iamia wrote:ma mislio sam te pitati kako si se toliko promjenio u tih 10 godina ? i da li bi se vratio u BiH?
ali onda shvatio da imate 14 plata.
pa je pitanje postalo besmisleno.
austrija.. tako blizu. a tako dobro.
moji rodjaci tamo vecinom kukaju. ali oni su uvijek bili s+upci...
Odlicno pitanje na koje ni sam nisam siguran u odgovor i jako cesto se uhvatim kako razmisljam o tome, plate nisu u pitanju tako da ti pitanje nije besmisleno pa cu pokusati i napisati nesto kao pokusaj nekog odgovora
Svoje djetinjstvo, kompletan rat i svoje tinejdjersko i srednjeskolsko doba sam proveo u bosni i do negdje 2001. godine sam bio veci patriota od alije izetbegovica, bar sam tako sam mislio za sebe

, volio bosnu i sve bosansko, zivjelo se skromno ali sam ja sam po sebi skroman pa mi to nikad nije predstavljalo problem, par maraka u djepu za sok ili kafu ako se sretne kakva curica i ja zadovoljan.
Zavrsetkom srednje skole sam se zelio upisati na medicinski fakultet i tad kroz pricu sa roditeljima, prijateljima itd skontam da iako sam bio jako dobar ucenik to vjerovatno necu uspjeti jer nemam nikakvih veza. To je bila prva stvar koja mi se nije svidjela u dotad za mene najdrazoj i najboljoj zemlji. Znas ono, roditelji te odgajaju da budes posten, iskren, marljiv i odjednom saznas kako ta marljivost vjerovatno pada u vodu jer imaju oni drugi sa vise para i sa vezama. Uz bozju volju ja ipak budem primljen na fakultet, trudim se, ucim, polazem.
I dalje volim bosnu a svu svoju rodbinu koja je otisla vani gledam s prezirom, gledam kao neke izdajice, nikako se ne slazem s njima, u prici ja o jednom a oni o drugom.
I sve je to islo tako divno i krasno dok ne dodjoh na jedan ispit na kojem su mi za prolazak direktno oci u oci trazene pare i tad se rusi sav moj dotadasnji svijet.
Opet bozjom voljom, cini mi se istog tog dana kad sam se vratio sa ispita saznam kako se kao student mogu prebaciti u austriju (jer sam od tog dana samo zelio pobjeci bilo gdje i bilo kako jer moj nacin odrastanja, moj karakter, sve ono sto sam bio ja i sto je cinilo mene nije se moglo pomiriti sa onim sto sam cuo) i bez razmisljanja od neke rodbine pozajmim nekih para i dodjem ovamo kao student sa studentskom vizom.
Kao i svaki pocetak i moj pocetak je bio prilicno tezak i nezgodan, sam bez ikog svoga, bez rijeci njemackog jezika, osjecao se ovdje kao da sam pao s marsa, bezbroj puta sam htio da se vratim ali i bezbroj puta pronalazio snagu za ostanak upravo u onim rijecima u kojima su mi za prolazak trazili pare a ne znanje.
Posto sam bukvalno bio otrgnut od bosne pobjegavsi od korupcije u pocetku se nikako nisam mogao priviknuti, fizicki sam bio tu ali ne i srcem i tad je nastao ovaj avatar na forumu.
Kako je vrijeme prolazilo ja sam se navikavao, a na bolje se nije tesko naviknuti, uvidio sam da ovdje vlada zakon, da nema korupcije, da posao ne dobija babin sin nego onaj ko je sposobniji, da mi na ispitu nece traziti pare nego znanje, a posto se sve ovo uklapalo sa mojoj licnoscu, sa onim kako su me roditelji ucili ja sam to lahko i zavolio.
Vremenom sam shvatio da ovaj zivot ovdje funkcionise onako kako meni odgovara a taj dole u bosni ima neka svoja pravila i zakone koja se nikako ne poklapaju sa mojim razmisljanjem. Naravno kao bosanac imao sam cesto puta potrebu da se srecem sa nekim banalnim situacijama tipa vadjenja novog pasosa itd gdje opet sasvim normalne stvari ne funkcionisu kako treba.
Kad sam vadio biometrijski pasos iskoristio sam postojecu zakonsku opciju da umjesto da uplatim 40 maraka i cekam dvije sedmice ili duze na pasos uplatim 200 maraka i pasos dobijem u roku od 48 sati iliti 2 dana jer nisam imao vremena da cekam. Sve sam ja to lijepo uplatio i otisao po pasos za 2 dana i pasos nije bio tu, kazu dodji sutra, odem sutra i opet ga nema, ne trebam ni spominjati neljubaznost salterskog osoblja. Pitam kome se mogu zaliti na njihova pravila koja su sami postavili a koja kazu ako uplatis 200 maraka pasos dodje za 48 sati, taj kome sam se zalio je veci debil i od onih salterskih radnika, seljak u koznoj jakni (ne znam koja je temperatura bila ali znam da sam ja bio u majici kratkih rukava), koji je odlucio cijelo vrijeme da mi se obraca sa ti i da mi se obraca kao da sam kriminalac a ne neko ko trazi najosnovniji dokument jer se moram vratiti na posao.
Uglavnom ovakve stvari su mene sve vise i vise udaljavale od bosne a sve vise privlacile austriji i danas ono sto volim u bosni su moja porodica, rodbina, s vremena na vrijeme doci i pojesti cevape, ali sistem, ono u sto nasa omladina odrasta i postaje, politiku, medjusobnu mrznju, ljubomoru, to ne volim i u takvoj sredini se ne vidim.
A da li bi se vratio u bosnu? Trenutno definitivno ne. Sasvim sam zadovoljan dolaskom s vremena na vrijeme ali ipak ovdje se osjecam puno puno bolje.
A 13-ta i 14-ta plata su samo jedan mali lijepi dodatak onom sto jedna zakonski uredjena zemlja ima. Meni je puno vaznije da mogu zaspati snom djeteta a da znam npr da cu sutra ujutro pronaci auto gdje sam ga ostavio i kakvog sam ga ostavio, da mogu na miru da gledam i lijevo i desno a da me niko nece pitati sta me gledas, znam da me u tramvaju nece niko zbosti nozem, znam da mogu otici na godisnji dvije sedmice bez da razmisljam kad se vratim hocu li u stanu zateci sve kako je bilo ili je u to vrijeme neko odlucio da me olaksa za tv, kompjuter i sve sto vrijedno pronadje u stanu, znam da moja zena moze bez problema ostati u drugom stanju i da ne mora to da krije od sefa kako nebi dobila otkaz, zdravstveno sam osiguran i ako sam bolestan znam da ce mi se pomoci bez da platim i jedan dodatni euro itd itd.
Ma mogao bi napisati roman kako sam krenuo.
A posto vec vidim koliko sam napisao znam da 95% ljudi ovo nece procitati a onih 5% sto procita vjerovatno im nece biti mrsko procitati jos malo jer su mi naumpala npr 2 primjera koja su mi se desila u zadnje vrijeme a koja te jednostavno tjeraju da volis zivot u ovoj zemlji.
Prvi primjer, ja kod banke kod koje primam platu imam i online banking i najcesce sve racune i placam preko interneta, uglavnom nedavno valjda njihova stranica na internetu nenajavljeno nije radila par sati ili jedan dan, ne znam tacno jer mi tih dana nije ni trebala jer nisam nista uplacivao, uglavnom meni je na email dosla poruka od banke u kojoj se oni izvinjavaju svim svojim korisnicima i kao znak izvinjenja poslace nam postom bon u vrijednosti od 30 eura koji mozemo potrositi u bilo kojoj prodavnici i stvarno nakon par dana bon je stigao, za ne povjerovati.
Drugi primjer, tarifa interneta koju ja imam nudi brzinu interneta od 50 mbit po sekundi i brzina i jest takva, medjutim ako koristim wlan jer imam i tu opciju brzina interneta se prilicno smanji, vise nego bi trebalo, nazovem njih, oni sve provjeravali, kablove, prikljucke, sve uredu, isli su dotle da su kontaktirali i firmu kojoj pripada zgrada gdje ja zivim i saznali da je posto je nova zgrada ona napravljena od nekih specijalno debelih betonsko-zeljeznih zidova koji valjda umanjuju wlan jacinu, znaci nista nije do njih nego do same zgrade, ali ipak da bi ja kao njihov korisnik bio zadovoljan oni su meni rekli da ce mi 3 mjeseca internet biti besplatan sto je lijepih 150 eura koji su mi ostali u djepu
Volim ja doci u bosnu, ali ovdje radje zivim, eto s tim cu zavrsiti
