nema onog istinskog radovanja i zara, cisto nadmetanje, koje cesto takav tip osoba uvlaci u nepotrebne kredite i naravno da ce ljudi biti nervozni, depresivni i pod konstantnim stresom, a i tempo zivota je daleko brzi, okolnosti koje se cine da su danas bolje (malo ko danas pjesaci, a nakon napetog dana odemo na rekreaciju na kojoj isforsiramo srce) u stvari nam i nisu neka usluga...prehrana je puna hemije...zivimo u zagadjenim gradovima...sve to utice na nas, konstantni pritisak sa svih strana....negdje se treba naci ventil za opustanje, za to uvijek treba naci vremena

Baš ti hvala što si me primijetila

Slažem se s tobom, danas se sve iskonzumira brzo a ništa nema vrijednost.
Od početnog oduševljenja do kontejnera, ili, odbacivanja i obezvrjeđivanja ako se radi o konzumiranju ljudi.

U svakom slučaju, kad je čovjek istinski siguran u sebe i u ono što radi, stresa nema.
Ali ako uz to dodaš nadmetanje koje spominješ, tad je stres ogroman.
Siguran sam da je jako stresno bit obuzet sobom, odnosno, grčevitim naporima da se negdje ne osramotimo...

Rolo wrote:
Baš ti hvala što si me primijetila

Slažem se s tobom, danas se sve iskonzumira brzo a ništa nema vrijednost.
Od početnog oduševljenja do kontejnera, ili, odbacivanja i obezvrjeđivanja ako se radi o konzumiranju ljudi.

U svakom slučaju, kad je čovjek istinski siguran u sebe i u ono što radi, stresa nema.
Ali ako uz to dodaš nadmetanje koje spominješ, tad je stres ogroman.
Siguran sam da je jako stresno bit obuzet sobom, odnosno, grčevitim naporima da se negdje ne osramotimo...

ima ljudi koji su sigurni u sebe i u ono sto rade ali im je sam posao stresan.
tu je najbolje ono sto je rekla @otherside, parafraziram: "prihvati to, prigrli ga i reci dodji da ostarimo zajedno".

didžej wrote:i sve o njemu. Kako znate da ste pod stresom? Koji su simptomi stresa? Kako se borite protiv stresa? I konacno kako znate da ste se rijesili stresa?

Stres je negativna reakcija organizma prouzrokovana subjektivnom procjenom nekog događaja, ili doživljaja, kao prijetnje, prijetnje po naše zdravlje, sigurnost, samopoštovanje ili po nešto drugo nama bitno.

Pod stresom si uvijek kad ne može biti onako kako bi ti želio, kad se moraš prilagođavati nekome ili nečemu, odricati se nečega, pa iz toga možemo zaključiti da je stres sastavni dio života, nešto što se ne može izbjeći, nešto s čim se treba naučiti "nositi".

Ali nije stres uvijek negativan po naše zdravlje, fizičko ili psihičko, postoji i tzv. pozitivni stres, nešto bez čega ne bi mogli ostati zdravi i željni života, nešto što "briše" ono loše što smo "zaradili" u situacijama u kojima smo doživljavali negativne stres reakcije ( strah, uznemirenost, ljutnju), ali do takve vrste stresa uglavnom se dolazi preko situacija koje prouzrokuju negativne stres reakcije.

Da bi osjetili slast oduševljenja ili blagostanja zbog ostvarenja nekog, sebi postavljenog, cilja, potrebno je svašta nešto pretrpiti, svačega se nečega odreći, potrebno je uložiti napor, znanje, vrijeme, ljubav, vjeru, jer slabo će šta "past s neba", ali prije postavljanja cilja, bolje reći ciljeva jer nije život tako "siromašan" da bi se zadovoljili ostvarenjem samo jednog cilja, treba dobro paziti da li smo sebi postavili ciljeve, a ne samo jedan cilj, kao što je to slučaj sa masom današnjih ljudi, koji sebi postve cilj koji mogu ostvariti jedino ako se sve ostalo zanemari, pa kad se taj cilj ne ostvari padaju u depresiju, jer nemaju ništa drugo šta bih "tjeralo" da žive.

Kad ti raspoloženje tokom dana ne ide "u minus", ma šta radio, onda il' si maničan il' nisi pod negativnim stresom.

Upoznati sebe, upoznati druge, pa na osnovu toga isplanirati sebi život u kojem će zbir ugode biti veći od zbira neugode, to bi bila efikasna borba protiv stresa, ove njegove negativne komponente, barem ja tako mislim

didžej wrote:

ima ljudi koji su sigurni u sebe i u ono sto rade ali im je sam posao stresan.
tu je najbolje ono sto je rekla @otherside, parafraziram: "prihvati to, prigrli ga i reci dodji da ostarimo zajedno". [/quote]

Vidiš kako je stresno kad se ljudi takmiče ko će bolji post napisat?

A ovo parafrazirano, pa ako se generalno život i ljudi mogu prihvatit onakvim kakvi jesu, to je onda ogroman stepen mudrosti. Kroz to i posao i izbor zanimanja dobija drugačiji oblik.
Valjda sve zavisi od načina gledanja na stvari, pa tako ako promijeniš način onda se i stvari koje gledaš počinju mijenjati.

Ostajem pri tvrdnji da je stres samo još jedna od strategija pomoću koje se čovjek osjeća življim nego što jest, ali to je samo nadomjestak za pravi život.

vazno je skontati sta nam izaziva stres, u kojim situacijama se javlja, nekad je to profesionalna a nekad privatna sfera zivota e pa koje situVacije pokrecu stres u nama?

znaci:
iritabilnost, nemogucnost koncentracije, gubitak smisla za humor, svadljivost, razdrazljivost, mrsko se ujutro ustati iz kreveta , podloznost prehladam i bolama

Tri faze:

- alarm - nekoliko sati do 24 h, ili napustimo "bojno polje" ili se uhvatimo u kostac

- rezistencija - organizam se "prestroji" , presabere i pokusa pronaci novu ravnotezu, sve do sad stres moze biti i pozitivan ali ako se nastavi duze vodi ka

- istrosenosti, umoru, krepanosti ljutnja pa cak i depresija ...povratak u inicijalnu sok/alarm fazu pa ponovo od pocetka + pad imuniteta, nesanica, znojenje, umor, pad radne sposobnosti...i HRONICNI STRES - sa cesto ozbiljnim posljedicama poput kardio vaskularnih problema , depresije, gubitka samopouzdanja

Izolacija, izbjegavanje drustva, zahladjenost, ljutnja, ogorcenost, nezadovoljstvo su cesto popratni "simptomi" hronicnog stresa ...nekad nam se cini ono "ma ko ih sljivi, necu ni s kim, najrahatnija/i sam sam/a i td ...ali to samo pogorsava stanje i povecava stres...

Znaci vazno se od ranih nogu naviknuti na promjene , zato su sekcije i vannastavne aktivnosti preporucljive za djecu a bogami i za odrasle

@Rolo, istaknuo si bitne cinjenice, tesko da se mogu zaobici


kada je rijec o profesionalnom stresu vjerujem da svi vremenom naviknemo da se nosimo sa njim, obicno vise uspjesno, stvar svakodnevne vjezbe, do savrsenstva
nekako je veci problem svakodnevna doza stresa u malim, naoko nebitnim, kolicinama koja se nakuplja u nama...veliki broj nas nece pasti pred krupnim izazovom, nego bas na sitnicama....valjda se vremenom tih sitnica previse nakupi
i svako od nas ima svoju granicu preko koje kad se prelije pucamo po savovima, niko nije imun na stres


ono sto primjecujem i sto me zabrinjava su cinjenice da generacije od 40-te do 50-te su danas izlozene velikom riziku od srcanog, kao i jako mladi ljudi u 20-tim...dok generacije 70+ djeluju zdravije od svih nas, sa vise zivotnog elana i zdravijim rezonom....odrasli u nekom drugom dobu, daleko zdravijem od ovog naseg, manje konzumatorskom i sporijem

vazi spomenu prilagodjavanje, definitivno sposobnost koja je danas covjeku najpotrebnija...kud nisam pohadjala vannastavne aktivnosti

pozitivnu stranu stresa vidim jedino ako se bavimo stvarima koje volimo, u tom slucaju radi se o adrenalinskoj ovisnosti mozda...ali dobru stranu stresa kako ga ja dozivljavam ne vidim i ne prihvatam da nas stres cini zivljim ili zivim...unistava nas, htjeli mi to sebi priznati ili ne

didžej wrote:i sve o njemu. Kako znate da ste pod stresom? Koji su simptomi stresa? Kako se borite protiv stresa? I konacno kako znate da ste se rijesili stresa?

Glavni simptomi stresa su : nesanica, razdrazljivost, nervoza, pretjerana briga i psihosomatski simptomi kao pojacano znojenje, cesto uriniranje, poremecaji debelog crijeva itd. Ukoliko stres traje duze od jednog mjeseca postoji mogucnost da ce presrasti u ozboljnu depresiju kao posljedica preopterecenosti psihe i pojacane nervoze. Jako je bitno prepoznati da ste pod stresom i trebate se obratiti lijecniku. Stres ostavlja ozbiljne i trajne posljedice na organizam i cjelokupno covjekovo socijanlno djelovanje. Mozete postatati preosjetljivi na stvari koje zdravog covjeka ne bi puno zabrinjavale.
Preporucuju se aktivnoati kao sto su rekreacija, sport, hobiji, druzenje sa bliskim osobama i naravno iskren razgovor o tome sa osobom od povjerenja. - Stres je bolest modernog doba. Kod nas u drzavi 90% ljudi pati od nekog oblika distimije, depresje a to su posljedice stresa.

kako je krenulo jos malo pa cemo slaviti i biljeziti rijetke situacije kad nismo pod stresom.

Pranic Healing For Stress
Pranic healing is an ancient science of healing through prana (Qi or `life energy`). Prana is that life energy, which keeps the body alive and maintains its vitality. In Greek it is called pneuma, in Polynesian mana, and in Hebrew ruah, which means `breath of life`. Most ancient healing systems use this prana or `breath of life` to manage and cure various ailments. We constantly drain our life-energy or Qi by our every thought, every act of will or movement of muscles. Accordingly, we need to constantly replenish this life energy and facilitate its flow in our body to ward off diseases.

Pranic healing is based on the proposition that the human body is actually composed of two parts: the visible physical body and the invisible energy body called the bioplasmic body. This invisible luminous energy body interpenetrates the visible physical body and extends beyond it by several inches. It is also called the inner aura. With the help of Kirlian photography it is now possible for everyone to `see` the human aura, whose color varies according to the emotional conditions of an individual.

Principles of Healing
In bioplasmic body plasma implies the fourth state of matter, the first three being; solid, liquid and gas. It is a living energy body made up of invisible subtle matter. It is through this energy body that prana or life energy is absorbed and distributed throughout the whole physical body. In fact, there are chakras or whirling energy centers (11 in number according to pranic healing), just like power stations, that absorb and supply life energy to vital organs.

The solar plexus chakra, the most significant chakra in our body relates to stress and its effects. It is located at the hollow area between the ribs. It controls and energizes the diaphragm, pancreas, liver, stomach, and to a large extent energizes the large and small intestines, appendix, lungs, heart and other parts of the body. The whole body can be energized through solar plexus chakra as subtle energies from the lower and the higher chakras pass through it.

Apart from external disease factors, uncontrolled and suppressed emotions and habitual tension or stress (worry, anger, prolonged irritability and frustration) result in pranic depletion and congestion around the solar plexus and heart chakras. It results in malfunctioning of the chakra. Consequently the health rays are partially affected and are clairvoyantly seen as wavy instead of straight. The outer aura becomes slightly grayish when under the influence of emotional disturbances.

In the first case it may manifest as indigestion or loose motion and in the long run it may manifest itself as an ulcer or a gall bladder problem. A de-vitalized or weakened energy body can become susceptible to all kinds of infections, inflammations and other diseases.

The method of pranic healing involves scanning, cleansing, strengthening and gradually restoring the energy body by manipulating the bioplasmic matter or prana or Qi. It follows the stages of first scanning the aura, cleansing or decongesting the bioplasmic channels (chakras) in the energy body, and then replenishing it by projecting healing prana (qigong) in specific areas.

• A research (Effects of Qigong on Psychosomatic and Other Emotionally Rooted Disorders, page 150) by Richard R. Pavek (USA) found that the healing energy has beneficial effects on suspected emotionally rooted disorders. The disorders particularly involve menstrual and premenstrual distress, migraine, irritable bowel syndrome, eating disorders, chronic low back syndrome (both pre-surgery and post surgery), and other emotional disorders such as anxiety, depression, blocked grief and sleep disorders.

• Jack Lim (of Qigong School of Australia) enumerated in his research finding in the book `An Effective Weapon Against Stress` (page 155) that the healing energy is an effective means for combating stress with physical symptoms such as increased heartbeat, exhaustion and insomnia, ulcer, hypertension and heart ailments. All 400 subjects presented in the survey constituting professionals from various walks of life-doctors, business executives, lawyers, technocrats, artists, housewives and students-reported marked improvement in their conditions.

Pranic Breathing
The method of yogic breathing that enables the practitioner of pranic healing (or any person) to draw in tremendous amount of prana or life energy from the surroundings, and facilitates the projection of prana, is called `pranic breathing`.

METHOD-1

Deep Breathing with Empty retention (kumbhaka)

1. Connect your tongue to your palate.
2. Do abdominal breathing.
3. Inhale slowly and retain for one count.
4. Exhale slowly. Retain your breath for one count before inhaling. This is called empty retention.

METHOD-2

1. Connect your tongue to your palate.
2. Do abdominal breathing.
3. Inhale for seven counts and retain for one count.
4. Exhale for seven counts and retain for one count.

METHOD-3

1. Connect your tongue to your palate.
2. Do abdominal breathing.
3. Inhale for six counts and retain for three counts.
4. Exhale for six counts and retain for three counts.

The critical factor involved in pranic breathing is `rhythm`.

Abdominal Breathing: Expand your abdomen slightly when inhaling, and contract your abdomen slightly when exhaling. Do not over-expand nor over-contract your abdomen. This would make breathing difficult.

Empty Retention: Holding your breath after exhalation is called empty retention; and holding your breath after inhalation is called full retention. (Through clairvoyant observation, it is noted that there is a tremendous amount of prana rushing into all parts of the body when inhalation is done after empty retention)

Some Jargons Used in Pranic Healing:

Scanning: The aura is observed and measured with palms and fingers by moving the fingers slowly, back and forth. While scanning the inner aura one must concentrate on the centers of the palms and the tips of the fingers. In scanning the inner aura, it is important to feel the general energy levels or the thickness of the inner aura. Sweeping: Sweeping is a cleansing technique applied for removing diseased energy from body. When the cleansing is done on the whole energy body, it is called general sweeping, and when it is done on specific parts of the body it is called localized sweeping. Two hand positions are used for sweeping away the negative energies.

Energizing: Energizing takes place when prana is drawn by using pranic breathing and is projected through one or both of the hand chakras. While energizing the affected body parts or relevant chakras one has to concentrate on the center of one`s palm or palms, and then direct the pranic energy.

The principles of healing stress-induced disorders are the same as pranic healing with all energy-healing methods such as Reiki, crystal and pyramid energy healing.

CRYSTAL THERAPY FOR STRESS

Crystals have been routinely used in traditional medicines throughout the world, and have been revived as one of the holistic therapeutic tools. Traditionally crystal is used for healing following the principles of `prana` or `life force` in our bodies. Besides that, it has been used as tools for initiation, for talismans, for prophecy and for mystical contemplation. For healing purposes crystals are basically used on or around the body to effect beneficial changes in one`s abnormal body vibrations. It is therapeutically proved that crystals boost low energy levels, screen out stagnant or blocked energy and transform destructive patterns in our energy body. Today, scientists have established that a sea of radiation of energies surrounds us. All of it comes together to form an energy soup which controls every activity on earth. This energy soup is the `life force` known by the ancient healers.

Crystals have become vital components of modern civilization. In Ian Mercer ingenuous words: "Whenever you cross bridges, enjoy sweets, watch TV, travel by train, car or plane, paint the front door, hold a cup, ring home, drill for oil and look at the time", you unknowingly come in contact with crystals.

Crystals transform kinetic energy into electrical energy (Piezo-electric effect and the pyro-electric effect), which is a fascinating physical property of crystal. But, the best thing about a crystal is that when it is fed with a measured amount of electricity, the degree of vibration it produces is absolutely the equal. The utter reliability of a crystal`s vibrations makes it an ideal component as the heart of radio, television, radar installations and your own personal computer.

But, do these proven properties operate on more subtle levels, as ancient people believed? The energy of pure thought is magnetic in nature when it moves through three dimensions. This is why thoughts can be retained and modified by crystals, similar to magnetic storage for computers.

In his book Cosmic Crystals, Ra Bonewitz differentiates between mundane and spiritual crystal effects. He claims that the measurable physical properties of crystals are paralleled by their spiritual attributions. Quartz, the most widely used crystal, transforms, focuses, amplifies, transmits and stores subtle energies just as effectively as electricity. Quartz can transmit life force throughout the human energy system, bringing healing and balance. Crystals can be used for focusing thoughts, facilitating meditation and healing practice. Crystals can coordinate the dispersed and disturbed thoughts and can help stabilized the emotional disintegration occurring under stress. This is the reason why crystals are becoming increasingly popular as an antidote against stress symptoms such as anxiety, worries, irritability and frustration, as well as stress effects such as hypertension, depression, ADD/ADHD, heart ailments et al.

That crystal has healing properties is proved by Kunzite, a variety of the crystal group spodumene, the prime source of Lithium. Lithium when administered as lithium carbonate (a white powder) is an important drug in the prevention and treatment of manic depression.

Crystal Therapy for Depression
Surveys indicate that Crystal therapists have successfully treated individuals suffering from various forms of depression. Some particular cases of depression can occur following treatments such as chemotherapy, or experience of a traumatic child birth (post natal depression); or after getting anesthesia during an operation. All of these treatments have a damaging effect on the aura. In fact, any kind of traumatic event in one`s life affects the delicate balance of energy field surrounding our body. If left untreated this condition could take a long time to heal and could well result in severe depression, lack of vitality, inability to deal with everyday living and low self-esteem. In these particular cases crystal therapy has shown to be very effective as it redresses vibrational imbalances in the electro-magnetic field of the patients` bodies.

@BISTRIK100, pricam ja koliko je bitno pravilno disanje, ali me neki ne shvataju ozbiljno, shrugs
bilo bi, vjerujem vecini, lakse da je tekst preveden na bosanski

@didzej, trenutci bez stresa se i trebaju slaviti...dovoljno da ih primjetis i budes zadovoljan sobom u tom momentu...mada svaki trenutak je za slavlja dok si ziv i zdrav...tek kad nam se narusi zdravlje postanemo mudri i savjetujemo "udri brigu na veselje", ne misleci doslovno, nego nemojte se bespotrebno brinuti

meni doktorica prije x godina dijagnozu dade hronicni umor, ja joj se nasmijala, a ona meni kaze nije smihesno, od ovog se i umire...na godisnjem odmoru ja dobijem napade nekakve ubrzanog lupanja srca i uznemirenosti...umjesto da sva sretna idem na godisnji ja bi jos jednu generalku u kuci, ii je to bas super vrijeme da se nesto novo napravi, nadogradi....izlezavanje u hladovini je za mene kao kazna, pa i na godisnjem bi da idemo obilaziti muzeje i spomenike...sve samo da nemam vremena lezati i nista ne raditi...odmaranje ga dodje kao kazna....a sad ucim kako je odmor ljekovit i pozeljan

iz licnog iskustva, pravi stres je samo onda ako je neko blizak bolestan ili ako nam je, ne dao Bog, egzistencija upitanju....svaka druga situacija...ma udri brigu na veselje i zaboli te dupe za sve....kad znas ko si i gdje ides naravno

Naravno da je bitno kako dišemo, to samo onaj tvrdoglavi Cornholio trvdi suprotno ....

fatamorgana wrote:Naravno da je bitno kako dišemo, to samo onaj tvrdoglavi Cornholio trvdi suprotno ....

Da,bitno je kako dišemo, ali pošto je disanje refkesna aktivnost ne moramo učiti disati.

Nećemo mi problem sa "disanjem" riješiti vježbama disanja, možemo ga trenutno malo ublažiti, da bi "prodisali" potrebno je izvršiti korjenite promjene u nama samima, promjeniti svoj stav prema okolini ili promjeniti stav okoline prema nama.

@Cornholio, upravo to sto si rekao...pravilnim disanjem sebi pomazemo da prodisemo
korijenite promjene pocinjemo vjezbama disanja...kad to radimo svjesno onda tim bolje, a inace i sam znas kako organizam nesvjesno trazi pomoc kad smo zabrinuti ili optereceni, pa onako uzdahnemo duboko....ili mozda ti se nekad desilo kako si sebe uhvatio kako nemas dovoljno daha jer si se opteretio necim

ali hajde neka ti bude da disanje nije bitno da bude svjesno, ja kazem da treba teziti suprotno tome, ne 24h na dan, ali vjezbati disanje svakodnevno sigurno nije visak

@bizet, ti si ocito hiperaktivna a ne pod stresom.
imam ja jednu pricu za to uzivanje ali je previse licna pa ne bih da je pricam. ali u pravu si za uzivanje.

kako treba pravilno disati?
najgore mi kad sam s nekim u liftu a taj neko se uspuse ko vepar.

bizet wrote:@Cornholio, upravo to sto si rekao...pravilnim disanjem sebi pomazemo da prodisemo
korijenite promjene pocinjemo vjezbama disanja...kad to radimo svjesno onda tim bolje, a inace i sam znas kako organizam nesvjesno trazi pomoc kad smo zabrinuti ili optereceni, pa onako uzdahnemo duboko....ili mozda ti se nekad desilo kako si sebe uhvatio kako nemas dovoljno daha jer si se opteretio necim

ali hajde neka ti bude da disanje nije bitno da bude svjesno, ja kazem da treba teziti suprotno tome, ne 24h na dan, ali vjezbati disanje svakodnevno sigurno nije visak

Kome ba mi da se prilagođavamo, nek se oni nama prilagođavaju- na ovaj način se dolazi do korjenitih promjena, jer u većini slučajeva okolina je ta koja nas "guši"

E sad teško je ići protiv struje, ali ako je čovjek siguran da je na pravom putu, jedini način da "prodiše" je da ide protiv struje, da se bori dok okolina ne "kapitulira", ili to ili da se vježbama disanja pokuša riješiti stresa uzrokovanog prilagođavanjem, ali takvim ponašanjem nikada neće prodisati punim plućima, takvim ponašanjem će samo olakšati otežano "disanje".

Great Cornholio wrote:

fatamorgana wrote:Naravno da je bitno kako dišemo, to samo onaj tvrdoglavi Cornholio trvdi suprotno ....

Da,bitno je kako dišemo, ali pošto je disanje refkesna aktivnost ne moramo učiti disati.

Nećemo mi problem sa "disanjem" riješiti vježbama disanja, možemo ga trenutno malo ublažiti, da bi "prodisali" potrebno je izvršiti korjenite promjene u nama samima, promjeniti svoj stav prema okolini ili promjeniti stav okoline prema nama.

Opet lupaš ....

fatamorgana wrote:

Great Cornholio wrote:

fatamorgana wrote:Naravno da je bitno kako dišemo, to samo onaj tvrdoglavi Cornholio trvdi suprotno ....

Da,bitno je kako dišemo, ali pošto je disanje refkesna aktivnost ne moramo učiti disati.

Nećemo mi problem sa "disanjem" riješiti vježbama disanja, možemo ga trenutno malo ublažiti, da bi "prodisali" potrebno je izvršiti korjenite promjene u nama samima, promjeniti svoj stav prema okolini ili promjeniti stav okoline prema nama.

Opet lupaš ....

Ne znam ja ko je Tatagata

Pa zna se,

I šta smo zaključili?

Trebamo napravit neku razliku zbog lakšeg pregleda. Stres kao reakcija na prijeteću opasnost po sebe ili nama blisku osobu, iznenadni gubitak nečega ili nekoga, stresna zanimanja itd. su prirodna reakcija čovjeka.

A šta je onda onaj svakodnevni stres, kad si napet ko struna a ne dešava se ništa posebno?
Evo kad se zaglavimo u saobraćaju pa su svi pod stresom, ili redovi u bankama, bolnicama, ili, druženje s nekim ko nam ne odgovara, obaveze prema porodici koje mrzimo, pa čak i šetnja gradom je za nekog stresna.

Evo ja mislim da sve, bez izuzetka, vezano za druge ljude. Čak prvo što mi padne na pamet je da bi pobjegao negdje gdje me niko ne zna ili gdje je društvo uređenije. Al na nesreću, problem opet nosiš sa sobom, zato što mislim da je u osnovi stresa uvijek to šta o meni neko misli. Tako bi vjerovatno htio da i nova okolina misli o meni ono šta ja mislim da je najbolje da misli, i opet sam pod stresom.

Ponovio bi opet svoj stav da je onaj svakodnevni stres u većini slučajeva zbog toga što duboko potiskujemo svoju ljutnju.
To je vrlo vjerovatno zbog toga što nismo u stanju neke ljude prihvatit kao ograničena ljudska bića. Naravno, radi se o nesvjesnim dijelovima naše psihe, gdje sigurno tražimo od drugih da budu bolji i jači od onoga što jesu.

Moj zaključak o svakodnevnom stresu, ali ne i onom prirodnom stresu, je da to nastaje zbog velike kontrole nad sobom. Pazimo da ne izgubimo glavu, da nešto ne lanemo, na nekog popizdimo, kažemo da nas nervira itd. Mislim da kad bi malo popustili kontrolu nad sobom, smanjo bi se i stres, a možda bi i poneka fobija nestala

@didzej, hoces reci da ti nikad nigdje ne zuris i da se niko nikad nije mogao pozaliti na tebe kad uletis uspuhan kao vepar u lift?

pravilno disanje sam ucila na par privatnih casova pjevanja, nisam ja luda za meditacijom niti nekim takvog tipa smirajem....iskreno mislim da bi svaki covjek trebao uciti pjevanje bas zbog disanja....kontrola disanja je tolika sila za koju ne znas da posjedujes dok ne osvijestis proces disanja...daje ti bolju kontrolu nad cijelim tijelom...to po meni spada u zdravlje i malo me vrijedja Cornholijev stav da disanje treba ostaviti na nivou mehanicke radnje...ali dobro

@Rolo, ucinilo mi se da si udrobio svega i otisao presiroko, ali ipak je tu zakljucak i cak i savjet kako da se oslobodimo svakodnevnog stresa
kad kasnim prvo krene nervoza, ali je svjesno otjeram razmisljajuci sta meni to kasnjenje dobro donosi...npr. jos malo vremena da tacno isplaniram svaki tren, ili je dobra pjesma na radiju i ja je eto mogu stici poslusati
kontrola je dobra stvar...a sto se tice ponekad ispoljiti ljutnju, pa naravno da je i to potrebno...samo treba biti svjestan i sta kazes i na koji nacin, ali da je zdravo ponekad se opustiti, zdravo je

@bizet, znam da sam sklon pametovanju, pa si me dobro upozorila za ubuduće

Mislim da većina nas, hajmo reć prosječnih ljudi, osim kontrole sebe povremeno i nešto polukontrolisano napravi. Znamo do koje mjere je kritika dobra, ili nesaganje s nekim. To je dobar znak.
Čangrizavi i lajavi ljudi su često bezopasni, što se i u narodu primijetilo kroz metaforu kera koju laje i ne laje. Mada su danas i psi pod stresom, pa ni njima nije vjerovat.

Krajnji primjer pretjerane kontrole se nažalost može vidjet u crnoj hronici.
Neko sa oružjem napravi krvavi pohod, a svi kasnije u čudu govore kako je ta osoba bila dobar komšija, tih, neprimjetan, ne bi mrava zgazio. Možda se neki član uže porodice kasnije sjeti nečeg neobičnog, ali je to uvijek prolazilo nezapaženo.

Znači, sve nas je strah da ne izgubimo kontrolu i ne poludimo, ali prije ćemo poludit što se više trudimo da ne poludimo. Neki ventil za napetost treba imati u svakom slučaju.

@Rolo, ti si sad bas otisao daleko...puno dalje od mojih misli o stresu
nazalost upravu si, danas je sve veci broj naoko zdravih ljudi spremnih da na najmanji poticaj naprave grozotu
ne bavim se psihologijom i ne mogu da pricam o ovakvim slucajevim, niti vjerujem da bi ih mogla prepoznazi
nije dobro zadrzavati u sebi bijes, nezadovoljstvo...nekako vjerujem da je najbitnije imati nekoga bliskog za razgovor i ne stidjeti se iznijeti svoje osjecaje....ljudi se ne vole osjecati ranjivim pa izbjegavaju iznositi osjecanja, ali cesto zaboravimo da smo svi samo ljudi i da svako od nas je nekad u zivotu iskusio isto ili slicno
nije sramota biti covjek, sramota je ne dati sebi sansu da postanes jedan....a sad svako od nas ima svoj put i cilj
ocekivati da ce nas svi razumjeti je bedasto, ali potruditi se da budemo razumljivi nekolicini osoba u nasem okruzenju je skoro pa obaveza, obaveza prema nama, zatvaranje u sebe nije najbolja opcija