"Vojna bolnica Sarajevo" /OBS "Prim.dr.Abdulah Nakaš"

[mzungu]

Nekad 95-te poslije ranjavanja snajperom tik uz oko zavrsio u VB....
Operisala me Dr. Baralic i jos jedan Dr. ne sjecam se imena.
Sve pohvale za sve uradjeno, posebno momku koji je radio na prijemu ranjenika. Svo vrijeme u UN transporteru do VB ne znam gdje me je pogodilo i kontam umirem, i onda me momak smiri: sve oki, prezivjet ces nije strasno

Kanim se dugo vremena otici na malu korekciju, i planiram otici tamo prvo.

[safran]

@safran ta pokrivena je i mene potrefila Aida se zvala ali nisam znala da je i ona pedijatrica,inace je bila ona kratke crvene kose Jadranka cini mi se,elem citava ginekologija pohvala osim Dr Beciragica i sestara na kabinetu.

Nemoj ba sestre - one su prva linija fronta. Kad se sjetim nas 30 čeka na CTG a barem 10 protestuje što se toliko čeka. Meni vazda dobro došlo da otkunjam - rano ono za 9. mjesec.

[valter.ba]

Vidim hakovana im web stranica.

Ne znam da li kod njih još uvijek radi ovaj monstrum, razbojnik i ovisnik o zeljastima materijama koje asociraju na marihuanu.

Senad Pozder (37), oftalmolog zaposlen u Općoj bolnici "Primarijus dr. Abdulah Nakaš", u sarajevskom Kantonalnom sudu je zbog krađe nepravosnažno osuđen na 12 mjeseci zatvora, uslovno na dvije godine. To znači da kazna neće biti izvršena ako on u tom periodu ne počini novo krivično djelo. Presudu je izrekla predsjedavajuća Vijeća Jasmina Kosović, a Pozder je proglašen krivim jer je u novembru prošle godine, prijeteći nožem, od S. Č. ukrao torbu. S. Č. se tada nalazila u parku At mejdan

Inače išao tamo dva puta na pretragu. Sve ok bilo. Vidio naljepšu medicinsku sestru u svemiru.

Sestra se tamo porodila. Prezadovoljna tretmanom.

Senad je divan covjek imao sam priliku nekada davno da se druzim s njim, vjeruj mi da je fino gradsko odgojeno dijete, miran, stalozen... Jbg desilo se mnogo stvari u njegovom zivotu koji su ostavili traga i onda se desio taj slucaj za koji sam saznao iz stampe. Svi pravimo greske u zivotu koji te nekada ubije i onda napravis glupost. Ne mogu i ne zelim da pobijam cinjenice ali znam Senada, gradska raja sa manirima.

Sent from my GT-I9100 using Tapatalk 2

[dr.gog]

...........................

[MMM1977]

@dr.gog, svaka tebi čast, prvo na ideji za otvaranje ove teme, kao i na tvojim stavovima. Ovo društvo neće mrdnuti sa ove nule na kojoj se godinama vrtimo dok ne bude više takvih kao što si ti u svakoj profesiji.

Sa OBS imam samo pozitivna iskustva, 2 poroda moje supruge kod dr. Mašića kog bih nagradio svim mogućim nagradama koje postoje u ovom gradu, kako zbog rada tako i zbog ljudskosti. Ništa koverte, pokloni, iako sam nudio, čovjek je stvarno ljudeskara.

Iskustva koja imam sa Koševom ne želim ni spominjati.

[dr.gog]

Svi pravimo greske u zivotu koji te nekada ubije i onda napravis glupost. Ne mogu i ne zelim da pobijam cinjenice ali znam Senada, gradska raja sa manirima.

Ja znam da čovjek radi veoma profesionalno i da se pacijent može osloniti na njega- sa tehničke strane , ljekar je koji zaista radi svoj posao (moj osobni utisak). Nisam nikada čuo grubu ili neprikladnu riječ iz usta tog čovjeka.
Za ovu grešku u životu prvi put čujem, zaista.

Iskreno, ako je u životu i zapalio neki džoint, ja ne zamjeram, sve dok pomaže ljudima -a pomaže im, itekako.
Ostalo, po savjesti.

[PipiDugaDevetka]

Bravo za temu!

[Alhemicarkaa]

DM i safran i meni je ta pokrivena pregledala bebu, činila mi se baš dobra i pristupačna.

Što se tiče bolnice - ima svega, i da traže mito, i da kao neće, a uzmu, ali su generalno jako ljubazni i jako stručni.

Ovdje moram pohvaliti jednu doktoricu, ne znam je li još radi, trebala je ići u penziju. Doktorica Milena Lovre Samo mogu reči - svi doktori trebaju biti baš kao ona. Ležala sam na patologiji trudnoće, trebala sam se operisati, bila sam sama u sobi, već sam trebala prestati jesti i piti zbog operacije. Da li od straha i praznine sobe, počelo mi se mantati i užasno boliti glava, nigdje doktora. Baš sam se grozno osjećala. Pojavila se ona i čim je ušla u sobu sve je živnulo. Ta žena ima tako lijep osmijeh i tako blagonaklono i umirujuće djeluje da su sve moje zle slutnje nestale, a dala mi je nešto i za glavobolju. Zahvalna sam joj do neba kako se divno ophodila prema meni, kao majka.

[kadinica]

Htjela sam je spomenuti - Milena Lovre, anesteziolog. Inače, o njima se najmanje zna, pacijenti ih ne vide često.

Veliki čovjek, stručnjak, baš kao i njen muž Vladimir Lovre.

[Pasiflora]

Prije nekoliko godina, svekrva mi bila u posjeti nekoliko dana i dobila napad zuci. Zapravo, jedne noci sa petka na subotu pokrenuo joj se kamen. Te subote je dobila nekoliko (ne sjecam se vise o kojem broju je rijec) inekcija protiv bolova na hitnoj. Navecer je bila tako lose da je moj muz odveo u OBS. Bila je u polusvjesnom stanju i plakala od bolova. Tamo je dezurna bila doktorica kojoj ne znam ime, a koja je konstatirala da je „pacijentica svjesna i DISE“ kako se ona doslovno izrazila i da nema potrebe da se ista radi!!!!
Moj muz joj je rekao da, u slucaju da mu majka ne dise, ne bi dosao kod njih vec bi je odvezao u mrtvacnicu. Nisam sigurna kako toj doktorici nije skocio za vrat. Uglavnom, smjestio je majku u kola i odvezao je u grad u kojem zivi (3 sata voznje od SA) gdje su joj dali nesto (pojma nemam sta) tu noc, a sutradan su joj izvadili kamencinu iz zuci.

Iskustvo sa ortopedije je dosta dobro. Doduse, samo je ambulanta bila u pitanju.

[petunija]

U laboratoriji, na vađenju krvi, radi jedna krkanka koja je mojoj ćerki dva puta napravila podlive. Čak sam primjetila da neki pacjenti već znaju kad koja sestra radi i ne dolaze u dane kad je ova krkanka na poslu. Prvi put, dok joj je vadila krv, pričala je na mobitel i uopšte nije gledala šta radi, a drugi put je mahalala sa nekom kolegicom i naravno opet nije gledala gdje treba.
Što se tiče doktora, njima sve pohvale. Hirurgija, ortopedija, interna, plastika (dr. Dulso prije odlaska u penziju), anesteziolozi, o njima sve naj naj

[kadinica]

Radi li se u OB operacija nosa?

Ako da, koji su ljekari?

[Nera_22]

Što se tiče mojih iskustava sa VB, sva su pozitina, ako izuzmemo neke drkadžije, oprostite na izrazu, ali u svakom žitu ima kukolja. Svi su oni rudari i svi oni imaju pune ruke posla. Kako dr. Gog reče, domovi zdravlja su krivi za sve. Posao ljekara u domovima zdravlja bih i ja sama mogla raditi, koja nemam nikakve veze sa medicinom. Promjenila sam nekoliko domova zdravlja u sarajevu i svaki ljekar je bio isti. Napiše ti uputnicu za koju ti kažeš da ti treba. Čak me jedna doktorica dobro za...... jer mi je rekla da mi je na ruci bradavica i da je slobodno mogu tretirati onim otrovima, ustvari bio glaukom, koji je počeo nemilice krvariti. Helem, ne mogu oni u bolnicama biti svi ljubazni, jbg. kad ti danas dodje 100 pacijenata od kojih je 60% onih koji su tu iz razonode, čovjeku popuste živAci.

[quarterback]

Eto - toliko od mene. A mogao bi nam reći i zašto nas to pitaš.

Zato što pripadam generaciji koja ima drugačiji odnos prema komentarima sa "običnih foruma".
Drugo, sa-x je jedna od stvari koje volim kao i svoj primarni posao, dobro poznajem ovaj forum, i lično mi je veoma stalo do mišljenja forumaša- na kraju krajeva, većina iskusnih članova foruma su građani Sarajeva,a bolnica pripada njima. Ja posao shvatam kao služenje građanima , i tema je isključivo moja lična ideja.

Mišljenje ostalih kolega o "forumu" može biti drugačije, ali ja radim i pišem samo ono što znam, po savjesti.
Ako jedno mišljenje može doprinijeti tome da bolje obavim posao- vrijedilo je otvoriti temu.

dugo te pratim na ovom forumu, a za ovaj komentar

[Nera_22]

Eto - toliko od mene. A mogao bi nam reći i zašto nas to pitaš.

Zato što pripadam generaciji koja ima drugačiji odnos prema komentarima sa "običnih foruma".
Drugo, sa-x je jedna od stvari koje volim kao i svoj primarni posao, dobro poznajem ovaj forum, i lično mi je veoma stalo do mišljenja forumaša- na kraju krajeva, većina iskusnih članova foruma su građani Sarajeva,a bolnica pripada njima. Ja posao shvatam kao služenje građanima , i tema je isključivo moja lična ideja.

Mišljenje ostalih kolega o "forumu" može biti drugačije, ali ja radim i pišem samo ono što znam, po savjesti.
Ako jedno mišljenje može doprinijeti tome da bolje obavim posao- vrijedilo je otvoriti temu.

Što se tiče boljeg obavljanja posla, Ne znam kako ti radiš, ali lijepa riječ gvozdena vrata otvara. Ponekad je ljudima dovoljno reči da se ne brinu i da će sve biti ok, da je to sitnica i sl. čisto da im malo otjeraš strah. Onaj, najčešči način tješenja u smislu:"Šta si se usro ne ispadaju ti criejva?!" ili "Šta tu kukaš vidi te mlad i jak!" i sl. Recimo, kad sam ja trebala roditi prvo dijete i dr Puzić me isprepadao sa nekim komplikacijama, mogučim carsim rezom i sl. babica Binasa me uvela u ambulantu i fino me smirila. Na tome sam joj bejskrajno zahvalna.

[vrapcic]

Ja sam u OBSu rodila kcerku i moja iskustva su takodjer vrlo pozitivna. Ljudski pristup skoro svih zaposlenih, od doktora preko sestara pa do cistacice koja je cistila dva puta dnevno su stvarno za svaku pohvalu, posebno uzevsi u obzir uvjete rada.

Da ima prostora za napredak, svakako ima, ali su po mom misljenju uglavnom vezani za nedostatak finansija - ulaganje sto u zgradu/namjestaj, opremu i naravno slanje doktora na dalju specijalizaciju po vodecim centrima - ali kao sto rekoh to vise stvar novca nego organizacije.

Iskreno, bila sam poprilicno isprepadana raznim horor pricama prije poroda, ali hvala vam sto ste me razuvjerli.

[dr.gog]

Htjela sam je spomenuti - Milena Lovre, anesteziolog. Inače, o njima se najmanje zna, pacijenti ih ne vide često.

Veliki čovjek, stručnjak, baš kao i njen muž Vladimir Lovre.

Dobra napomena. Pomenuta doktorica radi u timu od kojeg veoma često zavise životi najkritičnijih pacijenata- konkretno je u pitanju hirurška intenzivna njega koja je "baza" tim "nevidljivim" ljekarima.
Odgovornost tih specijalista je ogromna jer bez njihovog odobrenja ,uglavnom, nije moguće operisati pacijenta.

Dr.Lovre radi još uvijek punom parom, a u odličnom timu se nalaze i doktorica Matković, dr.Orašanin i ostali.
Pacijenti ih se rijetko sjećaju, nažalost , mada svojim konkretnim teorijskim i praktičnim znanjem ovi ljudi predstavljaju sami vrh kliničke medicine.

[dr.gog]

Što se tiče boljeg obavljanja posla, Ne znam kako ti radiš, ali lijepa riječ gvozdena vrata otvara. Ponekad je ljudima dovoljno reči da se ne brinu i da će sve biti ok, da je to sitnica i sl. čisto da im malo otjeraš strah. Onaj, najčešči način tješenja u smislu:"Šta si se usro ne ispadaju ti criejva?!" ili "Šta tu kukaš vidi te mlad i jak!" i sl. Recimo, kad sam ja trebala roditi prvo dijete i dr Puzić me isprepadao sa nekim komplikacijama, mogučim carsim rezom i sl. babica Binasa me uvela u ambulantu i fino me smirila. Na tome sam joj bejskrajno zahvalna.

Odnos prema pacijentu je temelj početka liječenja. Ne postoji izgovor za bahatost, neuljudnost, vulgarnost ili aroganciju bez obzira na okolnosti. Pravo pacijenta je da na takve stvari ukaže i da ih prijavi odgovornoj osobi, a nijedan dignuti nos nije imun na galamu te vrste bez obzira koliko se nekome činilo da "nema reakcije".

Pacijent se dočekuje sa "dobar dan", bez neslanih šala i grimasa, i tretira sa punom pažnjom 24 sata.

Lijepa riječ ZAISTA znači mnogo jer je činjenica da uznemirenom i bolnom pacijentu pomaže sugestivno obraćanje u pozitivnom smislu. Način rada po prijemu u bolnicu treba spojiti dvije stvari : Psihičko umirenje pacijenta (dolazak u sigurno okruženje gdje će dobiti stručnu pomoć uz stalni nadzor) i što brže obavljanje pretraga (koje je često stresno zbog laičkih strahova). Mora se biti ljubazan, brzo dati najnužnije lijekove, i još brže uraditi pretrage, a zatim pacijenta "ostaviti na miru" da ,uprošteno rečeno, shvati gdje je i šta mu se dešava. U tim momentima, neljubaznost predstavlja teško kršenje radne discipline jer može uzrokovati nepredviđene reakcije uznemirenog pacijenta i pogoršanje njegovog stanja.

Naravno, ne prilazi se svima na isti način- to je nešto za šta treba imati osjećaj za mjeru i situaciju...Nekome je još gore od "profesionalne ukočenosti", a neko se baš uz taj gard osjeća sigurnije...Osnovna je učtivost.

[dr.gog]

U laboratoriji, na vađenju krvi, radi jedna krkanka koja je mojoj ćerki dva puta napravila podlive. Čak sam primjetila da neki pacjenti već znaju kad koja sestra radi i ne dolaze u dane kad je ova krkanka na poslu. Prvi put, dok joj je vadila krv, pričala je na mobitel i uopšte nije gledala šta radi, a drugi put je mahalala sa nekom kolegicom i naravno opet nije gledala gdje treba.

Korištenje mobitela na takvom mjestu nije dopušteno i imali ste puno pravo da upozorite na to .

Ukoliko neko, iz opravdanog razloga, smatra da je procedura previše bolna ili nestručno izvedena, također može da se požali. Odgovorna osoba Laboratorije je veoma savjesna i stručna biohemičarka.

Ipak, iz ličnog iskustva mogu reći da je "obično" vađenje krvi još uvijek jedan od najnezahvalnijih medicinsko-tehničkih postupaka, sa velikim brojem "promašaja" i naknadnih posljedica (podljevi, bol, neugodan osjećaj).

Tzv."venepunkcija" (tj.svako uvođenje igle u venu) zahtjeva uvježbanost visokog nivoa i minimum ostalih uvjeta: Iole vidljive ili opipom dostupne vene (što često nedostaje), dobro osvjetljenje, te smirenost i koncentraciju med-tehničara( što često ometa buka i nervoza pacijenata). Umor i preopterećenost laborantskih tehničara može biti razumljiva ukoliko se pogleda protokol laboratorije i broj- desetine i desetine obrađenih uzoraka dnevno.

[samoTEgledam]

Nekad početkom 97-e trebao da vadim desni bubreg i Dr. Junuzović mi onako ljudski kaže da mu treba satara (rukama mi vizuelno i dočarao "ovolika") da odstrani. Mene to emotivno pogodi i ja se spustim u vojnu, kod dr. Efendića.
Primi me dr. Efendić, razjasni situaciju, pojasni mi moje stanje i pošalje kući da se psihički spremim i još ostavi tel broj da mu se javim kad budem spreman.
Za 10 dana ga nazovem, on me odmah primi (utorak-brzinsko snimanje-internista) a sutradan u srijedu oko 9h na hastal
To je bio februar 97. neboder neobnovljen, operacioni blok polurazvaljen. Ležalo se u ovom lijevom pravougaoniku gledano od kapije što ima 4-5 spratova. Februar je bio, grijanje nije radilo, na pojedinim prozorima folije. Svako je mogao donijeti grijalicu od kuće. U takvim uslovima čistoća 9/10, ljubaznost 10/10, pidžama vazda 3+ u ormaru čistih, najmanje 3-4 posteljine čiste u ormaru. Jedina mana bila što si morao bolničku pidžamu preko svoje obući
Sjećam se Merse (čini mi se tada bila šefica operacionog bloka) izuzetna žena kao ljekar i kao čovjek, Aco -anesteziolog za 15 sec. me bacio u blagostanje i to s osmjehom, Minka - gl. sestra na urologiji, rekla mi da sam pi*kica jer sam jaukno kad me previjala, Željka -sestra, osoba kojoj se ne mogu naizvinjavati dok sam živ za psovke koje sam joj uputio (bila u trećoj noć po operaciji) i sve psovke sa osmjehom primala i samo govorila da psujem, bit će mi lakše
Sabina-sastra extra.
Dr. Efendić, priča za sebe u pozitivnom smislu.
Zbog ovih ljudi, njihove srdačnosti, njihovog optimizma, sad se s omjehom prisječam za mene onako malo nategnute situacije od prije 15 godina
Još se držim Željkine filozofije; "Kad zavoliš svoju bolest, neće niko biti sretniji od tebe"
Tad sam mislio da je prolupala, ali jock, bila je u pravu.

[kadinica]

dr.gog, može li odgovor na moje pitanje pliz?

Lijepo je čitati ovakve priče, vrate vjeru u naše zdravstvo.

Mene je ubila papirologija. Mama se u bolovima previjala, dok sam ja završavala papire, a gospođama bila pauza, nisu htjele prekinuti kafu, iako sam molila i na kraju zaplakala. Nikada im to neću oprostiti, pogotovo sestri, koju sam poslije htjela prijaviti, kad je vidjela knjižicu, pita što ne kažeš ko je u pitanju? Imenom sam je zvala da mi to završi, ona kaže PAUZA i tačka. Kad je sve prošlo, kad je mama umrla, bilo mi je svejedno....

Mama za to vrijeme sjedi na odjelu, na stolici, sve je boli, suze same teku, moli da je smjeste u krevet, kaže sestra ne može dok se ne završi prijem. A pauza u toku. Tih pola sata su mi najduži u životu.

[dr.gog]

dr.gog, može li odgovor na moje pitanje pliz?

Lijepo je čitati ovakve priče, vrate vjeru u naše zdravstvo.

Mene je ubila papirologija. Mama se u bolovima previjala, dok sam ja završavala papire, a gospođama bila pauza, nisu htjele prekinuti kafu, iako sam molila i na kraju zaplakala. Nikada im to neću oprostiti, pogotovo sestri, koju sam poslije htjela prijaviti, kad je vidjela knjižicu, pita što ne kažeš ko je u pitanju? Imenom sam je zvala da mi to završi, ona kaže PAUZA i tačka. Kad je sve prošlo, kad je mama umrla, bilo mi je svejedno....

Mama za to vrijeme sjedi na odjelu, na stolici, sve je boli, suze same teku, moli da je smjeste u krevet, kaže sestra ne može dok se ne završi prijem. A pauza u toku. Tih pola sata su mi najduži u životu.

Trebalo se prići pacijentu bez obzira na pauzu. Momenat arogancije uzrokovan umorom i napetošću.

Pretpostavljam da je u pitanju jedan od dva "opšta" hirurška odjela, možda onaj najfrekventniji. U momentu prijema na odjel česte su situacije da već "otpušteni" pacijent jednostavno čeka da obitelj dođe po njega, leži u krevetu. Na taj krevet ljekari već računaju kao na slobodan jer je "otpust" učinjen u vrijeme vizite koja je oko pola 9. Zna se desiti da već otpušteni pacijenti borave na odjelu još po 4-5 sati, zauzimajući mjesto,a novoprimljeni nema gdje jer je popunjenost 100%- muškarci i žene su u odvojenim sobama, i nije moguće miješati sve vrste pacijenata (zbog zaštite od eventualnog prenosa infekcija ili izrazito teškog stanja nekog od pacijenata koje zahtjeva samoću u sobi).

Većina ljekara provjerava brojno stanje pozivom iz kabineta gdje dolazi pacijent za prijem ili iz Urg.centra. Dakle, najčešće je čekanje na "krevet" posljedica trenutnih poslova koji moraju biti završeni(izmještanje pacijenata, spremanje kreveta-nekad njih 7-10, hitne terapije i intervencije). Osim toga, novoprimljeni su često jako uznemireni, obitelj je jako nervozna i uplašena- i nisu svjesni da se u tom momentu na odjelu obavljaju desetine poslova, posebno prijepodne. Prosjek je najčešće oko 30 pacijenta nad kojima se vrši stalna terapija i nadzor, uz sve pretrage koje MORAJU biti obavljene po naredbama ljekara. Ključni problem je to što sistem zapošljavanja ne dopušta više novca za nove kadrove čime bi rad bio uvelike olakšan. Mislim i da će taj problem biti nekako riješen jer je u zadnje vrijeme došlo dosta mlade raje..

Bolnica , što je i logično, ne može podnijeti taj teret sama, i tako dolazi do "uskih grla" u radu. Nešto od svega je i moguća slabija organizacija, ali ja smatram da , zaista, nema velike razlike između bijele sestrinske i crne rudarske uniforme. Ponekad napori prevazilaze naše ljudske snage ( i "bijeli mantili" mogu oboliti).

Ali kako rekoh, ništa ne može biti preče od pacijenta.

[petunija]

U laboratoriji, na vađenju krvi, radi jedna krkanka koja je mojoj ćerki dva puta napravila podlive. Čak sam primjetila da neki pacjenti već znaju kad koja sestra radi i ne dolaze u dane kad je ova krkanka na poslu. Prvi put, dok joj je vadila krv, pričala je na mobitel i uopšte nije gledala šta radi, a drugi put je mahalala sa nekom kolegicom i naravno opet nije gledala gdje treba.

Korištenje mobitela na takvom mjestu nije dopušteno i imali ste puno pravo da upozorite na to .

Ukoliko neko, iz opravdanog razloga, smatra da je procedura previše bolna ili nestručno izvedena, također može da se požali. Odgovorna osoba Laboratorije je veoma savjesna i stručna biohemičarka.

Ipak, iz ličnog iskustva mogu reći da je "obično" vađenje krvi još uvijek jedan od najnezahvalnijih medicinsko-tehničkih postupaka, sa velikim brojem "promašaja" i naknadnih posljedica (podljevi, bol, neugodan osjećaj).

Tzv."venepunkcija" (tj.svako uvođenje igle u venu) zahtjeva uvježbanost visokog nivoa i minimum ostalih uvjeta: Iole vidljive ili opipom dostupne vene (što često nedostaje), dobro osvjetljenje, te smirenost i koncentraciju med-tehničara( što često ometa buka i nervoza pacijenata). Umor i preopterećenost laborantskih tehničara može biti razumljiva ukoliko se pogleda protokol laboratorije i broj- desetine i desetine obrađenih uzoraka dnevno.

Iz iskustva znam da u bolnici postoji nekoliko tehničara (npr. Mustafa) koji doslovno neosjetno vade krv. I nikad ne naprave podliv.
Takođe sestra koja radi u laboratoriji utorkom, dobro obavlja svoj posao.
Ali zato ona, koja nas je zapala u ponedeljak, je živi haos. Slažem se da su velike gužve, ljudi su često nervozni i nije lako raditi s pacjentima, ali za ovu vrstu posla, uz dužno poštovanje, onaj ko radi ipak mora imati malo nježniju ruku

[kadinica]

dr.gog, može li odgovor na moje pitanje pliz?

Lijepo je čitati ovakve priče, vrate vjeru u naše zdravstvo.

Mene je ubila papirologija. Mama se u bolovima previjala, dok sam ja završavala papire, a gospođama bila pauza, nisu htjele prekinuti kafu, iako sam molila i na kraju zaplakala. Nikada im to neću oprostiti, pogotovo sestri, koju sam poslije htjela prijaviti, kad je vidjela knjižicu, pita što ne kažeš ko je u pitanju? Imenom sam je zvala da mi to završi, ona kaže PAUZA i tačka. Kad je sve prošlo, kad je mama umrla, bilo mi je svejedno....

Mama za to vrijeme sjedi na odjelu, na stolici, sve je boli, suze same teku, moli da je smjeste u krevet, kaže sestra ne može dok se ne završi prijem. A pauza u toku. Tih pola sata su mi najduži u životu.

Trebalo se prići pacijentu bez obzira na pauzu. Momenat arogancije uzrokovan umorom i napetošću.

Pretpostavljam da je u pitanju jedan od dva "opšta" hirurška odjela, možda onaj najfrekventniji. U momentu prijema na odjel česte su situacije da već "otpušteni" pacijent jednostavno čeka da obitelj dođe po njega, leži u krevetu. Na taj krevet ljekari već računaju kao na slobodan jer je "otpust" učinjen u vrijeme vizite koja je oko pola 9. Zna se desiti da već otpušteni pacijenti borave na odjelu još po 4-5 sati, zauzimajući mjesto,a novoprimljeni nema gdje jer je popunjenost 100%- muškarci i žene su u odvojenim sobama, i nije moguće miješati sve vrste pacijenata (zbog zaštite od eventualnog prenosa infekcija ili izrazito teškog stanja nekog od pacijenata koje zahtjeva samoću u sobi).

Većina ljekara provjerava brojno stanje pozivom iz kabineta gdje dolazi pacijent za prijem ili iz Urg.centra. Dakle, najčešće je čekanje na "krevet" posljedica trenutnih poslova koji moraju biti završeni(izmještanje pacijenata, spremanje kreveta-nekad njih 7-10, hitne terapije i intervencije). Osim toga, novoprimljeni su često jako uznemireni, obitelj je jako nervozna i uplašena- i nisu svjesni da se u tom momentu na odjelu obavljaju desetine poslova, posebno prijepodne. Prosjek je najčešće oko 30 pacijenta nad kojima se vrši stalna terapija i nadzor, uz sve pretrage koje MORAJU biti obavljene po naredbama ljekara. Ključni problem je to što sistem zapošljavanja ne dopušta više novca za nove kadrove čime bi rad bio uvelike olakšan. Mislim i da će taj problem biti nekako riješen jer je u zadnje vrijeme došlo dosta mlade raje..

Bolnica , što je i logično, ne može podnijeti taj teret sama, i tako dolazi do "uskih grla" u radu. Nešto od svega je i moguća slabija organizacija, ali ja smatram da , zaista, nema velike razlike između bijele sestrinske i crne rudarske uniforme. Ponekad napori prevazilaze naše ljudske snage ( i "bijeli mantili" mogu oboliti).

Ali kako rekoh, ništa ne može biti preče od pacijenta.

Hvala na komentaru.

Ne želim se vraćati u ovaj period, najradije bi da zaboravim. Razumijem preopterećenost, ali u ovom slučaju se radilo o sestrama u prizemlju, na onom šalteru, gdje nije bilo nikoga. U prostoriji koja se vidi kroz staklo su njih tri pile kafu, kucala sam na vrata i dobila drsko PAUZA.
Poštujem pauzu, i sama je koristim, ali na ovakvim radnim mjestima se radno mjesto ne smije napuštati, pauza bi se trebala koristiti pojednačno, jedna pa druga. Taj njihov papir mi je trebao da dam glavnoj sestri, koja je onda smjestila u krevet.

Kažem, nerado se sjećam, jer je mama primljena sa metastazama, u bolovima, sama je tražila da ide u bolnicu, a mjesec dana poslije je umrla.

Što se tiče ostalih sestara i ljekara, tu imam samo riječi hvale, tako da je ovo jedina neugodnost u bolnici.

Ranije sam postavila pitanje da li se rade operacije nosa u OB i ko ih radi? Tačnije, ispravljanje septuma?

[safran]

Korekciju septuma mom prijatelju radio dr. Mandilović.